Ostvareni Picaferajov san

Ostvareni Picaferajov san

Proteklih mjeseci naš gost komentator Dragan Markovina povlačio je brojne poteze koji su u javnom diskursu, pogotovo što se tiče Splita, godinama bili potpuno nezamislivi. Otvoreno je krenuo putem svetogrđa promičući lijeve ideje, pokretao peticiju protiv podizanja desetmetarskog križa na Marjanu i postavljanju spomenika Franji Tuđmanu na rivi, ne libeći se javno poručivati kako je ovaj potonji zajedno s HDZ-om krivac za razna zla kojih se Split nagledao početkom devedesetih godina, poput logora u Lori ili otimanja stanova onih koji nisu imali podobna krvna zrnca ili makar nezgodno ime. Za povlačenje takvog poteza itekako je trebalo imati hrabrosti, pa ne treba čuditi zašto smo u ovoj rubrici ugostili upravo Markovinu. Ovaj profesor povijesti na splitskom Filozofskom fakultetu inicijator je nezavisne liste Drugo lice Splita, neobične političke opcije koja će se na predstojećim izborima upustiti u natjecanje s „velikima“. S obzirom da su lokalni izbori na vratima sasvim je logično da nam Markovina iz svoje perspektive komentira splitski predizborni cirkus (ritn by Ivor Car)

Ministra Tomislava Karamarka vodim 2:0 i jedva čekam sljedeći dvoboj

Ministra Tomislava Karamarka vodim 2:0 i jedva čekam sljedeći dvoboj

Lupiga.Com u gostima, ove već zaboravljene rubrike, ima državnog neprijatelja broj jedan, novinara i blogera Željka Peratovića. Jedan je od rijetkih „piskarala“ koji je zbog zamjeranja policijskim i obavještajnim strukturama završio iza rešetaka, a policija mu je danima pretresala dom, zbog čega je poželio preseliti se u Švicarsku. Čitateljima Lupige upravo će Peratović opričati kako je pred hrvatskim pravosuđem, s optuženičke klupe, protiv policijskog ministra Tomislava Karamarka poveo rezultatom dva naprama nula. Peratović nam donosi izvještaj s posljednjeg suđenja s, po mnogima, nedodirljivim ministrom, koji obiluje vrlo intrigantnim detaljima. Na ovom mjestu imate priliku i šefa hrvatske tajne službe, izvjesnog Josipa Buljevića, upoznati u njegovom ne baš pretjerano inteligentnom izdanju. Iz prvog lica i sasvim izbliza moći ćete doživjeti jedan detalj Peratovićevog obračuna s protivničkim taborom (ritn by Ivor Car)

Kornati, izbori i EU

Kornati, izbori i EU

Doktor znanosti Branimir Molak rođen je 1944. godine u Bjelovaru, a široj javnosti, pa tako i Lupežima, poznat je po svom radu na području energetike, upravljanja u krizama i izvanrednim stanjima te zaštite okoliša. Studij eksperimentalne fizike završio je na zagrebačkom Prirodoslovno-matematičkom fakultetu nakon čega je okončao i postdiplomski studij nuklearne i atomske fizike. Riječ je o posljednjem ratnom zapovjedniku sustava obrane, zaštite i spašavanja civilnog stanovništva Republike Hrvatske, koji je svoje iskustvo stjecao i kao zaposlenik Instituta Ruđer Bošković, tvrtke INA Naftaplin, a istakao se i kao inspektor RH za sigurnost nuklearke u Krškom te kao osnivač i predsjednik Hrvatskog društva za prosudbu rizika. Do danas je objavio preko 150 znanstvenih i stručnih radova, a posebno nam je zadovoljstvo što je s jednim svojim tekstom počastio i Lupigu. O čemu se zapravo tu radi pogledajte u nastavku (ritn by Ivor-Car)
Stradun, crno-bijeli svijet

Stradun, crno-bijeli svijet

Nakon predugo vremena, eto nama novog GostaLupeža. S obzirom da je mene zapao zadatak da ga pribavim, nije za čuditi što se radi o piscu, a posebno mi je drago što se upravo Rade Jarak spremno odazvao mojoj molbi da napiše nešto za Lupigu. Taj je, naime, gospar (na pečalbi u Zagrebu) po mom skromnom sudu, trenutno naš najzanimljiviji književnik i jedan od rijetkih domaćih istinskih, borgesijanskih posvećenika književnosti i pisanoj riječi. Ako stjecajem okolnosti još niste pročitali niti jednu od sedam knjiga (sram vas bilo da vas bilo!) koje je u zadnjih osam godina objavio (dvije pjesničke zbirke i pet knjiga proze, što romana što kratkih priča), u Jarkovu spisateljsku darovitost uvjerit ćete se putem teksta napisanog specijalno za ovu priliku, a u kojemu on donosi svoj intimni doživljaj najslavnije dubrovačke ulice - Straduna. Taj izvrsni tekst nova je potvrda Jarkova izoštrena oka za detalje i njegove izuzetne sposobnosti vrlo dojmljive, realistične detaljističke deskriptivnosti, čega je izvorište u njegovoj slikarskoj izobrazbi. Inače, Rade Jarak rođen je 1968. godine u Dubrovniku, diplomirao je slikarstvo na Likovnoj akademiji u Zagrebu, radi kao ravnatelj Centra za likovni odgoj grada Zagreba, a u slobodno se vrijeme, osim pisanjem, bavi i uređivanjem virtualnog časopisa za književnost "Knjigomat" (ritn by Bozzo)
Konjčo u raljama života!

Konjčo u raljama života!

Siniša Pavić, novinar "Slobodne Dalmacije", rođen je u Splitu 10. rujna 1969. godine, što će reć', za one koji se sjećaju, na nekadašnji Dan mornarice. Kako u ono vrijeme, navodno, u Splitu još nije bilo dječjih vrtića, čuvao se sam, jer je mati radila u "Primi", tadašnjoj najvećoj robnoj kući Jugoslavije, a ćaća u "škveru", oliti brodogradilištu. Spomenuti svakako valja jednu Sinišinu zgodu uz najranijeg djetinjstva, koju i sam često evocira ne bi li opravdao svojih današnjih 30 kila viška, kad su im u kuću svratili gosti, a on taman nekoliko dana ranije operirao "treću mandulu", pa nije mogao gutati. Elem, gosti su počašćeni domaćim kobasama, a trogodišnji Pave to nije mogao gledati, pa je skočio sa kauča uzeo jedan par kobasica, zamotao ih u "kartu" od "Slobodne", i stavio pod jastuk, uz napomenu kako "ne da on da mu gosti sve pojidu!". Pavina ljubav prema hrani ne jenjava ni danas, a najbolje je opisana u njegovoj, prije dvije godine objavljenoj knjizi "Kužini s ljubavlju - Oda spizi radnika i težaka", u kojoj sažima, kroz priče o jelima, najljepše i najslađe uspomene iz djetinjstva, recimo onu o Natali, na čijim su se rođendanima, dok su pohađali OŠ "Vlade Bagata", jeli, Splitu još nepoznati, topli sendviči. Do danas, međutim, ostaje nejasno je li Pave bio zaljubljeniji u Natali, ili u njene sendviče. Bez obzira na vještine mlade Natali, Pave je danas, sreća moja, moj muž, i otac dvogodišnje Tonke, male "bonkulovićke" koja voli reći kako "najviše voli jibu, više od bjokule". A što se tiče njegove uloge muža, ima više nego prolaznu ocjenu. Sreća je moja, primjerice, što je za studiranja psihologije u Zadru, onih ratnih godina, Pave jedno vrijeme živio u nekom napuštenom stanu, u kojem je u isključenom frizeru ostao i povelik komad mesa, koji se do Pavinog dolaska u stan dobrano usmrdio. Otad, naime, ne može podnijeti loše mirise u frižideru, i spreman ga je ribati, ako treba, i jednom tjedno. Pa to ne moram ja. Najbolje od svega, međutim, je to što Pave ne pristaje na načela modernog svijeta, već u sebi nosi "bokun" stare Dalmacije svog dida Šimuna; što ga ne brinu ni visok tlak ni ptičja gripa, i što mu je, pored Tonke, dobar "obid" najvažnija stvar na svitu (ritn by Pavina žena)
Kako sam preživjela atentat na Mesića

Kako sam preživjela atentat na Mesića

Naša nova Gošća Lupežica ima jednu veliku i, povrh svega, dobru osobinu, a to je da slavi rođendan na isti dan kad ga slavim i ja. Nećemo kazati koje je godine rođena ova izvrsna mlada dama, jer takve informacije o damama se ne odaju. Šalu na stranu, Ana Cvitan jedna je od ponajboljih mlađih novinarki, uzdanica RTL-ove informativne redakcije, draga cura i, vjerovali ili ne, pametna plavuša. Za sve one koji sada traže način da joj se jave - zauzeta je, i to već jako dugo. U novinarstvu je već više od deset godina (ipak mi o godinama), a karijeru je započela radeći na OTV-u, da bi pojavljivanjem NoveTV prešla u tu komercijalnu televizijsku kuću, nakon čega se još okušala i na CCN-u. Cvita je završila novinarstvo na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti, a poznata je i kao sudionik skupine televizijskih novinara koji su prošle godine istupili iz Hrvatskog novinarskog društva nakon što je HND Silviji Luks dodijelio kontroverznu nagradu za najbolji televizijski intervju godine (Carla del Ponte). Pored socijalnih i potrošačkih tema, posebno je specijalizirana za teme o kriminalu. Zbog toga je i u svome "gostovanju" odlučila pokazati kako izgleda jedna prosječna večer novinara koji prati te malo škakljivije teme i čije kolege dokonost ubijaju crnim humorom (ritn by navar)
Moro - Štorija o tovaru

Moro - Štorija o tovaru

Ovaj put naš GostLupež, zapravo, bolje rečeno GošćaLupežica jedno je poetsko biće, imena Elfrida Matuč - Mahulja. Elfrida, za prijatelje Ida, rođena je u Rijeci, jednog svibanjskoga dana tamo neke godine. Inokorespodent po profesiji, već 17 godina vodi pismohranu Općine Punat na najvećem hrvatskom otoku, Krku (dvojebeno, kažu oni s Cresa), gdje je i nastanjena. Poeziju (na krčkoj čakavštini i standardnom hrvatskom jeziku) piše još od djetinjstva, tamo neke godine, a dosad je objavila dvije zbirke pjesama "Vidici i mrakovi" (2003.) i "Rukohvat ljubavi" (2004.). Osim pjesništvom, Ida se bavi i pisanjem kraćih proznih formi koje je objavljivala na raznim web stranicama vezanim uz kulturu i e-zine, a ima i svoj blog kojega potražiti možete na adresi http://ida.mojblog.com. Dakle, napokon ćemo vam i na ovome mjestu ponuditi, igrom slučaja dosad bezrazložno zapostavljanom, čakavskom riječi, a vrlo uskoro ćemo Idu na ovim stranicama predstaviti i u još jednoj, vrlo zahtjevnoj ulozi (ritn by Bozzo)
Priča o jednoj Booksi ili kako se upustiti u vlastiti biznis

Priča o jednoj Booksi ili kako se upustiti u vlastiti biznis

"Booksa" je mjesto zbog kojeg bi "Godine nove" da su još žive, i da im je urednik Robert Perišić, morale ponoviti onaj svoj genijalni temat o kafićima (obrađen od strane dream tema: Ante Tomić, Zoran Ferić, Jurica Pavičić, Edo Popović i RP na kvadrat). Znam, reći ćete "Booksa" nije samo kafić, ili nije uopće, ali za polurazbuđenu maštu prosječnog putnika-navratnika s "Jutarnjim" ispod miške, kladioničarskim listićem u džepu i zadnjom pročitanom knjigom u srednjoj školi Booksa je prvenstveno to, pa onda sve drugo - klub, knjižara, čitaonica … Prema tome, spomenuti, a etablirani autori "Godina novih" morali bi porinuti malo dublje svoja čula da bi dočarali atmosferu "Bookse" i smjestili je, kako se to kaže, u neki kontekst. Lupiga, međutim, ide u drugu krajnost i predstavlja vam osobu iz čije je mašte iznikao opservatorij "Booksa". Riječ je o Vanji Bjelić-Pavlović, koja u tekstu za potrebe ove stranice opisuje dio osobnih nagnuća i socioekonomskih okolnosti koje su doveli do stvaranja "Bookse". Dosad smo mogli samo nagađati kako je došlo do te zdrave i zgođušne pojave u užurbanoj i radnoj Martićevoj ulici, a sad ćemo saznati 'kako je doista bilo'. O Vanji mnogo, vjerojatno i najpravilnije, govori interijer i poslanje kluba, pa tu neke još dodatne kvalifikacije i opisi mogu samo načiniti štetu (ritn by Dunga)
Baxt thaj sastipe!

Baxt thaj sastipe!

"Zdravo, piše vam Cigo." Tako započinje mail koji sam, na veliko veselje, primio od svoga ciganskoga brata – Kasuma Cane. Za neupućene valja reći kako je Cana slikar, fotograf, pjesnik, velika njuška u Hrvatskoj stranci Roma, pisac i povrh svega – jebač (da, dobro ste pročitali – jebač). U mailu tekst za Lupigu. Tu Cana piše o sebi, o Romima, o Ivici Račanu i Ivi Sanaderu, o Franji Tuđmanu, hrvatskom jeziku i o mnogo čemu. Nadam se da nećete preskočiti ovaj tekst, te da Cani nećete zamjeriti jer piše što mu je na srcu (ritn by: Riječni rak)
O rupama

O rupama

Boris Beck rodio se u Zagrebu 1965. godine, ali prve znakove inteligencije počeo je pokazivati tek 1987. Životna želja da iz studentskog doma prijeđe izravno u starački nije mu se ostvarila (&#!!!?%&!!). Dogodio mu se peh da je završio oba svoja studija, prvo geodezije, a poslije hrvatskog jezika i književnosti. Dvaput je bio u ratu i za to dobio kolajnu s kojom se sada igra njegovih troje djece. Priče, eseje i kritike objavljivao je u brojnim časopisima i novinama, a najviše u Vijencu i Zarezu gdje je bio i urednik. Za prozu je nagrađen na natječajima Arkzina i FAK-a. Sada piše o knjigama za "Nacional". Autor je mjuzikla za tinejdžere "Grie Witch", a uskoro mu izlazi i knjiga priča za odrasle "Metak u srcu Svetog Augustina" iz koje potječe vesela priča o smrti "Četiri zadnje stvari", koju ćete vrlo skoro moći pročitati na ovom sajtu. Boji se duboke vode, a najsretniji je kad u svojem vrtu ispod listova zelja nađe malu slatku bebu.

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. OTETO IZ TMINE: Kakav je osećaj živeti dvadeset godina u tuđem stanu

    04.08.2017.

    Bojan Tončić

    OTETO IZ TMINE: Kakav je osećaj živeti dvadeset godina u tuđem stanu

  2. PROVINCIJA U POZADINI: Cinični osmijeh Mona Lise

    12.07.2017.

    Ahmed Burić

    PROVINCIJA U POZADINI: Cinični osmijeh Mona Lise

  3. DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Zona jeze

    11.07.2017.

    Tatjana Gromača

    DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Zona jeze

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije