Deseci su fotografija Grka kako ponosno ulaze u okupiranu Srebrenicu i poziraju nasmijani. Nakon pada bosanskohercegovačkog grada, koji je bio pod posebnom zaštitom Ujedinjenih naroda, srpski i grčki vojnici su na pravoslavnoj crkvi u Srebrenici izvjesili četiri zastave: srpsku, grčku, bizantsku i zastavu Vergine. Nakon toga su uslijedila masovna ubijanja. Što su radili Grci? “Kada je topništvo prestalo granatirati, ušli smo u grad i očistili mjesto” - ovo su riječi jednog od grčkih volontera na privatnoj televiziji MEGA. Prema izvješću Nizozemskog instituta za ratnu dokumentaciju (NIWD), u masakru je sudjelovalo dvanaest grčkih državljana. “Grci su svakako na neki način sudjelovali u genocidu, možda u odvajanju muškaraca od obitelji ili u deportacijama”, kaže bosanskohercegovački istraživač genocida Hikmet Karčić.

"Ruska vojna doktrina govori o tome da je Rusija spremna upotrijebiti nuklearno oružje kad njezina teritorijalna cjelovitost bude ugrožena. Kad Duma anektira ove regije poslije referenduma, onda će po njihovom tumačenju napad na te teritorije biti ugrožavanje njihove teritorijalne cjelovitosti. Je li moguće upotrijebiti taktičko nuklearno oružje, a da to ne izazove odgovor s druge strane? Meni se čini da to nije vjerojatno", analizira za Lupigu Božo Kovačević, bivši hrvatski veleposlanik u Moskvi. On smatra da Amerikanci Putinovu prijetnju i dalje smatraju blefom, Tumači i da je ovim ratom SAD zadobio apsolutnu dominaciju nad Europom. Ali, primarni problem iz američke perspektive je Kina te bi Amerika, prema mišljenju Kovačevića, željela izazvati Kinu da napadne Tajvan i tako je primorati na rat iscrpljivanja koji bi mogla izgubiti.

Umjesto da se ovog oktobra šačica opskuranata okupi u kakvom zamku i obalavi Dučeovu bistu povodom stotinu ljeta od kad je postao premijer Italije, desilo se ono čega se Evropa s pravom bojala. Italija je predala vladu krajnjoj desnici. Fašistički plamen kao simbol zasjao je sa stijega Braće Italije, partije pobjednice izbora. Kako to biva u dobroj horor priči, postoje neočekivani zaokreti, pa braću predvodi jedna markantna sestra. Ne čudite se, fašizam dolazi u krizi, on raste iz krize, kriza je gnojivo iz kojeg bukti plamen fašizma. Fašizam je simptom raspada kapitalističke matematike i kutija sa trikovima koju privilegovane klase koriste da očuvaju svoj monopol. Jedan od najciničnijih trikova, koje su koristili i Hitler i Musolini, bio je briga za potlačene, ostavljene i zgažene ljude koje je sistem ispljunuo kao višak.

Onda je uza skale od didine kuće penjao se onaj barba Bruno iz pandurije. Barba Bruna su svi zvali Sarđent Ćiribela. To je zato jer pošto barba Bruno piva u crkvenom zboru. Sarđent Ćiribela je pitao: „Šta je bilo? Neko sjeba brojilo za struju, je li?“ Dida i barba Roko su pokazali sa rukama i rekli su: „A e!“ Sarđent Ćiribela je vrtijo sa glavom: „Čoviče! Gledan one engleske serije, Midsamer, Piksamer, kako se sve zovu, i tamo u svakon selu, u zadnjoj pripizdini, berenko jednon misečno neko nekog pribeki! Onom je sa motornon pilon otkinuta glava, oni je isprobivan sa macon, trećog su priklali sa mesarskim nožen, četvrtog su udavili u ribarskoj mriži… A ja na Šolti izlazin na teren kad se nekom sjebe brojilo za struju! Pa nemoš virovat koliko smo zaostali!“ Barba Roko je rekao: „Okej, al nije ni ovo baš bezveze…“ Sarđent Ćiribela ga je prikinijo: „Nemoj me jebat, Roko!“

Taj epohalni raskorak između veličanstvene vizije i skromnih ličnih mogućnosti raspoznajem i u ovim planovima „urbanog razvoja“ našeg glavnog grada do 2035. SDA-ovi kantonalci, međutim, ne strepe od trenutka kada će se pokazati da je njihova vizija zapravo fantazmagorija. Na raspolaganju im je cjelokupno duhovno nasljeđe veličanstvene islamske civilizacije, pa su odlučili da posegnu za prokušanim receptom Nasrudin-hodže, koji je obećao sultanu da će za tri godine naučiti magare da čita i uzeo pare unapred. Zabrinutu ženu, koja je znala kakva kazna slijedi u slučaju neuspjeha, hodža je umirio svojom vizijom urbanog razvoja: „Za tri godine, il’ ću umrijet ja, il’ sultan, il’ magare“! I zato, „dajmo se k razlogu“ – 2035. je daleko, a izbori su za koji dan…

Kad sam napunio drugu godinu života doselili smo u Bosanski Brod. Pokojni otac mi je kasnije pričao da je veći skok bio doći iz Gornjih Božinaca (gdje je radio kao učitelj) u Brod nego kad smo mnogo godina kasnije iz Evrope otišli za Ameriku. Roditelji su morali raditi i pošto nisam mogao ostajati sam u iznajmljenom stanu u kući gazde Božičkovića, niti su mogli plaćati nekog da me pazi, nakon malo dumanja roditelji odlučuju da me na čuvanje odvedu babi i didi u selo Omeragići kraj Dervente. Obilazili bi me svaki drugi vikend. Obasipali bi me poklonima i plakali u duetu kad bih ih, nakon što me izljube i ja pregledam sve poklone koje su mi donijeli, upitao: „A kad ćete vi ići svojoj kući?“ Dida Marko je bio trgovac a baba Dragica domaćica. Ja sam imao tu čast da se prvi rodim i pet godina budem jedini unuk s obje strane familije.

Puno medijske pažnje izazvao je Radomir Lazović, poslanik u Skupštini Srbije i šef poslaničke grupe Ne davimo Beograd, kada se prije petnaestak dana za vrijeme skupštinske sjednice o Kosovu, obratio predsjedniku Srbije, Aleksandru Vučići, s riječima – „Ti lutaš bebo, skrenuo si s puta bebo“. Stihovi su to Maye Berović, narodnjačke zvijezde koja izbacuje hit za hitom, a Vučića je ova „prozivka“ očigledno pogodila. Zašto je izabrao da se na ovaj način obrati Vučiću, Lazović je objasnio u intervjuu za Novu.rs. „Pokušao sam da na jednostavan način opišem trenutnu situaciju u društvu i tako poruke našeg pokreta približim i onim ljudima koji možda ne bi slušali ceo moj govor. Vidim da su reakcije dosta dobre, a mislim da je tako jer je svaka reč ova dva kratka stiha pogodila metu", objašnjava Lazović.

Karlovac je prije Domovinskog rata imao četiri kina, da bi s novim tisućljećem i gašenjem Edisona, od pretvorbe i privatizacije kada su sva kina postala vlasništvo jedne tvrtke koja nije bila suviše zainteresirana za tu djelatnost, ostao bez kinematografa. I, eto, već umalo dvadeset godina Karlovčani željni kino-ugođaja i sadržaja odlaze autoputom u zagrebačke dvorane. Mala scena pak dio je zgrade Hrvatskog doma koja je od 1932. godine do rata, uz Gradsko kazalište Zorin dom, djelovala kao glavni društveni i kulturni centar Karlovca. Najslavnije razdoblje imala je 1980-ih kada su u velikoj dvorani nastupala sva glavna imena domaće popularne glazbe, međutim tu su se zbivale i druge aktivnosti iz svih područja umjetnosti i uopće društvenih aktivnosti.

„Kao i svaki dosadašnji KaP i ovaj će se baviti aktualnim političkim društvenim i kulturnim pitanjima, revalorizacijom nasljeđa ljevice i zajedničkog jugoslavenskog iskustva, izazovima novih lijevih politika i odnosima u regiji, uz predstavljanje novih knjiga, predavanja i tribine“, najavili su organizatori Korčula after Partyja, festivala za raspravu o izazovima i nasljeđu ljevice, svojevrsni nastavak Korčulanske ljetne škole koju su šezdesetih osnovali Rudi Supek i Milan Kangrga. KaP se ovoga tjedna održava u Ljetnom kinu Korčula, a uz nimalo idealne vremenske uvjete potrajat če do nedjelje, 18. rujna. Danas program počinje s predavanjem povjesničarke Branke Prpe „Slom ili pravi početak 21. vijeka“, a potom slijedi promocija knjige kazališnog redatelja Zlatka Pakovića, „Papa Franjo se hrva sa svojim anđelom“.