Već godinama hrvatski novinari javno upozoravaju i glasno prosvjeduju zbog velikog broja (osobito parničnih) tužbi protiv njih koje su podnosili i podnose firme, organizacije, suci, političari i ostali „uglednici“. Nezadovoljni su novinarskim pisanjem i izvještavanjem pa ih tuže zbog navodnog vrijeđanja, sramoćenja i navodnih neistina o njima, „narušavanja ugleda“ i koječega sličnog. Kako je i materijalni položaj novinara iz godine u godinu sve lošiji i neizvjesniji, a ni mediji više nisu isprve spremni financijski pokrivati tužbe koje eventualno gube njihovi novinari, problem je ogroman, a katastrofalna je pouka da je pametnije ne „talasati“, ne istraživati, ne provocirati, ne kritizirati, nego valja biti poslušan, podoban, umiveni novinar. Nisu samo hrvatski novinari i mediji bili na udaru, iako su bili ponajviše, broj takvih tužbi rastao je i u mnogim drugim europskim zemljama.

Beogradsko udruženje "Krokodil" izvijestilo je jučer da je glupa mlađih osoba minulog vikenda u Beogradu uništila spomenik piscu Branku Ćopiću. Dvodimenzionalni spomenik s Ćopićevim likom postavilo je upravo udruženje Krokodil, a vandali su ga oštetili već nekoliko puta. "Kad smo jutros, u ponedeljak 20. novembra, došli na posao na stepeništu između Karađorđeve i Fruškogorske ulice sačekao nas je uništen dvodimenzionalni spomenik s likom Branka Ćopića. Ovaj lepi omaž omiljenom i tragično okončalom dečijem piscu smo, zajedno s autorom ovog dela, našim svetski čuvenim ilustratorom Dušanom Petričićem, inaugurisali u februaru 2022. godine", navodi se u tekstu na stranicama udruženja Krokodil. Pohod vandala snimljen je i nadzornim kamerama, a iz Krokodila upozoravaju na "zabrinjavajuće stanje u kom se srpsko društvo danas nalazi".

"Najluđa stvar je bila u Podgori. Vjerojatno se sjećaš onog trenutka kada jedna žena priča o čudnim imenima ljudi koji su bili tamo i onda kaže ime: Zbjegan iz Podgore. Kad je to rečeno na filmu iz publike se čuo glas: 'Evo me, tu sam!'. Zbjegan se pojavio na projekciji. Mislim, ja ga nisam znao, ali poslije sam ga upoznao", govori u intervjuu za Lupigu Ivan Ramljak, režiser dokumentarca “El Shatt – nacrt za utopiju” koji je ovoga ljeta bio apsolutni hit u Hrvatskoj. Za one koji se još nisu susreli s pričom o El Shattu, reći ćemo kako se radi o kompleksu izbjegličkih logora na poluotoku Sinaj, na teritoriji Egipta, kamo je tijekom Drugog svjetskog rata izbjeglo otprilike 30.000 Dalmatinaca, bježeći pred okupacijom nacista i domaćih izdajnika. Boraveći u pustinji izbjeglice su organizirale samostalnu upravu u sklopu koje su djelovala umjetnička društva, škole, pa čak i crkva.

Nameće se logično pitanje: koji će nam kurac policija Republike Srpske, ako ne može da obezbjedi red i mir na teritoriji koja je pod njenom nadležnošću i zaštiti osnovno ljudsko pravo, a to je pravo na mirno okupljanje? Policija Republike Srpske se pretvorila u ideološko vjersku ustanovu, tačnije u Srpsku pravoslavnu crkvu, sa svojim vrijednostima i ako se kojim slučajem ne uklapate u te vrijednosti onda nema šta da tražite ne samo u javnom, nego i u privatnom prostoru. Posebno je interesantan strah policije od „negativnih reakcija“ i spremnost da se tim negativnim „reaktičarima“ izađe u susret tako što će se zabraniti skup. Negativne reakcije, naime, skoro uvijek dolaze od desničarsko patriotskih „nevladinih organizacija“ kojima duševnu bol, nemir i strepnju nanosi sve što je lijevo, liberalno, federalno i građansko. Dodamo li tu i strah od razaranje srpske kulture i identiteta, onda taj strah možeš sjeći nožem.

Ne planirajte nikakve obaveze za sutra, a ako ste ih već preuzeli - otkažite. Za sutra navečer - službeno: u pitanju je nedjelja, s početkom od 21 sat - u klubu Udruženja za razvoj kulture Močvara spremili su sjajnu zabavu. U goste Zagrebu dolazi KAL, muzički sastav oformljen 1996. godine u Valjevu, na čijem repertoaru je simbioza različitih glazbenih žanrova: balkanska i ciganska muzika začinjena svingom, džezom, bluesom... U pitanju je neodoljiv muzički spoj, za koji su kritičari morali otvoriti posebne ladice: Rock´N´Roma, Gypsy Rockabilly ... Istina je da "kal" na romskom jeziku znači "crno", ali crna boja nipošto ne oslikava energiju koju publici emitira ovaj bend. Naprotiv, KAL svojim nastupima proizvodi samo veselje, izaziva na ples i dobru zabavu. Bend KAL 2007. godine bio je na prvom mjestu europske top-liste u žanru World Music, osvojio je iste godine nagradu Davorin Popović za najbolji video na prostorima bivše Jugoslavije.

Ridley Scott je, makar u poznoj fazi svoje karijere, filmski redatelj koji uvijek i otvoreno cilja na spektakl bez ikakvih kalkulacija i imalo kompromisa. Metaforički rečeno, on zamahne, pa što bude – bude. Ili potpuni pogodak ili potpuni promašaj. A ima li, u smislu spektakla i grandioznosti, bolje „mete” od Napoleona Bonapartea, briljantnog vojskovođe, oportuniste, malog čovjeka s velikim ciljevima, generala, konzula, cara, melankoličnog paranoika? Nije lako sve to obuhvatiti u jednom samom filmu, pa makar on u svojoj najkraćoj kino-verziji trajao i epskih dva i pol sata, dok se očekuje duža, integralna verzija (inače Scottov potpisni potez) od čak četiri sata. Ridleyu Scottu se ipak mora odati priznanje da je makar pokušao, savršeno znajući u što se upušta, a to može vidjeti i zagrebačka publika s obzirom da je "Napoleon" upravo stigao u zagrebačke kino dvorane.