I iz aviona se vidi da je ovakvo Plenkovićevo igranje vatrom potez očajnika, u svojoj grotesknosti usporedivo jedino s time da Amerika objavi rat Andori jer je najmoćnijoj sili svijeta zaprijetila potpunim uništenjem i istrebljenjem zabranivši njezinim citizenima opskrbu alkoholom u svojim duty free shopovima. Svatko trezven bi tu stao i zaustavio ionako prekomjerno granatiranje s najmoćnijeg hrvatskog brda jednog minijaturnog ugostiteljskog prostora na Fiumari, no Plenković insistira na širenju ratnih operacija, mobilizira sve raspoložive formacije koje mu stoje na raspolaganju, čak se ne libi regrutirati i Šeksovog posinka iz Bruxellesa. Pažljivijoj publici postaje jasno da se više ne radi o bezazlenoj jednočinki i igrokazu za dnevnu upotrebu, već se ispod površine krije nešto mnogo dramatičnije, nešto što po intenzitetu širenja požara i dolijevanja ulja na vatru smrdi na podmetnuti palež.

Sve donedavno rusko cjepivo Sputnik V bilo je predmet svojevrsne skepse u znanstvenoj zajednici s obzirom da je Rusija njime još prošle godine počela cijepiti građane, iako podaci o sigurnosti i efikasnosti cjepiva na temelju širih kliničkih studija nisu bili dostupni. U međuvremenu je 30 zemalja, pritisnutih nestašicom cjepiva, počelo odobravati Sputnik V, uključujući i Mađarsku koja nije htjela čekati odobrenje Europske agencije za lijekove. Nedavno je je znanstveni časopis Lancet objavio preliminarne rezultate treće faze kliničkih studija koji su ukazivali da rusko cjepivo ima odličnu efikasnost od visokih 91.6 posto. S obzirom da je to nešto manji broj ispitanika nego u kliničkim studijama drugih već široko korištenih cjepiva i da se radi o zasad jedinom setu objavljenih podataka iz treće faze, stručnjaci su i dalje oprezni u svojim ocjenama. No, na Sputnik V se definitivno počelo računati puno ozbiljnije čak i u Europskoj uniji.

"Uf, oblači se da ti ne napravim treće!"; "Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Brad Pitt pa da raširiš?"; "Au, ti kao da si stajala pored puta"; "Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila"; "Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna"; "Imaš li momka? Pa neka stisne to da puknu ove ciste"; "Zna se kakve su te što koriste tampone i kontracepciju" ... Ove mučne rečenice samo su djelić onoga što su žne doživjele na ginekološkim pregledima. Ta i takva je svjedočanstva podijelilo preko 300 hrabrih žena, a na to ih je potakla crnogorska satirična i feministička Facebook stranica “Vala, Ljeposava”, koja je prikupljena svjedočanstva i objavila. "Ukratko - posljedice patrijarhata osjećamo intenzivno, na sve moguće načine, svuđe - i prekipjelo nam je! Situacija s patrijarhatom bi na gore, ali nećemo joj dat - časna feministička", kažu u razgovoru za Lupigu pokretačice stranice na kojoj su se odlučile protiv patrijarhata boriti - satirom.

Đorđa Balaševića zamišljao sam upravo tako, kao starog majstora u svojoj maloj radnji u Ulici Jovana Cvijića – čak je i blizu novosadske autobusne stanice – s ručno ispisanom firmom "Popravljam uspomene". Poput Vlade ili Joviše, i stari Đole već pedeset godina sjedi unutra okružen hiljadama tuđih uspomena, pa pažljivo s njih skida naslage rđavih vremena. Samo što stari uspomendžija Đole, umjesto s ručnim i džepnim satovima, radi sa stihovima i riječima. Naposletku, satovi – poput pjesama – pamte vrijeme proteklo pod kazaljkama, kao što i pjesme poput satova pokazuju vrijeme i mjere prošlost: jednako ih treba znati čitati kao i "gledati na sat", pa čak i kad su jeftine, pjesme za svoje vlasnike imaju onu dodatnu, kako se to kaže i za djedov stari ruski ručni sat, "sentimentalnu vrijednost". Pričat će kasnije da je stari popravljač uspomena iz Cvijićeve svašta još nešto radio u životu...

Možda će se nekom usporedba Stepinca, Rittiga i Markušića učiniti prenategnutom jer je riječ o trojici ljudi koji su posve različitih karaktera, ali, možda bi se ipak iz njihovih karaktera, stavova i života mogla iščitati i tri modela crkvenosti u Katoličkoj crkvi u vrijeme Drugog svjetskog rata i poraća. Usporedno čitanje i analiziranje života trojice crkvenih ljudi (važno je napomenuti i to da su ostali sa svojim narodom za razliku od drugih koji su pobjegli i napustili i službu i narod) koji su obilježili vrijeme u kojem su živjeli pokazuje da se Katolička crkva u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini ne može svesti na „Stepinčevu crkvu“, da je u njoj uvijek bilo i ima i drugačijih pogleda na život i drugačijih svjedočenja vjere, što pokazuju i životi katoličkog svećenika Svetozara Rittiga i bosanskog franjevca fra Josipa Markušića. Ništa drugačije nije ni danas unatoč tome što u Katoličkoj crkvi dominiraju oni koji bi dokinuli razlike u mišljenju i u ime „jedinstva“ sve uniformirali.

„Ono što su danas mlađoj generaciji računalne igrice, nama je bila pop-rock, punk, novovalna muzika i fenomeni koji su ih pratili. Nije bilo dana da nismo proveli par sati slušajući ploče, gledajući omote stranih izvođača … Najveća želja bila nam je napraviti omot za LP ploču“, govori nam o svojim počecima, tamo negdje početkom davnih osamdesetih, dizajnerski duo Bachrach & Krištofić, kojeg čine grafička dizajnerica Sanja Bachrach Krištofić i fotograf Mario Krištofić. Ove godine napunit će se točno 40 godina otkako rade zajedno, a njihova poslovna avantura završit će i skladnim brakom. U tih 40 godina njih dvoje su oblikovali više od 400 omota za nosače zvuka u raznim varijantama, od ploča i kazeta do CD-a. A sve je, dakle, počelo s plodonosnim osamdesetim godinama prošlog stoljeća, kada su se Sanja i Mario upoznali u zagrebačkom klubu Muzičke omladine „Podroom“ i gotovo odmah po upoznavanju započeli suradnju.

Noć kad smo isplakali Dunav. Tako je napisao netko na Twitteru, a bolju rečenicu od ove teško da ćemo naći za naslov i otvorenje ovog teksta. Tiče se, razumijete, odlaska vojvođanskog pjesnika, novosadskog trubadura, jugoslavenske zvijezde Đorđa Balaševića. Zaista, u ova dva dana isplakano je za Balaševićem toliko suza da bi to bilo teško preplivati. Na društvenim mrežama nižu se fotografije i video snimke posljednjih pozdrava iz Novog Sada, Zagreba, Beograda, Splita, Skoplja, Sarajeva, Pule, Šibenika, Zadra, Podgorice, Osijeka ... O njegovoj smrti izvještavaju svjetske agencije. Otišao je pjesnik kojeg su voljeli u cijeloj Jugoslaviji. Stidljivo se tu i tamo jave i oni koje Balaševićeva umjetnost nije dotakla te nešto drčnije oni malobrojni, koji podsjećaju na pokojnikove grijehe; oni što nad tabutom nisu spremni preko usta prevaliti da su spremni halaliti. Kad smo već kod Balaševićevih grijeha, "bilo je toga, bilo je..."

Postoji stih, pun raznih trikova, stih iznad svih, k'o stih svakih stihova, da premosti, da prebrodi, da načas rastuži, da na čas razgali - pa razoruža! U inat svima postoji rima kojom se vatre potpale. Ponese plima, u inat svima, svo ono trunje s obale. U inat svima, kad prođe zima, izdanci niknu zeleni. I blago njima, vole se mladi jeleni, pjevao je Đorđe Balašević riskirajući svoj život, život svoje obitelji i svoju karijeru devedesetih. Bila je tada rijetkost biti čovjek. A moj Đole je to tada bio. Đole je gradio neke buduće mostove koje su drugi tada rušili. Da se ne lažemo, nije to bio neki most od onih podignutih da bi se na njih gledalo. Ne, pre je bio od onih podignutih da bi se sa njih gledalo i pod njima prvi put poljubilo. Ali, ponekad ga je ona prelazila svojim uobraženim kadetskim korakom, a mesečina se kao deverika lovila u mrežu njene kose...

Zabluda je da je njegova smrt u nama odlomila glečere djetinjstva i mladosti, da su u nepovrat otišle naše prve i druge ljubavi. (Zabluda je, dobra moja drugarice, da u tebi sa Đoletom umire Vojvodina.) Naprotiv, sjećanja su večeras življa nego inače. On je imao ključ za naše tajne škrinje u kojima krijemo uspomene, a večeras ih je sve širom otvorio. Svako da pogleda u svoju, da pustimo koju skrivenu suzu za ono što je prošlo. Nije čudo da je imao te ključeve, ta on ih je kovao. Nema sumnje u to da je čuvao duplikate. Da nije znao za sve te tajne pretince u kojima svoju ranjivost krijemo od sebe i drugih, ova večer ne bi podsjećala na svečanost. A podsjeća! Sve podsjeća na veliku oproštajnu svečanost, kao na zadnjoj predstavi cirkusa koji će koliko sutra dići šatru i otputovati u drugi grad. Majstor ceremonije za nas večeras igra u posebnom raspoloženju. Ostaje nam samo da plješćemo dok nas ne zabole dlanovi.