Zatvorite oči i zamislite mladu Srebreničanku Fatimu Muhić. Ima 22 godine, dugu crnu kosu uredno očešljanu ispod svilenog hidžaba, usko i ponosno lice. Studira filozofiju u Sarajevu, ponos je svih kod kuće. Nenametljiva je i duhovita, ima mnogo prijatelja. Ovog zlatnog jutra ona sedi sama na Baščaršiji, lista beleške sa predavanja, voli svež vazduh. Diše duboko, pije kafu i grize slatki ratluk od ruže. Uzima gutljaj hladne vode, gleda u maglovita sarajevska brda i mašta o odlasku u Njujork. Sada gleda u sat, vreme je za pokret, visoko diže šake na čelo, zaokruži lice prstima i zategne kosu ispod marame. Šalje poruku mami, u Srebrenicu, želi dobro jutro i kaže joj da ih sve voli. Ustaje, prebacuje torbu preko ramena, nasmejana prolazi kroz grupu turista i nestaje u masi. Da li je vidite? Sada otvorite oči. Fatima je rođena u Potočarima, dan nakon što je Vojska Republike Srpske umarširala u Srebrenicu.

"Čime to večer uoči obljetnice prostor i pažnju Gradske knjižnice Marka Marulića zaslužuje udruga Kurs više od braniteljskih udruga, čime jedan 'master menadžer u kulturi' više od Blage Zadre? To je sramota sigurno, a provokacija vrlo vjerojatno, a nepažnja vrlo teško", zavapio je Petar Škorić, predsjednik splitskog HDZ-a i zastupnik u Hrvatskom saboru, očito malkice nezadovoljan time što se Gradska knjižnica Marka Marulića u Splitu drznula baš u mjesecu studenom pozvati u goste mladog srpskog pisca Srđana Miljevića, koji živi i radi u Njemačkoj te je dobitnik nagrade na zagrebačkom Festivalu kratke priče 2017. godine. Ovaj političar s neostvarenom karijerom djelatnika u kulturi, koji, očito, pokazuje sklonosti da odlučuje o knjižničnom programu zbog ovog "propusta", u maniri osnovnoškolskog profesora, traži javnu ispriku i obećanje da se to više nikad ne će dogoditi.

„Kao predsednik jedne države nemam pravo da tumačim nepravosnažne presude, znam koliko su u regionu emocije danas uzbrukane, Srbija poštuje njihove žrtve ali za poštovanje prema sopstvenim žrtvama moraćemo sami da se izborimo", izjavio je predsednik Srbije Aleksandar Vučić, dok je predsednik Nove stranke Zoran Živković ocenio da je presuda Haškog tribunala ratnom komandantu Vojske Republike Srpske (VRS) Ratku Mladiću normalna i očekivana i da je loše što se krivci za događaje iz devedesetih tek sada kažnjavaju. Reakcije stižu i iz Republike Srpske gde se u više gradova organizuju protesti zbog presude. „General Ratko Mladić ostaje heroj srpskog naroda, a presudom Haškog tribunala mit o njemu kao heroju je samo ojačan“, a oglasio se i sin Ratka Mladića, Darko te javnosti preneo tobožnju poruku svog oca.

„Samo prošle godine ubijeno je 18 žena, a tijekom ove godine 16 žena. Ubili su ih njima bliske muške osobe“, upozorila je pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, Višnja Ljubičić, predstavljajući projekt u kojem će se pomno analizirati slabe karike cjelokupnog sustava, od policajaca koji su prvi žrtvini kontakti, preko državnih odvjetništava koja su nadležna za pravno klasificiranje napada, pa sve do pravnih tijela koja su odgovorna za kažnjavanje nasilja prema ženama. Povećanje broja ubojstava žena ukazuje na to da zakonske, pravosudne, medijske te druge obrazovne i edukacijske mjere suzbijanja nasilja prema ženama - ipak nisu polučile željenim rezultatima u smislu smanjenja broja slučajeva nasilja prema ženama s najgorim ishodom, već naprotiv, brojke ubijenih žena rastu, objasnila je pravobraniteljica, istaknuvši kako femicid u Hrvatskoj čini između 25 i 30 posto svih ubojstava.

Počelo je agresijom Srbije na Bosnu i Hercegovinu, a ostalo je knjigovodstvo zločina, svirepih i masovnih, najokrutnijih u istoriji Evrope posle Drugog svetskog rata, gotovo literarni predložak za kaznu, kakva god bila. Dobrim delom reč je o faktografiji iz Predmeta Ratko Mladić, dveju optužnica podignutih u Haškom tribunalu jula 1995 godine, i jedne od 8. novembra 2002. godine. Ispod naziva naizgled banalne oznake, "Predmet Ratko Mladić (IT-09-92)" smešteni su zločini koji nikakvom presudom ne mogu biti ni blizu istinskoj pravdi kao civilizacijskom dostignuću. Od 1996. godine general Ratko Mladić je begunac - tačnije, begunac pod zaštitom i posebnim tretmanom, optuženik koga je štitila država, ne dozvoljavajući lovcima na glave da mu se približe, falsifikujući dokumenta o njegovom kretanju, besprizorno lažući međunarodnu zajednicu, dok je Mladić mirno hodao Beogradom, gledao fudbalske utakmice, potom se, kad je postalo opasnije, skrivao u objektima Vojske Jugoslavije, pa Vojske Srbije.

Fond za humanitarno pravo (FHP) podnio je danas kaznenu prijavu srbijanskom Tužilaštvu za ratne zločine (TRZ) protiv šestorice identificiranih i neidentificiranih pripadnika Jugoslavenske narodne armije (JNA) i Teritorijalne odbrane (TO), zbog ubojstva 48 hrvatskih civila u selima Škabrnja i Nadin u studenom 1991. godine. U priopćenju FHP-a navodi se da su se ubojstva na dvije lokacije, u Škabrnji i Nadinu, odigrala po istom obrascu: civili zatečeni u kućama izvođeni su uz psovke i uvrede napolje, gdje su ih pripadnici JNA i TO ubijali iz neposredne blizine. Većina ubijenih bile su starije osobe, a među njima je bilo i 16 žena, od kojih je jedna bila nepokretna. Pred sudom u Srbiji niti jedan pripadnik JNA ili Teritorijalne obrane nije odgovarao za zločine u Škabrnji i Nadinu, dok su Milan Martić, tadašnji ministar unutarnjih poslova SAO Krajine i Milan Babić, predsjednik SAO Krajine, za ove zločine odgovarali u Haagu.