Novice

VOX FEMINAE FESTIVAL: Mjesec dana bogatog, a besplatnog programa

VOX FEMINAE FESTIVAL: Mjesec dana bogatog, a besplatnog programa

„Po petnaesti (WOW!) put slavimo stvaralaštvo žena uz umjetnice, kreativke, teoretičarke, redateljice i glazbenice!“, tim su riječima s Vox Feminae platforme najavili svoj festival koji samo što nije krenuo. I uistinu – wow. Petnaest godina kontinuiteta nije mala stvar, a posebno veseli što i ove godine Vox Feminae Festival ima vrlo bogat program. "Najčešće me zbog izgleda izbacuju iz ženskih WC-a, ili izlaze iz istih provjeriti jesu li ušle u pravi. Ima tu i zbunjenih taksista kojima je poziv preko aplikacije uputila Martina, a dolazim ja. Inzistiranja da im kažem jesam li muško ili žensko. Dovikivanja 'šta si ti neka lezba?'. Pa i do laktova u glavu. Iskreno, meni su sve te zamjene postale iznimno zabavne, dok ne eskaliraju u uvrede i nasilje“, kaže, uoči otvorenja festivala, Martina Šalov, fotografkinja i aktivistica čijim projektom "Ej, dečko" započinje Vox Feminae festival.
KAD SE MALE RUKE SLOŽE: „Želimo ljudima na Baniji pokazati da smo još uvijek uz njih“

KAD SE MALE RUKE SLOŽE: „Želimo ljudima na Baniji pokazati da smo još uvijek uz njih“

“Jao pa to si ti! Napokon da se i vidimo!”, čuje se dok se okuplja šarolika ekipa. Najmlađa je dvogodišnja djevojčica koja pomno prati veselo društvo, a najstariji su već neko vrijeme u mirovini. No, kako je u ovom slučaju družba služba, a služba družba, vrlo brzo i disciplinirano sjedamo u krug, vadimo bilježnice i upijamo znanje koje nam Kruno Vuljara i Petra Turčić spretno prenose. Odmah shvaćamo da permakultura nije samo način obrade zemlje već način života kojem je cilj čovjeku pronaći mjesto u postojećem ekosustavu i pod mentorstvom prirode dizajnirati održiv način života. „To je sjeme za održivu budućnost Banije. Banovine. Sisačko Moslavačke županije, SMŽ, napiši kako ti paše“, sugerira mi uz osmijeh Ivana Kordić volonterka SLOGE - Platforme samoorganiziranih volonterki i volontera, neformalne inicijative koja se aktivirala od prvog dana potresa na Baniji.
ZABORAVLJENE KARIKATURE OLOVNIH VREMENA: „Franjo Tuđman se bunio što mu crtam kriva usta“

ZABORAVLJENE KARIKATURE OLOVNIH VREMENA: „Franjo Tuđman se bunio što mu crtam kriva usta“

„Ono razdoblje previranja, stvaranja političkih stranaka, protesti i dijeljenja. Svaka ta karikatura bila je refleksija na situaciju, svaka se javila u meni kao slika koju sam samo prebacivao na papir. Nisam imao problema s tadašnjim političarima, ali mi je nekoliko radova cenzurirano. 'Dobronamjerni urednici' rekli su da 'za moje dobro' ne mogu staviti tu i tu karikaturu, pa sam radio novu. A te zabranjene sam kasnije ipak stavio u knjigu. Nije to bilo lako vrijeme. Kritizirati rad političara, moglo se tumačiti i kao diverzija", kaže nam Petar Pismestrović. Starije generacije zasigurno će se sjetiti njegovog prepoznatljivog potpisa ispod novinskih karikatura koje je objavljivao u Vjesniku i prilogu VUS (Vjesnik u srijedu). U predgovoru „Partije pokera“, knjige u kojoj su objavljene karikature koje ovdje donosimo, stajala je opaska - "ove karikature će tek s vremenskim odmakom dobiti na vrijednosti".
YANIS VAROUFAKIS: Sve smo stoički podneli, ali plan da se uništi fudbal, to ne!

YANIS VAROUFAKIS: Sve smo stoički podneli, ali plan da se uništi fudbal, to ne!

Evropa je pronašla svoj moralni Rubikon, granicu posle koje se komodifikacija više neće tolerisati. Crta u pesku koju Evropljani ni po koju cenu neće preći upravo je povučena. Oprostili smo bankarima kada su zamalo srušili kapitalizam i pokrili njihove gubitke na račun naših najugroženijih sugrađana. Gledali smo kroz prste na izbegavanje plaćanja poreza i rasprodaju javnih dobara. Prihvatili smo propadanje državnih sistema zdravstva i školstva kao najprirodniju stvar na svetu. Pristali smo na očaj nezaposlenih, narodne kuhinje, izbacivanje porodica iz svojih kuća i nezapamćeni nivo nejednakosti. Stajali smo bez reči po strani dok su uzurpirali naše demokratske institucije, dok su nas tehnološki giganti lišavali prava na privatnost. Sve smo to stoički podneli. Ali plan da se uništi fudbal kakav danas poznajemo? To neće proći.
NAKON ODLUKE USTAVNOG SUDA: „Ovo je dokaz koji potvrđuje kršenje prava izbjeglica u Hrvatskoj“

NAKON ODLUKE USTAVNOG SUDA: „Ovo je dokaz koji potvrđuje kršenje prava izbjeglica u Hrvatskoj“

„Ovo je dokaz koji potvrđuje kršenje Ustavom zajamčenih prava izbjeglica u Republici Hrvatskoj“, ustvrdili su iz Centra za mirovne studije nakon što je Ustavni sud RH prošli mjesec donio odluku povodom tri ustavne tužbe obitelji Hussiny iz Afganistana. Članovi ove obitelji, prema vlastitim svjedočenjima, u studenom 2017. godine prešli su srpsko-hrvatsku granicu i ubrzo po ulasku na teritorij Hrvatske zatražili azil od policajaca koji su ih presreli. No, pravo na pristup međunarodnoj zaštiti onemogućeno im je, a ta će odluka uzrokovati tragediju od koje se obitelj nikada neće oporaviti. Samo nekoliko minuta nakon što su ih policajci dovezli do pruge i pokazali im kamo moraju ići, na obitelj je naletio vlak pri čemu je jedno od šestero djece, šestogodišnja Madina Hussiny, smrtno stradala. I nakon tragične pogibije djeteta policajci su šokiranoj obitelji naredili da uđu u policijsko vozilo te su ih odvezli do granice sa Srbijom.

Arhiva

D&K

PRIČA IZ DOMA: Simin ćošak

PRIČA IZ DOMA: Simin ćošak

Iako nam neko intenzivnije druženje nije bilo dozvoljeno, ipak smo poznavali skoro svakog od njih, znali njihove priče. Bilo ih je sa svih strana Jugoslavije. U to vrijeme nemali broj roditelja bez uslova ili spremnosti da se brinu o djeci sa posebnim potrebama rješenje su nalazili u ustanovama poput našeg Doma. Nakratko, samo da se sredimo pa nas eto po tebe, biće ti ovdje lijepo, sine, imaćeš puno drugova, a nas eto, za mjesec-dva najdalje… Uglavnom bi u Domu ostajali godinama, neki decenijama. Vremenom bi se navikli na okruženje i prihvatili ga kao jedinu kuću za koju su znali i gdje su pripadali. Osim jednog. Simo iz Zaječara bio je dječak mojih godina koga su roditelji doveli kad je imao sedam, možda osam. Crnpurast, velikih tamnih očiju sa gustim trepuškama i rupicama u obrazima.
BORIS DEŽULOVIĆ: Fašisti, nacisti, komunisti

BORIS DEŽULOVIĆ: Fašisti, nacisti, komunisti

Subota je, 26. aprila 1941.: tako je već prvog dana neslavno završen sastanak na kojemu je sutradan trebala biti utemeljena Osvobodilna fronta Slovenskega naroda. Pokret otpora neslavno je propao prije nego što je i počeo: već tjedan dana kasnije na glasovitom Majskom savjetovanju u Zagrebu očajni Edvard Kardelj obavještava Josipa Broza da je „Slovenija out“, zaprepašteni Rade Končar smatra da bez Slovenaca nema smisla, Milovan Đilas kaže „ko jebe Slovence, možemo i bez njih“, uvrijeđeni Kardelj odgovara kako je „Janša očito bio u pravu“, Ivan Milutinović pita „tko je sad taj Janša?“, a rezignirani drug Tito prekida svađu, daje neopozivu ostavku i odlazi u Južnu Ameriku, gdje se zapošljava na gradilištu Avenida General Paz u Buenos Airesu i deset godina kasnije neslavno skončava kad ga predsjednik argentinskog sindikata vozača kamiona uhvati u krevetu sa svojom ženom.
JEDINSTVENA TRADICIJA: Centar Vrgorca zakrčile stotine ukradenih posuda s cvijećem

JEDINSTVENA TRADICIJA: Centar Vrgorca zakrčile stotine ukradenih posuda s cvijećem

Putnika namjernika koji je u subotu ujutro prošao kroz središte Vrgorca mogao je začuditi zatečeni prizor. Naime, uzduž nogostupa najstarije ulice ovog gradića stajalo je poredano na stotine raznih „pitara“ s cvijećem. No, nije ovdje riječ o brižnoj komunalnoj službi, već o nesvakidašnjem običaju prema kojem mlađarija u noći na Prvi maj „krade“ cvijeće iz dvorišta, s balkona i iz ulaza svojih sugrađana te ga potom ostavljaju na nogostupu gdje ga pokradenima valja potražiti ujutro. Na tradiciju staru najmanje stotinu godina podsjetilo je Društvo prijatelja vrgorske starine. „Ujutro vlasnici cvijeća dolaze po svoje vlasništvo i vraćaju ga natrag doma, često uz smijeh, a neki i uz negodovanje jer im je dirana njihova imovina. Iako domaćice znaju da će se cvijeće krasti u noći na Prvi maj i uglavnom stignu sakriti svoje cvijeće, nadmudrivanje 'kradljivaca' i vlasnika cvijeća je uvijek poput igre mačke i miša“, kažu iz Društva.
DALIBOR MATANIĆ: „Kladim se da su ljudi koji su iskorištavali te klinke redovno išli na mise sa svojim ženama“

DALIBOR MATANIĆ: „Kladim se da su ljudi koji su iskorištavali te klinke redovno išli na mise sa svojim ženama“

"Ovaj intervju vodimo tu pokraj ove predivne katedrale. Ja se dam kladiti da je puno ljudi koji su, da prostiš, jebali te klinke išli tu na mise sa svojim ženama. To su ljudi koji su mahali hrvatskim zastavama i govorili da su veliki humanitarci – ja o tome pričam. To je laž o kojoj se mora pričati", kaže za Lupigu Dalibor Matanić dok sjedimo pokraj osječke katedrale. Tamo se ovog mjeseca snimala kriminalistička serija „Šutnja“ prema romanima novinara Drage Hedla koji su temeljeni na stvarnim događajima o podvođenju maloljetnih djevojaka iz osječkog Doma za djecu i mladež. Ogorčeni Matanić poručuje da će na neki način biti osvetnik tih djevojčica, jer za njih, kaže, nikoga nije bilo briga, a i dio javnosti je pokazao ravnodušnost prema njihovim sudbinama. "Ovdje je bitnije biti veliki domoljub nego ono što taj domoljub radi iza zatvorenih vrata", kaže poznati režiser.
OMILJENI ŠOVINIST: Senad Hadžifejzović i „novinarka Ozrenka“

OMILJENI ŠOVINIST: Senad Hadžifejzović i „novinarka Ozrenka“

“Znate o kome se radi? To je onaj slavni ratni novinar koji danas, iz sedmice u sedmicu, pravi nepodopštine kakve ne bi ni početnici. Onaj profesionalac koji je povjerovao da smo mi ovdje radi njega, a ne on zbog nas, pa je u svojoj informativnoj emisiji centralnu pažnju posvetio sebi, a ne informaciji. Onaj maneken koji se iz nove octavie solidarizira sa siromašnim i gladnim. Upravo taj. Sve mu je teže da kontrolira svoj ego, a svaki put kad izgubi kontrolu, ostane i bez pokojeg gledatelja”.Ako ste, čitajući ovaj pasus, pomislili na Senada Hadžifejzovića, u pravu ste. No, ako ste pomislili da je tekst napisan prethodnih dana, tu ste već pogriješili. Tekst iznad je, pitajući se Zašto tone Senad Hadžifejzović, 2004. godine napisao novinar i pisac Ozren Kebo. No, složićete se – nažalost? – kao da ga je napisao jučer, jer se u ponašanju i neprofesionalnosti Senada Hadžifejzovića, evo skoro 20 godina poslije ništa nije promijenilo i/ili popravilo.

Arhiva

Lupiga TV

TEATAR U EGZILU: Koliko online predstave stvarno mogu zamijeniti živo kazalište?

TEATAR U EGZILU: Koliko online predstave stvarno mogu zamijeniti živo kazalište?

Trenutni spas, tada netom po izbijanju pandemije, pronađen je u online predstavama. Kazališta kao da su se utrkivala koje će više vlastitih produkcija ponuditi na nekoj od digitalnih platformi. Bio je to raznovrstan, bogat i šarolik, veliki show case teatara ovog podneblja. Online predstave, naravno, nisu bez barem neke svrhe i cilja – bile su dobrodošle u vremenima nesklonima kazalištu, kada su gotovo sva bila zatvorena, pružile su nam jedinstvenu priliku da ipak, barem na taj način, vidimo što se u kazalištima kod nas i u susjedstvu radi, mogli smo uspoređivati i analizirati repertoare, kazališne poetike, glumačke domete i redateljske rukopise, nastojala se očuvati komunikacija, ili barem njen privid, između kazališta i publike – no koliko dugo to može trajati, koliko online predstave stvarno mogu zamijeniti živi teatar, nadomjestiti odlazak u mrak dvorane, taj neposredni doticaj glumca i gledatelja, ostalo je pitanje bez odgovora.
PROPOVIJED GOROPADNIH NAJAMNIKA: „Dominikanac Gerbic nije nikakav incident“

PROPOVIJED GOROPADNIH NAJAMNIKA: „Dominikanac Gerbic nije nikakav incident“

Ne smije se umanjivati osobna odgovornost svećenika Gerbica za ono što je izrekao u nedjelju, ali treba dodati i to da je on dijelom „produkt“ tridesetogodišnje ideološke indoktrinacije u kojoj su sudjelovali i sudjeluju i Crkva u Hrvata i hrvatska državna i nacionalna politika. Uz časne iznimke, teologija je na katoličkim fakultetima u Hrvatskoj, pokazuju to i javni nastupi dijela profesora teologije, više u službi obrane države, nacije i Crkve, a manje u službi naviještanja radosne vijesti. Riječ je često i o konzervativnoj teologiji koja je u stalnom sukobu sa suvremenim svijetom, o teologiji koja proizvodi fundamentalistički nastrojene redovnike i svećenike, bezlične crkvene birokrate, karijeriste i menadžere, karizmatike sa psihopatološkim simptomima, mračne i zaslijepljene duhovnjake. U takvoj atmosferi u kojoj se zaglušuje i odbacuje misao ozbiljnih teologa i obezvrjeđuje važnost studija, odrastaju, školuju se i sazrijevaju današnji svećenici.
BORBA ZA OPSTANAK: Nema povratka na staro

BORBA ZA OPSTANAK: Nema povratka na staro

"Honorari za izvorna izdanja i tantijemi od prodaje u zemlji su smiješni; čak i kad puno objavljuješ, od njih jedva da bih si mogao pokriti poštene doručke za čitavu godinu. I u tom kontekstu ima naravno autora koji više prodaju i u tom smislu bolje doručkuju, moguće čak i ručaju od literature, no čovjek radi s onim što ima. A s pandemijom strani su nastupi gotovo beziznimno otkazani, većina prijevodnih naslova je prebačena za nagodinu, globalno književno polje se pritajilo i zbilo redove, tražeći nove modele preživljavanja, ili jednostavno zabijajući glavu u pijesak u nadi da će zastoj što prije proći. Gotovo sve je stalo, a u tom blatu sam zaglavio i ja", tako govori pisac Marko Pogačar u Lupiginoj velikoj analizi utjecaja pandemije na hrvatsku književnost i čitateljske navike. Osim s Pogačarom, razgovaramo i s književnim urednikom Krunom Lokotarom te nakladnicima Seidom Serdarevićem (Fraktura) i Mišom Nejašmićem (Jesenski&Turk).
KRIZA KOJA TRAJE: Koliko je pandemija „oštetila“ domaći film

KRIZA KOJA TRAJE: Koliko je pandemija „oštetila“ domaći film

Kada pogledamo malo bolje shvatit ćemo da pad u Hrvatskoj i zemljama okruženja ipak nije bio toliki kao na nekim drugim tržištima, ali to zapravo i nije tako dobra (nova) vijest, već poražavajuća i nešto starija. Razlog za nešto manji pad posjeta kinu nije mudra epidemiološka politika Vlade i Stožera civilne zaštite, koliko to da je posjećenost i prije pandemije bila na prilično niskim granama, odnosno da je kino-kultura bila oštećena nekim posve drugim izazovima, ekonomske ili političke naravi, kao i trajnim procesom promjene načina života. Jedan od bitnih faktora je i internet, prije svega „streaming“ platforme koje su relativna novost. Primjerice, Netflix možda jeste osnovan 1997. godine, ali mu je inicijalni način rada bio sličniji „videotekaškom“. Pandemija je svakako dodala nešto vjetra u leđa razvoju internetskih VOD (Video on Demand) platformi koje sadržaj puštaju u „streaming“, ali ne funkcioniraju po sistemu pretplate
ZASLUŽENA POSVETA: Zagreb dobio mural u čast nezaboravnim „Smogovcima“

ZASLUŽENA POSVETA: Zagreb dobio mural u čast nezaboravnim „Smogovcima“

Na proljeće prije 39 godina Televizija Zagreb emitirala je prvu epizodu filmske serije koja je u kratkom vremenu uspjela pridobiti velike simpatije gledatelja diljem Jugoslavije. Dakako, radi se o nezaboravnoj ekipi iz Naselka, kultnim „Smogovcima“ čije smo dogodovštine pratili u 38 epizoda. Naselak je uličica od jedva dvjestotinjak metara u istočnom dijelu Zagreba. Od doba Vrageca – Drageca, Pere, Mazala, Cobre, Štefeka i proždrljivog Buce – Naselak se bitno promijenio. Ovih dana u tom se kvartu dogodila još jedna promjena. Na ulazu u Teniski klub Klinček, na samom križanju Bužanove i Kušlanove ulice, na koju izlazi ulica Naselak, ocrtan je mural u spomen Smogovcima. Inspiriran je uvodnom špicom Smogovaca, a napravila ga je akademska slikarica Mia Matijević, inače dobitnica četiri Rektorove nagrade, a njegovo predstavljanje javnosti dogodit će se ovoga petka u 8:30 sati.

Arhiva

Misao dana

“Nekoga je bolje imati među neprijateljima nego među prijateljima”

Fjodor Mihajlovic Dostojevski (1821 - 1881)

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. SHORT STORY SHORT: HDZ nas je naučio da je otpor uzaludan

    03.04.2021.

    Lana Bobić

    SHORT STORY SHORT: HDZ nas je naučio da je otpor uzaludan

  2. DRUGO MIŠLJENJE ZDENKA DUKE: Kakav je to primjer Zoran Milanović?

    28.03.2021.

    Zdenko Duka

    DRUGO MIŠLJENJE ZDENKA DUKE: Kakav je to primjer Zoran Milanović?

  3. BURE BARUTA: Put za ilovaču

    24.03.2021.

    Ahmed Burić

    BURE BARUTA: Put za ilovaču

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije