Jutarnja tvornička smjena počinjala je u šest ujutro, i trajala do dva sata poslijepodne. Pošto se Tesla nalazila na drugom kraju grada od onog u kojem smo stanovale, mama je, da bi stigla na posao, svakog jutra ustajala u pola pet. Desetak minuta prije šest bila je na radnom mjestu, u plavoj radnoj kuti i borosanama, i poput ostalih žena, na malom kuhalu na špirit, kuhala crnu kavu, kojom je započinjao radni dan. Sedamdesetih i osamdesetih, Zagreb je u rano jutro, između pola pet i šest, bio živ grad. Ljudi iz predgrađa spremali su se na posao, izlazili su iz kuća, škripale su dvorišne ograde, tu i tamo začulo se iz mraka poneko:"Dobro jutro, suseda", nakon čega se brzim koracima nastavljalo prema tramvajskoj stanici na kojoj je bila gužva veća nego u podne.

U pravu su tako Davor Huić, Nenad Bakić, Saša Cvetojević, Tomislav Debeljak, Danko Končar, Matija Babić, Miroslav Škoro, Ana Karamarko, Željka Markić, Thomas Bauer, Ivan Čermak, Ante Ramljak, Petar Pripuz, Ante Vlahović, Iva Todorić, Ivić Pašalić i mnogi drugi primatelji ove pomoći koji inače zagovaraju što žešću ekonomsko-političku redukciju države i manji budžetski trošak, izuzev onda kad su davanja usmjerena na njihove račune, ili se barem ne bune protiv takve prakse. Oni su u pravu, ti naši kapitalisti, s obzirom na to da su se jasno i masno uvjerili kako vlada igra po njihovu čak i onda kad se naivnijim promatračima čini da slobodno tržište zauvijek odlazi u legendu, dok novodobne inkarnacije Lenjina i Staljina samo čekaju da ih uhljebi iz HDZ-a dobrohotno puste s lanca.

Lačni Franz ima novu pjesmu. Kažu da je lijek protiv malodušja, a nazvali su je „Naša kri ne bo nikoli bela“ ili u prijevodu „Naša krv nikad neće biti bijela“. „U ovim teškim vremenima pandemije i prisilne samoizolacije ona podiže moral i pomaže nam u zadržavanju dostojanstva. Pjesma je svečani gospel, žanr koji potječe iz glazbe tamnoputih američkih robova i, u rock verziji, skriva buntovne i borbene vitamine na krilima biološke činjenice - sanguis noster numquam albus erit“, poručuju iz benda. I glazbu i tekst potpisuje Zoran Predin, a kao prateće vokale čut ćete članove „Šaleškog Akademskog pevskog hora Velenje“. Uz pjesmu je Lačni Franz donio i uputstva za upotrebu i propisao način korištenja: „Pjevajte je nekoliko puta dnevno, ovisno o vašem osjećaju i raspoloženju.“

"Jeste li razmišljali o tome kakvo će biti Vaše nasljeđe? Iz perspektive nas koje pogađaju posljedice Vašeg djelovanja to je nešto što bismo najradije zaboravili. Jedini razlog zašto bi Vas se trebalo pamtiti jest lekcija da se takvo upravljanje Sveučilištem više ne smije ponoviti. Svakom Vašom daljnjom samovoljom taj se dojam samo produbljuje", reakcija je studenata Filozofskog fakulteta u zagrebu u javno pismu koje su uputili javno pismo rektoru Borasu, Senatu i cjelokupnoj akademskoj zajednici nakon što je skandalozne odluke Senata da uskrati suglasnost programu kandidature prof. dr. sc. Nevena Jovanovića, kojeg je Vijeće Filozofskog fakulteta podržalo velikom većinom. Od 85 nazočnih na sjednici Vijeća u tajnom glasanju njih čak 76 glasalo je „za“, a samo devet „protiv“. No, Boras i većina Senata s takvim "trivijalnostima" se nije dala zamarati.

Trideset godina nakon pada željezne zavjese i prelaska brojnih kompanija na dojučerašnja socijalistička tržišta napravljeno je veliko istraživanje o odnosu tih „multinacionalki“ prema radnicima i sindikatima. Pod povećalom su se našle europske multinacionalke u Poljskoj, Češkoj, Slovačkoj, Sloveniji, Mađarskoj, Latviji, Estoniji, Litvi, Bugarskoj, Rumunjskoj i Hrvatskoj. Tu je pravi „creme de la creme“ industrije i trgovine - Volkswagen, Peugeot, Carrefour, Lidl, Carlsberg, Auchan, Bridgestone ... Multinacionalke nisu iskoristile priliku da nivo radničkih prava i uvažavanja sindikata iz svojih matičnih država prenesu na novouspostavljena tržišta, već su promicale ili zadovoljavale se nižom razinom i radničkih prava i ulogom sindikata. A o tome da bi radnike platili barem približno kao što ih plaćaju „kod kuće“, da se i ne govori.

Redovi pred knjižarama diljem Hrvatske, koje smo mogli vidjeti prvog dana nakon što su popustile epidemiološke mjere, jasno su pokazali kako građani, koliko god to izdavačima sumnjivo izgledalo, ipak imaju potrebu za knjigom. U vremenima kada je knjiga manje dostupna, izdavačka kuća Fraktura odlučila je na besplatno čitanje ponuditi jedno svoje izdanje. Radi se o romanu prvijencu Igora Štiksa, „Dvorac u Romagni“, koji se trenutno na Frakturinoj on-line prodaji niti ne može nabaviti, jer je, kako kažu u Frakturi, „odavno rasprodan“. Ukratko ćemo samo reći kako ovaj kratki roman paralelno prati dvije priče, jednu koja se događa u renesansnoj Italiji i drugu iz prvih godina Federativne Narodne Republike Jugoslavije. Na Štiksov roman Lupiga vas upućuje s najtoplijom preporukom.