Prije misec dana, možda koji dan više,

isprid mog igrališta niklo gradilište,

investitor je firma čiji je vlasnik nećak 

jednog gradskog vijećnika, uglednog liječnika, 

nn i prika arhitekt, sanjar i intelekt,

ruku po ruku brukaju struku,

jer ta dvojica pivaju u klapi 

pa su se znali tu i tamo s gradonačelnikom zapit,

ima bit pijane ih je zatekla zora 

di nabadaju po karti baš ispod mog prozora

ucrtalo građevnu zonu

di je bija zog, nek' se napuše mog,

potegla klika i dok si reka keks

nika je novi poslovno – stambeni kompleks

i tu je priči kraj

malo me stid jer sad sa svog prozora gledam zid

Malo tko umije kao Saša Antić nacrtati slike iz splitske, a često i hrvatske svakodnevnice. "Sa moga prozora pjesma" je o jednom kvartu, ali i svim kvartovima, onim udaljenim, manje motrenim, koji kao u gore navedenom prizoru ničice preko noći padnu pred bagerima krupnog kapitala. I prestanu biti kvartovi ugodnog života, a postanu tek podsjetnik nekog boljeg vremena. Antićev je kvart poetski, a onaj u kojem je snimljen spot za T.B.F.-ovu pjesmu je stvarni Split 3, kojeg u Splitu danas poznaju tek njegovi stanari, a van njega, studenti arhitekture, i to diljem svijeta. Nekad drugi centar Splita, danas kvart daleko od gradske vreve i turističkih kretanja, interesantan tek stručnjacima i zaljubljenicima u novi trend divljenja modernoj arhitekturi, koji uživaju u prednostima promišljenog planiranja grada. 

Papandopulova – vrijednost moderne arhitekture

I Diana Magdić, Zagrepčanka, koja se prije osam godina doselila u Split, pripada krugu zaljubljenika u modernu, a posebno arhitekta Ivu Radića. No njena fascinacija ovim razdobljem splitske (kritike) moderne nije stala na pomodnom divljenju nekom boljem povijesnom vremenu.

„Kako me zanimaju participativni modeli upravljanja baštinom, tražila sam prije nekoliko godina kvart u kojem su urbane prakse najbliže idealtipskim projekcijama susjedstva i grada kakve nalazimo od Lefebvrea do Sennetta i Harveya. Svaki moj obilazak Trstenika, dijela Splita 3, u razna doba dana i razna godišnja doba, u nekoj je manifestaciji potvrdio da se radi o zaista posebnom mjestu“, objašnjava Magdić kako je počelo njeno zanimanje za Trstenik, posebice Papandopulovu ulicu u kojoj se nalazi jedno od najboljih ostvarenja Ive Radića.

"Upozorenje na niz devastacija remek-djela splitske moderne dodatno me zaintrigiralo za vitalnost Radićeva djela na Trsteniku" Diana Magdić (Foto:Emina Rajčević)

"Poštovanje i ljubav prema arhitekturi Ive Radića nosim još od prvih nacrta i fotografija, koji su mi došli u ruke, davno prije nego sam njegove kuće vidjela uživo. To me stalno vuklo u Papandopulovu, a izravni povod za konkretizaciju aktivnosti bili su predavanje Nikole Popića u sklopu ciklusa 'Misli o čuvanju moderne arhitekture’ i istoimena izložba arhitektice i kustosice Branke Juras. Tamo je, među ostalim, upozoreno na niz devastacija remek-djela splitske moderne što me dodatno zaintrigiralo za vitalnost Radićeva djela na Trsteniku“, kaže Magdić koja je potom krenula u opsežno istraživanje sociološkog tipa u koje su bili uključeni i sami stanari Radićeve zgrade. 

Očuvanje arhitekture, ali i dosadašnjeg životnog stila i okruženja

Rezultati koje je dobila pokazali su kako je riječ o stanovnicima jako zadovoljnim svojim kvartom unutar kojeg su, između ostalog, prepoznali i važnost očuvanja moderne arhitekture, posebice fasade Radićeve zgrade. No umjesto uvriježenog lamentiranja s visoka o nebrizi i neznanju stanovnika o vrijednim zgradama u kojima žive, Magdić shvaća i socijalnu komponentu ovog problema. Naime, obnova fasada iz moderne, ne samo što je komplicirana zbog niza faktora kao što je nedostupnost prvotnih materijala, vezana je i uz skupoću takvog pohvata, koji se često ne može realizirati kroz pričuve stanara.

„(Ne)spremnost na održavanje pročelja zajednička je pak socijalističkom i ovom razdoblju – rijetki su kroz četrdeset godina uložili više od kante boje za metal, a imamo li to u vidu, konstrukcija se zapravo sjajno drži. Stoga smo krenuli u stručnu procjena cijene održavanja pročelja, jer ono što se sad nudi stanarima, preskupo je, a loše rješenje“, kaže nam Magdić kojoj je cilj da spomenuta zgrada dobije trajnu zaštitu kroz model zadovoljavajući i za vlasnike stanova i za struku.

Jedan od glavnih zahtjeva je da čestice velikog igrališta i potoka ostanu zone sporta i rekreacije kako je to zamišljeno u prvotnom planu iz 1977. godine te da se očuvaju pješački pravci prema moru (FOTO: Duška Boban)

No osim očuvanja same arhitekture Magdić je odlučila da u cijeli proces unaprjeđenja Splita 3, a posebice Trstenika, uključi i same stanare. To i nije bio toliko problem ako se ima u vidu da je riječ o poprilično aktivnoj četvrti u kojoj već godinama sudjeluje i udruga umjetnika pod nazivom Kvart, koju vodi umjetnik Boris Šitum. Njeni članovi djeluju i u kotarskom vijeću kojem je sad na čelu nezavisni Saša Varmuža. Organiziraju se predavanja na temu očuvanja kvarta, a također i Zborovi građana, institucija mjesnih odbora gradskih četvrti, koja se zapravo rijetko koristi. Građani tako imaju priliku zajedno sa svojim kotarskim predstavnicima razglabati o problemima koji ih muče. A prostorije kotara, koje u popodnevnim satima koriste umirovljenici za druženje, tako postaju mjestom žive rasprave. 

Uvodno predavanje o prednostima života na Križinama/Trsteniku održala je dr.sc. Višnja Kukoč, fokusirajući se uglavnom na urbanizam naselja, a zatim su predstavnici iz Centra za nove medije kuda.org, koji se pitanjem lokalne samouprave bave u novosadskom naselju Detelinara, iznijeli svoja iskustva o mogućnostima građanske participacije. Slijedilo je izlaganje arhitekta Miljenka Bernfesta o održavanju jednog zagrebačkog modernističkog remek-djela – Iblerovog "Drvenog nebodera" – koje je poslužilo kao povod raspravi o mogućnostima održavanja i reparacije brisoleja na Radićevim kućama u Papandopulovoj, a ciklus je zaključen izlaganjem Nikole Popića o Radićevu opusu. Do kraja godine slijedi još izložba kojom će se sažeti dosadašnje uvide i onim susjedima koji se (još) nisu aktivno uključili, prezentirati dosadašnji rad.

 Stanari artikuliraju neslaganje s razvojnim politikama

“Društvene i ekonomske promjene devedesetih promijenile su vlasničke odnose i perspektivu zajedničkih, društvenih prostora. Stanari su nezadovoljni zbog propadanja, ali nemaju sasvim jasnu sliku o tome čija je odgovornost parkiralište, čije je sportsko igralište, čija je ulica. Naime, dio je parcela vraćen privatnicima, dio je gradski, planovi su nedorečeni na način da je na sadašnjim neizgrađenim prostorima moguće uvaliti čitavo novo malo naselje, što bi bilo pogubno za kvalitetu života na Trsteniku. Sve one prednosti zbog kojih danas ljudi vole taj kvart mogu se istopiti praktično preko noći. Stanari su već artikulirali svoje neslaganje s takvim razvojem kvarta uredivši svojim sredstvima park na dijelu parkirališta kojem je prijetila blokada, no iskazane ambicije za gradnjom na nekim drugim parcelama tražit će vjerojatno širu organizaciju”, objašnjava Magdić. 

Na jednom od predavanja u prostorijama Gradskog kotara (FOTO: Helije Vuco)

Na jednom od uvodnih Zborova okupila se i radna skupina koja je odmah krenula s radom, a već su stigli i prvi rezultati. Ova grupa građana različitih struka pripremila je reakciju na aktualne zahtjeve za izmjenom Generalnog urbanističkog plana Splita, procijenivši da bi one umanjile kvalitetu života u naselju i dokinule razvojne mogućnosti.

Predsjednik Gradskog kotara Varmuža predstavio ih je prošlog tjedna na konferenciji za medije. Jedan od glavnih zahtjeva je da čestice velikog igrališta i potoka ostanu zone sporta i rekreacije kako je to zamišljeno u prvotnom planu iz 1977. godine te da se očuvaju pješački pravci prema moru, što je od izuzetne važnosti građanima. Nadalje, zahtijevaju da se područje, gdje se planira izgradnja osmerokatnice, ostane u prvotnoj namjeri parkiralište koje ionako tamo nedostaje. Radna skupina izračunala je kako nedostaje otprilike 1274 parkirališnih mjesta.

„Naši sugrađani nemaju dovoljno informacija o tome što se planira na Trsteniku. Primjerice, kod velikog igrališta ispod Papandopoulove ulice i parkirališta u ulici Dinka Šimunovića planiraju se dvije velike gradnje o kojima ne znamo ništa osim osnovnih podataka poput veličine, pa tako znamo da će jedna od njih biti osmerokatnica“, kazao je Varmuža na konferenciji kojoj su prisustvovali i sami građani podržavajući zahtjeve i tražeći dodatne akcije u vidu prosvjeda i peticija. Magdić, izuzetno zadovoljna uključivanjem stanara u sve dosadašnje aktivnosti od predavanja do zborova, na kojima sudjeluje po pedesetak građana u prosjeku, kaže da će se one nastaviti. Sudeći prema interesu građana za očuvanje njihovog kvarta, za Trstenik možda i ima spasa da ne završi kao onaj u stihovima T.B.F.-ove pjesme.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Duška Boban