IZ BG-A S LJUBAVLJU: Kako me je Mario Stanić učio ćirilici (ili zašto u finalu navijam za Hrvatsku)

IZ BG-A S LJUBAVLJU: Kako me je Mario Stanić učio ćirilici (ili zašto u finalu navijam za Hrvatsku)

A onda je počeo mundijal. Preko njega sam, zapravo, otkrivao šta je to svet i šta sve postoji u tom velikom, šarenom svetu u kom je gradić u kom živim samo jedno zrno peska. Otkrivao sam gde je Maroko, a gde Jamajka. Kako izgleda zastava Kameruna, a kako Belgije. Kako izgledaju ljudi u Norveškoj, a kako u Kolumbiji. Tada sam otkrio, takođe, da je sasvim normalna i uobičajena stvar da na jednom turniru navijaš za dve reprezentacije. Naime, u mojoj porodici se navijalo i za SR Jugoslaviju i za Hrvatsku. “Nećemo valjda navijati za Argentinu protiv Hrvatske”, govorili su moji, a ja sam to prihvatao kao neku samorazumljivu činjenicu, nešto što nema previše smisla čak ni objašnavati bilo kome. A Hrvatska (ћир. Нрвацка) je igrala tako da si se morao zaljubiti u njihovu igru. Naprosto, kada si dete čiji je mozak zaštićen od društvene patriotske groznice, male su šanse da ne navijaš za Šukera i Bobana, Bokšića i Prosinečkog, Stanića i Vlaovića. Za celu tu neverovatnu generaciju.
„BORBA MARE BOGDANOVE“: I Crna Gora danas ima ono „ali …“

„BORBA MARE BOGDANOVE“: I Crna Gora danas ima ono „ali …“

Na samom početku Drugog svjetskog rata Mara Laković, samouka žena iz Cetinja, ostala je udovica s četvero djece i u okupiranom se gradu angažirala kao „pozadinka“ koja održava veze s partizanima, da bi nakon rata odselila u Vojvodinu i nastavila svoju borbu te umalo završila na Golom otoku. Priča o ovoj hrabroj ženi ovih je dana ispričana u dokumentarnom filmu "Borba Mare Bogdanove". Autori kažu kako su inspiraciju pronašli u knjizi "Orlov krš - 100 godina života jedne crnogorske porodice" Nebojše Bate Tomaševića koji je kao golobradi dječarac postao ilegalac i partizan, a kroz svoju knjigu opisao je tadašnju Crnu Goru, ali i uspone i padove svoje obitelji, od pogibije starijeg brata, također ilegalca, preko sestre koja je bila prva veleposlanica SFRJ, pa sve do tragične münchenske zrakoplovne nesreće u kojoj je poginulo više od polovice nogometaša Manchester Uniteda, a Tomašević preživio.
ŠTO TE NEMA: 8.372 fildžana kafe koju nitko neće popiti

ŠTO TE NEMA: 8.372 fildžana kafe koju nitko neće popiti

Osam tisuća tri stotine sedamdeset i dva. Toliko je danas fildžana s vrućom kafom postavljeno na Trg Helvetia u Zürichu. Riječ je o dirljivom spomeniku sjećanja „Što te nema“ koji već godinama „putuje“ svijetom i pojavi se samo na dan obilježavanja monstruoznog zločina u Srebrenici gdje je Vojska Republike Srpske nakon zauzimanja tog gradića pobila točno toliko ljudi koliko je u Zürichu danas fildžana iz kojih nitko neće popiti kafu. Aida Šehović autorica je ideje prepune simbolike – od imena spomenika kojeg pronalazimo u pjesmi Alekse Šantića koja je najpoznatija u izvedbi Jadranke Stojaković i koja govori o boli i čežnji što nikako ne prolaze, pa do kafe kao simbola bosanskohercegovačke gostoljubivosti. Ukratko, opomena je to da se zločin kakav je počinjen u Srebrenici više nikada i nigdje ne smije ponoviti.
NEZAPAMĆEN PROSVJED U UTVRDI HDZ-A: "HDZ, pederi, Vinkulju ste sjebali!"

NEZAPAMĆEN PROSVJED U UTVRDI HDZ-A: "HDZ, pederi, Vinkulju ste sjebali!"

Nevjerojatno, ali istinito - Vinkovcima, nepoljuljanom utvrdom HDZ-a zadnja gotovo tri desetljeća, u utorak je odjekivao niz uvreda na račun stožerne hrvatske stranke. Tisuće odseljenih sugrađana, apsolutistička vlast HDZ-a, niske i neisplaćene plaće, odnosno ekonomski, politički i kulturni glib u kojemu grad "šlajdra" već desetljećima nisu potakli ovaj prosvjed, već - nogomet. U utorak se trebao održati Nadzorni odbor kluba na kojemu bi se odlučilo o tome hoće li klub zaista igrati u 3. HNL ili će se amaterizirati, no, sjednica se nije dogodila. Sve je kulminiralo prosvjedom na kojemu su odjekivali "pozivi na felacio" spomenutom Karliću, spominjanje majke i skandiranje u metru tipičnom za prosvjede protiv HNS-a, ali umjesto nogometnog saveza meta je vladajuća stranka: "HDZ, pederi, Vinkulju ste sjebali", "HDZ, grobari, Cibu ste nam ubili" i slično.
CRNOGORSKE (NE)SLOBODE: Junaštva niđe, a čojstva još manje

CRNOGORSKE (NE)SLOBODE: Junaštva niđe, a čojstva još manje

"Kad je Milo Đukanović došao na vlast imao sam 27 godina", požalio mi se u jednom trenutku jedan podgorički taksista. "Pogledaj me sad", dodao je. U 28 godina vladavine Đukanović je usavršio vladavinu i primjer je brojnim drugim "liderima". Preko 80 napada na novinare, u posljednjih petnaestak godina, puno je i za veće zemlje od Crne Gore. Još je čuveni crnogorski vojvoda i književnik Marko Miljanov govorio da je junaštvo braniti sebe od drugog, a da je čojstvo braniti drugog od sebe. Ako je pratiti ovu maksimu onda Crnoj Gori epitet čojstva odavno više ne pristaje. Ugroženi su svi, a najviše oni koji ukazuju na nedostatak čojstva – mediji, odnosno novinari. Neki su ipak ugroženiji od drugih, poput novinarke Olivere Lakić koja je drugi put u šest godina bila žrtva napada. Ovoga puta, što je i novost, vatrenim oružjem.
NUŽNE KAPI APSURDA: Satira u mraku kojeg živimo

NUŽNE KAPI APSURDA: Satira u mraku kojeg živimo

„Nakon ovog prizora će pasti mrak i ja se bojim da će taj mrak biti rječitiji od svega što smo mi večeras rekli. Svi znate što taj mrak asocira. A ja ću se sada vratiti u laž koju živim zadnjih 20 godina“ jedna je od posljednjih replika u predstavi "Govori glasnije!" Bobe Jelčića koju smo imali prilike vidjeti na 42. Danima satire Fadila Hadžića. Bila je to samo jedna od 12 odabranih, a ocjenjivački sud nagradu je dao predstavi „Barufe“, temeljenu na „Ribarskim svađama“ Carla Goldonija, u lucidnoj adaptaciji Predraga Lucića i preciznoj režiji Vite Taufera. "Barufe" stalno komunicira s publikom koju želi pretvoriti u ravnopravnog partnera, jer to jeste predstava o nama: o nama danas, ugnjetavanim i tlačenim nekim možda i nespoznatim silama u životu što se odvija kroz privid slobode i varljivu mogućnost izbora kako taj život proživjeti.
KOMENTAR IVE ANIĆA: Od oca Jove i majke Boje

KOMENTAR IVE ANIĆA: Od oca Jove i majke Boje

Kada se svi kolektivno otrijeznimo, a to svaki pravi alkoholičar zna i tog trenutka se najviše boji pa bjesomučno pije, tada ćemo svi zajedno shvatiti da su nam ukrali životne ušteđevine, da ćemo raditi do svoje smrti za njih i za najnovijih skoro deset tisuća novih na svojoj grbači i da će nam, naravno, manjine ostati bez određenih prava, što ionako nije nikoga briga. Jer što su zapravo manjine? To su u percepciji nekih Hrvata najgore pijavice. No, sjetite se zapravo tko su i što su manjine. Sjetite se da upravo njima danas kličete kao herojima dok ste pijani i sve dok se ne otrijeznite. Kada se otrijeznite shvatit ćete da se upravo takvim vašim junacima krše osnovna ljudska prava i da su građani drugog reda u vašoj Hrvatskoj. Ne vjerujete mi? Upravo ste "suzu pustili" zbog jednog takvog heroja. Od oca Jove i majke Boje.
HND IMA NOVOG PREDSJEDNIKA: „Današnje novinarstvo ugrožavaju pritisci oglašivača“

HND IMA NOVOG PREDSJEDNIKA: „Današnje novinarstvo ugrožavaju pritisci oglašivača“

Mjesec i pol nakon što je Saša Leković podnio ostavku na mjesto predsjednika Hrvatskog novinarskog društva, na poziciju čelnika ove cehovske organizacije izabran je novinar Hrvatske radiotelevizije, Hrvoje Zovko. Na današnjoj skupštini HND-a Zovko je odnio uvjerljivu pobjedu nad dvoje protukandidata – Brankom Stračević koju je predložilo Ogranak umirovljenih novinara te sportskog novinara Antona Filića, kojeg je kandidirao Ogranak Krapinsko-zagorske županije HND-a, a koji je već sedam godina na čelu Sindikata novinara Hrvatske. S obzirom na visok broj članova Skupštine HND-a postojala je mogućnost da danas ne dođe do izbora novog predsjednika, međutim na glasanju se pojavilo 74 od ukupno 110 delegata te je Zovku svoje povjerenje dalo njih 47. Za Starčević je glasalo 13 delegata, za Filića 10, dok je pet listića bilo nevažeće.
ANTISTRATEGIJA: Okoliš u raljama energetike

ANTISTRATEGIJA: Okoliš u raljama energetike

Kako je moguće da netko napreduje u projektu koji je ipak znatno kontaminirao, pardon, kompromitirao? Zašto potencijalno opasnim ili makar sumnjivim brodovima dopuštamo plovidbu nad Jabučkom kotlinom, praktično glavnim rodilištem Jadrana? Zbog čega se u Trgetu godinama nitko nije obazirao na upozorenja mještana o neprimjerenom sidrenju teretnih brodova, kao i neekološkom pranju kamiona na stočnom terminalu iste luke? Nema tu posebne misterije: zato što posao jednostavno ne smije stati. Ali i zato što država-regulator nema kapaciteta da uspostavi prikladne standarde eksploatacije ugljikovodika, prometovanju njima, te upotrebi. Ako ga je nekad imala, odrekla ga se za račun stasavajućih poduzetnika. U međuvremenu je ostala bez ekonomske pozadine, zatim političke, da nametne javno-interesni ekološki diktat.
IVO ANIĆ: Zašto sam antifašist

IVO ANIĆ: Zašto sam antifašist

Antifašist sam jer ono što se dogodilo četrdesetih godina prošlog stoljeća više se nikada ne smije dogoditi. Antifašist sam jer je čovječanstvo prije četrdesetih godine prošlog stoljeća mislilo da se takve stvari ne mogu dogoditi. Antifašist sam jer čovječanstvo, uključujući i ovu nesretnu zemlju u kojoj živim, i dalje misli da se takvo nešto ne može ponoviti. Antifašist sam jer se upravo takvo nešto ponovilo, prije nepunih trideset godina. Antifašist sam jer još uvijek postoje ljudi koji bi rado da se takve stvari ponove. Antifašist sam jer se na HTV-u dopušta kojekakvim budalama da javno govore kako je Jasenovac bio radni logor, a ne stratište na desetke tisuća nevinih ljudi, žena i djece. Antifašist sam jer moji glupi sunarodnjaci vjeruju i misle da su ustaše bile „dobri momci“, a partizani kurvini sinovi koji su hrvatski narod držali u tamnici pedeset godina.

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Azili za odbjegle

    18.07.2018.

    Tatjana Gromača

    DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Azili za odbjegle

  2. BURE BARUTA: Navijali smo za onu Hrvatsku kakva bi trebala biti

    12.07.2018.

    Ahmed Burić

    BURE BARUTA: Navijali smo za onu Hrvatsku kakva bi trebala biti

  3. PARANOJA MARKA TOMAŠA: Još uvijek nas sahranjuju

    11.07.2018.

    Marko Tomaš

    PARANOJA MARKA TOMAŠA: Još uvijek nas sahranjuju

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije