RAZGOVOR-BORIS BUDEN: „Hasanbegović je potpuno u pravu kada tvrdi da je antifašizam floskula“

RAZGOVOR-BORIS BUDEN: „Hasanbegović je potpuno u pravu kada tvrdi da je antifašizam floskula“

„Svatko danas može biti antifašist, pa tako i jedan uvjereni postfašist. U tom smislu Hasanbegović je potpuno u pravu kada tvrdi da je antifašizam floskula. Da nije, ne bi se po cijeloj zemlji, na stadionima i ulicama orilo od ustaških pozdrava, ne bi ustaški i fašistički simboli ukrašavali hrvatske gradove, ne bi se Predsjednica družila s tipovima koji se slikaju u nacističkim uniformama, uostalom ne bi Hasanbegović bio ministar, a bogme ne bi ni ova lokalna socijaldemokracija stajala u stavu mirno pred crnokošuljašima i čestitala im dan pobjede nad antifašizmom kako se to onom jadniku, gradonačelniku Splita omaklo“, kaže u velikom razgovoru za Lupigu Boris Buden, kulturni teoretičar, prevoditelj, publicist i predavač na Bauhaus-Weimar Universitätu. Buden zbog toga zaključuje kako hrvatska realnost danas izgleda kao da su 1945. godine pobijedile ustaše, a ne partizani.
INTERVJU – IGOR ŠTIKS: „Ovo je naših '100 godina samoće' ispričanih kroz 100 godina državljanstava“

INTERVJU – IGOR ŠTIKS: „Ovo je naših '100 godina samoće' ispričanih kroz 100 godina državljanstava“

„U drami 'Brašno u venama' jedan par se vrati iz Amerike s tinejdžerom, koji tamo ima svoj život, svoj jezik, ali ga roditelji prisiljavaju da se vrati u njihovu zemlju za koju tvrde da je njegova iako on u to baš i nije uvjeren. Onemogućeno mu je da bude Amerikanac, da živi svoj život u sredini kojoj pripada, jer roditelji nose traumu od nečega s čim on nema nikakve veze i onda ga upoznaju s onima s kojima bi mu trebali biti najbliži, s članovima porodice, koji su mu zapravo stranci. Nakon što se obiteljske tajne počnu otkrivati, on im postavlja to prijelomno pitanje: 'Tko ste vi?'. To je temeljno pitanje svakoga od nas, pitanje koje će nam postaviti naša djeca, a mi sami ne znamo baš ni tko smo ni odakle smo, zašto smo baš tu i kuda uopće idemo“, kaže književnik Igor Štiks u velikom intervjuu za Lupigu. Štiks ponajviše govori o pitanju identiteta i državnosti, dajući i odgovor kada nam je bilo „najbolje“ u zadnjih 100 godina.
OTPISANI SAŠA KOSANOVIĆ: „Profesionalno i privatno mi je neizmjerna čast od takvih dobiti otkaz“

OTPISANI SAŠA KOSANOVIĆ: „Profesionalno i privatno mi je neizmjerna čast od takvih dobiti otkaz“

„U atmosferi ideološkog lova na vještice na HTV-u je nemoguće raditi. Atmosfera je nepodnošljiva onima koji ne mogu pristati obavljati dužnosti društveno-političkog radnika, koji se žele baviti istraživačkim novinarstvom, a takvih još uvijek ima tamo, doduše sve manje. Njima je i prije bilo teško“, reći će u intervjuu za Lupigu, Saša Kosanović, nakon što mu je na Prisavlju ekspresno uručen otkaz. Kako kaže, uvijek se događaju smjene, ali u ovakvom rasponu ih nije bio jako dugo, tamo od 90-ih. Gotovo cijeli radni vijek Kosanović je proveo upravo na HRT-u gdje je došao 1997. godine. Za jedne je novinar s integritetom, a za druge mrzitelj svega hrvatskog, pa je upravo to posljednje iskorišteno u prilično jalovom pokušaju vodstva HRT-a da javnost uvjeri kako je otkaz uručen Kosanoviću legitiman i opravdan. S njim smo razgovarali o „spornom“ filmu „Masakr u Dvoru“, stanju na javnoj televiziji, ali i u hrvatskom novinarstvu.
RAZGOVOR SA VLADOM BULIĆEM: Odustao sam od upisivanja u povijest

RAZGOVOR SA VLADOM BULIĆEM: Odustao sam od upisivanja u povijest

Nema u tom poslu puno glamura, obično sjediš doma i tipkaš dan-noć ili si u nekoj zadimljenoj prostoriji s još pet-šest kolega i, kako se to moderno kaže, brejnstormaš. Ljudi koji te poznaju uhvate onih par sekundi na odjavnoj špici ili pročitaju pokoji intervju pa te tete u dućanu, ako im se sviđa serija, puste da kupiš cigarete preko reda u zamjenu za odgovor na pitanje kako će završiti njihov najdraži par, mada i same znaju da će se vjenčati na kraju. Ali nemam s tim problem, tako stvari idu. Glumci su u toj priči zvijezde, njihova lica su svake večeri na malim ekranima. A to sa sobom nosi i određeni rizik. Ako se serija ispostavi loša, ti si negdje u pozadini, oni su na prvoj liniji. Barem što se publike tiče. Ako uspiješ biti kritičan i ciničan, da publika to voli, da se stvar emitira u osam navečer, onda ti to nitko neće zabraniti, dapače.
ELIMINACIJA CIVILNOG DRUŠTVA: „Kritizirati ne znači manje voljeti domovinu, nego upravo suprotno“

ELIMINACIJA CIVILNOG DRUŠTVA: „Kritizirati ne znači manje voljeti domovinu, nego upravo suprotno“

„Svako bi demokratsko društvo trebalo znati cijeniti artikuliranu kritiku i smatrati je poželjnom. Kritizirati ne znači manje voljeti domovinu, zemlju u kojoj živiš i ljude koji u njoj žive nego upravo suprotno, kritika govori o tome da ti je stalo i želiš popraviti stvari koje vidiš kao negativne“, kaže Ivana Kordić iz Hrvatske mreže volonterskih centara, dan nakon što su organizacije civilnog društva okupljene u inicijativi „Za snažno civilno društvo!“ upozorile kako se zbog „nepodobnih“ udruga koje su na meti dijela javnosti, rezanjem budžeta prijeti cijeloj Nacionalnoj zakladi za razvoj civilnog društva. Kordić će ustvrditi i kako na svaku kunu koja je uložena iz proračuna civilni sektor vrati dvije kune nazad kroz plaćanje doprinosa i poreza na sredstva povučena iz EU fondova, objašnjavajući da se ovdje ne radi o nikakvim „uhljebima“ te da poanta nisu udruge nego ono što su građani dobili njihovim postojanjem.
RAZGOVOR – DINO PEŠUT: „Ovdje će se gotovo svaka generacija prozvati izgubljenom, prevarenom i propalom“

RAZGOVOR – DINO PEŠUT: „Ovdje će se gotovo svaka generacija prozvati izgubljenom, prevarenom i propalom“

„Ovdje će gotovo svaka generacija sebe prozvati izgubljenom, prevarenom i propalom. Do sada se to pravdalo u odnosu na rat, odnosno, gdje su ratne godine pustile svoje korijene i presjekle životnu liniju. Nove generacije će to raditi u odnosu na neoliberalni kapitalizam i politike štednje“, reći će u razgovoru za Lupigu Dino Pešut, mladi književnik kojem će u četvrtak svečano biti uručena nagrada Marin Držić, najveće domaće priznanje za dramsko pismo. U intervjuu će 25-godišnji Siščanin otkriti kako mu je karijera neprekinuti naporan rad prepun sumnje, 100 posto slučajnosti i 98 posto pravog trenutka. Do sad je, kaže, uspio, doduše jadno, preživljavati samo od umjetnosti, uglavnom od pisanja. „Tržište je u dobrom dijelu Europe još uvijek prihvatljivo, ali američki tip demistifikacije procesa gdje je umjetnik samo 'content provider' ulazi na velika vrata. Nisam siguran kako ću se snaći u takvom korporativnom modelu“, objašnjava Pešut.
SPORT KAO BASTION NACIONALIZMA: „Držanje ruke 'na srcu' za vrijeme himne odličan je primjer 'izmišljanja tradicije'“

SPORT KAO BASTION NACIONALIZMA: „Držanje ruke 'na srcu' za vrijeme himne odličan je primjer 'izmišljanja tradicije'“

„Trenuci koje sport proizvodi, momenti kolektivnog zanosa i sreće, ili pak kolektivne strepnje i neizvjesnosti hoće li Janica Kostelić s oznakama Hrvatskog skijaškog saveza i brojnih sponzora po skijaškom odijelu i kacigi, kao 'predstavnica nacije' u jednom po svemu individualnom sportu, uspjeti na sljemenskoj stazi bez jednog štapa regularno stići do cilja, uvijek će pomoći 'konstruirati' naciju“, kaže u intervjuu za Lupigu Ozren Biti iz Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu, koji se godinama profesionalno bavi proučavanjem sporta. Odličan sugovornik s obzirom da minulih mjeseci svjedočimo početku razilaženja između posjetitelja nogometnih stadiona i donositelja odluka, kada je riječ o uređenju odnosa u sportu; navijačkom otporu postojećoj ekonomsko-vlasničkoj strukturi sporta, koja u Hrvatskoj nesmetano egzistira zadnjih dvadesetak godina, pod visokim pokroviteljstvom nositelja političke moći.
ŽIVOT IZA MEDIJSKIH NASLOVA: Sve što niste znali o Siriji

ŽIVOT IZA MEDIJSKIH NASLOVA: Sve što niste znali o Siriji

„Sirija je jedna sasvim posebna zemlja. Leži u jednoj regiji koja je kolijevka civilizacije, i jako me žalosti da se to često zaboravlja. To je ta regija 'plodnog polumjeseca' na kojem je nastala civilizacija koju smo mi onda preuzeli i koja nas je učinila onim što mi jesmo danas. Tu se razvila jedna kultura u kojoj ljudi uče jedni od drugih, gdje si snažno određen i onim drugim. Tamo su se stoljećima ispreplitale kulture. I to se može osjetiti u Siriji“, reći će Karin Leukefeld, u opsežnom izlaganju i razgovoru na temu Sirije. Leukefled je njemačka slobodna novinarka s dugogodišnjim stažem izvještavanja iz zemalja Bliskog i Srednjeg istoka. Njeno izlaganje, koje Lupiga donosi, daje jedan potpuniji, pošteniji i istraživački ozbiljniji pogled na rat u Siriji, terorizam i izbjegličku krizu. Ovdje ćete pronaći priču o Siriji kakvu do sada teško da ste imali priliku čuti.
MARIO KOVAČ: Televizija lagano izumire

MARIO KOVAČ: Televizija lagano izumire

"U sveopćem zaglupljivanju masa u kojima internet daje svoj veliki obol, pub kvizovi su postali rijetka oaza ljudi koji istovremeno cijene i znanje i direktnu ljudsku komunikaciju. Činjenica da jedna manja ekipa nas taj koncept održava nacionalnoj televizij graniči sa svjetskim čudom. No, uživamo dok ta čarolija traje. Gledajući program HRT3 u zadnje vrijeme, bojim se da nećemo dugo", kaže Mario Kovač, koji dolazi na Spikigin sa svojim iskustvom stečenim dugogodišnjim bavljenjem pub kvizovima i slamerskom poezijom. Strastveni kazališni redatelj i začetnik novih televizijskih projekata upravo demonstrira svoje znanje i vještine na Trećem programu Hrvatske televizije u "Kviznoj situaciji", u kojoj ga gledamo u ulozi voditelja.
BARBARA MATEJČIĆ: „Svima nam je ravnopravnost najviše uskraćena ako nemamo novaca“

BARBARA MATEJČIĆ: „Svima nam je ravnopravnost najviše uskraćena ako nemamo novaca“

„Znala sam da bi knjiga trebala sadržavati one prema kojima hrvatski građani imaju najviše zazora, a to su Romi, Srbi i gej ljudi. Neki Romi vjerojatno ne vole Srbe, a neki Srbi možda misle da su gej ljudi odbojni. A sve te skupine mogu biti smatrane manje vrijednima od takozvane većine – dakle, onih koji su fizički i psihički zdravi, 'ispravne' rase i nacionalnosti te heteroseksualni. Istovremeno, svima nama je ravnopravnost najviše uskraćena ako nemamo novaca“, reći će nagrađivana novinarka Barbara Matejčić o odabiru protagonista u svojoj nedavno objavljenoj knjizi „Kako ste?“. Zbirka je to tekstova napisanih u formi narativnog novinarstva koje se bavi sudbinom drugačijih i diskriminiranih u „našem sokaku“, jedna je to od onih knjiga koja se teško ispušta iz ruke iako sa svakom novom pričom čitatelja sve više udaljava iz njegove udobne svakodnevnice i tjera na razmišljanje.

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. SUKOB DVA BARBARIZMA: Zar je moguće da je čovjek 21. stoljeća toliko žedan krvi?

    25.11.2020.

    Marko Tomaš

    SUKOB DVA BARBARIZMA: Zar je moguće da je čovjek 21. stoljeća toliko žedan krvi?

  2. DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Duhovna močvara

    09.11.2020.

    Tatjana Gromača

    DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Duhovna močvara

  3. FILOZOFIJA I KORONA: Poslije će svi biti „pametni”

    23.10.2020.

    Predrag Finci

    FILOZOFIJA I KORONA: Poslije će svi biti „pametni”

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije