Novice

BAGERI SLOBODE OSLOBAĐAJU SAO VRUJU: „Ova država tek sad počinje ličiti na državu“

BAGERI SLOBODE OSLOBAĐAJU SAO VRUJU: „Ova država tek sad počinje ličiti na državu“

Na put koji je s Jadranske magistrale probijen do lena Stipe Latkovića mještani su postavili stol okićen balonima, a na stolu nekoliko boca šampanjca i čaše. Prvi bager koji se krenuo spuštati prema Vruji zasuli su ružinim laticama, a doveli su i limenu glazbu koja je odsvirala nekoliko prigodnih melodija. Među njima je bio i Boris Dežulović, književnik i kolumnist koji živi u susjednom mjestu. On je građevinsku mehanizaciju u Vruji nazvao bagerima slobode.„Dvadeset i jednu godinu je ovaj, jedan od najljepših komadića takozvane Lijepe naše, okupiran i pretvoren u SAO Vruju. To je bila klasična okupacija državnog zemljišta, Kad ova država i ako ova država ikada bude normalna onda će 2. lipanj biti njen Dan državnosti. Ona tek sad, s ovim bagerima, počinje ličiti na državu“, rekao je Dežulović
SOCIOPATI I SLUČAJ "ZAMBIJA": Hoće li se sada pogledati u ogledalo svi oni koji su podržavali javni linč?

SOCIOPATI I SLUČAJ "ZAMBIJA": Hoće li se sada pogledati u ogledalo svi oni koji su podržavali javni linč?

Hoće li se sada pogledati u ogledalo svi oni koji su podržavali javni linč? Hoće li svi oni koji su se kleli u zambijsko pravosuđe, sada kad je hrvatske državljane to isto pravosuđe oslobodilo, javno priznati da ti ljudi nisu krivi? Hoće li se kroz te kamene glave provući barem neka ljudska isprika, ili neka humana gesta, pa makar i tiha: "Da, željeli smo im zlo jer su drugačiji od nas. I bili smo u krivu." Osobno, drago mi je da su ljudi oslobođeni i da se potvrdilo ono što je bilo evidentno od početka. Onima koji su im zadnjih šest mjeseci željeli doživotni zatvor u Zambiji, još jednom poručujem, pogledajte se u ogledalo, gledajte dugo i recite naglas: ja sam htio da osmero ljudi trune u doživotnom zatvoru, želio sam to na temelju neprovjerenih informacija i iz mržnje koju su u mene usadili drugi, propagatori nesreće i sociopati željni medijske pažnje.
DAN BIJELIH TRAKA: Svako ko je nedužno stradao trebalo bi da je „naš“

DAN BIJELIH TRAKA: Svako ko je nedužno stradao trebalo bi da je „naš“

Smrt svakog djeteta je užasna za društvo, zajednicu, roditelje, ali i zabrinute pojedince. Upravo zato nas sve zanima pravda za djecu i smiraj za roditelje. Stradanje stotinu dvoje prijedorske djece je upravo istorija koja to još nije postala, jer ona nisu priznata kao žrtve u zajednici iz koje dolaze. Mi nastavljamo da dijelimo djecu zbog naše nezrelosti i nedostatka volje da završimo ratove devedesetih. Što se mene lično tiče, nastavite se prepirati o sukobu u foteljama visoke politike, istorijskim i laičkim interpretacijama događaja u Prijedoru, ali ostavite ideološka i etnička prepiranja oko sukoba u Bosni i Hercegovini postrani u ovom pitanju. Inicijativa „Jer me se tiče“ traži od gradskih vlasti da nastave dijalog o spomeniku, da ne odbacuju nijedno naše dijete koje je stradalo u našem nesretnom ratu.
ZAJEDNO ZA TRANS PRAVA: „Na meti smo raznih aktera koji svoje karijere grade nauštrb naših prava i života“

ZAJEDNO ZA TRANS PRAVA: „Na meti smo raznih aktera koji svoje karijere grade nauštrb naših prava i života“

„Mi – trans žene, trans muškarci i sve rodno raznolike osobe; interspolne, kvir, arodne, aseksualne, panseksualne, biseksualne osobe; gejevi i lezbijke – zauzimamo ulice i trgove našega grada kako bismo obranile društvo slobode, empatije i jednakosti“, stoji u proglasu 22. zagrebačke Povorke ponosa koja će se održati u subotu 10. lipnja pod sloganom „Zajedno za trans prava!“. Zašto je odabran ovaj slogan i ova tema za ovogodišnji Pride jasno je svima koji posljednjih godina prate medijske kanalizacije kojima su na piku transrodne osobe, marljivo radeći kako bi proizveli atmosferu linča trans osoba. Ovogodišnja Povorka ponosa krenut će, uobičajeno, okupljanjem na Rooseveltovom trgu, ispred zagrebačke Mimare u 15 sati, da bi u 16 sati krenula do Ribnjaka, gdje će se u 18 sati održati aktivistički prosvjedni skup, a potom i prigodni zabavni program.
BEOGRADSKI PROTESTI: Šetnje nisu dovoljne za iskazivanje nezadovoljstva

BEOGRADSKI PROTESTI: Šetnje nisu dovoljne za iskazivanje nezadovoljstva

Opravdan je zahtev da se onemoguće režimski mediji da i dalje uništavaju ne samo političke protivnike već i svaki oblik civilizovane komunikacije, pretvarajući društvo u zverinjak u kome ne važe nikakve moralne norme. Protesti ne smeju biti ograničeni na postavljanje najopštijih zahteva u vezi sa demokratijom i medijskim slobodama. Treba ukazati i na socijalne probleme, kao što su siromaštvo, uništavanje prirodnih bogatstava, zagađenje životne sredine, odsustvo zaštite prava na radu i slično. Da bi se protesti omasovili potrebno je uključiti sve legitimne oblike nezadovoljstva. Treba povezati političke zahteve sa problemima običnih ljudi, kako bi oni proteste videli kao šansu za ostvarivanje svojih interesa. Pored zahteva za više demokratije, treba uključiti i zahteve za socijalnu pravdu.

Arhiva

D&K

PONOSNI PRIDE: Priključite se vožnji koja ruši predrasude i stereotipe

PONOSNI PRIDE: Priključite se vožnji koja ruši predrasude i stereotipe

U vrijeme prve godine pandemije koronavirusa, kada je u Zagrebu bilo nemoguće organizirati standardnu Povorku ponosa zbog epidemioloških mjera kriznog stožera, ekipa se dosjetila i organizirala zanimljivu verziju Pridea. Naime, standardnu povorku zamijenili su biciklističkom vožnjom i nazvali je „Pride Ride“. Iako je prošli mjesec hrvatska vlada proglasila kraj epidemije koronavirusa u Hrvatskoj, sudionicima do sada tri održana „Pride Ridea“ ovakva povorka se toliko svidjela da je pala odluka da se biciklistička povorka nastavi i ove godine, po četvrti put. Ideja je, inače, da se svake godine „Pride Ride“ vozi u drugom zagrebačkom kvartu i tako simbolički „zauzima“ kvart po kvart. U inicijativi Ponosni Zagreb koja organizira vožnju navode kako vidljivost LGBTIQ osoba doprinosi rušenju predrasuda i stereotipa.
ZAGREB PAMTI OTPOR: Budite dio suprotstavljanja iskrivljavanju povijesti

ZAGREB PAMTI OTPOR: Budite dio suprotstavljanja iskrivljavanju povijesti

Povijesni revizionizam sustavno provođen zadnjih 30 godina učinio je svoje. Zločinci su mnogima heroji, borci za nezavisnu Hrvatsku. O tome svakodnevno svjedoče ne samo znakovlja s uličnih fasada i mržnja na društvenim mrežama, već i poruke koje se u eter odašilju s najviših državnih instanci, govorima u Hrvatskom saboru ili, recimo, nedavnom porukom ministra vanjskih poslova Gordana Grlića Radmana – „Hrvati su opstali unatoč Bleiburgu“ – čiji je otac, nota bene, bio partijski dužnosnik u vrijeme Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije u kojoj je današnji ministar stekao obrazovanje i živio vrlo lagodnim i bezbrižnim životom. Ipak, Zagreb pamti otpor, a pamtit će ga još i bolje kada izađe nova verzija vodiča „Zagreb u ratu, otporu, stvaralaštvu i pamćenju. Vodič po Zagrebu u Drugom svjetskom ratu“.
35 GODINA OD „JOGURT REVOLUCIJE“: „Od tada do danas se Vojvodinu tretira kao ratni plen i okupirani deo Srbije“

35 GODINA OD „JOGURT REVOLUCIJE“: „Od tada do danas se Vojvodinu tretira kao ratni plen i okupirani deo Srbije“

„Vrh smenjenog rukovodstva, kojem sam i ja pripadao, bio je satanizovan godinama pre 'Jogurt revolucije'. Oni koji su famozni proces „diferencijacije“ pažljivije proučavali tvrde da je broj tako diferenciranih pojedinaca, uglavnom iz redova Vojvođana-starosedelaca, samo prve godine prelazio 30.000. Znam i iz najneposrednijeg uvida da su neki od mojih istaknutijih mlađih saboraca bili tako svirepo šikanirani da su, ne samo zadugo traumatizovani, nego su trajno nervno oboleli, a nekoliko njih se ubrzo nakon neviđenog šikaniranja i poniženja kojima su bili izvrgnuti teško razbolelo, pa i prerano umrlo“, govori u razgovoru za Lupigu Živan Berisavljević koji je imao čitav niz važnih funkcija u Titovoj Jugoslaviji. Na početku razgovora Berisavljević ističe da je Milošević u Srbiji postojao mnogo pre Miloševića.
MARLENE DIETRICH: O glumici, o kojoj su imali sučeljena mišljenja

MARLENE DIETRICH: O glumici, o kojoj su imali sučeljena mišljenja

Marlene Dietrich! Gledao sam lustere, inkrustacije, zidove, stolice, pozornicu, u sebi nabrajao: "Ich bin die fesche Lola, Where Have All the Flowers Gone, Allein in einer grossen Stadt, Falling in Love Again, Lili Marleen ..." Nekad davno Marlene Ditrich je bila velika zvijezda. Zvijezde scene i ekrana vole ili ne vole jer se sviđaju ili ne sviđaju publici; Marlene Dietrich je bila i jedno i drugo, omiljena i omrznuta. Neosporno je bila poznata, čak popularna, skandalozna i slavna, ali i politički opredijeljena, jer joj je scena bila život i na sceni je živjela svoj život, što je također određivalo odnos publike prema njoj. U toku Drugog svjetskog rata posvuda, pa i na sceni postade vidljiva borba načela svjetla i tame, dobra i zla. Sve je tih godina bilo jasno podijeljeno. Najprije su se sučelile ideje, političke i moralne, a s njima i različite ideje svijeta.
BILJEŽNICA ROBIJA K.: Doli Vlada!

BILJEŽNICA ROBIJA K.: Doli Vlada!

Dida je gingao se na katrigi i rekao je: "Nemoš Hrvata sa puškon natirat na ulicu, čoviče! Može mu se vlast pokenjat na glavu, a on neće njanci stavit kapelin da se zaštiti!" Barba Tonino je rekao: "A u Srbiji učas miljon svita izađe na demonštracjun i traži da se oni kretineto makne sa vlasti!" Dida je dignijo čašu i rekao je: "E, to ti je ta dilema! Ili je Plenković manji kretineto od Vučića, ili su Hrvati pičke!" Onda je barba Tibor sa drugog stola dobacijo: "Plenković nije manji kretineto od Vučića! Za ostalo ne znan!" Barba Tonino je klimnijo sa glavom: "Plenković bi komotno moga svaku veče izać na televiziju i poručit Hrvatima da jebain pas ćunku! A oni bi na to rekli: Fala lipa, gospon premijer, jeste za jednu kavicu? Umisto da ka Srbi izađu na ulicu i skrešu škovacama na vlasti sve šta ih ide!"

Arhiva

Lupiga TV

NE GOVORI ZLO: Kad pretjerana korektnost dovede do isključivanja zdravog razuma

NE GOVORI ZLO: Kad pretjerana korektnost dovede do isključivanja zdravog razuma

„Zašto nam to radite?“, već posve apatičnoj žrtvi zlostavljač mirno odgovara „Jer ste nam dopustili“. Upravo u ovoj samorazumljivosti suština je cijelog zapleta, sveg užasa koji će se tim ljudima, a dvoje ih je koji se u kadru za kadrom ponašaju kao da su začarani, oteti ili bar lišeni sposobnosti zdravog rasuđivanja, desiti za samo jednog vikenda, a nama, prilijepljenim za ekrane, tijekom samo 98 minuta. U tako malo vremena, i filmskog, i realnog, moguće je polomiti zube na postulatima zapadnjačke komunikacije, svemu onome što smatramo osnovama civiliziranog ophođenja, odnosno normiranog funkcioniranja s drugima, i to uvaljujući se redom u klopke konvencija, a sve to u običnom nastojanju da se ne ogriješimo ni o jednu od njih. E, ovdje je o tome riječ.
MARKO TOMAŠ U GOSTIMA KOD ZORANA KESIĆA: „Kolektivna sloboda ne postoji“

MARKO TOMAŠ U GOSTIMA KOD ZORANA KESIĆA: „Kolektivna sloboda ne postoji“

Veliku pozornost javnosti izazvao je Marko Tomaš, pjesnik, književnik, Lupigin kolumnist i naš dežurni romantik, tijekom svog gostovanja u vrlo popularnoj televizijskoj emisiji „24 minuta sa Zoranom Kesićem“ koja se emitira na kanalu TV Nova Srbija. Pored onih koji svaku Kesićevu emisiju s nestrpljenjem iščekuju pred televizijskim ekranima, Tomaševo gostovanje u proteklih je devet dana na YouTubeu pogledalo više od 80.000 korisnika tog servisa, što je za jednog pjesnika u današnjim vremenima izuzetna i nesvakidašnja vidljivost. „Kolektivna sloboda ne postoji, mislim da je na svakom od nas da se oslobodimo. Naša sloboda prestaje tamo gdje počinje sloboda drugog čovjeka. Moramo shvatiti da biti slobodan ne znači ponašati se bahato, razulareno, gaziti u tuđu intimu, prelaziti preko nekih granica pristojnosti“, kaže Tomaš.
PRAVI POTEZ MILE KEKINA: Približio nam je naše nove sugrađane

PRAVI POTEZ MILE KEKINA: Približio nam je naše nove sugrađane

U vremenima kada nam imigranti sve više „uzimaju“ poslove biciklista-dostavljača hrane, Mile Kekin je ponovo zabilježio pun pogodak odabirom glavne uloge u spotu za pjesmu „Guvernal“ sa svog novog albuma „Nježno đonom“. Naime, u Kekinovom spotu ključni akter je Indijac Rakesh Vetagire koji svoj kruh već neko vrijeme zarađuje na zagrebačkim ulicama, a ovim potezom Kekin je napravio baš ono što treba - približio nam naše nove sugrađane. "A kako je kod nas trenutno u Zagrebu jako puno stranih građana na biciklima koji nam donose hranu kad nam se ne da kuhati tako je odluka pala da to bude jedan strani građanin. Bilo bi mi drago kada bi ovaj spot učinio naše nove sugrađane više vidljivima, da ih manje doživljavamo kao isključivo dostavljače koji nas 'hrane'“, poručuje Kekin.
PRIZVAN I POZVAN: „Političari“ koji nisu mogli da pobede

PRIZVAN I POZVAN: „Političari“ koji nisu mogli da pobede

Na svako pitanje „što bi bilo kad bi bilo?“ kao jedini ispravni odgovor nameće se tautologija „ali bilo je kako je bilo i tako je moralo biti“. Šta bi bilo da su na prvim višestranačkim izborima u Srbiji pobedili neki „normalni“ ljudi (kao da su se normalni ikada bavili politikom)? Da li bi onda bilo ratova u bivšoj Jugoslaviji? Kako bi izgledala tranzicija ka kapitalizmu ili je zapravo ne bi ni bilo? I kako bi to uticalo na sve nas? Ali bilo je kako je bilo i kako je, po najjednostavnijoj logici stvari, moralo i biti, jer ti izbori nisu ni bili raspisani da bi bili nekakav „praznik demokratije“ u zemlji čija je istorija bila obeležena dinastičkim borbama, stranim okupacijama, kraljevskim autokratijama i jednopartijskim sistemom, uz tek retke periode demokratije, i to najčešće fasadnog tipa, već da bi onaj koji je u tom trenutku držao „i pogaču i nož“ za svoju moć dobio i „narodni“ legitimitet.
IN MEMORIAM – KRALJ FERUS MUSTAFOV: Svirao je kao niko prije, i niko poslije njega

IN MEMORIAM – KRALJ FERUS MUSTAFOV: Svirao je kao niko prije, i niko poslije njega

Balkan je zapušten svijet, mi nemamo ozbiljnih nosača zvuka svoje baštine jer je naša kultura održavanja - slaba. Međutim, na toj si kaseti mogao čuti sve: ako ti se slušalo. Taj harmonikaš je imao lijevu ruku Jovice Petkovića, a desnu - Ismeta Alajbegovića Šerbe. Ne uvijek jednako dobro snimljen, ali – virtuoz, bez ikakve sumnje. Saksofonist. Klarinetist. Funky jazz pundit. Priču o njemu, Ferusu, već si čuo: znalo se za saksofonista Roma koji je svirao po sarajevskim svadbama, zbog kojeg se “gore” u brdu ostajalo po tri dana. The King. Jer, samo „Crnac“ može imati tu titulu. Mi “Bijeli” - možemo samo do “doktora”. I pravo je tako. Ferus je bio Maceo Parker našeg svijeta, koji je rasvjetljavao put. U njegovom sviranju si mogao čuti većinu onih naslaga vremena koje se stapaju u jedan zvuk, sve te valere, kola na koja se igra, balade uz koje se tuguje.

Arhiva

Misao dana

“Iskrenost je kao san ”

Wystan Hugh Auden (1907 - 1973)

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. MARLENE DIETRICH: O glumici, o kojoj su imali sučeljena mišljenja

    28.05.2023.

    Predrag Finci

    MARLENE DIETRICH: O glumici, o kojoj su imali sučeljena mišljenja

  2. IN MEMORIAM – KRALJ FERUS MUSTAFOV: Svirao je kao niko prije, i niko poslije njega

    25.05.2023.

    Ahmed Burić

    IN MEMORIAM – KRALJ FERUS MUSTAFOV: Svirao je kao niko prije, i niko poslije njega

  3. POSLANICA LANE BOBIĆ: Što nosim u torbi?

    10.05.2023.

    Lana Bobić

    POSLANICA LANE BOBIĆ: Što nosim u torbi?

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije