„U pustinji dubokog mora mi preživljavamo / Ne želimo biti poraženi – pregaženi svijetom sivila i tame…“ - završni su to stihovi poeme o Don Kihotu Viktora Dyka u češkoj predstavi „Buđenje Don Kihota“ iz prve večeri ovogodišnjeg Kestenburga, drugog izdanja međunarodnog festivala studentskog teatra, što je na nekoliko banjalučkih pozornica priređen od 25. srpnja do 3. kolovoza. Stihovi što nekako sažimaju suštinu i srž više od četrdeset predstava iz 12 zemalja u regiji, bližem susjedstvu – Češkoj i Italiji, ali i širom kazališnog globusa – od Irana i Izraela do Južne Koreje i Litve. Mladi kazalištarci ne pristaju, svjedoče o tomu viđene predstave, na strahote i zlo svijeta u kome žive, oni su protiv svih predrasuda, mržnje, diktature i zlostavljanja, rata i podjela, oni žele neki novi, čovjeka dostojniji svijet, teatar je mjesto na kojem to izgovaraju, jasno, beskompromisno i bespogovorno. 

Kestenburg je takvo jedno mjesto. Pokrenut je u Banjoj Luci prije dvije godine, ime je dobio po kestenu, simbolu grada na Vrbasu i on postupno postaje ono što je i organizator, Studentsko pozorište iz Banje Luke i njegov prvi čovjek, ujedno i direktor festivala, Aleksandar Pejaković, i želio: međunarodna platforma entuzijasta i zaljubljenika u studentski teatar, mjesto trijumfa mladalačkog elana, ali i preispitivanja u studentskom kazalištu, središte traganja i promišljanja, provokacije i izazova u kazalištu u kojem se sve dovodi u pitanje – klasika, baština, suvremeni dramski tekst, postupci, ideja, teorija i praksa kazališnog čina. Festival je zamišljen kao bijenalni, a jezgru mu čine tri selekcije: zlatna, srebrna i brončana, u svakoj igraju tri predstave i to je okosnica festivala, njegov temelj, one mu daju međunarodni značaj i vrijednost u kazališnom smislu. 

Naravno, uz njih odigrano je još tridesetak predstava, domaćih i kazališnih zaljubljenika iz susjedstva – Slovenije, Hrvatske, Srbije, Makedonije i Crne Gore, podijeljenih u još dvije selekcije, a sve je to ocjenjivalo nekoliko žirija. 

Zlatnu selekciju ove godine otvorio je Teatar Spektakl iz Praga izvanrednom predstavom „Buđenje Don Kihota“ češkog pjesnika, prozaista i dramatičara, ali i pisca političkih rasprava i borca za nacionalnu stvar Viktora Dyka (1877. – 1931.). Drama je napisana 1923. godine, a režiju potpisuje Jan Holec, koji u suradnji s dramaturgom Davidom Koštakom poseže za dramskim predloškom iz češke dramske klasike i osuvremenjuje ga na primjeren način, uz pomoć sjajnog dramskog ansambla. Don Kihot ovdje je naš suvremenik, njegove patnje naše su patnje, njegov poziv da se probudimo, ustanemo protiv učmalosti i monotonije, zaglupljenosti naše svakodnevice, da se pokrenemo, priklonimo unutarnjem zovu pobune i otpora, ma koliko to tragično možda završilo, nema alternativu. 

Vjetrenjače protiv kojih se on bori vjetrenjače su sa kojima se i sami susrećemo i mada je sve protiv njega, njegove noćne more i demoni što mu opsjedaju dušu, prividi i pričine što ga čine ludim, on ne posustaje, nakon njegove tragične smrti tu ideju otpora i bunta nastavit će nositi njegov vjerni Sančo Pansa. Cervantes ovdje kroz Viktora Dyka progovara jednim novim jezikom, Jan Holec zaogrće sve to u suvremeno kazališno ruho, njegova inscenacija zaista je moderna i suvremena, u najboljem smislu te riječi, otuda je i nagrada Zlatni kesten, praktično Grand prix festivala, potpuno zasluženo otišla u Prag. 

Gosti iz Izraela, iz Tel Aviva, Yoram Loewnstein acting school, izveli su komad „Primadona“ američkog dramatičara i scenarista Jeffreya Hatchera u režiji i adaptaciji Amita Epsteina. Pomalo komična, ne bez vrlo primjetne note tragičnosti, kazališna priča što nas vodi u neka davna vremena teatra, u 17. stoljeće, sred engleskih pozornica kada su ženske role igrali muškarci. No, dolazi do promjene, žene dobivaju „pravo glasa“ na sceni, dozvoljeno im je konačno da igraju same sebe i muški glumac, koji je do tada briljirao u tim ulogama ostaje praktično bez posla, izbačen iz kazališta, prezren i ismijan. Vrlo ozbiljna predstava, visoke kazališne kulture, snažno i uvjerljivo odigrana, zaokružena do najmanjeg detalja, raskošna u kostimu, razigranog pokreta i zavodljiva u obratima, jedno od sigurno najuspjelijih stranih gostovanja na ovogodišnjem Kestenburgu. Direkcija festivala dodijelila je specijalnu nagradu, List kestena, glumcu Nadav Shamu za rolu Neda Kinstona, proglasivši ga tako najboljim na festivalu, a predstava u cjelini, prema mišljenju novinarskog žirija, najbolja je od viđenih u Zlatnoj selekciji. 

Treća predstava iz ove grupe zove se „Nigdje u ničemu“ i stiže iz Irana, izvela ju je kazališna grupa Ayna Theater iz Tabriza. Autor je Houman Jalali, redatelj Alireza Koushk Jalali i oni donose, uz pomoć dva glumca, svojevrsnu preradbu i obradu dobro poznate priče o Robinzonu. Ovdje su to dva vojnika u različitim uniformama koji se nakon ratne kataklizme i opće apokalipse nađu izbačeni negdje van poznatoga svijeta i ljudi, na pustome otoku, upućeni jedan na drugoga kako bi preživjeli. Ta dva s neba prizemljena nesretna vojnika, nakon početnih trzavica i sukoba, nepovjerenja i sumnje, prevazilaze tu prvotnu netrpeljivost, uviđaju da samo zajedno mogu preživjeti, uče postupno kako komunicirati i razgovarati, da bi se na koncu i sprijateljili. Topla priča o pripitomljavanju i stjecanju prijatelja, toliko potrebnog u današnjem, zaraćenom i raspolućenom svijetu, koju je direkcija festivala nagradila specijalnom nagradom za antiratnu poruku.

Topla priča o pripitomljavanju i stjecanju prijatelja iz Irana (SCREENSHOT: YouTube)

Srebrna selekcija predstavila je dramsku scenu SPKD „Prosvjeta“ iz Prnjavora i njihovu predstavu „Umreži me nježno“ što je kao scenaristica i redateljica potpisuje profesorica književnosti Brankica Radonjić, a vrlo nadahnuto, iskreno i vrlo točno igraju njeni učenici i učenice. Sloveniju je predstavljao Teater Harlekin iz Postojne s autorskim projektom „A, E, I“ glumca i redatelja Nenada Muždeke. 

Srebrni kesten, najveće priznanje u toj kategoriji, osvojila je predstava „Biti ili ne biti, to je pitanje“ Mostarskog teatra mladih, angažirane, hrabre i odvažne dramske trupe što je od osnutka, 1974. godine, vodi njen utemeljitelj, glumac, dramaturg i redatelj Sead Đulić. Na ovogodišnjem Kestenburgu mladi Mostarci predstavili su čak četiri svoja autorska projekta, a jedan od novijih, „Fatima, nevjesta od boli“ poetska je i dramska adaptacija Ljubice Ostojić, književnice i dramaturginje, slavne balade o Hasanaginici, također u režiji Seada Đulića.

Brončana selekcija donijela je također tri predstave: „Ne zanima me“ talijanske družine Piccola Compagnia Impertinente iz Foggiae redatelja Pierluigia Bevilacquae, komad pun buke i bijesa, svjetlosnih efekata i razorne koreografije što osuđuje svijet sutrašnjice koji prepoznajemo već danas, i za tu svoju angažiranost ovjenčani su Brončanim kestenom koji dodjeljuje žiri sudionika festivala. 

Drama Troupe „MINIMUM“ iz Vilniusa, s University Theatre odigrala je „Penelopu“, modernu interpretaciju mita o Odiseju prema Homerovom epu što je potpisuje redateljica Laimute Pocevičiene, a iz daleke i nama kazališno egzotične Južne Koreje, iz grada Chunceon, provincija Gangwon doputovao je Fox Theatre. Odigrali su komad „Kad stigne proljeće, kad stigne proljeće“, tihu, sjetnu i tužnu ljubavnu priču iz pera njihovog poznatog autora Kim YouJeonga (1908. – 1939.) u režiji Shin/Youngwoo, neku vrst autobiografskog, ispovjednog zapisa samog pisca o njegovom životu, nesretnim ljubavima, odnosima u obitelji, prijateljstvu i, konačno, smrti. 

Naravno, u tom preobilju najraznorodnijih predstava i autorskih projekata iz Bosne i Hercegovine i zemalja bivše Jugoslavije krije se i opasnost preopširnosti i nepotrebne razuđenosti festivala, kada se izgubi njegova glavna nit, a to su studentske predstave koje su onaj nosivi stup, gradbeni materijal na kojem Kestenburg počiva. Tako se i moglo dogoditi da je ispod radara svih tih brojnih žirija i onih koji odlučuju o nagradama prošla jedna prava mala dragulj – predstava, pristigla sa Fakulteta umetnosti Priština – Zvečan. Riječ je o ispitnoj predstavi treće godine, tada proglašenoj za najbolju studentsku ispitnu predstavu, mentor je vanredni profesor Dejan Cicmilović. Predstava je igrala lani na Prkosu – Pozorišnoj reviji kreativnog osmišljavanja sveta u Knjaževcu kao i na Pozorju mladih Sterijinog pozorja u Novom Sadu. Tada studenti, odabrali su kultni komad Samuela Becketta „U očekivanju Godota“ i upravo je nevjerojatno i fascinirajuće kako Beckett, u ženskoj podjeli, s glumicama – studenticama, potpuno neočekivano progovara s pozornice, kako njegove razoružavajuće spoznaje o svijetu, čovjeku, životu i smrti, a napose vremenu u kojem se ništa ne događa, kroz igru tih mladih zaljubljenica u teatar dolaze do punog izražaja. 

Hrvatsku je zastupao Dramski studio Dada, kazališne družine Pinklec iz Čakovca, za režiju njihove predstave „ZOO! ZOO! ZOO!“, rađene prema autobiografskom romanu „Mi djeca s kolodvora Zoo“, Davor Dokleja nagrađen je Listom kestena, a to je ujedno predstava što je na Festivalu hrvatskih kazališnih amatera u Vodicama ocijenjena kao najbolja. 

Zanimljivi su, nesporno, bili i nastupi studenata banjalučke Akademije umjetnosti, prije svega sa „Buretom baruta“ Dejana Dukovskog, vodi ih profesor Željko Mitrović, koji je za svoj pedagoški rad nagrađen također Listom kestena, kao i predstave mladih kazalištaraca iz Beograda, Niša, Novog Sada, Bugojna, Teatra Kabare Tuzla, Novog Pazara, Zenice… 

U briljantnoj zbirci kratkih pripovijedaka, pod naslovom „Pripovedanje i priča“ nailazimo i na ove retke: „U nekom trenutku sve priče postaju iste, kaže pripovedač, i sve vode do istog cilja. Veština je u tome, kaže pripovedač, da se onaj koji sluša ili čita priču navede na pomisao da je priča koju upravo sluša ili čita ipak drugačija od ostalih. Pripovedanje je, dakle, zavaravanje, kaže pripovedač, priča je znači laž.“. Gotovo da bi se ispripovijedano moglo, bez ostatka, poistovjetiti s teatrom – predstave koje gledamo, nedvojbeno, sliče jedna drugoj, sve su one ponikle u kazalištu, ta magija kazališne igre u njihovoj je srži – a opet gledatelj lako može pomisliti da su vrlo različite. Jer iluzija i čarolija teatra i nije drugo do zavaravanje – u svojim najboljim trenucima to su potvrdile i predstave na 2. Kestenburgu, Međunarodnom festivalu studentskog kazališta u Banjoj Luci.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Facebook/Kestenburg