Novice

KRIVICA NE MOŽE BITI KOLEKTIVNA: Otpor okovima identiteta u vremenu zla

KRIVICA NE MOŽE BITI KOLEKTIVNA: Otpor okovima identiteta u vremenu zla

Opet, uprkos racionalanim razlozima - činilac identiteta učinio je ovu životnu situaciju krvoločnom i ubilačkom. Đoki, sa srpskim prezimenom, sudbina žrtve nije bila predodređena: ali, on ju je prihvatio. Obojica su internirani u logor Luka u Brčkom, gde su ubijeni u naredna dva dana.Ovi primeri samo su neki od brojnih ličnih činova i dela običnih i prosečnih, malih ali velikih ljudi, koji su se u vrtlogu zločinačkih identitetskih doktrina našli na "drugoj strani". To im nije smetalo da pronađu hrabrost, da napipaju srce, da osete dušu i ustanu sa čeličnom voljom, bez ikakve šanse, žrtvujući sopstvene živote. Ovih dana navršava se godišnjica genocida u Srebrenici. Naviru mnoga sećanja, a čovečanstvo još traži odgovore. ,,Zašto" je, čini se, još daleko. Neka tako i ostane: ali ,,kako" je sve bliže, a što bliže - to teže za razumeti. I taman kada sam razočarano pomislio kako se među Mladićevim i Bearinim ubicama nije našao ni jedan pravednik, nijedan Jozef Šulc, da baci oružije i vikne ,,neću", utešio sam se činjenicom da barem delimično nisam upravu.
MENI SE TO GLEDA, HRT NE DA: "Po čemu je to HRT hrvatska televizija?"

MENI SE TO GLEDA, HRT NE DA: "Po čemu je to HRT hrvatska televizija?"

Program Hrvatske radiotelevizije već godinama je na meti žestokih kritika javnosti, a još od čistki na Trećem programu, nije pokrenuta kampanja kakvu je danas pokrenulo Društvo hrvatskih filmskih redatelja (DHFR) pod nazivom „Meni se to gleda, HRT ne da“. Domaći filmski autori na ovaj način žele ukazati na vrijednosti i raznolikosti sve one produkcije koju su na HRT-u odbili. O vrijednosti odbijenih uradaka najbolje govori činjenica koju su „iskopali“ u DHFR-u, a koja kaže kako su ti filmovi do sad prikazani na čak 353 međunarodna i nacionalna festivala te prikupili ukupno 86 nagrada. Posebno su ogorčeni odnosom javnog servisa prema autorima, jer su neki od njih odluku o odbijanju njihovog rada primili nepotpisanu, ali zato s nizom uvreda koje kao da su ispale iz nekog proustaškog glasila, kakvih u Hrvatskoj ne nedostaje. Recimo, jedna od nepotpisanih recenzija kaže kako jedan od odbijenih filmova „produbljuje jugočetničku naraciju“.
ZAKAŠNJELA UZBUNA: Kako je država pucala u sustav socijalnog rada?

ZAKAŠNJELA UZBUNA: Kako je država pucala u sustav socijalnog rada?

Da bi neki slučaj postao prijeloman za javni sektor, potrebno je barem da znamo koji sektor je u tom slučaju najstrašnije i najizravnije podbacio, pa da insistiramo na tome da se upravo tu dogode radikalne promjene. Pored toga, shvaća li itko da se ovdje desetljećima talože strukturni i komunikacijski poremećaji zbog kojih socijalni radnici mogu biti meta nečijeg bijesa? Negdje od 1993. godine socijalni se radnici počinju pretvarati u ispisivače transakcijskih papira. Država je uprla da oni glume real estate agente, a da nekome s ozbiljnim problemom - i čijom nevoljom bi se trebali baviti - kažu da su mu odbili 300 kuna od socijalne pomoći koja iznosi 800 kuna, pritom ga gledajući u oči. Tako je to desetljećima, a ne od jučer sklepane naivne inicijative osobe iz selebriti rubrika. Kako da osoba u stanju egzistencijalnog sloma doživi službenika tog nesretnog sektora, nego kao nastavak psihopatske države posebno ponižavajućim sredstvima?
MORTIS CULTURA A.D. MMXX: Ponosni na tamno mjesto povijesti

MORTIS CULTURA A.D. MMXX: Ponosni na tamno mjesto povijesti

Mudra, navodno kineska, poslovica jasno utvrđuje problem o kojemu je ovdje riječ: „Tko hoće mačku, mora uzeti i rep“. Olako se to zaboravlja, stalno se pokušava nekako prevariti logiku cjeline, zdipiti mačku, a da rep ostane drugima. Katkada to očito uspijeva (ovo zasigurno nije najbolji od mogućih svjetova), no nerijetko se, ipak, mačkokradicama dogodi da se spotaknu o rečeni rep. Čini se, izgleda, gotovo općeprihvaćenim među njezinim građanstvom da je Rijeka “krajem 19. i početkom 20. stoljeća zahvaljujući torpedu doživjela svjetski ugled“. Ostave li se po strani načelna pitanja što ih suvremene teorije (kako etičke, tako i estetičke) vezuju uz bespogovornu (karakteristično: devetnaestostoljetnu) predanost tradiciji, koja je ovdje svakako na djelu, pravim problemom ostaje sama narav rečenoga „stroja“.
U POSJETI KARLU MARXU: Živo je čak i na njegovom grobu

U POSJETI KARLU MARXU: Živo je čak i na njegovom grobu

Dugo živim u Londonu, ali tek nedavno na groblju Highgate vidjeh grob Karla Marxa. Na Marxov grob dolaze mnogi, jedni da ga slave, drugi da grob povrijede. Za jedne je to grob sekularnog božanstva, za druge samo đavla koji je donio genocid i krvave revolucije. Odnose se prema Marxovom grobu kao prema mjestu na kojem još živi duh ovog političkog filozofa, odnose se tako jer njegov duh još živi. Na grobljanskoj mapi je jedino njegovo ime upisano crvenim slovima. Kažem prodavačici karata da je partijska članarina bila jeftinija, ona se ljubazno smješka, vraća mi sitninu, neki Poljak iza mene dodaje da „komunisti uvijek plaćaju”. Borac protiv kapitalističkog profita dr. Marx i mrtav ostade u rukama kapitalističkog načina sticanja i „akumulacije kapitala”. U monumentalnosti spomenika Karlu Marxu ima istodobno nešto ružno, zastrašujuće i groteskno ...

Arhiva

D&K

ŠKOLSTVO NA NISKIM GRANAMA: Zašto se dogodio ovakav neuspjeh maturanata u matematici i hrvatskom

ŠKOLSTVO NA NISKIM GRANAMA: Zašto se dogodio ovakav neuspjeh maturanata u matematici i hrvatskom

Godinama pišem o tome kako nešto ne štima i ne funkcionira u našem školskom sustavu, nastavnim planovima i programima, nastavi, vrednovanju znanja, ocjenjivanju učenika, učenju, motivaciji za učenje, valorizacija postignuća, nerazmjeru ocjene i operativnog znanja, zavaravanju učenika, roditelja, nastavnika i društva. Nisu naša djeca bedasta ili bedastija od drugih, što bi se moglo zaključiti po mnogim standardnim ispitivanjima njihova znanja, naročito PISA testovima, po kojima su u svemu, negdje na dnu rang ljestvice, naročito po matematičkoj pismenosti. Ne radi se dobro i učinkovito, naročito zadnjih godina, iako većina nastavnika (učitelja i profesora) izgara na poslu. Multidisciplinarna istraživanja pokazuju da naša djeca ne vole školu, da ne vole čitati, da ne vole učiti, pripremati se za nastavu i aktivno sudjelovati u nastavi. U školu idu zato što moraju.
VIKTOR IVANČIĆ: Granični slučaj gospođe Kitarović

VIKTOR IVANČIĆ: Granični slučaj gospođe Kitarović

Jezik Kolinde Grabar Kitarović, kada govori o izbjeglicama, po svojoj se bešćutnoj hladnoći ne razlikuje se od jezika Heinricha Himmlera i njegovih pajdaša kojim su se referirali na Židove. U njenoj retorici, doduše, izostaju sirove rasne eksplikacije, što je ustupak duhu vremena, ali zavijajući ton upozorenja da se nacionalni teritorij treba svim sredstvima štititi i čistiti od onih što ga zagađuju neprestano vibrira, a iz svake je predsjedničine riječi jasno da ona migrante sagledava u obezljuđenom izdanju. Barem je jedan od petnaestak izletničkih novinara morao prinijeti mikrofon tome arijevskom licu i na pitanje što ga je Kolinda Grabar Kitarović, teatralno afektirajući pred snimateljima, tobože „kao žena“ postavila migrantima – „Gdje su vam supruge, majke, sestre i kćeri?“ – uzvratiti protupitanjem: A gdje je tebi svastika?
LAMENTACIJE PONEDJELJKOM: Sitne čestice svuda oko nas

LAMENTACIJE PONEDJELJKOM: Sitne čestice svuda oko nas

Bila je nedjelja, osam sati navečer. Preko mobitela primam poruku mog dobrog druga. Obraća mi se sa “ej propalice”, na što se spremno odazivam: “evo me”. On ovo ljeto izbiva iz Rijeke. Bavi se turizmom i ugostiteljstvom na obližnjem otoku. Obavještava me kako je večeras svratio do grada i poziva me da popijemo pivo. Prepoznajem varljivost njegovog prijedloga. Najsretniji je kad ga pri zatvaranju lokala osoblje uklanja sa šanka uz pune pepeljare i ispražnjene krigle. Drug je pogodio da sam propalica, ali pogriješio kada je pretpostavio da sam vrsta propalice koja bi mu nedjeljom navečer pravila društvo. Sutra počinje radni tjedan, ustajem se u pet i pol i ne pada mi na pamet odlaziti do grada. Nezadovoljan je i ne razmišlja o tome zašto sam se spremno odazvao na ono “propalice”.
AUTORI(CE) U GOSTIMA PONEDJELJKOM: Pet pjesama Dinka Krehe

AUTORI(CE) U GOSTIMA PONEDJELJKOM: Pet pjesama Dinka Krehe

Nedavno smo na Lupigi Dinka Krehu, diplomiranog komparatista i profesora književnosti, predstavili u rubrici intervjui. Bilo je to nakon predstavljanja njegove zbirke poezije „Simptomi“ na zagrebačkom festivalu Prvi prozac na vrh jezika. Ovaj put predstavit ćemo njegovu poeziju. Kreho je rođen u Sarajevu 1986. godine, a školovao se u Zagrebu, Bihaću, Sarajevu, Parizu i Rennesu. Osim poezije piše i književne kritike, kratku prozu i esejistiku. Također, prevodi s francuskog jezika. Upravo dovršava dva prijevoda knjiga Tristana Garcie i Yannicka Haenela. Bio je član redakcije Zareza, a mnogi ga znaju i kao voditelja vrlo posjećenih tribina u zagrebačkoj Booksi. Za Booksu piše i danas, kao i za sjajni portal Proletter te povremeno za tjednik Novosti. Za svoj rad dobio je nekoliko regionalnih književnih nagrada, a na Lupigi gostuje s pet pjesama.
NAKON 15 GODINA: „Nit će on srist Hrvata, nit ćeš ti srist Srbina“

NAKON 15 GODINA: „Nit će on srist Hrvata, nit ćeš ti srist Srbina“

Bili smo dica. Tamo u sumraku 80-ih završit ćeš prvi osnovne u kvartu nebodera istočnog Splita. U šestom misecu visit ćeš svako večer uz TV Zagreb jer Dražen rastura Grke u Domu sportova. A publika će skandirat ime danas nepostojeće države. Iste godine neki barba s demode cvikama će osnovat nešto šta se zove HDZ a svi će pričat o padu nekog zida. Tebe neće bit briga jer Ivica Osim vodi Plave u Italiju i znaš već tada - to ćeš skupljat. Onda je na vijestima neko pobaca balvane po cesti tamo di je tvoje selo, samo malo dalje, ali tebe nije bilo briga jer nakon vijesti si čeka košarku iz Argentine di Kuki rastura sve. Onda se izgradija novi portun u tvojoj zgradi i baš si jutros upozna novog prijatelja. Iz Varoša je doša. Ima novi Wilson reket i baš je dobar. Zove se Dragan. Onda će doć 1991. Al tebe neće bit briga, jer rat je ono tamo u pustinji na CNN-u.

Arhiva

Lupiga TV

VIDEO: Spašavanje nije zločin!

VIDEO: Spašavanje nije zločin!

Fotografija mrtvog trogodišnji dječaka iz Sirije, malenog Alana Kurdija čije je tijelo more izbacilo na tursku obalu, prije četiri je godine potresla svijet te je postala simbolom patnje migranata. No, maleni Kurdi nije niti jedina, a niti posljednja karika u teškom i dugom lancu migrantske krize koja traje do danas i gotovo svakodnevno uzima nove žrtve. „U svakom brodolomu svakom utapanju, u svakom izostanku pomoći, Europa nestaje. Sa svakim kriminaliziranim, progonjenim i zatvorenim volonterom, Europa nestaje. Sa svakom eksternaliziranom granicom, svakim bombardiranjem izbjegličkog kampa, Europa nestaje“, stoji u objavi španjolskog Instituto 25M. Ta je organizacija nedavno na svojim stranicama objavila i video koji vrlo realno prikazuje koliko smo, zadubljeni u vlastiti život, planiranje ljetovanja, surfanje internetom i društvenim mrežama, postali imuni i gotovo potpuno bezosjećajni prema patnjama drugih ljudi.
PODRŠKA JE VAŽNA: „Granice za KUPEK ne postoje“

PODRŠKA JE VAŽNA: „Granice za KUPEK ne postoje“

Možda ste nekada naletjeli na KUPEK. Oni koji jesu, KUPEK su zasigurno dobro zapamtili, a onima koji nisu, teško je ukratko objasniti što je to sve KUPEK. Zadržimo se tek na najkraćem mogućem objašnjenju. KUPEK je skraćenica za Kulturno umjetnički program edukativnog karaktera, a u osnovi se radi o „letećoj“ radijskoj emisiji koja traje više od osam godina i koja je imala oko 250 izdanja. Iza KUPEK-a stoji Dejan Kožul, dugogodišnji Lupigin suradnik i reporter, koji je pokrenuo crowdfunding kampanju na platformi Patreon s ciljem da KUPEK i u budućnosti nastavi sa svojim djelovanjem. Kampanja nema vremensko ograničenje, nego traje do daljnjeg u namjeri da se i ovdašnja publika navikne na europske norme i da projekte koje smatra pozitivnima podrži svojevrsnom mjesečnom pretplatom.
OTAC: Potpuno zasluženi pobednik Karlovyh Vary

OTAC: Potpuno zasluženi pobednik Karlovyh Vary

Iako se čini da se rumunska kinematografija pomalo umorila od onoga što nazivamo „rumunskim novim valom“ koji stil kamere iz ruke i snimanja izbliza kombinira sa zahtevnim socijalnim temama i momentima humora apsurda koji često targetiraju birokratiju i javne službe, taj je pokret ipak još uvek živ, i to u susednoj Bugarskoj. Naravno, cela odrednica "rumunski stil" prilično je nezgodna jer rumunski filmaši nisu tu otkrili nikakvu "toplu vodu", tematski i stilski to nije daleko od braće Dardenne u Belgiji i u nekoliko se logičkih koraka može trasirati do novog vala u Francuskoj i neorealizma u Italiji, ali se etiketa još uvek drži. Doduše, nije to ni neka tema, susedske kinematografije i inače pozajmljuju što jedna od druge, što iz globalne baštine i u tome nema ničeg lošeg.
KOLIKO KOŠTA BUDUĆNOST VAŠE DJECE: Posljednji smo naraštaj koji ima priliku popraviti stvari

KOLIKO KOŠTA BUDUĆNOST VAŠE DJECE: Posljednji smo naraštaj koji ima priliku popraviti stvari

Prvi smo naraštaj koji jasno vidi napredovanje klimatskih promjena i posljednji smo naraštaj koji ima priliku da to popravi. Ovih dana svijet su šokirale snimke neuhranjene polarne medvjedice koja pluta na katastrofalnim razmjerima klimatskih promjena na koje nas upozorava National Geographic. Taj dirljiv video obišao je svijet, video kojeg je objavio Paul Nicklen s kanadskog otoka Baffina. Cijela ekipa koja je snimala izgladnjelog polarnog medvjeda svjedočila je ovom tužnom prizoru i Paul kaže kako u svojoj karijeri takvo što nije doživio. No, suzama tu nije kraj. Tisućama kilometara na zapadu, ili istoku, priča je identična i dramatična u svakom smislu. Život oko nas se mijenja i nestaje, i mi smo prvi naraštaj koji svojim očima vidi što se događa, ali i zadnji naraštaj koji ima priliku da stvar popravi. Naša djeca neće imati tu šansu.
INTERVJU – OTTO REITER: „Još uvijek čekam da se ovdje snimi ozbiljan film o ratu“

INTERVJU – OTTO REITER: „Još uvijek čekam da se ovdje snimi ozbiljan film o ratu“

"Ja još uvijek čekam na ozbiljan film koji pomjera granice shvatljivog i pojmljivog kada se govori o ratu u bivšoj Jugoslaviji. I Amerikancima je trebalo više od deset godina od rata u Vijetnamu da snime film koji je temeljno kritičan. Sada je prošlo već skoro 30 godina i još ga niste snimili", kaže u intervjuu za Lupigu Otto Reiter, austrijski filmski kritičar, jedan od najboljih poznavatelja istočnoeuropske kinematografije u Austriji. Nakon više od četvrt stoljeća nedavno je ponovno posjetio Zagreb, kao član žirija Subversive Festivala. Reiter se služi hrvatskim jezikom bolje nego mi njemačkim, pa razgovor teče na "neutralnom terenu", što će reći na engleskom. U razgovoru će se prisjetiti na kakve je probleme naišao u ratnoj Hrvatskoj, kako mu se izričito zabranilo da prikaže ijedan hrvatski film na poznatom filmskom festivalu Viennale te kako je u Vjesniku bio prozvan "neprijateljem hrvatskog naroda".

Arhiva

Misao dana

“Bolje je šutjeti i biti smatran budalom nego progovoriti i odstraniti svaku sumnju”

Abraham Lincoln (1809 - 1865)

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. ZAKAŠNJELA UZBUNA: Kako je država pucala u sustav socijalnog rada?

    12.07.2019.

    Nataša Škaričić

    ZAKAŠNJELA UZBUNA: Kako je država pucala u sustav socijalnog rada?

  2. U POSJETI KARLU MARXU: Živo je čak i na njegovom grobu

    08.07.2019.

    Predrag Finci

    U POSJETI KARLU MARXU: Živo je čak i na njegovom grobu

  3. PRŽENJE MOZGA: Ratko Mladić - pop ikona tinejdžera u Srbiji

    28.06.2019.

    Dinko Gruhonjić

    PRŽENJE MOZGA: Ratko Mladić - pop ikona tinejdžera u Srbiji

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije