„Povraća mi se na te ljude, sumanuta manjina koja prijeti većini, ne želim ih kraj sebe u autobusu, debili, neka rade što ih je volja sa sobom, ali neka ne ugrožavaju ostale...“, ovo sve nisu pokliči s nekog deliričnog desničarskog skupa protiv gayeva, Srba ili neke treće omražene manjine, nego kvalifikacije koje liberalni mediji i novinari daju na račun neidentificirane skupine roditelja koji se boje cijepiti svoju djecu i/ili zagovaraju pravo na slobodan izbor. Hrvatska je, naime, jedna od rijetkih zemalja u EU koje imaju iznimno ekstenzivan program mandatornog cijepljenja i tek šačicu ljudi koji razgovaraju o eventualnoj potrebi demokratizacije tog režima, no ta šačica izaziva tako nasilne reakcije u javnosti, da mediji izgledaju kao bojno polje s neoustašama i antifašistima. Na prvoj crti fronte našli su se i kolumnistički selebritiji Inoslav Bešker, Boris Dežulović i Ante Tomić, sva trojica složno na liniji prokazivanja medicinske neprosvijećenosti.

Ne pamti se kada je splitski HNK privukao ovakav interes javnosti i dovukao toliki broj „ljubitelja kazališne umjetnosti“ pred najznačajniju kazališnu ustanovu u Dalmaciji. Od 17 sati pred splitski HNK počeo je pristizati veliki broj „kazališnih znalaca“, želeći spriječiti održavanje predstave Olivera Frljića, „Naše nasilje i vaše nasilje“, koja se igra u sklopu Marulićevih dana. Onima koji su htjeli pogledati predstavu bijesna masa izvikivala je „“Govna jugoslavenska“, „kurvo četnička“, „ku'ćeš vještice“, „udbaško govno“, „cigani“, „sotone“, „odlazite iz hrvatskog Splita“ … Policiji koja je pozvana da pruži sigurnost gledateljima vikalo se „jel' vas ovo ne vrijeđa“ i „jeste li vi Hrvati“. Tražilo ih se i da uhite Frljića. Najglasniji među bukačima su bili članovi i simpatizeri HSP-a. Nekolicina njih je uspjela kupiti i karte za predstavu te ušla u dvoranu namjeravajući „minirati“ izvedbu. No, kada su počeli vikati i pjevati, vjerojatno nisu očekivali reakciju publike u dvorani.

Ovih smo dana sa strepnjom pratili kako u Sjevernoj Koreji Kim Jong-un na velikoj vojnoj paradi, začinjenoj prvi put viđenim nuklearnim projektilima, slavi “Dan Sunca” dok su nas istovremeno ljudi Donalda Trumpa zasipali pogrešnim, ali zastrašujućim informacijama kako najmoćnija “mobilna vojna baza na svijetu”, supermoćni američki nosač zrakoplova “Carl Vinson” plovi ravno prema Korejskom poluotoku i kako je Amerika “spremna na sve”, ukoliko Sjeverna Koreja nastavi sa svojim „provokacijama“ (nuklearnim pokusima). Sjevernokorejski “Sin Sunca” iz Pjongjanga je odgovorio sasvim očekivano - Sjeverna Koreja će na “američke provokacije” odgovorit ako treba “i nuklearnim napadom”. Ispostavilo se ipak da brod ne plovi prema Koreji, nego prema Australiji, a onda se pojavila “informacija” koja kaže kako je kormilar američkog nosača u međuvremenu ipak okrenuo kormilo. I što je sad tu istina?

Makedonske vlasti na odlasku odlučile su odraditi još nekoliko poslova, dok ima vremena. Tako su u medijima izašle informacije da se u bližoj okolici Gevgelije, grad na granici s Grčkom, i u mjestu Valandovu, u južnoj Makedoniji, počinju iskopavanja s namjerom da se otvore dva rudnika. Koncesije bi dobile strane kompanije. Reakcije građana i javnosti su bile žestoke iz više razloga. Kao prvo, dovodi se u pitanje sama transparentnost oba procesa izdavanja koncesija za otvaranje ovih rudnika, dok građani ta dva grada nisu bili ni konzultirani, ni obaviješteni o tome što se otvara u njihovoj blizini i koje im zagađenje prijeti. Građani Gevgelije uspjeli su isposlovati referendum i jučer su jasno i glasno, s 97 posto glasova, rekli „NE“ rudniku. Izlaznost na kraju bila oko od 70 posto od broja upisanih glasača, unatoč pozivu VMRO-DPMNE-a da se bojkotira ovaj referendum. Sada isto za svoj grad traže i Valandovčani.

„Zauzeto do daljneg“ – poruka je koju su danas poslali stanovnici Bola na Braču. Ovu su poruku angažirani građani odaslali s najpoznatije turističke atrakcije otoka – plaže Zlatni rat. Prašina se digla nakon što je pod neobičnim okolnostima koncesija nad plažom Zlatni rat dodijeljena tvrtki koja nema iskustva upravljana bilo čim, a čiji vlasnik je u partnerstvu ugostiteljskog objekta u Zagrebu, u koji zalazi „krema“ HDZ-a, o čemu je Lupiga prva pisala. U bolskoj akciji sudjelovalo je nekoliko stotina građana, koji su s ručnicima za plažu ispisali riječ „zauzeto“, a na ostatak Zlatnog rata stavili ručnike i legli. "Akcijom na Zlatnom ratu na simboličan smo način izrazili stajalište kako lokalna zajednica, odnosno Bol, ovu plažu treba dobiti na upravljanje", poručila je ravnateljica Centra za kulturu Bol, jedna od organizatorica prosvjeda, Ivana Bošković Ivičić. Po njenoj procjeni velika većina građana koja se okupila na Zlatnom ratu mještani su Bola.

Prema kojem ključu Grad bira koje će projekte prezentirati, a koje ignorirati teško je tvrditi. Nema u informaciji za medije ni slova o tome kome je arhitektica Ana Lovinčić prezentirala svoj idejni koncept, kada se to sve događalo, kad je pokrenut postupak jednostavne nabave i gdje je objavljen. Tek da je narudžbenica za projektni plan uređenja Parka Trnjanska Savica izdana 27. ožujka ove godine. Da postoje rupe u priči kojom Grad nastoji opravdati svoje postupanje potvrđuje i neusklađenost priča pa dok arhitektica tvrdi kako je idejni projekt radila na poziv – ne zna se gdje ni kad je, ako je uopće objavljen – iz Grada tvrde kako ga je napravila „samoinicijativno“. Ovdje se otvara i vrlo zanimljivo pitanje. Naime, ako je sama arhitektica ustvrdila da je osnovala tvrtku tek kad je doznala da je „odabrana“, a to je, dakle u siječnju, kako to da se tek prvog dana ožujka saznalo da se odustalo od gradnje crkve u parku.