Ime Antuna Šporera, zagrebačkog političara s kraja devedesetih iz redova HSS-a, velikoj većini današnjih konzumenata politike teško da išta govori. No, afera sa njegovom vikendicom u Novigradu pokraj Zadra, mogla bi mnogima koje zanima način funkcioniranja vladavine Franje Tuđmana i njegovog HDZ-a pružiti vrlo poučan uvid. U središtu afere, osim Šporera, umirovljeni je general Vladimir Zagorec kojem bi se moglo i treći put suditi za nezakonitu obnovu sporne vikendice, koja je porezne obveznike koštala 1,1 milijun kuna. Do obnove vikendice, koja je zapravo manja vila s bazenom i teniskim terenom, došlo je nakon „zagrebačke političke krize“ koja je buknula 1996. godine, kada predsjednik države Franjo Tuđman nije htio potvrditi izbor oporbenog gradonačelnika Zagreba, a jednu od ključnih uloga u predsjednikovom planu odigrao je upravo Šporer.

kulturni val. Najavio ga je mural pijetla i lisice, kojeg je na fasadi stambene zgrade u samom središtu Skopja, na 160 kvadratnih metara, napravio francuski umjetnik Veks van Hillik. Do kraja godine na skopskim fasadama osvanut će još desetak sličnih umjetničkih djela, a crtat će ih umjetnici iz Europe, Azije, Sjeverne i Južne Amerike. Cijeli projekt ideja je Makedonskog kulturnog centra MKC, a financira ga Grad Skopje s iznosom od 20.000 eura. Na popisu umjetnika nema nijednog crtača iz Makedonije, navodi Vidi Vaka, zbog čega su domaći grafiteri revoltirani. „Mislim da je trebalo da bar neki procent budu naši crtači. Da na neki način i mi pokažemo što znamo. Ipak je Skopje naš grad i najviše ga volimo, realno“, kaže u video lokalni grafiter Draš. Grafiterski pokret je slobodarski pokret, napominje Vidi Vaka, ali država crtače kažnjava ukoliko crtaju bez dozvole.

Smrt Hugha Hefnera pokazala se jednako kontroverznom kao i njegov život. Još 1992. godine platio je 75.000 dolara kako bi bio sahranjen u grobnici do Marilyn Monroe. Oni koji ga brane od optužbi da je bio tek nešto više od preplaćenog ljigavca, u tom vide potvrdu njegove „legendarne veličine“, pa čak i sladak, romantičan potez. No, pljuska je to posred lica svakoj ženi svugdje, jer, očito ni nakon smrti nema garancije da će biti slobodne od nekog ljigavca, samo zbog toga jer je on milijunaš koji ju je odabrao kao „ultimativnu plavušu“. Dozvoliti pravom ženomrscu da uskoči u krevet ženi pod zemljom, bez njezinog pristanka za života, djeluje, najblaže rečeno, neprilično. Marilyn Monroe predstavljena je kao prva Playboyeva djevojka s naslovnice, kojom je franšiza lansirana, ali je kasnije priznala da se osjećala nelagodno zbog tih fotografija. U očajničkoj besparici bila je drastično potplaćena za to golo poziranje. Dok je taj broj Playboya prodan u 50.000 primjeraka, njezin honorar je iznosio bijednih 50 dolara.

Isprepletene niti zajedničke borbe uočavaju se u knjizi Bože Milanovića "Moje uspomene" u kojoj opisuje kako je u siječnju 1946. godine na prvom susretu s Titom od jugoslavenskog predsjednika tražio novčanu pomoć za sjemenište u Pazinu, kojom bi u Istri ostavio vrlo dobar dojam. "Petnaest dana poslije javio nam je Oblasni odbor iz Labina, da nam je Tito poslao milijun dinara za sjemenište“, piše Milanović. Riječ je dakle, o istom sjemeništu, koje je pohodio i današnji kardinal Josip Bozanić, a o tom dijelu života po ničemu čuvena hrvatska Wikipedia kaže: „Kad je bio na odmoru, sjemeništarac Bozanić ukućanima je pričao da je jako zadovoljan svojim životnim pozivom i nije se nimalo žalio na uvjete u Pazinu“. Da nastavimo, Milanovića je među ostalim, 1973. godine Tito odlikovao Ordenom zasluga za narod sa srebrnom zvijezdom, a 1990. godine je njegov lik odštampan na poštanskoj marci.