"U školama učimo jezike, književnost, matematiku, fiziku, kemiju, učimo o povijesti, i sve je to lijepo, no mi ne učimo o budućnosti čovječanstva i naše planete, odnosno o klimatskim promjenama o kojima ta budućnost direktno ovisi. Budući da na nama mladima ovaj svijet ostaje, vrijeme je da dignemo svoj glas za spas Zemlje. Upravo sam zato, potaknuta prosvjedima učenika diljem svijeta, odlučila dati sve od sebe da motiviram i mlade u Hrvatskoj da se pokrenu i aktiviraju", kaže uoči prosvjeda za klimu, u razgovoru za Lupigu, Laura Skala. Ova sedamnaestogodišnjakinja najviše je zaslužna što će se prosvjed u Zagrebu uopće dogoditi i odlučna je da će se rješavanjem upravo tih, za opstanak planete krucijalnih pitanja, baviti do kraja života, jer vjeruje da su, iako je 5 do 12, pozitivne promjene još uvijek moguće.

Lupiga je opet u birtiji, u koju ovaj put dovodi Sinana Gudževića. Velikog majstora riječi. Teško je i pobrojati koja su sve Gudževićeva zanimanja. On je pjesnik, filolog, esejist, predvoditelj, i to - pazite sad - s latinskog, starogrčkog, njemačkog, talijanskog, ruskog i portugalskog, a u svemu ima tu neobičnu crtu – prevodi samo ono što želi. Ako ne znate neku riječ ili njeno porijeklo, budite sigurni, Gudžević će znati. Osim toga, kolumnist je tjednika Novosti i, nije nimalo nebitno, pasionirani ljubitelj nogometa s izuzetnim darom za humor i nevjerojatnim pamćenjem. Naša je velika čast da je i povremeni suradnik Lupige. Povod gostovanja ovog autora su dvije njegove nedavno objavljene knjige – „Zvijezde nad Brazilom“ i „Demon po imenu Sutra“, objedinjenih pod naslovom „Maksimir i Mirogoj“.

Iako je Hrvatski sabor pokrovitelj komemoracije u Bleiburgu, organizatori tog događaja, Počasni bleiburški vod, planirano i marljivo prikupljaju donacije, tijekom godine šaljući raznim „gospodarskim subjektima“, a ponajviše lokalnim vlastima, u kojima se traži donacije za godišnje obilježavanje stradavanja poražene vojske NDH u Drugom svjetskom ratu. Koliko je gradova i općina „odriješilo kesu“ te iz proračuna izdvojilo novac za tu namjenu i koliko je kuna Počasni bleiburški vod „ulovio“ tražeći donacije, teško se može provjeriti. No, jedno je sigurno - od grada Supetra nisu dobili niti lipe. "Grad Supetar nije u mogućnosti odvojiti sredstva za Vaše projekte jer je već predvidio sredstva za proslavu 75 godina oslobođenja našeg otoka Brača od nacističke i fašističke okupacije", jasna je poruka s otoka Brača.

Zoran Žmirić riječki je pisac, pjesnik, glazbenik, urednik i novinar... povremeno fotograf i autor naslovnica nekolicine albuma i kompilacija riječkih rock bendova. Da je suvremena hrvatska književnost dobila još jednog ozbiljnog igrača Žmirić je dao do znanja svojim prvim romanom "Blockbuster", koji je objavljen 2009. godine u izdanju VBZ-a. Bio je to roman s kasnim paljenjem; u godinama koje će uslijediti od usta do usta je reklamiran kao najbolji hrvatski roman o ratu. Žmirić je znao o čemu piše, jer iskustvo prve linije fronta nije ga zaobišlo, kao niti brojne njegove generacijske suputnike i supatnike. Za književni rad naš gost autor dobio je niz nagrada i priznanja, a roman 'Blockbuster' preveden je na engleski, talijanski, poljski i - ukrajinski jezik.

"Oni su razvili socijalizam za bogate. To možeš da vidiš na primeru Ane Brnabić. Građanska prava Ane Brnabić su u 22. veku, a građanska prava drugih ljudi u 19. veku", primećuje Daško, a Mlađa dodaje - "Kao Marija Antoaneta može da kaže: Ako nemaju ‘leba, nek jedu kolače!". Oni su Daško Milinović i Mladen Urdarević, fenomenalni radijski dvojac iz Novog Sada, organima gonjenja poznatiji kao Daško&Mlađa. Poginuli su đe god su bili. Manje-više, sa svih frekvencija su proterani zbog – predugačkog jezika. Intervjuisati Daška i Mlađu, samo da znate, uopšte nije lako. Reč je zapravo o dvoglavoj aždaji kojoj ne znaš ni početak ni kraj. Pa tako izgleda i razgovor s njima: neprestano se ubacuju jedan drugom - a i meni - u reč i neprestano smišljaju zajebancije u iznajmljenoj garsonijeri, koja služi kao studio u kojem je smešten on-line radio.

Torcida baš voli ustaškog koljača i masovnog ubojicu Vjekoslava Maksa Luburića, na kojeg se inače spomenuta krpa odnosi, a da im je idol, objavili su urbi et orbi i jučerašnjim činom u Zaprešiću. Hajduk se kratko i mlako oglasio tek nakon tjedan dana, incident nisu komentirali nadležni u HNS-u, navijači transparent prenose sada već kao relikviju dok institucije, savezi, policija, politika – šute. Ta tko se u Hrvatskoj, zemlji s „najpoznatijom navijačicom na svijetu“, usudi zajebavati s navijačima? No stvar bi bila tragična, skandalozna, da u svojoj osnovi, svojoj suštini zapravo nije redikulozna, da ne kažem komična. Splitske obitelji, što je poznata stvar imaju barem po jednog „ljutog torcidaša“ u svojim redovima. Prištavi su to adolescenti koji se traže, traže svoje mjesto pod suncem koje im ova usrana država nikada neće omogućiti.

Iako je „Sumorna jesen“ u javnosti ostala manje zapamćena nego li slične televizijske serije poput kultnih „Otpisanih“ ili popularne serije „Kuda idu divlje svinje“, bila je prva televizijska serija partizanskog žanra u Jugoslaviji, a inspirirana je stvarnim događajima. Naime, aktivnosti ilegalaca i mladih skojevaca nigdje u Jugoslaviji nije bila toliko živa kao u Zagrebu. Već tijekom ljeta i jeseni 1941. godine zagrebački ilegalci organizirali su niz velikih akcija. Zapaljen je stadion, potom izvršen napad na vojnike pred studentskim domom, nakon čega su u maniri diverzanata napadnuti i neprijateljski piloti, pucalo se u Vrbanićevoj ulici na ustaše, likvidiran je zloglasni ustaški doušnik Ivan Majerhold, u Glavnoj pošti odjekuju eksplozije ... Serija je nakon prvotnog prikazivanja „bunkerirana“ te je televizijski eter ponovno ugledala tek 2013. godine.

Kaos i rat na jednoj strani, razorene obitelji, upropaštena djetinjstva, patnja ljudi bez domovine, na drugoj, bezrazložna mržnja, rasizam i netrpeljivost na trećoj strani – to su, nažalost te grube, okrutne i nimalo lijepe slike svijeta koje ZagrebDox, predano i marljivo, skuplja širom filmskog globusa i ocrtava i ono što baš ne želimo vidjeti, čega se sramimo i bojimo, možda i negiramo, no ono tvrdoglavo postoji oko nas pa i u nama. Kao u sjajnom filmu „Bijela desnica: susresti neprijatelja“ u kojem nas redateljica Deeyah Khan vodi unutar zloglasnih skupina neonacista, zadrtih nacionalista i rasista, mrzitelja svega onog što je drugačije od njih, širom bijele Amerike. No, da ne bismo pomislili da se tako nešto može dogoditi samo daleko od nas, da smo imuni na takva zastranjenja i zločine, razuvjeriti će nas film „Srbenka“ Nebojše Slijepčevića.

Već smo i zaboravili kako je prošlog vikenda Lupiga ugostila novinara i književnika Dragana Bursaća te pjesnika i izdavača Ramiza Huremagića iz izdavačke kuće Centar Samouprava. Tko zna kada bismo se sjetili te sjajne večeri da nas na ovu epizodu „S Lupigom u birtiji“ nije podsjetio Facebook ponudivši nam da promoviramo video snimljen prilikom gostovanja spomenutog dvojca. Video, naravno, nećemo promovirati, ali ćemo ga na ovom mjestu podijeliti s vama, a vjerujemo kako će zainteresiranih za njegovo gledanje biti i više nego dovoljno. Zapravo ne radi se o jednom video, nego o njih više. Rezultat je to poslovično savršene organizacije koja se najbolje može opisati kao kaotična te brutalne navale ljudstva na mjesto događaja zbog čega je live streaming u nekoliko navrata izdahnuo, pa se dizao iz pepela i započinjao novi.