Mjesec i pol dana građanska inicijativa „Knežija brani park“ skupljala je potpise, kako bi pokušala zaustaviti gradnju goleme osmerokatnice koja je planirana na zelenoj površini ovog zagrebačkog kvarta. I skupili su ukupno 4.216 potpisa. Od toga je, posebno su naglasili u ovoj inicijativi, 2.681 potpis stanovnika Knežije, što je više od četvrtine prijavljenih stanara naselja, dok su ostale potpise dali Zagrepčani koji nemaju prebivalište u ovom kvartu. „Riječ je o eklatantnom primjeru parazitiranja na postojećoj infrastrukturi i gradnji objekata koji su isključivo u interesu privatnog profita, a ne zajednice”, tvrdi Tamara Bjažić Klarin iz Udruženja hrvatskih arhitekata, koje podržava ovu inicijativu. iz inicijative su se upitali u čijem je interesu radio Grad Zagreb kada je dijelove gradskog zemljišta dao investitoru bez ikakvih konzultacija s građanima te su poručili da stanovnici Knežije ne odustaju od svog javnog prostora.

"Što se tiče magistara farmacije, mogućnost ulaganja prigovora temeljem Kodeksa ljekarničke etike i deontologije je jasno protuustavna, te također protivna odlukama Europskog suda za ljudska prava. Glede primalja, prigovor bi se trebao dopustiti samo u postupcima vezanim za prekid trudnoće, ali nikako u edukaciji o kontracepciji, obavljanju amniocenteze ili porađanju beba začetih putem postupaka MPO. Sve te navedene su, naime, situacije u kojima je dokumentirano ulaganje prigovora hrvatskih primalja", govori u intervjuu za Lupigu doc. dr. sc. Ana Horvat Vuković, docenticom na Katedri za Ustavno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. S njom razgovaramo o pravu na priziv savjesti u medicini, a stručnjakinja za ustavno pravo kaže kako je institucionalni prigovor, ne samo protuustavan, nego i krši međunarodnopravne obaveze Republike Hrvatske.

"Teško je utvrditi točne razloge iz kojih je korištenje prava na priziv savjesti u Hrvatskoj toliko rašireno. O tome nažalost možemo samo spekulirati. Najvjerojatnije se radi o kombinaciji niza čimbenika. Hrvatska po tome u svakom slučaju jest specifična. Pomalo nestvarno djeluje podatak da u Hrvatskoj priziv savjesti na pružanje zdravstvene usluge prekida trudnoće koristi 59 posto liječnika/ca, a u Sloveniji samo tri posto", kaže u razgovoru za Lupigu pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, Višnja Ljubičić. S pravobraniteljicom smo razgovarali u sklopu serije "Razgovori sa savješću", o prizivu savjesti u medicini i reperkusijama na reproduktivna prava žena u Hrvatskoj. Ljubičić kaže i kako bi poslodavci, odnosno bolnice trebale imati legitimno pravo izvršavanje svih ugovornih obveza uvrstiti u natječajne uvjete za zapošljavanje. Međutim, nisu joj poznati nikakvi primjeri takvog načina raspisivanja natječaja.

Jedan od najvećih živućih interpretatora sevdaha, Božo Vrećo, i jedan od najpoznatijih svjetskih lutnjista, Edin Karamazov, imaju svoj prvi singl, obradu sevdalinke „Emina“ nastale na tekst slavnog pjesnika Alekse Šantića. Tekst je Šantić napisao prije gotovo 120 godina, a Vrećina i Karamazovljeva interpretacija jedna je od najboljih izvedbi ove sevdalinke. Najava je to njihovog albuma „Lachrimae“ na kojem će se naći jedanaest pjesama, redom interpretacija, ali ne i isključivo sevdalinki, jer album je to koji, kako kažu, briše neke poznate granice. „Album će zbližiti dalmatinsku, bosanskohercegovačku, makedonsku, tursku i španjolsku pjesmu te izbrisati granice. Božin distinktivan vokal u pratnji lutnje baca potpuno novo svjetlo na ove odavno prepoznate pjesme“, navode o albumu na kojem će se, među ostalim, naći i pjesme „Bor sadila moma Evgenija“, „Ašik osta' na te oči“ i „Što te nema“.

Sam prostor nije kriv – to je jedan vrlo lijep gradić, čijim se vedutama, položaju na brdašcima sa kojih se malim strmim kamenim uličicama spušta prema morskoj obali, dive mnogi. Iznutra, to je sasvim perpetuiran prostor, lišen svog stvarnog sadržaja, svoje prirodnosti – svoga života. To je jedan do zla boga povampiren prostor koji frenetično žudi za novcem, za novcem vrlo bogatih ljudi, koji samo ponavlja, sikće – daj, daj, daj! Za uzvrat, on više ništa ne nudi – niti ona riba na pladnju više nije riba, nego neki njen blijedi odbljesak, ne iz razloga jer ona to ne bi mogla biti, već zato jer kuhar koji ju je pripremio taj posao radi preko volje i bez ljubavi, u ljutnji i frustraciji jer ga gazda restorana koji se želi na brzaka obogatiti plaća premalo, i uz to mu neprestano prigovara, jer ne izlazi van na ulicu i udružen s konobarom ne povlači za rukav, ili za remen od hlača, turiste u prolazu, navlačeći ih kao krave na povodcu u njegov restoran.

Neobična 2020. godina, obilježena pandemijom koronavirusa koja se pogibeljno odrazila na kulturna zbivanja, sasvim posebnim je učinila i ovogodišnji Motovun Film Festival. Festivalski koncept u novonastalim uvjetima bio je bitno izmijenjen, a donio je filmske projekcije u čak 25 hrvatskih gradova. No, toj avanturi uskoro se bliži kraj, a čast da završi ovo putovanje dobila je zagrebačka Lauba gdje će u nedjelju 6. rujna biti održane i zadnje projekcije iz ovogodišnjeg programa. U 21 sat prikazat će se i srbijanski hit „Ajvar“ redateljice Ana Marije Rossi u kojem glavnu ulogu tumači Sergej Trifunović. U opisu filma stoji kako je „Ajvar“ priča o odlasku, o životu u emigraciji i anatomiji jednoga kraja te o teglici ajvara koja služi kao sidro između dvaju svjetova. U subotu se dodjeljuju i nagrade za najbolje filmove, a ti će se filmovi u nedjelju naći na rasporedu posljednji dan motovunske avanture.

Posljednjih nekoliko godina svjedočimo profiliranju jakog ženskog lika u hrvatskoj kinematografiji koji izlazi iz utvrđenih okvira gdje se žena definira jedino prema svojoj funkciji u odnosu na nekog muškog protagonistu ili preuzima i perpetuira nametnute zastarjele patrijarhalne obrasce. Poseban štih ovom, sad već, valu filmova dodaje i često smještanje tih „ženskih priča“ u konzervativni, patrijarhalni ambijent Dalmacije. Ove godine imamo prilike vidjeti čak tri filma iz tog vala. Dok su „Mater“ Jure Pavlovića i „Mare“ Andree Štake svjetske premijere već imali na internacionalnim festivalima (u Tallinnu, odnosno u Berlinu), premijera „Tereze 37“ bila je zakazana za domaći teren, Pulu, ali se ona zbog odgađanja festivala dogodila na otvorenju Motovuna. Taj razvoj događaja nije previše utjecao na potonji uspjeh filma na nacionalnom festivalu: „Tereza 37“ se može smatrati pobjednicom Pule.

Postavka filma se može objasniti u jednoj rečenici. Inspektor Hamza (Ukaj) nije uspio dobiti odsustvo na noć kada mu se supruga Snježana (Musilović) porađa, već umjesto toga mora dežurati u centralnoj policijskoj stanici, što nama kao gledateljima pruža uvid u „floru i faunu“ sarajevskog podzemlja u kojem nema puno razlike između policajaca i kriminalaca, te nas upoznaje s korupcijom i očajem koji vladaju Bosnom i Hercegovinom više od 20 godina nakon rata. Radnja filma se u cjelini odvija tokom te noći. Hamza se tako susreće sa sitnim kriminalcima koje „rješava“ kao po tekućoj traci, kombinacijom prijetnji i spremnosti na kompromis, usamljenom ženom (Diklić) koja dosadu besane noći krati prijavljujući lažnu provalu i/ili invaziju duhova na njen tavan, maloljetnom prostitutkom i jednim dječakom koji nestašno luta hodnicima i u maniru fantazije šalje iskusnog policajca u izmijenjena stanja svijesti.

Sudeći po osmijesima publike koja je projekcije pratila s kaića i brodica, pa čak i pedalina, u rapskoj uvali Padova I, ovogodišnji Rab Film Festival uspio je, unatoč epidemiološkoj situaciji i činjenici da je zbog koronavirusa skraćen na samo jednu noć trajanja, odnosno dvije projekcije. Oni koji su isplovili na brodicama kako bi iskusili ugođaj morskog kina, ali i nekolicina onih koji su se uspjeli domoći ove godine skromnog broja mjesta na rapskoj rivi, mogli su pogledati dva filma – dokumentarac „Današnje more“ i hrvatski dugometražni film „Mater“. „U subotu se desila jedna prekrasna sinergija mora, brodova, ljudi i filma“, izvijestili su organizatori nakon prespavane noći rezimirajući kako su se filmovi gledali sa svakog raspoloživog plovila. Uoči projekcija putem servisa za videokonferencije publici su se obratili režiser „Današnjeg mora“, Christopher Smith i glavna glumica filma „Mater“, Daria Lorenci Flatz.