„Tražimo od ministra Marka Pavića da hrvatskoj javnosti i nama objasni zašto je podržao za istospolne parove diskriminirajući Zakon o udomiteljstvu i da se očituje o homofobnim ispadima svojih stranačkih kolega i kolegica iz HDZ-a. Njegova šutnja glede citiranih, ali i ostalih homofobnih izjava i laži koje su proteklih dana plasirane u javni prostor, implicira da se on sa svime time slaže“, stoji u otvorenom pismu koje potpisuje 25 pripadnika i pripadnica hrvatske LGBTIQ zajednice, a adresirano je na ministra rada i mirovinskog sustava, Marka Pavića. U pismu se zaključuje kako se radi o zakonu koji diskriminira, a pri tome je i pobrojana tek nekolicina homofobnih izjava i laži koje su iznosili saborski zastupnici iz redova HDZ-a, dakle Pavićeve stranačke kolege. U zaključku se potpisnici pitaju zašto je i Pavić podržao ovaj zakon.

Hajka na Filipa Andronika traje već tjedan dana. Makar je iz dana u dan sve manje medijskih napisa o tome, jer otvaraju se neke druge hajke, mediji tu kao da služe tek da objave početak lova. Interesantno je to kako hajku uvijek počnu upravo oni kojima ništa nije sveto. Pokazuje to odnos bosanskohercegovačkih vlastodržaca, u ovom slučaju Stranka demokratske akcije (SDA), spram, recimo infrastrukturnih problema gradova kojima upravljaju. Pokazuje to njihov odnos prema muzejima i kulturnom naslijeđu. Prevario sam se, ipak za njih postoje neke svetinje u koje kad dirneš SDA i njima slični otvaraju sezonu lova na osobu koja se usudila dirnuti u svetinju makar ta svetinja bila uporabljena tek u kontekstu satire, a kako bi se kritiziralo očajno stanje u svakom segmentu našeg društva.

Nisam pozvan da izričem svoje mišljenje o Crkvi. Ipak, duboko sam zaokupljen pitanjima vjere koja se ne trebaju nužno mjeriti očiglednim trijumfom Crkve i brojem vjernika koji sudjeluju u bogoslužjima. Nije isključeno kako se moramo, da bismo dobili pravu sliku o onome što se događa u glavama i srcima ljudi, svojski potruditi kako bismo shvatili što stoji iza izjava kojima se pripadnici klera razmeću u svojim javnim nastupima. Ono što nam u današnjoj Poljskoj smjesta upada u oči jest ponovno pojavljivanje dvaju jezika u javnom govoru, samo što je mjesto marksističkog jezika zauzeo katolički jezik. Svećenicima možemo samo poželjeti da im posvemašnji pristanak na vodeću ulogu katolicizma kao vjere cijelog naroda ne zakloni ponešto drugačiju istinu koja na vidjelo izlazi u razgovorima koji naglo zamuknu u njihovoj prisutnosti. Jer, recimo otvoreno, ljudi su se u Poljskoj počeli bojati svećenika, što nije dobar znak …

Glazbenik Darko Rundek upozorio je na sječu drveća na potezu između Likovne akademije i Dubravkinog puta, u park-šumi koja se nalazi u srcu Zagreba. "To je prvo skretanje u Jabukovac, prođete kroz kiparske radionice Likovne akademije pa ravno nizbrdo u šumu. Hrvatske šume odgovaraju da se radi o rušenju bolesnih i opasnih stabala no na njihovim svježim panjevima ni hrpama cjepanica se ne vidi bolest. Baš nas pogađa rušenje hrastova u Tuškancu", stoji u objavi na službenom Rundekovom Facebook profilu. Tu su jutros, govori u kameru Rundek, "momci srušili barem pet, šest starih hrastovih stabala". Inače, na društvenim mrežama korisnici se već duže vrijeme žale na prekomjernu sječu drveća na Medvednici, a veliki broj slučajeva rušenja drveća zabilježen je nadomak samog grada.

U "pakao na zemlji" pretvorila se odluka Njemačke da 2002. godine u potpunosti legalizira prostituciju. Usred promijenjenog tržišta u Njemačkoj su se otvorili i bezbrojni mega bordeli u kojima je seksualna usluga na najgori mogući način bagatelizirana ‒ svoje cijene često izražavaju u tarifama odnosno tzv. flat rate cijenama pa tako muškarci za 70 eura mogu „fuck all you can fuck“ uz naravno, dodatak besplatnog pića. Francuska se pak povela za abolicionističkim pristupom prostituciji i 2014. godine uvela potpunu zabranu. „Ne možemo se boriti protiv seksualnog nasilja nad ženama ako je legalno plaćati silovanje“, kaže Laurence Rossignol bivša francuska ministrica za obitelj, djecu i ženska prava. A kakva je zapravo situacija u Hrvatskoj? Ovdje je po ovom pitanju još uvijek na snazi zakon iz davne 1977. godine.

Kao odvjetnica svaki dan proživljava iskustvo gubljenja sati i sati u čekanju po hodnicima raznih institucija. Iz te je frustracije Viktorija Knežević, odvjetnica s dubrovačkom adresom, odlučila pokrenuti internetsku stranicu Ocijeni Me na kojoj građani mogu otvoreno, s prigodnom ocjenom, iskazati svoje (ne)zadovoljstvo radom svakog pojedinog dužnosnika, službenika i namještenika u javnom sektoru. S ciljem poboljšanja stranice pokrenuta je i crowdfunding kampanja na platformi Indiegogo u kojoj je preostalo još šest dana za podršku ovoj ideji, kakva je već realizirana u nekim europskim zemljama. U dosadašnjem iskustvu prikupljanja podataka Knežević kaže kako su najviše problema imali s dobivanjem informacija od Grada Zagreba, čiji su službenici na razne načine pokušavali opstruirati proces. Zanimljivo, gradonačelnik Zagreba, Milan Bandić, trenutno je najlošije ocijenjena osoba na stranici, a, također, najviše je građana odlučilo ocijeniti baš njega.