Veliko NE rehabilitaciji četničkih zločinaca

ritn by: B.Č. | 09.06.2017.

Tema jučerašnje emisije “Da Možda Ne” emitirane na Radio televiziji Srbije bila je nedavna sudska rehabilitacija Nikole Kalabića, jednog od najzloglasnijih četničkih zločinaca i komandanta četničke Gorske garde. I dok su neki gosti zauzeli poziciju relativizacije Kalabićeve rehabilitacije i rehabilitacija uopće, promovirajući teze o dva antifašistička pokreta u Srbiji za vrijeme okupacije – partizanskom i četničkom, povjesničar Milan Radanović, u burnoj je raspravi argumentirano objasnio zašto se četnike ne može nazivati antifašistima i zašto se četničke zločince ne smije rehabilitirati. Uz protivljenje nekih gostiju Radanović je inzistirao na ocjeni četničkog pokreta kao prvenstveno kvislinškog i zločinačkog te jasno istaknuo činjenicu da je četnički pokret za vrijeme rata u potpunosti usvojio fašističku kulturu nasilja, vršeći etnički motivirane progone, paleći sela, ubijajući čitave obitelji i istrebljujući cijele zajednice.

Tema jučerašnje emisije “Da Možda Ne” emitirane na Radio televiziji Srbije bila je nedavna sudska rehabilitacija Nikole Kalabića, jednog od najzloglasnijih četničkih zločinaca i komandanta četničke Gorske garde. U emisiji Olje Kovačević gostovali su urednik magazina Nedeljnik Veljko Lalić, potom advokat i pobornik rehabilitacija Draže Mihailovića i Milana Nedića, Zoran Živanović, te direktor agencije za restituciju Strahinja Sekulić i Milan Radanović, povjesničar i autor knjige “Kazna i zločin”, jedne od najopširnijih studija kvislinškog terora na tlu Srbije u Drugom svjetskom ratu.

Lalić i Živanović zauzeli su poziciju relativizacije Kalabićeve rehabilitacije i rehabilitacija uopće, promovirajući teze o dva antifašistička pokreta u Srbiji za vrijeme okupacije – partizanskom i četničkom. S druge strane, Sekulić i naročito Radanović, inzistirali su na ocjeni četničkog pokreta kao prvenstveno kvislinškog i zločinačkog. Radanović je istaknuo direktnu zapovjednu odgovornost Nikole Kalabića za zločine nad civilima, te činjenicu da je četnički pokret za vrijeme rata u potpunosti usvojio fašističku kulturu nasilja vršeći etnički motivirane progone, paleći sela, ubijajući čitave obitelji i istrebljujući cijele zajednice.

"Rehabilitovati jednu takvu ličnost, to je sramota", jasan je bio Radanović, detaljno navodeći pokolje koje su tijekom Drugog svjetskog rata počinili Kalabićevi četnici.

Pored snimke emisije, na ovom mjestu vas podsjećamo i na intervju koji je Lupiga napravila s Radanovićem, povodom objavljivanja svoje knjige, a u kojem je objasnio da se četnički pokret ne može smatrati antifašističkim samo zato što je u određenim navratima vodio borbu protiv okupatora. Jasno je, naime, da je antifašizam politička platforma koja je na našim prostorima pripadala partizanskom pokretu i njegovom komunističkom rukovodstvu te da se antifašistička borba, pored borbe protiv okupatora, uključuje i u borbu protiv monarhije, za socijalizam i bolje društvo, stoga ni četnici sami sebe nisu nazivali antifašistima te ni danas ne postoji nikakav osnov da ih se tako naziva.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: screenshot/YouTube

Do sada komentara: 24

Komentiraj

Bez Panike prije više od 7 godina

Izvor knjiga "Ratna Kronika Splita 1941-1945"

Izvješataj komiteta NOV-a za područje Dalmacije godine 1944.

Splitski okrug, s oko 215.000 stanovnika, od čega je oko 13.500 Srba, dao je u NOV, prema posljednjim podacima, 19.123 borca. U domobrane je otišlo 1456 ljudi, u ustaše i njihovu miliciju otišla su 1542 čovjeka, a u četnike 868 ljudi.

Pregled stanja po kotarima:
kotar stanovnika od toga Srba u NOV-u ustaše domobrani četnici
Trogir 27.000 - 2150 20 40 8
Solin 30.000 1500 2980 98 100 50
Omiš 30.000 - 2650 150 360 6
Muć 20.000 500 733 534 136 -
Sinj 45.000 1000 2300 500 650 8
Vrlika 17.000 8500 260 200 300 750
Split 43.000 3000 8150 50 30 45

17. srpnja 1944.
njemačko zapovjedništvo upućuje naređenje vlastima NDH-a

Führer je zabranio izraz »partizani«. Za odsjek Jugoistok valja upotrijebiti izraz »komunisti« ili »komunističke bande«. Za »četnike suborce« valja upotrijebiti izraz »hrvatske borbene skupine«.

Dostavlja se gornje na znanje, s tim da se pri dopisivanju s Nijemcima upotrebljavaju gornji nazivi.

General poručnik Dragojlov, v.r.«
xyx prije više od 7 godina

Bez panike...dakle postojao je vlak koji vodi četnike-Splićane u rat.To nije mala stvar.Kažete ,kao to su oni u vezi sa orjunašima..Pa nije ta orjuna bila manja od skupine u tom vlaku.Valjda je ona kao baza višestruko veća..dakle ,može se govoriti o tisućama Splićana četničke orijentacije 1941.Naravno,to je puno manje nego li ih je išlo u partizane.Recimo da je omjer 1/20...Ovo navodim da zabilježimo koliko je naše neznanje o našim povijesnim politikama,svrstavanjima,preferencijama....Kad bismo o tim pojavama i stanjima išta znali ,bili bismo širih vidika .I objektivniji u sagledavanju di smo ,što smo i kako nam je ići dalje.Ovako smo, kao jedno veliko jato gusaka,koje se pali na neke riječi,parole,a da o tome pojma o pojmu nema.
Rocco prije više od 7 godina

U Srbiji jos nije ni počela prava rasprava o historijskom revizionizmu, koji je tamo počeo puno prije rata 90ih. Knjiga NOŽ današnjeg pokajnika Draškovića, kružila je medju srpskim vojnicima po kasarnama u Srbiji kao underground štivo, no distributeri su bili i sami oficiri. U nijednoj drugoj republici nije bilo ničeg sličnog. Inače ovaj DA MOŽDA NE je zašećerena limunada od emisije i mislim da ova voditeljica spikerica dobiva vrlo precizne naputke koga sto kako i zašto pisati. Iza nekakve maske profesionalne novinarke krije se najobičnija propagandistica JUL-a i Mire Marković. Mislim da nikada nije ni pozvala prave povijesničare i intelektualce.
milena prije više od 7 godina

JVO i četnici nisu identični pojmovi.
Suradnja četnika i partizana traje u sjevernoistočnoj Bosni i tokom 1942.
Četnik koji je pobio Iveziće je zločinac i sramota, a ne prvoborac.

Ali čemu gubiti vrijeme.
Bez Panike prije više od 7 godina

Na početku rata 1941 na ovim prostorima imamo dva pokreta otpora. Prvi je partizanski, a drugi četnički odan srpskome kralju. Nakon pregovaranja i pokušaja zajedničkog dijelovanja tamo negdje u desetom mjesecu iste godine dolazi do definitivnog razlaza i neprijateljstva između ta dva pokreta. Četnički pokret se odlučuje na pragmatičnu politiku "ajmo s onima koji trenutno dobivaju rat", a to su bili nacisti. Dok službena YU vlada izbjegla u London igra dvostruku igru. Podržavaju Dražu i njegove odluke dok se saveznicima predstavljaju kao gerilski pokret u borbi protiv nacista. Spašavanje savezničkih pilota je dio te politike. Prioritet četnika postaje borba protiv političkih neprijatelja-partizana. Kako je neprijatelj moga neprijatelja moj prijatelj četnici se potpuno okreću suradnji s nacistima tako da se u brojnim slučajevima stavljaju pod komandu ustaša koji su bili bezpogovorni dapače fanatični nacistički sluge. Sve veći broj četnika koji ne žele surađivti s nacistima prelazi u partizane pogotovu nakon gotovo potpunog partizanskog razbijanja četničkih snaga 1943. na Neretvi i sve većih izgleda da će nacisti izgubiti rat. Partizanski pokret pragmatično bez puno pitanja popunjava svoje redove poglavito sa onim što im prijeko manjka a to su školovani oficiri kraljevske vojske. Negdje krajem 1944. Tito nudi amnestiju i prelazak u partizane svim kvislinškim snagama sa područja YU. Četnici mahom to prihvaćaju osim onih koji su toliko ogrezli u zločin pa su bili svijesni da jedino što mogu dobiti od partizana je metak u čelo. Četnički mnogobrojni bestijalni zločini u direktnoj suradnji sa nacistima, ustašama i taljanskim fašistima dobro su poznati pogotovu po dalmatinskoj zagori - nomen est omen.
Broj Dalmatinaca hrvatskoga porijekla koji su bili u četnicima je zanemariv poglavito prema broju Dalmatinaca u partizanima. Uglavnom oni malobrojni koji su bili povezani s orjunašima. Znam da se u Splitu na Peristilu postrojio odred četnika dok mi njihov nacionalni sastav nije poznat. Uputili su se vlakom prema Kninu, a uspili su doć do poviše Kaštili di su partizani digli u zrak kompletni vlak skupa s tin četnicima.