Vječni školarac Robi K. opet je na mukama. Kako doznajemo od Lupiginih visokih i nimalo službenih izvora, Robija, nakon što je lani bio nemilosrdno izdan, žele opet izdati. I to nitko drugi nego njegov tvorac Viktor Ivančić i izdavačka kuća Ex libris. Naime, izdajnik Ivančić već gotovo 36 godina učestalo izdaje Robija, isprva samo u tisku, a potom i na raznim portalima, da bi ga prošle godine u suradnji sa spomenutom izdajničkom kućom izdao na punih 2.500 stranica i u pet svezaka te ih naslovio sa „Sabrani Robi K., Altimejt Edišn". No, kako je „roba“ brzo planula, priprema se i nova, druga izdaja. "Iskreno, nisam se nadao da će prvo izdanje Robija K. biti tako brzo rasprodano. Vjerujem da je tajna u tome što su knjige istovremeno i obimne i lako prenosive, pa se čine idealnima za ubijanje vremena prilikom putovanja naših ljudi u Irsku, Njemačku ili Norvešku", kaže u razgovoru za Lupigu Robijev autor, Viktor Ivančić.

Damir Avdić Graha, Diplomatz i Bosanski psiho, objavio je pjesmu "Kolone", što je najava njegovog albuma "Radikalno šik", koji u izdanju Kapital Rekorda izlazi u četvrtak 14. studenog. Video za Avdićeve "Kolone" objavljen je na YouTube platformi. Snimatelj je Mitja Vrhovnik Smrekar, a producenti - Damir Avdić i produkcijska kuća "Zeus" iz Tuzle. Grahin stil ostao je isti: on, gitara i stihovi koji svijet režu tamo gdje je najtanji. Album "Radikalno šik" snimljen je u listopadu ove godine, u studijima Kapital Rekord i Galaxy 2000. Novi Avdićev album, besplatan je za preuzimanje, a zagrebačkoj publici predstavit će ga 17. siječnja u Tvornici. Vidimo se tamo.

Nazvali su me Čudnom biljkom koja se druži s Kravom. Krava je bila prijateljica s kojom sam studirao. Dotada, na selu, nazivali su me opančarom i bosanđerosom, za neke od predratnih drugova bio sam mali ustaša, a na poslu orjunaš, stara komunjara iako se nisam ni rodio u vrijeme Orjune i morao sam guglati da bih saznao što je uopće to. Gradskom stanovništvu sam isuviše neugledan, a seoskom prepristojan. Za prodavačicu u voćarni na Bulevaru bio sam Slovenac, a na fakultetu sam prvi put za sebe čuo da sam – Slavonac. Posve nemotivirano, jedna od profesorica koja je sudjelovala u spomenutoj raspravi, pitala je grupu „tko je od vas iz Slavonije“, pa dodala – „Kolega, vi ste Slavonac“. Rezonirao sam, kad pomisle Slavonija, pomisle rat, pustoš, siromaštvo. Mora da sam se na predavanjima pojavljivao u neuglednoj odjeći i izgledao izubijano, što znači da sam Slavonac.

Sve što smo dosad znali o Biliću, nadmašeno je pitanjima poput „Tko će zaustaviti tu industriju smrti?“ (misli se na legalan abortus u državnim bolnicama), „Mogu li takve majke i očevi oprostom biti oslobođeni?“, „Kako rodna ideologija služi svemu tome?“, ali i odgovorima na ovu društvenu dramu, poput onog da iza abortusa stoji profit, kapitalistička industrija smrti (iako je abortus u Hrvatskoj dozvoljen samo u javnom sektoru i u JEDNOJ privatnoj bolnici), da majke i očeve ne treba osuđivati koliko sam čin, i tako dalje, i tako dalje, sve do neopisivih momenata, stvorenih za anale medijskog ludila. Kako je Branimir Bilić narastao dotle da sve to izvede bez straha od posljedica, duga je i mučna priča vezana za cijelu klerikalno-nacionalističku povijest HTV-a, ali i za ignorantski tretman ovog urednika u kritički nastrojenim medijima, sve pod šifrom „pustite cirkusanta“. Da se ne lažemo, on je svašta, samo ne cirkusant.