SUDBINA RATNIKA: Kako je Mex iz Oluje pobjegao u alkohol, a iz alkohola u prirodu

SUDBINA RATNIKA: Kako je Mex iz Oluje pobjegao u alkohol, a iz alkohola u prirodu

Ratni put Gorana Brumnića zvanog Mex ovjekovječen je poznatom slikom tenkiste na kninskoj tvrđavi koja je izložena u Muzeju Oluje. "Ne znam točno ni di je nastala ta slika, ali je očito je bila fotogenična postavljačima izložbe", kaže Mex. On je svoju borbu protiv demona rata - alkoholizma i povratka normalnom načinu života sam preusmjerio na način da nije preuzeo nikakve ratne povlastice, sinekure, već kao i u ratu oslonivši se na svoje dvije ruke krenuo svojim osebujnim životnim putem. Sa svojom životnom družicom Aleksandrom Ožanić odlazi živjeti u selo Blatušu, koje se nalazi nedaleko Siska, u svojevrsnu hippie komunu. No željan života, slobodno od konzumacije opijata, seli u još veću zabit - napušteno srpsko selo Trkulje, gdje, prema konceptu okretanja leđa lošim navikama u civilizaciji, živi u priličnoj verziji samodostatnosti. Danas za život zarađuje ekološkom gradnjom i korištenjem prirodnih materijala.
KONCENTRIŠI SE, BABA: Pogledajte trailer za novi film Pjera Žalice od kojeg će gledateljima „zastati knedla u grlu“

KONCENTRIŠI SE, BABA: Pogledajte trailer za novi film Pjera Žalice od kojeg će gledateljima „zastati knedla u grlu“

Dva tjedna prije premijerne projekcije „u promet“ je pušten trailer filma „Koncentriši se, baba“ Pjera Žalice. Žalici je ovo, možda zvuči nevjerojatno, ali tek treći dugometražni igrani film. Međutim, njegova prva dva filma – „Gori vatra“ (2003.) i „Kod amidže Idriza“ (2004.) ostavili su izuzetno dubok trag u poslijeratnoj bh kinematografiji te naišli na vrlo pozitivne kritike, kako javnosti, tako i filmskih kritičara. Jednako tako zapaženi su bivali i Žalicini dokumentarci te jedan sjajan kratki film. U „Koncentriši se, baba“, Žalica se ponovno vraća u devedesete, točnije u Sarajevo 1992. godine. Taman kada rat u Bosni i Hercegovini polako, ali sigurno, postaje stvarnost, u središtu Žalicinog filma odvija se jedna obiteljska „drama“. Mnogočlana obitelj razbacana po cijeloj Jugoslaviji okuplja se u Sarajevu oko posmrtne postelje stare majke.
KAFKIJANSKI SLUČAJ NA KNEŽIJI: Još jedna borba za javni prostor

KAFKIJANSKI SLUČAJ NA KNEŽIJI: Još jedna borba za javni prostor

Krajem lipnja Grad Zagreb izdao je lokacijsku dozvolu za izgradnju nove stambeno-poslovne zgrade koja bi se imala graditi na zagrebačkoj Knežiji. Zgrada bi trebala imati 60 stanova i biti visine osam nadzemnih etaža, a gradila bi se na mjestu malog perivojnog trga na kojem je i manja prizemnica. Bio je to alarm na uzbunu za lokalno stanovništvo, koje se organiziralo i počelo sakupljati potpise protiveći se planiranoj izgradnji. Problem nastaje u detaljnim urbanim pravilima GUP-a gdje se propisuje kako „gradnja na građevnim česticama s postojećim kvalitetnim visokim zelenilom i na uređenim zelenim površinama nije moguća“, a u nastavku se navodi kako „prenamjena uređenih javnih zelenih površina i igrališta nije moguća“. Tu dolazimo u domenu prosudbe što je to „kvalitetno visoko zelenilo“ i što su „uređene zelene površine“.
„MEDIKU NE SMIJEMO IZGUBITI“: Ugrožen kultni prostor nezavisne scene, a Grad odgađa sanaciju problema

„MEDIKU NE SMIJEMO IZGUBITI“: Ugrožen kultni prostor nezavisne scene, a Grad odgađa sanaciju problema

Još od 15. ožujka zagrebačka Medika je zatvorena, prvo radi koronavirusa, a potom zbog potresa i u Dvorani otada nitko i ne vježba. Svi umjetnici koji rade u dvorani inače plaćaju Gradu članarinu, ali ne mogu u nju uopće ući. Za hitnu sanaciju krova Hacklaba, udruge su bile spremne platiti tvrtku izvođača radova o svom trošku, ali s obzirom na činjenicu da je kompleks AKC Medika u vlasništvu Grada Zagreba koji već godinama korisnicima centra naplaćuje mjesečni najam, a da nemaju obnovljen ugovor, Grad Zagreb je i jedina stranka ovlaštena i obvezna izvršiti radove s ciljem popravka bivše tvornice Medika. Svaka daljnja odgoda sanacije zgrade potencijalno će rezultirati trajnom neupotrebljivošću pojedinih oštećenih dijelova i tako po drugi put izbaciti velik dio nezavisne kulturne scene na ulicu, bez ikakve alternative za nastavak njihove djelatnosti.
LJUTE SE ŠTO NEMA MILANOVIĆA: Lijenost ili borba protiv viška protokola?

LJUTE SE ŠTO NEMA MILANOVIĆA: Lijenost ili borba protiv viška protokola?

Hrvatska politika, hadezeovska prije svih, izrazito pati od forme i od različitih besmislenih protokola i onaj tko bez posljedica može odbiti sudjelovati nerijetko i u nepotrebnom cirkusiranju - a „predsjednik s karakterom“ to svakako može - pokreće time i neke promjene. Ne mijenja samo rituale i protokol nego bi mogao mijenjati i politiku u Hrvatskoj. Na primjer, koje su to besmislene forme? Evo jedne posljednje sitnice. Na konstituirajućoj sjednici bila je i minuta šutnje za prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana. Sve nam to protječe normalno, jer smo svi pomalo zaglupljeni time što nam nude. Koliko godina od Tuđmanove smrti treba još proteći da neka svečana saborska sjednica ne počne minutom šutnje za njega? Pa nije prvi predsjednik umro prije nekoliko dana ili prošle godine. U kojoj modernoj europskoj zemlji to još rade?
MEMOARI JADRANKE KOSOR: Čitko i pitko štivo iz kojeg ipak nismo doznali puno

MEMOARI JADRANKE KOSOR: Čitko i pitko štivo iz kojeg ipak nismo doznali puno

Vrlo je to čitljiva i pitko napisana knjiga koju je autorica u početku bila zamislila kao svjedočenje o uspješnom finalu hrvatskih pregovora za ulazak u Europsku uniju, pregovora koji su mjesecima bili zamrznuti dok ih je pokušavao voditi njezin prethodnik Ivo Sanader. Ali s vremenom, Jadranka Kosor je proširila ideju i hrabro, maksimalno otvoreno pisala i o djetinjstvu, ocu kojeg zapravo nikad nije vidjela, baki, majci, očuhu koji ju je pokušao seksualno iskoristiti, dva neuspješna braka, o novinarskoj te, naposljetku, političkoj karijeri. Međutim, od bitnih dosad nepoznatih političkih događaja i odnosa, pa i pikanterija, iz ove smo knjige malo toga doznali. Jadranka Kosor očito još uvijek nije željela posve otvoreno pisati o političkim turbulencijama, pa je i kazala na promociji knjige da neke stvari još nisu za javnost.
AUTORI(CE) U GOSTIMA PONEDJELJKOM: Pet pjesama Mirjane Mrkele

AUTORI(CE) U GOSTIMA PONEDJELJKOM: Pet pjesama Mirjane Mrkele

Mirjana Mrkela (rođena 1955. godine) prije sedam je godina dobila najznačajniju domaću nagradu za dječju književnost „Grigor Vitez“, a osim niza knjiga za djecu objavila je i dvije zbirke pjesama za odrasle – „Ljubavne pjesme“ s pogovorom Seada Begovića i „Mi smo dva svijeta“ s osvrtom Tina Lemca. Iako piše od rane mladosti, naime počela je pisati već s pet godina, intenzivnije se bavi pisanjem otkad je oslijepila. „Jedno izgubiš, drugo dobiješ“, konstatira. Sa svojih 40 godina potpuno je izgubila vid. U jednom intervjuu, reći će: „Veoma je teško i bolno ne vidjeti kako ti dijete raste. No, život te odvede u nekim drugim pravcima, prestala sam patiti i krenula dalje“. U svemu joj je, kaže, pomoglo pisanje. Zanimljivo je kako njen roman „Dragi Olivere“, za koji je dobila nagradu „Grigor Vitez“, nitko nije htio objaviti pa je morala dignuti kredit.
NOVO NORMALNO: Lov na glupane

NOVO NORMALNO: Lov na glupane

U Hrvatskoj su tenzije oko epidemije i epidemioloških mjera, osobito oko nošenja maski, dosegle točku vrenja u kojoj je nasilje izvjesno. Prije četiri dana, žena je ušla u policijsku stanicu u Puli i počela udarati glavom u zid kad su joj policajci naredili da stavi masku i dezinficira ruke. U Crikvenici su dvije žene fizički napale treću, nakon što ih je zamolila da stave masku. Imajući u vidu takvu atmosferu, član Znanstvenog savjeta RH bi trebao razraditi svoj prijedlog. Npr. je li na predložen način preporučljivo ucijepiti znanost samo fizički slabijima ili će i prvak u ultimate fightu mirno primiti pozitivnu poruku? Je li rizično da žena na ovaj način znanstveno obrazuje dvostruko težeg i snažnijeg muškarca? Ako nekome dobacimo „glupane, stavi masku!“, a ovaj nas nokautira, je li to slučaj za komparativnu analizu snage znanosti i šake ili za prekršajnog suca?
O JEDNOM VELIKOM MURALU: Kad Mali princ prevari odrasle

O JEDNOM VELIKOM MURALU: Kad Mali princ prevari odrasle

Mislio sam ovaj tekst započeti pun gnjeva na te praznoglavce koji su uništili jedan od najljepših murala u Zagrebu da bi napravili Dinamov grafit, ali neću. Nešto duboko u meni uznemireno jest, i odavno me jedna takva vijest nije toliko rastužila. Otkada je tog murala, točnije otkako ga je jedan dečko napravio svojoj curi za rođendan, moj Zagreb dobio je drugu dimenziju. Dimenziju meni tako blisku, rasparan Džonijevim napuklim glasom dok vozim prema Trešnjevci, oslikan prvim tramvajima koji idu prema Remizi, Dubravi, Savskom mostu … Slušam Štulića koji mi opisuje Zagreb kakav je nekad bio, i Zagreb kakav je sada, Zagreb u kojem je zatvoreno legendarno Blato, ali još stoji i prkosi, Zagreb okupan jutarnjom izmaglicom, i Zagreb u kojem me dočekuje Mali princ.
RAZBUKTALE STRASTI: Kako je kip Djevice Marije posvađao Čehe?

RAZBUKTALE STRASTI: Kako je kip Djevice Marije posvađao Čehe?

Nisu se još stišale ni strasti oko uklanjanja kipa sovjetskog maršala Konjeva s jednog praškog trga, zbog njegove uloge u gušenju mađarske revolucije 1956. godine i sovjetske invazije 1968., a u Češkoj se javnost uzburkala oko novog kipa. Ovaj put ne oko uklanjanja, već postavljanja replike stupa s kipom Djevice Marije iz 17. stoljeća. Iz hrvatske perspektive gledano, radi se o nečemu što bi teško izazvalo kontroverze u većinski katoličkom društvu, međutim, u Češkoj, po posljednjem popisu stanovništva iz 2011. godine od 21 posto građana koji su se izjasnili kao vjernici, samo je 10,3 posto katolika. Kip je prije 102 godine srušila razjarena masa predvođena boemom i anarhistom, Frantom Sauerom, bliskim prijateljem književnika Jaroslava Hašeka, uzvikujući „dalje od Beča, dalje od Rima“.

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. DRUGO MIŠLJENJE ZDENKA DUKE: Ovo je Plenkovićev „sad ili nikad“

    07.08.2020.

    Zdenko Duka

    DRUGO MIŠLJENJE ZDENKA DUKE: Ovo je Plenkovićev „sad ili nikad“

  2. OBILJEŽJA GENERACIJE: Tri bivša vojnika osvijetlila su zajedničku nam nesreću

    02.08.2020.

    Marko Tomaš

    OBILJEŽJA GENERACIJE: Tri bivša vojnika osvijetlila su zajedničku nam nesreću

  3. DRHTAJ KOJI OSJETIM: Suza za zagorske brege

    31.07.2020.

    Predrag Finci

    DRHTAJ KOJI OSJETIM: Suza za zagorske brege

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije