*** Lupiga je u crowdfunding kampanji. Možete joj pomoći i uplatom izravno na žiro-račun, putem opće uplatnice ili internetskog bankarstva. Podatke možete pronaći na ovom linku.

Poplave i danas prijete Trsteniku, mjestašcu na Pelješcu s jedva 90 stanovnika, smještenom na dnu strmine brda Čučin. Još prije dvije godine tu je rasla šuma, zaštićena kao kulturno dobro, no to joj nije pomoglo kad je u srpnju 2015. godine buknuo požar kakav se na Pelješcu, kažu mještani, ne pamti od 1943. godine. Iste, 2015. godine u listopadu, prvi je veliki jesenski pljusak izazvao bujicu koja je s ogoljelog brda na mjesto stuštila gomilu zemlje i kamenja. Odron na glavnoj cesti što vodi do Orebića ponovo su ovoga proljeća sanirale Hrvatske ceste. Hrvatske šume do sad su sanirale nešto manje od 144 hektara visoke šume na površini od 450 hektara kojom upravljaju iznad Trstenika, uloživši u to gotovo milijun kuna. Sljedeće godine plan je uložiti još oko pola milijuna kuna za sanaciju novih pedesetak hektara. Štetu procjenjuju na 12,6 milijuna kuna, iako je, zapravo, neprocjenjiva.

Šumovito područje brda Čučin, osim što je kulturno dobro, spada i u kategoriju zaštitnih šuma. Zaštitna uloga karakteristična je svim šumama kao prirodnom fenomenu, no zaštitnim šumama proglašavaju se one ključne za zaštitu vodenih tokova, cesta i naselja od erozije tla.

„Ostala je još gomila toga što bi trebalo napraviti na održavanju. Krčit ćemo nove protupožarne puteve, s Hrvatskim šumama smo već dogovorili trase. Ove zime čistit ćemo potok koji se s brda preko naše rive ulijeva u more. Hrvatske vode podigle su na gornjem toku osam brana. Ipak, bujice i poplave nisu sasvim spriječene. Brda oko Trstenika su jedan veliki lijevak“, govori nam predsjednik mjesnog odbora Trstenika Petar Šegedin ističući kako je zadovoljan suradnjom s Hrvatskim vodama, Hrvatskim cestama i Hrvatskim šumama. Mještani su zadovoljni njegovim angažmanom, hvale ga kao upornog, no u skoriju svijetlu budućnost svojeg mjesta baš i ne vjeruju.

Dvije godine nakon požara koji je spalio šumu bujice i dalje prijete: "Brda oko Trstenika su jedan veliki lijevak“, kaže predsjednik mjesnog odbora Trstenika Petar Šegedin (FOTO: Franjo Tot)

„Od požara na ovamo nije posađen niti jedan trs, i ne vjerujem da će ih itko više saditi. Vinarija Dingač koja je otkupljivala naše grožđe lani je propala. Živimo od dva mjeseca turizma u godini, a i to sve slabije jer svaka nevera zamuti more gdje je bujica nanijela zemlju i trebat će godine da se to počisti“, govori nam Zoran Primorac, bivši predsjednik Mjesnog odbora Trstenika zaposlen kao prijevoznik koji djecu iz manjih mjesta na Pelješcu vozi u Janjinu u školu.

„Svaka kiša koja padne nama poruši poljske puteve“, govori njegov kolega: „A pravog nevremena nije bilo od svibnja prošle godine, tako da ni ne znamo što nas još čeka“, ističe.

Proći će više desetljeća prije nego se šuma iznad Trstenika oporavi. Tek u 2019. godini teren će biti spreman za popunjavanje, odnosno pošumljavanje tamo gdje izostane prirodna obnova. Govorimo, međutim, o samo 450 od ukupno preko 1.000 hektara opožarene šume. Gotovo dvije trećine u privatnom su vlasništvu. Malobrojni mještani Trstenika koji su prije dvije godine ostali bez svega osim krova nad glavom ne znaju što bi počeli s njima. Oko mjesta koje živi od turizma tako i danas stoje crna, mrtva stabla kao nijemi svjedoci vatrene stihije koja je u samo par sati progutala stoljetnu šumu.

Zaštitne šume

Zaštitne šume čine oko 30 posto, odnosno nešto više od 800.000 hektara šume i većina, 78 posto, u državnom je vlasništvu. Najveće površine takvih šuma nalaze se na dalmatinskom kršu. Tamo gdje šume nisu gospodarski iskoristive i gdje najčešće i gore.

„U opožarenim šumskim površinama Hrvatske, Dalmacija participira s čak 64,3 posto“, stoji u istraživanju Marice Mamut s Odjela za geografiju Sveučilišta u Zadru koja je koristila podatke Ministarstva unutrašnjih poslova od 1998. do 2008. godine. Ukupna materijalna šteta od požara u tom razdoblju iznosi gotovo osam milijardi kuna, od čega je 5,5 milijardi izgorjelo u samo četiri dalmatinske županije. Sve četiri su pod Upravom šuma podružnica Split, koja je jedna od najvećih u Europi. Ukupno pokriva 563.804,38 hektara površine od čega je preko 400.000 hektara obraslih šumskih površina.

Na ovom velikom području nema gospodarski iskoristivih šuma kakve su većinom na kontinentu i u gorskim predjelima Hrvatske i gdje su šumouzgojni radovi nužna mjera bez koje ne bi bilo moguće ostvariti glavni prihod. Biološka obnova šume na kršu zahtijeva, međutim, značajna financijska sredstva, a bez izravne gospodarske koristi. Prema posljednjoj Analizi stanja prirode 2008.-2012. šumska vegetacija u sredozemnoj regiji u stadiju je makije ili šikare, iako postoje i područja s dobro očuvanim šumama hrasta crnike i crnog bora.

Hrvatske šume raščistile su tek jednu desetinu od ukupno preko 1.000 hektara opožarene šume koja je većim dijelom u privatnom vlasništvu (FOTO: Franjo Tot) 

Upravo zato Nacrt prijedloga Zakona o šumama izazvao je krajem ljeta brojne komentare, prije svega zbog ukidanja podjele šuma na kontinentalne i šume na kršu, a onda i zbog izostavljanja poglavlja o biološkoj obnovi šuma odnosno šumouzgojnim radovima. Umjesto Zakonom oni su sada definirani Pravilnikom o uređivanju šuma koji se učestalo mijenja. Najveću je medijsku prašinu izazvala izmjena prema kojoj Ministarstvo poljoprivrede može i privatne šume proglasiti šumama posebne namjene, za izgradnju golf igrališta na primjer, uz obavezu da vlasniku budu osigurana sredstva koja nadoknađuju ograničenje prava gospodarenja. Na području Uprave šuma podružnice Split to će biti prilično pristupačno, jer ako već nisu u turističkoj ili rekreacijskoj funkciji, šume na kršu nemaju nikakvu drugu gospodarsku isplativost.

„Hrvatska ima veliku površinu, čak 300.000 hektara zaštitnih šuma od kojih nema nikakve financijske koristi. Samo visoki troškovi. I većina ih je na kršu. Ako nije ugroženo nešto vitalno, ne znam tko određuje što su prioriteti u biološkoj obnovi. Primjerice, ako šuma izgori, nitko nije propisao u kojem roku ju treba obnoviti“, kaže profesor Ivica Tikvić, predstojnik Zavoda za ekologiju i uzgajanje šuma sa Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koji upozorava kako je šteta od požara na krškim šumama zapravo – neprocjenjiva.

Stoljeće za obnovu

„Alepskom boru kao pionirskoj vrsti koja može podnijeti ekstremne uvijete na golom kršu treba najmanje 15 do 20 godina da im se krošnje spoje i počnu rasti u visinu. Slično je i s primorskim borom. Tek nakon šezdesetak godina oporavlja se i prirodna vegetacija, odnosno listopadno drveće kojim ne možete pošumljavati goli krš“, govori ovaj stručnjak koji činjenicu da šume na kršu nisu odvojene kao posebna kategorija u zakonskom prijedlogu ne smatra najvećim problemom. Kao puno veći izdvojit će činjenicu da je iz Nacrta nestalo poglavlje o biološkoj obnovi šuma, kao i najavu o mogućem smanjivanju naknade za općekorisnu funkciju šuma.

„Za to ne postoje nikakvi argumenti, osim političkih. Obnova šuma je temelj šumarstva i mi imamo stručnjake koji znaju kako to raditi, ali nema sredstava. Istovremeno, imamo stotine tisuća hektara šumskog zemljišta o kojem nitko ne vodi brigu, jednako kao ni o područjima gdje je izostala prirodna obnova. Od ukupne površine šuma u Hrvatskoj čak 40 posto čine degradirane šume koje su, kao i šumska zemljišta, prepuštene slučaju“, upozorava Tikvić pa objašnjava da je u gospodarski isplativim šumama biološka obnova nužna da bi se ostvario glavni prihod. Šume na kršu gospodarski su neisplative.

„Po meni, nedovoljno se vodi briga o stanju šuma. Nema čak niti preciznih podataka o površini i stanju šuma, a događaju se veliki poremećaji i velike štete“, napominje Tikvić.

Ne gutaju šume samo požari. Prema podacima FOREST EUROPE/UNECE/FAO samo je u 2010. godini zbog štetnika i vremenskih nepogoda stradalo 144.300 hektara hrvatskih šuma. Više nego 2000. i 2005. godine zajedno. Za to vrijeme proračunska izdvajanja za mjere zaštite i čuvanja šuma od 2015. godine se smanjuju, jedina nacionalna inventura šumskih resursa napravljena je 2009. godine, a nacionalna strategija šumarstva datira iz 2003. godine.

Iz Ministarstva poljoprivrede kojim upravlja ministar Tomislav Tolušić kažu da u izradi novog zakona pokušavaju na najmanju moguću razinu svesti sve uočene administrativne i druge prepreke (FOTO: Hina/lsd)

„Nacionalna strategija i inventura šumskih resursa prvi su dokumenti takve vrste u povijesti hrvatskog šumarstva“, govori Ivan Martinić, redoviti profesor Zavoda da organizaciju i ekonomiku Šumarskog fakulteta u Zagrebu i pomoćnik ministra zaštite okoliša i prostornog uređenja u Vladi Ivice Račana od 2000. do 2004. godine kada su nastala oba ova dokumenta.

„Iz današnje perspektive vrijedni su najprije zbog tada usvojenih metodoloških postupaka. Posebno to vrijedi za Nacionalnu šumarsku politiku i strategiju, čija je provedba potpuno izostala u smislu matrice sektorskih zaduženja, osiguranog financiranja, nadzora i izvještavanja“, kaže Martinić, voditelj i istraživač u nizu međunarodnih projekata iz područja šumarske politike i ekonomike.

“Koncept i sadržaj strategije stoga je moguće koristiti kao ishodište u kreiranju moderne politike upravljanja šumama i ambiciozno nadograditi, prije svega u svijetlu dokumenta nove strategije Europske Unije za šume iz 2013. godine koja promovira novo, globalno značenje šuma gdje šume i šumarstvo postaju ključni za izgradnju održive budućnosti temeljene na korištenju obnovljivih resursa“, tumači profesor pa objašnjava kako su održivost u gospodarenju i očuvanje bioraznolikosti, posebno u svjetlu sve primjetnijih klimatskih promjena, ključni izazovi nove šumarske politike.

Istodobno, općenita je kritika Nacrta prijedloga Zakona o šumama da zanemaruje koncept zaštitnog karaktera i usredotočuje se na gospodarenje, odnosno raspolaganje i prenamjenu šuma i šumskih zemljišta.

Šume za rekreaciju

„Novi zakon se priprema jer je cilj otkloniti ili barem svesti na najmanju moguću razinu sve uočene administrativne i druge prepreke te uskladiti zakon sa zakonima iz drugih upravnih područja poput zaštite prirode, okoliša, raspolaganja državnom imovinom, prostornim uređenjem i slično“, stoji u odgovoru Ministarstva poljoprivrede o glavnim pitanjima koja novi Zakon treba urediti.

„Zakonom se propisuje i uređuje kvalitetnije praćenje stanja svih površina šuma i šumskih zemljišta, raspolaganje šumama i šumskim zemljištima, gospodarenje šumama u privatnom vlasništvu, jačanje uloge ovlaštenih inženjera i licenciranih izvođača, a što je vidljivo iz odredbi kojima se predviđa uspostava Registra, jasnije definicije šume i šumskih zemljišta, šumoposjednika i podjela privatnih šumoposjednika ovisno o veličini posjeda, suglasnosti na prostorne planove kojima se planiraju zahvati na šumi i šumskom zemljištu bez koje nije moguće dalje raspolaganje i slično“, demantira ministarstvo prozivanja da zanemaruje zaštitni karakter Zakona. Ministarstvo se priprema odobriti i osnovni dokument na temelju kojeg se gospodari šumama i šumskim zemljištem u Hrvatskoj – Šumskogospodarsku osnovu područja RH za razdoblje 2016. – 2025. za što se čekalo dovršenje strateške studije utjecaja na okoliš.

Na web stranici Ministarstva u međuvremenu je objavljen Prijedlog ove studije u kojoj, među ostalim, stoji podatak kako šumske površine čine čak 65 posto površina koje su izmijenjene zbog povećanja turističkih i rekreacijskih područja. Šumarskogospodarska osnova područja usklađena je tako s područjem ekološke mreže, a s njom će se morati uskladiti i Šumskogospodarski planovi za svako gospodarsko područje. Prema procjeni iz Ministarstva poljoprivrede manje od polovice šumom obraslog zemljišta na području Uprave šuma podružnica Split bit će obuhvaćeno područjem ekološke mreže Natura 2000, iako konačne površine još nisu određene, upozoravaju.

Krunoslav Jakupčić, predsjednik Uprave Hrvatskih šuma u obilasku ovogodišnjih požarišta (FOTO: Hrvatske šume)

Šumskogospodarska osnova i planovi dugoročni su dokumenti koji predviđaju ulaganja u zaštitu šume od požara i drugih nepogoda te štetnika, ali saniranje štete od požara uvijek je nepredviđen dodatni trošak. Radovi na pošumljavanju neobraslog šumskog zemljišta na kršu zahtijevaju značajna financijska sredstva i puno ljudskog rada. Posljednjih pet godina Hrvatske šume uložile su pet milijuna kuna u sanaciju opožarenih šuma samo na području svoje splitske podružnice.

„I ove godine najviše je novca uloženo u sanaciju opožarenih šuma u Upravu šuma podružnica Split“, kaže predsjednik Uprave Hrvatskih šuma Krunoslav Jakupčić. Stanovnici Žrnovnice nakon posljednjeg velikog požara koji je prijetio i Splitu često ostaju bez pitke vode, potok Žrnovnica se muti, pojačano je isparavanje vode, a time se mijenja i kemijski sastav biljaka koje, izložene suncu, sadrže više eteričnih ulja i smole pa postaju suho gorivo.

„Šuma veže vodu, ona je rezervoar vode, a kad vodu nema što zaustaviti ona se s brda sjuri prema nižim terenima. Tvrtka najvećim djelom ulaže vlastita sredstva, ali sanacija opožarene šume, kao i zaštita od požara ili razminiranje, sve se to dijelom financira i iz naknade za Općekorisnu funkciju šuma (OKFŠ)“, objašnjava predsjednik Uprave Hrvatskih šuma.

Rezanje naknade za zaštitu šuma

 „Tu naknadu ne plaćaju građani. Plaćaju je tvrtke u skladu s dobiti koju ostvaruju pa tako na milijun kuna ostvarene dobiti za OKFŠ plaćaju 265 kuna godišnje, u tri rate. To nikako ne može utjecati na konkurentnost, ili biti spas od propasti firme. Moguće je da bi tvrtke i s ponosom plaćale tu naknadu za zaštitu i razminiranje šuma“, tvrdi Jakupčić koji je svoj apel uputio i na nedavno održanoj konferenciji „Požari u Hrvatskoj: obrana i prevencija“, pozdravljajući predsjednicu RH Kolindu Grabar Kitarović i više ministara među kojima i Tomislava Tolušića, ministra poljoprivrede u prvom redu.

On je na konferenciji najavio kako je planirano ulaganje od 20 milijuna kuna u video-nadzor na području Uprave šuma podružnica Split, a promjenama pravilnika za vatrogastvo će dogodine biti osigurano 20 milijuna kuna, čak 11 milijuna više nego ove godine, unatoč najavljenom smanjenju naknade za Općekorisne funkcije šuma (OKFŠ).

„Nakon požara obično se obračunavaju direktne, materijalne štete, no indirektne štete su puno veće. Općekorisna vrijednost mediteranskih šuma u Hrvatskoj procijenjena je na 32 milijarde eura“, rekao je na istoj konferenciji akademik Igor Anić, redovni profesor Šumarskog fakulteta u Zagrebu i predsjednik Akademije šumarskih znanosti. No do tada se prvi red već ispraznio.

„Stopa od 0,021 posto za općekorisne funkcije šuma usklađena je za Zaključkom Vlade o ukidanju i/ili smanjivanju neporeznih davanja. Radovi gospodarenja šumama će se i dalje financirati dijelom iz naknade za OKFŠ i bez obzira na smanjenje stope, a dijelom iz vlastitih sredstava šumoposjednika“, kažu u Ministarstvu gdje konačni prijedlog Zakona o šumama najavljuju uskoro, najkasnije u prvom kvartalu sljedeće godine.

Hrvatske šume godišnje planiraju pola milijarde kuna za redovnu biološku obnovu šuma, a nepredviđene sanacije nepogodama poput požara oštećenih šuma dodatni su trošak. Samo u krčenje oko Trstenika Hrvatske šume uložile su prosječno oko milijun kuna za 100 hektara. Do sad je raščišćeno tek stotinjak od ukupno više od tisuću hektara, većinom u privatnom vlasništvu.

Mještani Trstenika rado bi to sanirali, ali niti za svoje poljoprivredne nasade nisu do danas dobili nikakvu odštetu. Od njih se, naime, traži da ulože vlastita sredstva koja će im država onda vratiti. Problem je u tome što vlastitih sredstava nemaju. A kad je o šumama riječ, štetu mnogi nisu niti mogli prijaviti.

“Trebalo bi prijaviti šumu ali za to morate imati riješene vlasničke papire što većina naših mještana nema. Većina privatnih šuma u okolici ima više od jednog vlasnika”, tumači predsjednik mjesnog odbora Trstenika Petar Šegedin.

Istovremeno, Ministarstvo najavljuje kako će u konačni prijedlog uvrstiti sve prihvaćene primjedbe, a među njima najviše onih od Hrvatskih šuma i Hrvatskog saveza udruga privatnih šumovlasnika. Dok Hrvatske šume traže da se obavezni rok u kojem je privatni vlasnik dužan sanirati i započeti obnovu opožarene šume skrati na maksimalno dvije godine, Savez traži da se produlji na minimalno četiri, i obje su primjedbe prihvaćene.

Ako vlasnik ne izvrši ovu zakonsku mjeru u propisanom roku, izvršit će ju Ministarstvo odnosno ovlašteno tijelo, a trošak naplatiti vlasniku. Na području Trstenika, a što je na priobalju čest slučaj, pitanje je kome će je naplatiti. Neriješeni vlasnički odnosi često su prepreka i izgradnji protupožarnih šumskih puteva, a bit će, čini se, potrebno više od novog Zakona o šumama da bi se ovaj gorući problem počeo učinkovito rješavati.

Dobra je vijest da će rok u kojem nije moguće prenamijeniti opožareno šumsko zemljište u konačnom prijedlogu novog Zakona o šumama biti produžen sa sadašnjih pet na barem sedam godina. No, golf tereni se oko Trstenika ionako ne mogu graditi.

*Ovaj tekst financiran je u sklopu projekta “Za odgovorno i transparentno upravljanje javnim dobrima i prirodnim resursima” nositelja Udruge za demokratsko društvo i partnera udruge Dobra i Centra za održivi razvoj. Projekt financira Europska unija u okviru programa IPA 2012 “Jačanje lokalnih partnerstava za otvorenu vlast i borbu protiv korupcije u odgovornom upravljanju prirodnim resursima”. Projekt sufinancira Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Franjo Tot

*** Lupiga je u crowdfunding kampanji. Možete joj pomoći i uplatom izravno na žiro-račun, putem opće uplatnice ili internetskog bankarstva. Podatke možete pronaći na ovom linku. Možete koristiti i QR kôd. Cijenimo svaku podršku.