DIRLJIVA GESTA PAPE FRANJE: Sveti otac poljubio ruku žrtvi svećeničke pedofilije

DIRLJIVA GESTA PAPE FRANJE: Sveti otac poljubio ruku žrtvi svećeničke pedofilije

Predstavnici poljske zaklade "Ne bojte se" koja pomaže žrtvama silovanja, napose onima gdje su počinitelji duhovne osobe, danas je Papi Franji u Vatikanu predala izvještaj o poljskim biskupima koji su štitili svećenike pedofile. Izvještaj mu je uručio predsjednik Zaklade, Marek Lisiński, danas sredovječni muškarac kojeg je, kao dvanaestogodišnjaka, dok je bio ministrant i odrastao samo s majkom, seksualno iskorištavao seoski župnik. Lisiński je o tome progovorio tek kao četrdesetogodišnjak. Danas o tome javno govori i izrađuje arhiv pedofilskih zločina u Katoličkoj crkvi u Poljskoj. Prikupio je preko 150 potvrđenih slučajeva. Papa Franjo je primio dokument i ponizno poljubio ruku žrtvi strašnog zločina, desetljećima skrivanog unutar institucije kojoj je on danas na čelu. Iza te dirljive geste morala bi uslijediti istraga i reakcija nadležnih crkvenih struktura, u suprotnom je to kič koji bagatelizira žrtve i nastavlja skrivati zločince.
S LUPIGOM U BIRTIJI: Dragan Bursać i Ramiz Huremagić na ispitivanju

S LUPIGOM U BIRTIJI: Dragan Bursać i Ramiz Huremagić na ispitivanju

Lupigina serija informativnih razgovora „S Lupigom u birtiji“ nastavlja se ovoga petka. Nakon što smo priveli Robija K., odnosno Viktora Ivančića, a potom i Marka Tomaša, sada na ispitivanje i saslušavanje dovodimo bosanskohercegovačkog novinara i književnika Dragana Bursaća te pjesnika i izdavača Ramiza Huremagića iz male izdavačke kuće Centar Samouprava iz Sarajeva. Ovaj dvojac u omraženoj će nam zagrebačkoj birtiji, No Sikiriki, odgovarati na niz pitanja, počevši o onih o nedavno objavljenoj Bursaćevoj knjizi „PTSP Spomenar“ u izdanju Samuprave, pa do onih o stanju u bosanskohercegovačkom medijskom prostoru, ali i cjelokupnom društvu. Dragana Bursaća, vjerujemo, ne treba posebno predstavljati. Gotovo da ne postoji ni najmanja šansa da na društvenim mrežama niste naišli na jednu od njegovih kolumni koje piše za nekoliko regionalnih medija.
AUTORI(CE) U GOSTIMA PONEDJELJKOM: Pet pjesama Darka Cvijetića

AUTORI(CE) U GOSTIMA PONEDJELJKOM: Pet pjesama Darka Cvijetića

"Tekstopisanje je rad u vrtu, strpljivost tučka i žeđ među slovima. Kada se napokon pjesma dogodi mojom rukom, kada joj moj krvotok pozajmi linije slova i umanji im žeđ mojim damaranjem, mogu je poslije čuti, nju, pjesmu, kako se hvali drugima da je ona mene našla i spržila" - tako o pisanju piše Darko Cvijetić, bosanskohercegovački, prijedorski pjesnik, autor kratkih priča, redatelj, dramaturg i glumac. Cvijetić je veliki pjesnik malog, nesretnog i uplašenog grada, sredine obilježene nepojamnim zločinom; on je dragocjeni svjedok, glas savjesti i - glas slobode. Između ostalog, slobode da se progovori onda kad svi vjeruju i znaju da je "pametnije", "mudrije", oportunije šutjeti. Upravo za nagradu 'Evropski pjesnik slobode', u svjetskim okvirima cijenjenu pjesničku nagradu Međunarodnog književnog festivala u Gdanjsku, Cvijetić je bio kandidiran prošle godine, zajedno s još sedam europskih pjesnika i pjesnikinja.
TAKO JE GOVORIO KRLEŽA (IV. DIO): Čovječanstvo guše dogme, tiranija Crkve i urlik horda

TAKO JE GOVORIO KRLEŽA (IV. DIO): Čovječanstvo guše dogme, tiranija Crkve i urlik horda

U novom nastavku serijala 'Tako je govorio Krleža' čitateljima i čitateljicama predstavljamo odlomke iz knjige "Krleža o religiji", koju je priredio Ivan Cvitković. Knjiga je objavljena u suradnji zagrebačke "Mladosti" i sarajevske "Svjetlosti", 1982. godine. Iz Krležinih zapisa o religiji izdvojili smo one što se odnose na pokrštenje Slavena, veliki crkveni raskol, katolicizam, pravoslavlje, islam, protestantizam i sekte. Zapisi datiraju iz različitih Krležnih stvaralačkih razdoblja, od 1916. do 1968. godine. Kako je Krleža zamišljao susret slavenskih pogana sa kršćanstvom, što smatra đavolskom strujom koja je preplavila svijet, zašto preranu propast kršćanstva smatra sudbonosnom za Zapad, što ima za reći o lazarskoj simbolici umiranja za carstvo nebesko, što se događa s onima koji su umrli i zašto je Muhamed na afričkom ekvatoru porazio Isusa do nogu? Odgovore velikog pisca na sva ova pitanja naći ćete na ovom mjestu.
"PTSP SPOMENAR" DRAGANA BURSAĆA: "Morao sam se riješiti trauma i svog PTSP-a"

"PTSP SPOMENAR" DRAGANA BURSAĆA: "Morao sam se riješiti trauma i svog PTSP-a"

„Jebiga, ljudima se dešavaju bolesno iste stvari. Ja sam se zaprepastio koliko ljudi oko mene živi sa sličnim traumama, a bez da su ih ikada rekli bilo kome, a kamoli ih negdje zapisali“, kaže u razgovoru za Lupigu Dragan Bursać, čija je knjiga "PTSP spomenar" nedavno ugledala svjetlo dana, i to u izdanju male, ali svakog spomena vrijedne izdavačke kuće, Samouprava. Tamo nisu kuće od čokolade, ni prozori od marmelade, ali su svi autori vlasnici svoga objavljenog djela, autorskih prava, tiraža i aktivni su sudionici cijelog procesa. Jedan od pokretača Samouprave, Ramiz Huremagić, reći će nam kako Bursaćeva knjiga ima izuzetan značaj za današnje vrijeme. Dodat će kako su od prvog susreta on i Bursać „kliknuli“, kao da su pričali istu priču, dok je jedan nosio lijevu, a drugi desnu vojničku čizmu. Naime, obojici je zajedničko to da su imali tu nesreću da u ratu nose pušku i ratuju na suprotstavljenim stranama.
PRIJEDLOG ZAKONA O UMJETNICIMA: Na brazdama Hasanbegovićevog traktora

PRIJEDLOG ZAKONA O UMJETNICIMA: Na brazdama Hasanbegovićevog traktora

Umjetnici su trn u oku ogromnog dijela javnosti – onog dijela odgojenog i uzgojenog u SF bajkama neoliberalnog kvazikapitalizma. Za njih su svi oni koji svoju umjetnost ne izvode striptizom na šipki ili uz odgovarajući ritam turbo-folka ili tambure – zapravo paraziti. Od onih koji se, eto, bave kreacijom jer ih na to nagoni unutarnji poriv, preko onih koji svojom umjetnošću povremeno uzdrmaju društvenu učmalost, pa do onih koji se drznu iz porezne kase financirati neki, recimo baletni nastup ili književnu večer. A najveće krvarenje tog blagoslovljenog oka u koje se zabio art-trn – izazivaju umjetnici kojima država uplaćuje doprinose. U glavama tog kritičarski raspoloženog dijela nacije, pojam samostalnog umjetnika je pojam apsolutnog blasfemičnog uhljebljivanja. Naravno, ako takve priupitate zašto im krvari oko domoljubno, spremno će vam i argumentirano reći: „Šta će on meni tute od državne sise plaću uzimat da bi malo zamaza sliku ili plesa balet. Gospe mi, i ja bi se tako volija obogatit da stavin šešir i recitiran onoga šekpira po ulici.“
'MRZIN ŠKOLU I SRBE': Cjelohrvatska interpretacija novijega dužobalnog nasilja

'MRZIN ŠKOLU I SRBE': Cjelohrvatska interpretacija novijega dužobalnog nasilja

Problem nije u samome nasilju, već u njegovoj društvenoj prihvatljivosti (pa i prihvaćenosti); napadači iz Zadra i Splita nedvojbeno su dočekani kao junaci i to ne samo u uskome porodično-susjedskom krugu (slično, očito, važi i za Daruvarca, itd.), o spontanoj, društvenoj posudi njihova divljanja naprosto nema govora. No, to nije tek problem pojedinih sredina. Ako svi već desetljećima žive (a mnogi se socijaliziraju) pod pritiskom stalno ponavljanih službenih (političkih, školskih, kulturnih) tvrdnji da je današnja Hrvatska nastala ratom, a ne referendumom, onda je u sam korijen zajednice dugoročno instalirano (ratno) nasilje. To nasilje je izvorno bilo pretežito obrambeno, ali se kroz nekoliko generacija ono ritualizira u liku općenitoga nasilja kao privilegirane komunikacijske forme, od obitelji na dalje; imenica je poništila pridjev. Naraštaji, posebice muškaraca, odrastaju u uvjerenju da im nedostaje mogućnost da se iskažu na način starijih – u ratu, borbi – u konačnici: nasilju.
AUTORI(CE) U GOSTIMA PONEDJELJKOM: Pet pjesama Olje Savičević Ivančević

AUTORI(CE) U GOSTIMA PONEDJELJKOM: Pet pjesama Olje Savičević Ivančević

Olja Savičević Ivančević suvremena je književnica, nagrađivana autorica poezije, romana, kratkih priča i dramskih tekstova. Rođena je u Splitu 1974. godine, a književnoj publici predstavila se u svojoj četrnaestoj godini, zbirkom pjesama "Bit će strašno kada ja porastem". "Govoriti o toj knjižici kao o nečem književno relevantnom bilo bi neozbiljno. To je moja teka, spomenar...", kasnije će objasniti autorica. Ako ova rana zbirka poezije, kako sama autorica tvrdi, i nije (bila) književno relevantna, njezin naslov pokazat će se u potpunosti pogođenim. Okružena "strašnim", u godinama koje su uslijedile, brusila je svoj talent onako kako se talent već brusi - predanim, discipliniranim radom. U okviru naše nove rubrike "Autori(ce) u gostima ponedjeljkom", predstavljamo pet još neobjavljenih pjesama splitske književnice, koja se u međuvremenu plasirala u red najozbiljnijih predstavnica suvremene hrvatske književnosti.
U PRILOG MALO VJEROJATNOJ JAVNOJ RASPRAVI: Kako bi mogao izgledati referendum

U PRILOG MALO VJEROJATNOJ JAVNOJ RASPRAVI: Kako bi mogao izgledati referendum

U hrvatskoj praksi (teorije ionako gotovo i nema) referendum je, u razdoblju nakon devedesetih, bio raspisivan samo u rijetkim, takorekuć svečanim prigodama (neovisnost, ulazak u Europsku uniju). U takvim je svečanim okolnostima insistiranje na nekim („formalnim“) nedostacima kontekstualno djelovalo uglavnom kao puko zakeranje. Treći pak nacionalni referendum, onaj o ustavnoj definiciji braka, proveden je, tehnički gledano, na zahtjev odozdo (ako vjerski zahtjevi uopće i mogu dolaziti iz toga smjera), a njegov je sadržaj bio i ostao upitan sa stajališta nekih od temeljnih ljudskih prava, to više što Ustavni sud uopće nije bio konsultiran. No, stave li se po strani uvodno spomenute konkretne izopačenosti domaće referendumske prakse, ma koliko se često one u zbilji pojavljivale, ostaje temeljni problem referenduma kao demokratskoga oruđa – načelna neograničenost većinske volje.
IVO ANIĆ: Sramim se ovakvog Splita i sram me je što živim među tim ljudima

IVO ANIĆ: Sramim se ovakvog Splita i sram me je što živim među tim ljudima

Iskreno, ne znate što je užasnije i što je više poražavajuće; činjenica da su mladi sportaši pretučeni u Splitu ili saznanje da su ih njihovi roditelji ispratili u Hrvatsku sa zebnjom i preporukama da se „ne ističu“, „da ne slave ako pobjede“ i da „sklone na vrijeme klupska obilježja“. No činjenica da su napadnuta nečija djeca ipak je najstrašnija. Djeca koja su rođena godinama iza rata, djeca koju zanima isključivo njihova muzika, njihova generacija, sport i, naravno, drugi spol koji je u tim godinama jedina bitna preokupacija. Kako imam dijete njihovih godina koje se aktivno bavi sportom i kojeg život može već sutra odvesti na kakav košarkaški turnir u Beograd, potpuno razumijem očaj tih roditelja koji su poslali svoje sinove u Hrvatsku. Ako imate djecu, i ako ste ljudi, tada razumijete o čemu vam govorim.

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. EKSKLUZIVNO: SOA otkrila da je Deklaracija o Domovinskom ratu falsifikat!

    30.01.2019.

    Viktor Ivančić

    EKSKLUZIVNO: SOA otkrila da je Deklaracija o Domovinskom ratu falsifikat!

  2. BURE BARUTA: Mučnina u čudnoj šumi

    23.01.2019.

    Ahmed Burić

    BURE BARUTA: Mučnina u čudnoj šumi

  3. SDP-OVA NEVOLJA: Zlatko Komadina, politička antiličnost godine

    27.12.2018.

    Ivica Đikić

    SDP-OVA NEVOLJA: Zlatko Komadina, politička antiličnost godine

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije