Kad sam '95. došao na fakultet u Zagreb, već prvih dana sam upozoren da ne idem u Bachus, kafić kraj Glavnog kolodvora, jer se, kako su mi rekli, tamo skupljaju pederi.

Bogami, dugo sam izbjegavao Bachus, jer sam mislio da tamo samo mene čekaju, da sve gledaju kad ću naići da me hinjski naguze čim im okrenem leđa i leđima pripadajuću guzicu. U mojoj čaršiji, jasno, kao niti u drugim provincijskim sredinama, pedera nije bilo, niti ih može biti.

Bilo ih je, doduše, u pričama, podjebavanjima i uvredama, naročito nakon što je emitirana jedna od prvih sapunica - "Dinastija". U toj sapunici stanovao je i jedan Steven, peder nego šta, pa smo kao djeca jedni drugima pjevali: "zumbuli, zumbuli cvatu / jebo ti Steven tatu / jebo ti babu i dedu / jebo ti sve po redu..."

Elem, ne znam koliko je prošlo vremena do mog prvog odlaska u Bachus, mjesta s jednom od najboljih i za ljetnih dana najhladovitijih terasa u gradu. Bit će da sam u međuvremenu već upoznao svijet pedera i lezbi, sasvim običan, promatraču sa strane počesto luckast i, povrh svega, slobodan, daleko slobodniji od onog iz kojeg sam došao i kojem sam do tada pripadao.

Također u međuvremenu, hinjski su mene, i ne samo mene, guzili svi osim pedera. I još uvijek me, i ne samo mene, nesmiljeno guze. Smiješan obrat učinio je da pederska društva budu među rijetkim oazama u kojima se osjećam nenaguženo.

Zato, dragi moji provincijalci, ako vas na polasku u veliki grad upozore na pedere, a vi pravo u Bachus ili tamo gdje već današnjih dana pederi i lezbe izlaze na pivo. Što se guženja tiče, toga će sigurno biti, ali ne u guzicu, već u mozak, i ne u Bachusu, već u Crkvi, sa saborske govornice, s televizije, s radija, iz novina.

Njima ne okrećite leđa.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com