Prestižnu nagradu „Meša Selimović“ za najbolji roman objavljen u 2016. godini na govornom prostoru Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore, osvojio je poznati književnik i povremeni Lupigin suradnik, Andrej Nikolaidis, za svoj roman „Mađarska rečenica“, čija se radnja odvija u vlaku koji povezuje Budimpeštu i Beč. A konkurencija je bila itekako jaka. Za nagradu su, naime, uz Nikolaidisa, bili nominirani Ivica Đikić s „Bearom“, Daša Drndić s romanom „EEG“, Damir Karakaš sa „Sjećanjem šume“, te Damir Ovčina s romanom „Kad sam bio hodža“. Vrijedi primijetiti kako je troje od šestero nominiranih svoje tekstove objavljivalo na portalu koji upravo čitate. „Kada ste dijete i igrate fudbal iza zgrade već nakon pet minuta je jasno svima ko najbolje igra i koga treba najjače udariti po nogama. Kada ste pisac onda znate koju biste nagradu najviše voljeli dobiti. To je ova”, rekao je Nikolaidis nakon dodjele nagrade.

Novinarka, majka četvero djece, pod lažnim identitetom u samo pola godine promijenila je pet teških, mizerno plaćenih poslova. Radila je u bolničkoj praonici rublja, u tvornici peradi, u tvornici za obradu otpada, u supermarketu na blagajni te na traci u tvornici aparata za brijanje. Svugdje je, osim na jednom poslu, zabilježila kršenje Zakona o radu. Njezina svjedočanstva uzdrmala su javnost i privukla društvenu pozornost na zaboravljene moderne robove. Ona je Alexandra Saša Uhlová i o svom poduhvatu, do sada nezabilježenom u češkom novinarstvu, govori za Lupigu. "Kad sam radila na blagajni u supermarketu iznenadilo me koliko ljudi suosjeća sa mnom, osjećala sam njihovu solidarnost. Možda zato što blagajnicu vidimo i s njom razgovaramo. Ali ima puno onih koji su zatvoreni u halama bez prozora, na mjestima gdje je ili jako hladno ili jako vruće, i nitko ih ne vidi. Želim doprinijeti da ti ljudi postanu vidljivi", kaže Saša za Lupigu.

Vodimo vas na fotoizlet, na teritorij prve partizanske slobodne teritorije Užičke republike. Na putu do tamo posjetit ćemo Spomen kompleks Sremskog fronta, proći ćemo preko Šabca i Valjeva koje skriva nekoliko spomenika NOB-a. Krećemo i do Ovčara i Kablara po kojima se zove i prva partizanska narodna pjesma vezana za Josipa Broza Tita. Obići ćemo i Kragujevački oktobar, Čačak, Kadinjaču i mnoge druge lokalitete vezane za Drugi svjetski rat. Put nas vodi i u nekad Titovo Užice kojim dominiraju visoki stambeni neboderi i brutalistička "raketa" hotela Zlatibor koji se nalazi odmah do središnjeg trga. Trg partizana je sjajan primjer modernističkog urbanističkog planiranja okružen teatrom, kinom, bibliotekom, robnom kućom i poštom. Do 1991. godine ga je krasio i spomenik Maršalu Titu koji je sad skriven iza muzeja. Svako malo se pokrene inicijativa za povratak spomenika na staro mjesto, ali od toga ništa.

Novinarska mreža, neformalno udruženje novinara iz Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Slovenije, Crne Gore, Makedonije i Kosova, reagira na porazan položaj i tretman slobodnog novinarstva u Srbiji, koji se očituje u dva recentna slučaja: prestanku izlaženja tjednika Vranjske i štrajku glađu glavnog urednika Vukašina Obradovića te napadima najistaknutijih državnih dužnosnika na novinarsku organizaciju KRIK i njezinog utemeljitelja Stevana Dojčinovića. "Ovo je moj lični čin i odluka da pokušam još jednom, zapravo poslednji put, da skrenem pažnju pre svega novinarima i novinarkama, ali i svim građanima, na sav besmisao borbe za slobodu medija koju vodimo u poslednjih tridesetak godina", napisao je Vukašin Obradović u pismu javnosti samo dan nakon što je objavljeno da su 'Vranjske', jedan od najznačajnijih lokalnih listova u Srbiji, ugašene posle 23 godine postojanja.

Slavko Goldstein – mudri pisac i novinar, veliki čitalac i urednik – do kraja života nije se prestao iskreno zapanjivati pred mržnjom i lažima, pred neodgovornošću i nepristojnošću. Ali nije to bila zapanjenost što čovjeka ukipi i paralizira u svakom pogledu. Slavkova zapanjenost bila je od one vrste koju nose ljudi što, usprkos svemu, i dalje vjeruju u postojanje dobrote i humanosti. Slavko se stalno iznova pitao i istraživao, premda bi njegova biografija i povijest njegove porodice mogle funkcionirati kao savršeno opravdanje za srdžbu, za teške riječi i za osuđivanje u suočenju s javnim veličanjem ili relativizacijom zločina. Njegov život i sveukupno spisateljsko, uredničko i slobodarsko djelo trajni su poziv da budemo odvažni učiti, kritički razmišljati i uvijek se svrstavati na stranu slabijih i marginaliziranih. Odazvati se tom pozivu znači izvrgnuti se preziru, hajci i kleveti, ali to je najmanja cijena koju možemo platiti u zamjenu za uspravan i čestit život.

Novinarska mreža, neformalno udruženje novinara iz Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Slovenije, Crne Gore, Makedonije i Kosova, reagiralo je na fizički napad na novinarku Nove Tv, Emu Branicu. upozoravajući pri tome i kako novinari u Hrvatskoj rade u vrlo teškim okoolnostima te da su često izloženi fizičkim i verbalnim napadima. "U subotu, 15. rujna, u Velikom Pašijanu pokraj Garešnice tijekom snimanja priloga za emisiju 'Provjereno', dvojica nasilnika fizički su nasrnula na reporterku Nove TV Emu Branicu, snimatelja Alana Novaka i asistenta snimatelja Gorana Jaganjca. Kolegica Branica dobila je pritom udarac od kojeg je pala u kanal uz cestu. Televizijska ekipa radila je prilog o nizu prevara za koje je osumnjičen jedan od nasilnika", stoji u priopćenju Novinarske mreže koja se poziva na informacije redakcije televizijske emisije "Provjereno", prema kojima je ovo već drugi fizički napad na njihove ekipe na terenu u posljednjih desetak dana. Naime, prije Eme Branice, u Puli je napadnut i njen redakcijski kolega Mate Barišić.