Već gotovo godinu dana traje hajka na udrugu Domino, a provodi je cijeli niz konzervativnih medija, ukoliko takve huškačke pojave, pogonjene isključivo političkim interesima, uopće ima smisla nazivati medijima. Dominu se, naime, zamjera što se sa svojim projektima javlja na razne javne natječaje i na njima dobiva sredstva za provedbu tih projekata. Najglasniji su, uobičajeno, oni koji se također javljaju na iste ili slične natječaje, ali uporno nisu u stanju osmisliti i napisati kvalitetan projekt, vjerojatno iz razloga što, uz skučene umove, osim huškanja, za ništa drugo i nisu sposobni, a pri tom im svjetonazor ne dozvoljava da uopće shvate čime se Domino zapravo bavi. Stoga je, nakon „prekomjernog granatiranja“, odlučio reagirati predsjednik Domina, Zvonimir Dobrović, uputivši javnosti otvoreno pismo u kojem vrlo detaljno objašnjava što se i zbog čega ustvari događa.

U knjizi „Tražeći bombu” ("Seeking the Bomb") iz 2022. godine, profesor nuklearne sigurnosti i politologije na Massachusetts Institute of Technology (MIT), Vipin Narang, odgovara na pitanja kako određene zemlje dolaze do nuklearnog naoružanja. „O nuklearnoj proliferaciji često razmišljamo kao o stiliziranom 'Projektu Manhattan', ali SAD i Sovjetski Savez zapravo su jedine zemlje koje su na taj način došle do nuklearne bombe. Ostale nuklearne sile su to napravile drugačije”, navodi Narang. Premda tek devet država trenutno ima nuklearne kapacitete, tijekom godina, barem još 29 ih je pokušalo doći do naoružanja za masovno uništenje. Narang analizira načine i strategije koje su tragači za bombom koristili te ih razvrstava u nekoliko kategorija. Obzirom da razvoj nuklearnog oružja često nije u interesu niti saveznika, najveći broj zemalja stoga do nuklearnog oružja pokušava doći krijući to.

Split 3 je dio grada podignut sedamdesetih godina prošlog stoljeća za 40.000 do 50.000 stanovnika, velikih socijalnih ambicija. Uvjetno rečeno, modernistički grad u gradu. Značaj mu je široj javnosti predstavila televizijska serija „Betonski spavači“. U epizodi "Split između plana i kaosa", elaboriran je kao "najcjelovitija realizacija urbanističko-arhitektonske kulture u Hrvatskoj", na temelju urbanističkog rješenja "koje će se pokazati kao jedan od najbolje zamišljenih koncepata novih naselja na svjetskoj razini". Izgrađeno je 14.000 novih stanova. Nije sve, doduše, izvedeno kako je planirano. "Bitan dio novog dijela Splita nije ostvaren. Split 3 ostaje bez zamišljenog novog središta, koje je trebalo osigurati prostor za društveni život, kulturu i sport", sumira se. O aktualnoj buni stanara Trstenika, s pokrenutom peticijom i održanom javnom tribinom, izvijestila je Slobodna Dalmacija. Boje se, naime, "Kaufland scenarija".

Prema posljednjim podacima dostupnim na Karti javnih zdenaca, koja je upravo prošlog tjedna modernizirana te je već danas brža i preglednija, u Zagrebu je 180 aktivnih javnih zdenaca. Samo dan ranije, Grad Zagreb se pohvalio činjenicom kako građani mogu potražiti „osvježenje na 172 lokacije diljem grada”. Obzirom da je brojka u kratkom vremenu neobično narasla, od grada smo tražili odgovor na pitanje koliko zapravo postoji javnih zdenaca u Zagrebu, ali ga nismo dobili. Gradska uprava tako s pravom primjećuje kako „u vrijeme velikih vrućina javni zdenci nude važno osvježenje i okrepu” te donosi ispravnu odluku da građanima poveća dostupnost pitke vode. Od tada je Grad, čini se, postavio 14 zdenaca, a do isteka obećanja čekamo još tri nove pumpe. A može li Zagreb, pored ovoga, osigurati dodatnu dostupnost pitke vode na javnim površinama, kako je to uobičajeno u velikim gradovima zapadne Europe? Pravo je pitanje - što se čeka?