
SLOVO O DRAGOM PREDRAGU: Moj je prijatelj postao planina
Riječi su ono što će nas zauvijek spajati, riječi što ostaju kao sjajne biserne ogrlice koje prebireš među prstima, pa ih spremiš u posebne kutije, one koje se daruju, one svečane. U predvorjima kino dvorana, u obasjanim knjižnicama i stepeništima na kojima smo se sretali, svijet nam je lagao da je dobar i plemenit. Jedinu dobrotu i jedinu plemenitost ja sam vidio u tebi, ne u mjestima i predmetima, već u tvojim riječima koje su bile više od glasa napuklog razočaranjima. Bile su to riječi koje su me podsjećale na vlakove što kasne, na hazardere koji sve što imaju stavljaju na crveno, bile su to riječi kao brzi ženski koraci, oni zbog kojih se prelazi crta. Netko će jednom sve to ponoviti, ali nikada tako uzvišeno i nikada tako plemenito. Imao sam prijatelja. Jednom sam mu drhtavim rukama pružio bilježnicu.