SUDBINA RATNIKA: Kako je Mex iz Oluje pobjegao u alkohol, a iz alkohola u prirodu

Objavljeno: 05.08.2020.

SUDBINA RATNIKA: Kako je Mex iz Oluje pobjegao u alkohol, a iz alkohola u prirodu

ritn by: Anton Finderle

Mex je svoju borbu protiv demona rata - alkoholizma i povratka normalnom načinu života sam preusmjerio na način da nije preuzeo nikakve ratne povlastice, sinekure, već kao i u ratu oslonivši se na svoje dvije ruke krenuo svojim osebujnim životnim putem. Sa svojom životnom družicom Aleksandrom Ožanić odlazi živjeti u selo Blatušu, koja se nalazi nedaleko Siska, u svojevrsnu hippie komunu. No željan života, slobodnog od konzumacije opijata, Mex je preselio u još veću zabit - napušteno srpsko selo Trkulje, iz kojeg prema konceptu okretanja leđa lošim navikama u civilizaciji živi u priličnoj verziji samodostatnosti. Nakon nekoliko godina takvog života i gradnji kuće od potpuno prirodnog materijala, seli zajedno s Aleksandrom u Rijeku, gdje živi, a ljude uveseljava i pritom zarađuje svojom ekološkom gradnjom i korištenjem prirodnih materijala, u što većem obimu, prelasku na vegetarijansku prehranu, bez ikakve primjese alkohola već dugi niz godina.

OBILJEŽJA GENERACIJE: Tri bivša vojnika osvijetlila su zajedničku nam nesreću

Objavljeno: 02.08.2020.

OBILJEŽJA GENERACIJE: Tri bivša vojnika osvijetlila su zajedničku nam nesreću

ritn by: Marko Tomaš

Ono što je zanimljivo, barem meni, jeste to da su se ove tri knjige pojavile približno u razmaku godinu dana. Osim toga sve tri govore uglavnom o istom povijesnom periodu, a to je sami početak rata u Hrvatskoj odnosno Bosni i Hercegovini. Napisali su ih bivši vojnici koji su bili pripadnici različitih vojski i koji bi, da su se tada našli na istom mjestu, bili na suprotstavljenim stranama. Sva tri autora pripadnici su i nominalno iste generacije. Prva je to istinska rock and roll generacija koja je rasla na ovim prostorima. Danas oni nominalno pripadaju različitim književnostima, ali nevolja s ovdašnjim književnostima jeste i ta da jedan veliki njihov dio pripada i nekakvoj regionalnoj književnosti, jer uvjet za književnost jeste jezik, a ovaj kojim su pisani „Schindlerov lift“, „Blank“ i „Pacijent iz sobe 19“ razumije približno 17 milijuna ljudi.

KONCENTRIŠI SE, BABA: Pogledajte trailer za novi film Pjera Žalice od kojeg će gledateljima „zastati knedla u grlu“

Objavljeno: 02.08.2020.

KONCENTRIŠI SE, BABA: Pogledajte trailer za novi film Pjera Žalice od kojeg će gledateljima „zastati knedla u grlu“

ritn by: Lupiga.Com

Dva tjedna prije premijerne projekcije „u promet“ je pušten trailer filma „Koncentriši se, baba“ Pjera Žalice. Žalici je ovo, možda zvuči nevjerojatno, ali tek treći dugometražni igrani film. Međutim, njegova prva dva filma – „Gori vatra“ (2003.) i „Kod amidže Idriza“ (2004.) ostavili su izuzetno dubok trag u poslijeratnoj bh kinematografiji te naišli na vrlo pozitivne kritike, kako javnosti, tako i filmskih kritičara. Jednako tako zapaženi su bivali i Žalicini dokumentarci te jedan sjajan kratki film. U „Koncentriši se, baba“, Žalica se ponovno vraća u devedesete, točnije u Sarajevo 1992. godine. Taman kada rat u Bosni i Hercegovini polako, ali sigurno, postaje stvarnost, u središtu Žalicinog filma odvija se jedna obiteljska „drama“. Mnogočlana obitelj razbacana po cijeloj Jugoslaviji okuplja se u Sarajevu oko posmrtne postelje stare majke.

Novice

SUDBINA RATNIKA: Kako je Mex iz Oluje pobjegao u alkohol, a iz alkohola u prirodu

SUDBINA RATNIKA: Kako je Mex iz Oluje pobjegao u alkohol, a iz alkohola u prirodu

Mex je svoju borbu protiv demona rata - alkoholizma i povratka normalnom načinu života sam preusmjerio na način da nije preuzeo nikakve ratne povlastice, sinekure, već kao i u ratu oslonivši se na svoje dvije ruke krenuo svojim osebujnim životnim putem. Sa svojom životnom družicom Aleksandrom Ožanić odlazi živjeti u selo Blatušu, koja se nalazi nedaleko Siska, u svojevrsnu hippie komunu. No željan života, slobodnog od konzumacije opijata, Mex je preselio u još veću zabit - napušteno srpsko selo Trkulje, iz kojeg prema konceptu okretanja leđa lošim navikama u civilizaciji živi u priličnoj verziji samodostatnosti. Nakon nekoliko godina takvog života i gradnji kuće od potpuno prirodnog materijala, seli zajedno s Aleksandrom u Rijeku, gdje živi, a ljude uveseljava i pritom zarađuje svojom ekološkom gradnjom i korištenjem prirodnih materijala, u što većem obimu, prelasku na vegetarijansku prehranu, bez ikakve primjese alkohola već dugi niz godina.
VELIKI INTERVJU-VLADIMIR ARSENIJEVIĆ: „Nisu nama krivi nikakvi 'brđani' i 'papci'“

VELIKI INTERVJU-VLADIMIR ARSENIJEVIĆ: „Nisu nama krivi nikakvi 'brđani' i 'papci'“

„Ako smo nešto naučili, to je da – kada vidite da krenu mošti da se otkopavaju i nosaju po ovim našim zemljicama – treba pakovati kofere i bežati odavde. Za mene su nacionalni identiteti direktno opresivni. Moji roditelji su bili iskreni Jugosloveni, ideološki neopterećeni, i ja sam vaspitan u tom duhu. Nekakvo iznuđeno srpstvo me žulja na isti način na koji bi me, recimo, žuljalo i takvo hrvatstvo. Inače, imam dvojno državljanstvo, i srpsko i hrvatsko, ali me, najiskrenije, boli uvo i za jedno i za drugo. Za mene je to samo zgodna prilika da imam dva pasoša, od kojih je hrvatski prohodniji i, u tom smislu, meni draži. Dotle seže moj patriotizam“, kaže u velikom razgovoru za Lupigu Vladimir Arsenijević, svetski poznati pisac čija su dela prevođena na dvadesetak jezika.
INTERVJU-ANJA ŠIMPRAGA, „DJEVOJČICA IZ KOLONE“: „Potreban je iskorak da izgradimo tolerantnije društvo“

INTERVJU-ANJA ŠIMPRAGA, „DJEVOJČICA IZ KOLONE“: „Potreban je iskorak da izgradimo tolerantnije društvo“

"Na 'Oluju' nikome od Srba nikada nije lako, niti ugodno prisjećati se. Zna se što je to značilo za moj narod. S jedne strane, Hrvati slave taj dan, a nama je to dan kada smo morali napustiti svoje ognjište i ostavili svoj dojučerašnji život. S druge strane da bismo izgradili tolerantnije odnose u društvu svatko mora doprinijeti na svoj način, koliko god to teško bilo", govori u razgovoru za Lupigu Anja Šimpraga, saborska zastupnica SDSS-a. Njena potresna ispovijest koju je ovog tjedna uputila sa saborske govornice izazvala je niz reakcija, od onih, brojnijih, pozitivnih, do neshvatljivo mrzilačkih komentara ljudi koji očito smatraju da Srbima ne bi trebalo biti dopušteno da uopće govore o ovoj temi, što jasno pokazuje kako postoji i poražavajuće veliki broj ljudi koji ne mogu imati empatije čak ni prema osmogodišnjoj djevojčici.
KAFKIJANSKI SLUČAJ NA KNEŽIJI: Još jedna borba za javni prostor

KAFKIJANSKI SLUČAJ NA KNEŽIJI: Još jedna borba za javni prostor

Krajem lipnja Grad Zagreb izdao je lokacijsku dozvolu za izgradnju nove stambeno-poslovne zgrade koja bi se imala graditi na zagrebačkoj Knežiji. Zgrada bi trebala imati 60 stanova i biti visine osam nadzemnih etaža, a gradila bi se na mjestu malog perivojnog trga na kojem je i manja prizemnica. Bio je to alarm na uzbunu za lokalno stanovništvo, koje se organiziralo i počelo sakupljati potpise protiveći se planiranoj izgradnji. Problem nastaje u detaljnim urbanim pravilima GUP-a gdje se propisuje kako „gradnja na građevnim česticama s postojećim kvalitetnim visokim zelenilom i na uređenim zelenim površinama nije moguća“, a u nastavku se navodi kako „prenamjena uređenih javnih zelenih površina i igrališta nije moguća“. Tu dolazimo u domenu prosudbe što je to „kvalitetno visoko zelenilo“ i što su „uređene zelene površine“.
LJUTE SE ŠTO NEMA MILANOVIĆA: Lijenost ili borba protiv viška protokola?

LJUTE SE ŠTO NEMA MILANOVIĆA: Lijenost ili borba protiv viška protokola?

Hrvatska politika, hadezeovska prije svih, izrazito pati od forme i od različitih besmislenih protokola i onaj tko bez posljedica može odbiti sudjelovati nerijetko i u nepotrebnom cirkusiranju - a „predsjednik s karakterom“ to svakako može - pokreće time i neke promjene. Ne mijenja samo rituale i protokol nego bi mogao mijenjati i politiku u Hrvatskoj. Na primjer, koje su to besmislene forme? Evo jedne posljednje sitnice. Na konstituirajućoj sjednici bila je i minuta šutnje za prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana. Sve nam to protječe normalno, jer smo svi pomalo zaglupljeni time što nam nude. Koliko godina od Tuđmanove smrti treba još proteći da neka svečana saborska sjednica ne počne minutom šutnje za njega? Pa nije prvi predsjednik umro prije nekoliko dana ili prošle godine. U kojoj modernoj europskoj zemlji to još rade?

Arhiva

D&K

OBILJEŽJA GENERACIJE: Tri bivša vojnika osvijetlila su zajedničku nam nesreću

OBILJEŽJA GENERACIJE: Tri bivša vojnika osvijetlila su zajedničku nam nesreću

Ono što je zanimljivo, barem meni, jeste to da su se ove tri knjige pojavile približno u razmaku godinu dana. Osim toga sve tri govore uglavnom o istom povijesnom periodu, a to je sami početak rata u Hrvatskoj odnosno Bosni i Hercegovini. Napisali su ih bivši vojnici koji su bili pripadnici različitih vojski i koji bi, da su se tada našli na istom mjestu, bili na suprotstavljenim stranama. Sva tri autora pripadnici su i nominalno iste generacije. Prva je to istinska rock and roll generacija koja je rasla na ovim prostorima. Danas oni nominalno pripadaju različitim književnostima, ali nevolja s ovdašnjim književnostima jeste i ta da jedan veliki njihov dio pripada i nekakvoj regionalnoj književnosti, jer uvjet za književnost jeste jezik, a ovaj kojim su pisani „Schindlerov lift“, „Blank“ i „Pacijent iz sobe 19“ razumije približno 17 milijuna ljudi.
DRHTAJ KOJI OSJETIM: Suza za zagorske brege

DRHTAJ KOJI OSJETIM: Suza za zagorske brege

Riječi, odnosno pjesmu je napisala jedna djevojčica. Zvala se Ana Bešenić (1952.-2012.). Imala je petnaest godina kada je napisala „Suzu za zagorske brege“. Napisala je ovu nježnu pjesmu baš za Krapinski festival i imala sreće da je Zvonko Špišić pjesmu s pažnjom pročitao i uglazbio. Ana Bešenić se i kasnije bavila književnošću, iza nje je ostala jedna zbirka pjesama pod naslovom ove njene najpoznatije pjesme i jedan roman, pod naslovom „Jagma“, a o okrutnoj i razbojničkoj nacionalizaciji zadruga. Ne znam je li imala velikih ambicija u književnosti, ali znam da joj se dogodilo ono što je ponekad pogubno po mlade nadarene ljude: napisala je ovu pjesmu kada je još je bila dijete, i odmah uradila svoje najbolje. Sama sebi postala konkurent. Ono što je tako rano napisala više nije dostigla.
RAZGOVOR SINIŠA MATASOVIĆ: „Bolje je lomiti slova, nego čaše“

RAZGOVOR SINIŠA MATASOVIĆ: „Bolje je lomiti slova, nego čaše“

"Taj vid humora mi dođe kao samostalna psiho-terapija, jer je bolje riješiti to na papiru nego li se doslovce opijati ... Bolje je lomiti slova, nego čaše", kaže u razgovoru za Lupigu Siniša Matasović kojeg poznajemo kao autora nekoliko zbirki poezije, pisca i urednika, a upravo je u nakladi edicije „Teatar piva“ objavio zbirku haikua „Noću za šankom“ u trojezičnom prijevodu na engleski i ukrajinski jezik. Pamtimo ga i po zbirci „Hrvatski pjesnički huligani”. Osim kao predsjednik sisačkog ogranka Društva hrvatskih književnika, Matasović je književnoj javnosti poznat i kao viceprvak Prvog prvenstva Hrvatske u slam-poeziji. O tome kaže: "Nikad mi nije sjeo taj natjecateljski dio, nastupio sam samo na prvom natjecanju i nikad se nakon toga nisam pojavio na manifestaciji jer umjetnost ne vidim kao sportsku disciplinu."
DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Ludost života u izoliranoj špilji Pabla Picassa

DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Ludost života u izoliranoj špilji Pabla Picassa

Često zamišljam atelje u kojem je radio Pablo Picasso, u vrijeme Drugog svjetskog rata, u Parizu, koji je tada bio pod njemačkom okupacijom. Opisao ga je Ernst Jünger, njemački vojni kapetan na zadatku u Parizu i pisac, koji je Picassu došao u osoban, privatni posjet, kao kolegi umjetniku. To je poznata bilješka iz Jüngerovih dnevnika, mislim iz 1942. godine, kasnije objavljenih pod nazivom „Vrtovi i ulice“. Vrata je piscu čije je djelo poštovao, otvorio, kako kaže u tom dnevničkom zapisu, mali čovjek u jednostavnom radnom mantilu, Picasso osobno. I dodaje dalje – „opet sam imao utisak da vidim čarobnjaka, utisak koji je tada bio pojačan šiljatim zelenim šeširićem“. Do tog se ateljea dolazilo uskim, zavojitim stepeništem od kamena i hrastovine, slijedeći putokaz s maloga papirića zalijepljenog na zidu, na kojemu je olovkom napisano stajalo: Ovamo.
DRAGO BOJIĆ: Aja Sofija - Erdoğanovo turčenje prošlosti

DRAGO BOJIĆ: Aja Sofija - Erdoğanovo turčenje prošlosti

Vijest da će odlukom turskog suda, a zapravo samovoljom predsjednika Erdoğana, Aja Sofija ponovno biti pretvorena u džamiju, izazvala je oprečne reakcije diljem svijeta, a nije prošla bez odjeka ni u Bosni i Hercegovini. Islamske informativne novine Preporod – list Islamske zajednice BiH je proteklih dana objavio više tekstova kao kontraargumente onima koji se ne slažu s Erdoğanovom odlukom, a kako bi se dodatno opravdao Erdoğanov postupak, donio je na svom portalu i popis crkava u europskim zemljama koje su pretvorene u džamije, prema istraživanju turskog arhitekta Emina Yilmaza. Istodobno, bosansko-hercegovački Večernji list (u kojem se konstantno šire antimuslimanski i antibošnjački stavovi) objavio je popis samostana i crkava u Bosni i Hercegovini koji su porušeni ili pretvoreni u džamije za vrijeme Osmanskog Carstva.

Arhiva

Lupiga TV

KONCENTRIŠI SE, BABA: Pogledajte trailer za novi film Pjera Žalice od kojeg će gledateljima „zastati knedla u grlu“

KONCENTRIŠI SE, BABA: Pogledajte trailer za novi film Pjera Žalice od kojeg će gledateljima „zastati knedla u grlu“

Dva tjedna prije premijerne projekcije „u promet“ je pušten trailer filma „Koncentriši se, baba“ Pjera Žalice. Žalici je ovo, možda zvuči nevjerojatno, ali tek treći dugometražni igrani film. Međutim, njegova prva dva filma – „Gori vatra“ (2003.) i „Kod amidže Idriza“ (2004.) ostavili su izuzetno dubok trag u poslijeratnoj bh kinematografiji te naišli na vrlo pozitivne kritike, kako javnosti, tako i filmskih kritičara. Jednako tako zapaženi su bivali i Žalicini dokumentarci te jedan sjajan kratki film. U „Koncentriši se, baba“, Žalica se ponovno vraća u devedesete, točnije u Sarajevo 1992. godine. Taman kada rat u Bosni i Hercegovini polako, ali sigurno, postaje stvarnost, u središtu Žalicinog filma odvija se jedna obiteljska „drama“. Mnogočlana obitelj razbacana po cijeloj Jugoslaviji okuplja se u Sarajevu oko posmrtne postelje stare majke.
„MEDIKU NE SMIJEMO IZGUBITI“: Ugrožen kultni prostor nezavisne scene, a Grad odgađa sanaciju problema

„MEDIKU NE SMIJEMO IZGUBITI“: Ugrožen kultni prostor nezavisne scene, a Grad odgađa sanaciju problema

Još od 15. ožujka zagrebačka Medika je zatvorena, prvo radi koronavirusa, a potom zbog potresa i u Dvorani otada nitko i ne vježba. Svi umjetnici koji rade u dvorani inače plaćaju Gradu članarinu, ali ne mogu u nju uopće ući. Za hitnu sanaciju krova Hacklaba, udruge su bile spremne platiti tvrtku izvođača radova o svom trošku, ali s obzirom na činjenicu da je kompleks AKC Medika u vlasništvu Grada Zagreba koji već godinama korisnicima centra naplaćuje mjesečni najam, a da nemaju obnovljen ugovor, Grad Zagreb je i jedina stranka ovlaštena i obvezna izvršiti radove s ciljem popravka bivše tvornice Medika. Svaka daljnja odgoda sanacije zgrade potencijalno će rezultirati trajnom neupotrebljivošću pojedinih oštećenih dijelova i tako po drugi put izbaciti velik dio nezavisne kulturne scene na ulicu, bez ikakve alternative za nastavak njihove djelatnosti.
AMERICAN WOMAN: Jedan od rijetkih primjera gdje gluma nosi cijeli film

AMERICAN WOMAN: Jedan od rijetkih primjera gdje gluma nosi cijeli film

U povijesti američke revolucionarne borbe vođene lijevim idejama, vjerojatno ne postoji enigmatičnija osoba od Patty Hearst. Ova se nasljednica medijskog imperija svojeg djeda, Williama Randolpha Hearsta, nakon otmice pridružila Simbiotičkoj oslobodilačkoj vojsci (SLA) i skupa s ostalim gerilcima borila za ciljeve pravednijeg društva, te zbog toga dospjela i u zatvor. Metodologija SLA se svakako može ocijeniti kao teroristička, njihova ideologija je marginalni i teško razumljivi kompozit različitih lijevih radikalizama i militarizama, zbog čega grupa nikada nije brojala više od dvadesetak članova. Dodatna je kontroverza zapravo i sam status Hearstove u okviru grupe, te njena motivacija za učešće, teza o "ispiranju mozga" nikada nije u potpunosti dokazana, iako je nekakve indoktrinacije svakako moralo biti.
MRAČNE PRIČE: Film o roditeljima koji ne poznaju svoju djecu

MRAČNE PRIČE: Film o roditeljima koji ne poznaju svoju djecu

„Favolacce“ je drugi film braće D'Innocenzo, mladog redateljskog para koji je za potrebe organizacije filmskog prostora odabrao neko talijansko predgrađe, možda sadržajno određeno njihovim vlastitim iskustvima odrastanja u predgrađu Rima, a možda i ne. Ograđivanje i distanciranje od kontekstualnog upisivanja vjerodostojnosti u filmsku građu vješto je naznačeno pripovjednim postupkom uokvirivanja fabule dnevničkim zapisom za kojega pripovjedač odmah tvrdi da je pronađen i inspiriran istinitim događajima, koji su inspirirani lažnim događajima, a koji sami nisu bili znatno inspirirani. Oba prijevoda naslova filma „Favolacce“, na engleski „Bad Tales“, a na hrvatski „Mračne priče“ čine se pomalo nespretni i nedostatni.
IGRA U KOJOJ GRAĐANI UVEK GUBE: Kako vlast preuzima spontani narodni protest?

IGRA U KOJOJ GRAĐANI UVEK GUBE: Kako vlast preuzima spontani narodni protest?

Za razliku od većine običnih ljudi, koji nisu došli sa nekim krajnjim ciljem osim da izraze nezadovoljstvo, cilj specijalnih jedinica je uvek izazivanje nasilja. Oni su uvek naspram kordona, oni agresivno viču, oni napadaju policiju. Poenta izazivanja nasilja je da tu igru građani uvek gube, kako na terenu, tako i simbolički u medijima. Nakon izbijanja nasilja, devedeset posto ljudi napušta protest. Odlaze porodični ljudi sa decom, bake, deke i svi ostali obični građani koji nisu došli da prebiju ili budu prebijeni. Ostaje uglavnom omladina kod koje je proradio adrenalin, a onda se dešava kopernikanski obrt. Nabildovani momci koji su ih do malopre vodili u nasilje, okreću se protiv njih i počinju da ih prebijaju i hapse. Policija potom kreće neselektivno da bije prisutne u zoni demonstracija, u cilju zastrašivanja učesnika narednog skupa. Slike nasilja potom se razvlače po medijima, kako bi najavile nasilje onima koji se usude da ponovo dođu.

Arhiva

Misao dana

“Ne mogu vam ponuditi ništa osim krvi, napora, znoja i suza”

Winston Churchill (1874 - 1966)

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. OBILJEŽJA GENERACIJE: Tri bivša vojnika osvijetlila su zajedničku nam nesreću

    02.08.2020.

    Marko Tomaš

    OBILJEŽJA GENERACIJE: Tri bivša vojnika osvijetlila su zajedničku nam nesreću

  2. DRHTAJ KOJI OSJETIM: Suza za zagorske brege

    31.07.2020.

    Predrag Finci

    DRHTAJ KOJI OSJETIM: Suza za zagorske brege

  3. DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Ludost života u izoliranoj špilji Pabla Picassa

    21.07.2020.

    Tatjana Gromača

    DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Ludost života u izoliranoj špilji Pabla Picassa

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije