Sudeći prema realiziranim kazališnim projektima u Hrvatskoj u posljednjih par mjeseci, na potezu od Dubrovnika, preko Malog Brijuna, Varaždina pa sve do Zagreba, najizvođeniji dramski pisac je veliki bard svjetskog teatra, elizabetinac William Shakespeare. Na ovogodišnjim Dubrovačkim ljetnim igrama poljski redateljsko/spisateljsko/dramaturški duo Grzegorz Jarzyna i Roman Pawlowski postavio je svoju verziju njegovog komada "12. Noć ili kako hoćete", a budući da je to urađeno u koprodukciji sa Zagrebačkim kazalištem mladih ista predstava odigrana je, nešto kasnije, i kao zagrebačka premijera, o čemu smo već pisali na Lupigi. Potom je na terenu teatra Ulysses, sred čarobne utvrde Minor na Malom Brijunu Shakespearovog "Othella" u režiji Ukrajinke Oksane Dimitriieve odigrao glumački ansambl mahom Sarajevskog ratnog teatra (SARTR), dramaturginja je bila Nejra Babić, a suradnici na projektu Rade Šerbedžija i Lenka Udovički. U Hrvatskom narodnom kazalištu u Varaždinu, prvi put kao redatelj, pojavio se nedavno Paolo Magelli i to sa "Snom Ivanjske noći", a zašto je odabrao baš taj Shakespearov naslov, Magelli kaže: " ...Zato što mi se čini da ljudi imaju potrebu sanjati jer ova stvarnost više se ne da izdržati. Stvarnost je postala košmar, pa je bijeg u san, makar on trajao samo sat i 45 minuta, nešto što je u ovom trenutku apsolutno nužno. Pogotovo ljudima poput mene koji su navikli na politički teatar, na teatar koji ima posebnu polemiku sa svim vrstama politike. Mišljenja sam da ni jedan umjetnik ne smije moći podnijeti ratove ni opravdavati smrt kao sredstvo za napredak čovječanstva." 

Opet se vraćamo u Dubrovnik, u Kazalište Marina Držića, gdje su prvog dana prosinca premijerno izvedene "Kraljice" (režija i adaptacija Livija Pandur, dramaturgija i adaptacija Tibor Hrs Pandur) koji tim povodom u programsku knjižicu upisuje: "...Osnov dramske strukture za predstavu 'Kraljice' temelji se na 'Richardu III', posljednjoj drami Shakespearovog povijesnog ciklusa (napisana oko 1592. godine) u kojoj obrađuje jedno od najkrvavijih razdoblja engleske povijesti, poznato kao Ratovi dviju ruža ... u 'Kraljicama' eliminiramo gotovo sve muške uloge i fokusiramo se na sudbinu kraljica koje, već prema Shakespeareu čine jedinu i često previđanu opoziciju Richardovoj diktaturi, mizoginiji i nasilju. Uz to je Shakespearov tekst podvrgnut i dekonstrukciji pomoću kritičkih feminističkih analiza njegovog opusa..." 

 "12. Noć ili kako hoćete" na daskama ZeKaeM-a (FOTO: ZeKaeM)

I tako stižemo do Satiričkog kazališta Kerempuh u Zagrebu gdje, također početkom prosinca, mlada, ali već vrlo renomirana i rado pozivana sarajevska kazališna redateljica Selma Spahić (1986.) postavlja njegov nekima dosta kontroverzan, kada su u pitanju ženska prava gledana iz današnje perspektive, dramski tekst "Kroćenje goropadnice", ali u sasvim novom ruhu, kao svojevrsno preispitivanje upravo ostvarivanja tih prava žena kroz povijest, koliko su ona zaista bila ostvarena. Pri tom Spahić to radi ne odbacujući izvorni tekst, nego ga prilagođavajući - stoga se i na plakatu predstave navodi da je rađena po motivima istoimene Shakespearove komedije. Dramaturginja u tom autorskom projektu njena je gotovo stalna suradnica, Emina Omerović, (1992.) i sama dramska spisateljica, prvi joj je dramski rukopis izveden ljetos, na XXII. Festivalu bosanskohercegovačke drame u Zenici, zvao se "Sve to je iz kuće", zapažen je i na regionalnom natječaju Hartefacta, a na scenu Bosanskog narodnog pozorišta u Zenici postavila ga je mlada redateljica Ajla Bešić. 

O onome što se, ustvari, željelo postići današnjim uvidom u "Kroćenje goropadnice" Emina Omerović zapisuje: "... kao jedna od inspiracija za 'Kroćenje goropadnice', Shakespearu su poslužile tada popularne folklorne predaje koje su prenosile s koljena na koljeno priču o neposlušnoj, neukrotivoj ženi i njezinu jeziku. Ta vrsta narodnih predaja postojala je u cijelom svijetu u vidu raznih varijacija narativa, te nam u pozadini komedije otkrivaju dugu povijest ušutkivanja žene i kroćenja njezina jezika na razne načine. Prostor ženskog postaje prostor horora odnosno mučenja, kažnjavanja, ali i upozorenja za ostale članove društva (neovisno o rodu i spolu) na ono što ih čeka ako ne budu poštovali patrijarhalno uređenje društva. Tijekom procesa pokušali smo istražiti sve navedene slojeve, analizirati svaki segment toga komada komentirajući, intervenirajući, konfrontirajući se, tragajući za prostorima praznina i kontradiktornosti, te kreirajući neke nove prostore za intertekstualnost, metateatarske postupke i citatnost..." 

To kroćenje jezika žene zorno je prikazano na plakatu gdje žilet-britvica zasijeca u samo tijelo jezika isplaženog kroz širom otvorena usta, a da ušutkivanje žene jeste u prvom planu predstave svjedoče i prvih par minuta izvedbe kada prvo jedan glumac, a zatim i svi ostali, bez glasa, neumorno udaraju bičem ispred sebe! Tokom predstave publici će se i prikazati prava naprava za mučenje, željezna maska što se stavljala na lice žene i onemogućavala joj govor i koja je bila svojedobno često primjenjivana kako bi se žena i fizički ušutkala. 

Plakat za predstavu (FOTO: Kerempuh)

Sama redateljica će reći: "Zapravo se bavimo kroćenjem ženskog jezika što je osnovna tema komedije, ali je naša tema i društvena, kako se to danas prenijelo i što je nekada bilo mučilište a što danas za slobodu izražavanja žene..." 

Kao na početku, tako i sam kraj želi podvući tu, osnovnu potku, misao-poveznicu ove kazališne storije. U originalnom tekstu Katarina, ukroćena, hvali muža jer on je "... gospodar tvoj, život tvoj, tvoj čuvar, glavar tvoj i vladalac, i ja sam spremna, čim on samo veli, ugoditi mu, kako goder želi...", dok se u predstavi, kao na nekom moćnom katapultu, u sjedalici visoko nad glavama gledatelja, sjajna i groteskna Linda Begonja, u naslovnoj roli, ponaša sasvim suprotno, govori im o pravima žena i upućuje bitnu poruku: "... Treba imati otvorene oči ... Treba gledati!" Stoga vrlo točno na portalu Telegram primjećuje Gea Vlahović: "Njezino 'Kroćenje goropadnice' nije samo novo čitanje, nije tek suvremena interpretacija klasika; to je ozbiljan projekt kontekstualizacije kanona u vremenu kada je ova komedija nastala, a to je negdje oko 1590. godine, destilirajući Shakespearov humorni šovinistički hommage vladavini muškaraca u ishodišne točke za feminističku dekonstrukciju još uvijek dominantnih patrijarhalnih narativa..." 

No, ono što je fascinantno i ne baš tako često prisutno u eksplikaciji vlastitog tragalačkog puta po bespućima Shakespearovih dramskih situacija, motiva i narativa jeste izuzetno zanimljiv, složen, raznovrstan i bogat popis literature koja prati ta preispitivanja nekih njegovih ključnih kontroverzi vezanih uz kroćenje goropadi odnosno uživanje odnosno uskraćivanje osnovnih ljudskih prava ženi u njegovo doba, ali i kroz povijest. Dvadesetak je autora i autorica na tom spisku, nešto pripada folkloru i baštini, nešto ozbiljnim stručnim radovima vezanim uz ovu temu i Shakespearea. Spominju se i naša imena, naravno prije svih Slavenka Drakulić, Dubravka Ugrešić, Ljiljana Filipović, nezaobilazno je prisjećanje na "najsramniji trenutak hrvatskog novinarstva", čuvene afere iz 1992. godine u tjedniku Globus o famoznim "Vješticama iz Rija", a zapravo o primjeru sistematskog progona odabranih neprijatelja režima u Hrvatskoj tog vremena ... 

Profesorica Mary Beard, klasičarka sa Cambridgea, vodi nas sve do početaka, izvora zapadne literature, do Homera, kada Telemah, sin Odisejev, kaže majci Penelopi, koja želi nešto reći u javnosti: "... majko, vrati se u svoje odaje, svojim poslovima, vretenu i preslici, govor je posao muškaraca, svih muškaraca, a mene prije svega, jer ja ovdje imam moć, ja zapovijedam u ovoj kući ..." I mati se pokunjeno povlači!

Tokom predstave publici će se i prikazati prava naprava za mučenje, željezna maska što se stavljala na lice žene i onemogućavala joj govor i koja je bila svojedobno često primjenjivana kako bi se žena i fizički ušutkala (FOTO: Kerempuh)

Bezbroj je takvih primjera na koje ukazuje Selma Spahić ilustrirajući svoju ideju vodilju predstave, ali i svoj način i pristup radu u teatru: "... Iskreno, mislim da moje predstave nisu provokativne, ja se samo trudim da budu istinite. Pozorište nije tu da nas tapše po našim utvrđenim uvjerenjima, a još manje je tu da bi nas isključivo zabavljalo. Mene zanimaju ljudi, a ljudi su sposobni za najčudesniju nježnost i najveće zlo ... Ja postupno otkrivam jezik predstave, dramatizaciju nadopunjujem kroz rad sa glumcima i glumicama. To je najčešće moj način rada, gradim predstavu kroz proces, dugo vremena sve ostavljam otvorenim ... Zanima me istina, a ona je uvijek slojevita ..." 

Među brojnim autorima, stručnim radovima i knjigama koje Selma Spahić navodi i u programskoj knjižici predstavi, a preko kojih je osvajala i svoj hod u kroćenju goropadi, jedna se osobito ističe: "Suština milosrđa", autor je jedno od najvećih imena suvremenog svjetskog teatra, redatelj Peter Brook, a u knjizi/testamentu bavi se upravo Shakespearom i na jednom mjestu zaključuje: "... Kod Shakespearea postoji mnoštvo tema, ali njegovim pisanjem stalno dominira pitanje reda i kaosa, kaosa i reda - šta je kaos, koje je mjesto kaosa, šta je red, šta mislimo pod riječju red, šta red može da donese, koji je njegov odnos prema kaosu? Ovo su možda teme koje su najbliže našim životima, kako spolja tako i iznutra, u ovom trenutku historije. Mi smo u kaosu - to ne možemo poreći, a kaos oko nas je unutrašnji kaos - to svako prepoznaje, mislim, vrlo jednostavno, u samome sebi ... Postoji red i postoji kaos. Postoji moć i napuštanje moći. Postoji ponos i postoji poniženje..." 

U onim blještavim trenucima predstave kada to, sasvim neočekivano, prepoznamo, kada taj kaos i taj red odista postanu dio naših života, kada ih dakle prepoznamo u sebi, zbog tih neočekivanih, ali tako dojmljivih trenutaka, "Kroćenje goropadnice" u zagrebačkom Kerempuhu neizostavno treba pogledati.

William Shakespeare: "Kroćenje goropadnice" autorski projekt redateljice Selme Spahić po motivima istoimene komedije W. Shakespearea 
dramaturginja: Emina Omerović 
scenograf: Matija Blašković 
kostimografkinja: Selena Orb 
koreografkinja: Ena Kurtalić 
autor glazbe: Nenad Kovačić 
oblikovatelj svjetla: Aleksandar Čavlek 
izrada maski: Miljenko Sekulić prema prijevodu Mate Marasa i Milana Bogdanovića 
Igraju: Linda Begonja, Borko Perić, Marko Makovičić, Dražen Čuček, Ines Bojanić i Jakov Zovko 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Kerempuh