Ima jedna zastrašujuća stvar u slučaju Zorana Ercega, punopravnog građanina Republike Hrvatske, sa svim statusima i privilegijama koje ta čast ratnog veterana donosi, a koji je na otkrivanju spomenika pokojnom Franji Tuđmanu uzviknuo nešto što se nekima nije svidjelo. Da vas ne davim hrvatskim zakonima, Ustavom i slobodom izražavanja u demokraciji kakva je naša, savršeno je jasno kako građanin Zoran Erceg, uredni platiša poreza, vlasnik osobne iskaznice, pa i one zdravstvene, uživa po zakonima Republike Hrvatske svako pravo kao i NN osoba koja nije bila na otvaranju spomenutog spomenika, i koja nije uzvikivala ništa slično što je uzviknuo građanin Zoran Erceg. 

Ukoliko vam je kompliciran prethodni pasus, vjerujem da bi vam još kompliciraniji bio dio Ustava RH koji jasno kaže kako se svaki građanin RH može izjasniti oko bilo čega slovima, glasom, uzvikom ili transparentom, tada će vam svakako biti jasnije to o čemu vam govorim, kao i potreba da takve stvari jasne nama građanima, postanu jasne i hrvatskoj policiji RH. Dakle, aktivist, ratni veteran, dinosaur, Hrvat, Srbin, Rom, Eskim (kao što sam i sam), u Hrvatskoj ima svako ustavno pravo da se javno izjasni o bilo čemu, u bilo kojoj prigodi. 

Mogao je Zoran Erceg, ratni veteran, stajati pred spomenikom Franje Tuđmana i vikati kako je Franjo Tuđman vanzemaljac, kako je čovjek-gušter, kako je prevarant još živ i kako je lažirao svoju smrt. Mogao je ratni veteran Zoran Erceg vikati do iznemoglosti da je Franjo Tuđman ratni zločinac, mogao mu je psovati mater i oca, mogao je, ukratko, Zoran Erceg što je god htio jer mu to njegovo zagarantirano ustavno pravo dozvoljava. Da kaže što misli. Javno. Koristeći svoja dva kvadrata koja je zauzeo pred spomenikom. Sve dok njegova sloboda govora ne ugrožava drugog.

Sad možemo na dugo i na široko o Zoranu Ercegu. Možda je Zoran Erceg htio biti popularniji od Isusa, taman negdje oko obljetnice ubojstva Johna Lennona, pa ekstremnim „portalima“ dignuti živce, ja to ne znam. To su neke podudarnosti valjda koje samo ja spojim. Kako su se spomenuti „portali“ digli na zadnje noge tvrdeći da je Lennon ubijen na pravdi boga jer je mislio da je popularniji od Isusa, onda je Zoran taj dan krenuo biti popularniji. Ja sam to tako shvatio. Ako je zaista Zoran Erceg, ratni veteran, (opet ja sa tim titulama kao da je doktor znanosti), htio svojih pet minuta slave, da bude popularniji od Isusa, to je ponavljam, njegovo pravo, drugim riječima – njegova jebena stvar! Ako je Zoran Erceg htio premijeru Andreju Plenkoviću poručiti: „Slušaj Plenkoviću, kako te nije sram dizati ovom ratnom zločincu spomenik, sram te bilo, čovjeku koji je prodao Vukovar, Bosansku Posavinu, čovjeku koji je uspostavio 'stališe' u kojima danas živimo kao da smo u feudalizmu Srednjeg vijeka“ - ponavljam, to je opet stav Zorana Ercega koji se mora poštovati, i koji on kao punopravni građanin Republike Hrvatske može javno, na sav glas i kazati! Zašto? Jer upravo Zoran Erceg, ratni veteran, (opet ja i ratno veteranstvo), svojim neumornim uplatama u porezni sustav RH direktno hrani, isplaćuje plaće i premijeru Andreju Plenkoviću i policiji koja ga je zatvorila i dignula prekršajnu prijavu protiv njega te na koncu možda i onoj spodobi koja je Zorana Ercega udarila šakom u glavu! 

U blizini spomenika za Zorana Ercega nema mjesta (FOTO: Hina/Lana Slivar Dominić)

Šakom u glavu? Upitat će se prestravljeni građanin pitajući se s pravom od kuda pravo nepoznatom počinitelju da fizički napadne Zorana Ercega, ratnog veterana (e sad bi bilo dosat s tim „ratni vetrani“), bez bojazni da će tako grubim nasrtajem na građanina RH, usred bijela dana, završiti u zatvor, jer je Zoran Erceg ratni veteran (e sad je stvarno dosta s ratnim veteranima) i dugogodišnji ratni invalid, a time je podložan trajnim ozljedama u slučaju fizičkog napada koje mogu rezultirati trajnom paralizom. Premda se radi o ratnom invalidu i veteranu, (besmisleno je više i pričati o Rambu I, II, III, IV, V ili VI), okupljene (zapamtite tu riječ-okupljeni) to nije spriječilo da građanina Zorana Ercega napadnu šakama u leđa, u glavu. 

Dakle, da zaključimo. Ratnog veterana Zorana Ercega, (Ramba I, II, III, IV, V, VI i možebitno VII), policija je uhapsila, procesuirala i nad njim se provodi policijska obrada. Ljude koji su Zorana Ercega udarili s leđa, a snimka N1 Televizije to jasno pokazuje, ne, jer policija nije našla za shodno da ih se procesuira i nad njima napravi policijska obrada i sve ono što se već treba napraviti nad takvim ljudima. 

Ima jedna zastrašujuća stvar u slučaju Zorana Ercega, punopravnog građanina Republike Hrvatske, sa svim statusima i privilegijama koje ta čast donosi, (ratnog veterana, što je fusnota svakog relevantnijeg životopisa iako je, kada bolje pogledate taj detalj, u najmanju ruku nejasan, što zapravo znači i kakve privilegije pravno donosi), a koji je na otkrivanju spomenika Franji Tuđmanu uzviknuo nešto što se nekima nije svidjelo. I ta zastrašujuća činjenica jest, svidjelo se to nekom ili ne, sasvim jasna. Hrvatska policija, zakonodavstvo RH, institucije RH, ne štite građane Hrvatske koji ih plaćaju. Građane od kojih žive. Već štite ljude koji iz mase građane RH mogu ozlijediti, nanijeti im po zdravlje i život ozbiljne posljedice, i za taj akt nitko ne snosi ama baš nikakvu krivicu. 

Ne ulazim u motive Zorana Ercega. Čovjek mi je susjed, ljubazan je i drag, pozdravimo se svakodnevno i poštujem njegov aktivizam, iako zazirem od ratnih veterana jer sam odgojen na filmovima o Rambu. Uvijek nekako strahujem kako će lik obući „tankericu“, dignuti u zrak pola kvarta, a u mom parku napraviti novi Vijetnam, sa zamkama, kolcima koji vire iz šikare, i benzinskom pumpom koja će na kraju odletjeti u zrak. Ali da će netko našeg Ramba danas fizički napasti samo zato što je rekao ono što mnogi misle, a ne usuđuju se govoriti, da će čovjeka bez obzira na njegov motiv, uhititi jer je javno iznio svoj stav, zbilja se nisam nadao. 

Dobro došli u Vietkong, dragi Hrvati. Državu u kojoj ne funkcionira ni Ustav, ni demokracija. Državu koja zapravo i nije država jer u njoj potpuni luđaci i nasilnici bivaju amnestirani. A ti se Zorane Ercegu drži. Ako si i htio biti popularniji od Isusa, danas si možda to i uspio. Samo je teško da ćeš u ovoj zemlji imati status Ramba kojeg toliko želiš.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Facebook

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Korak dalje: Izazovi europske Hrvatske"