U zagrebačkoj Ulici Pavla Hatza noćas se odigrala akcija preimenovanja jedne ulice. "Cilj akcije je bio izaći iz defanzive i uključiti se otvoreno u aktivnu borbu za pamćenje po zagrebačkim ulicama. Zagreb je rekao dosta krivotvorenju njegova pamćenja", poruka je koja ide uz fotografije noćne akcije koju je zaprimila redakcija Lupige. Ova se ulica do 1990. godine, kada je krenulo masovno brisanje povijesti i mijenjanje imena zagrebačkih ulica, nazivala Ulicom oslobođenja 8. maja 1945., a grupa Zagrepčana noćas joj je vratila to ime, međutim samo na kratko. Reakcija pravne države bila je brza i efikasna - nakon samo pola sata uklonjeni su svi tragovi preimenovanja. Na teren su izašli vatrogasci i odstranili plakate postavljene preko službenih natpisa imena ulice na križanjima Hatzove s Palmotićevom i Draškovićevom ulicom.

„Novine danas predstavljaju spin, izvode čarolije i rade od publike idiote. Zašto bi netko koga vuku za nos uopće kupovao te novine? Generacija koja najviše čita je moja generacija. Ona bi i dalje kupovala novine. Međutim, ne vidim da itko iz moje generacije čita današnje novine. Ljudi idu na internet samo zato što je današnja ponuda novina zaista uvredljiva za elementarnu pamet“, kaže nagrađivana novinarka Jasna Babić u četvrtom nastavku feljtona o hrvatskom tiskanom novinarstvu osamdesetih godina. „Prodajte publiku oglašivačima, a vaše je samo da „nahvatate“ te ljude i utrapite ih nekoj korporaciji čiji je interes da njima manipulira“, dodat će Viktor Ivančić. U ovom nastavku, osim Babić i Ivančića, Marinko Čulić i Vlado Rajić govore o tome kako je novinarstvo nekad shvaćano kao institucija koja se treba boriti za javni interes i boljitak društva. Što znači angažirano novinarstvo, nasuprot suhom “profesionalizmu”?

„Kao bivši predsjednik Meksika, obraćam se izravno Vama, aktualnom predsjedniku Sjedinjenih Američkih Država, zbog toga jer moramo nešto razjasniti između naše dvije države. I to neće biti jebeni zid. Donalde, ni u kojem slučaju nećemo platiti taj glupi, beskorisni, rasistički spomenik“, započeo je nedavno svoje obraćanje Vicente Fox, koji je obnašao funkciju meksičkog predsjednika u razdoblju od 2000. do 2006. godine. Ovo nije prva ovakva Foxova poruka Donaldu Trumpu, jer mediji su već odavno Foxa prozvali najvećim Trumpovim neprijateljem na Twitteru. Više puta je Trumpa nazvao ludim i glupim, a u intervjuu za CNN rekao je kako ga američki predsjednik podsjeća na Adolfa Hitlera, a ovaj put ga je podučio kako bolje potrošiti taj novac, jer s tih 25 milijardi dolara može osigurati pitku vodu cijelom planetu na tri godine ili na jednu godinu dokinuti glad u svijetu ili platiti školovanje za 250.000 studenata.

Lud? Naravno da sam lud! Tko bi normalan imao takve halucinacije. Mnogi će sada u pravednom bijesu uskliknuti: kakva si ti to vidjelica! Normalne vidjelice vide normalne stvari, žene u plavom koje im govore da mole za mir u svijetu i slično. Normalne vidjelice mole krunice za što više turista, novu mješalicu za beton, jeftinije ručnike za apartmane i da, ako je ikako moguće, kiša padne tek na jesen. Nikako tako apsurdne i naučno fantastične stvari kakve ja vidim, no vidio sam to što sam vidio, iako me danas uvjeravaju da su moja viđenja plod mog bolesnog uma. Unatoč tome, svoje vizije jednostavno ne mogu zaboraviti pa ih govorim samo nekolicini pacijenata na psihijatriji. Oni se slažu da su te vizije uistinu fantastične, čak i za odjel na kojem se nalazimo. No, odlučio sam otvoriti dušu i reći sve o mojim vizijama, jer danas sam imao jednu veličanstvenu. Vidio sam Trg. Trg čovjeka u bijelom. Na tom trgu ljudi su mu klicali.