Novice

'Naša žena', Tanja Mravak: Zadovoljavati tuđa očekivanja put je do lošeg sebe

'Naša žena', Tanja Mravak: Zadovoljavati tuđa očekivanja put je do lošeg sebe

Patrijarhat je temeljito naškodio ženama, ali ako zbog njega muškarac postaje agresivan, nasilan, ako se postavlja kao nepogrešiv ili nadmoćan, ne mogu se oteti dojmu da je naškodio i muškarcima – objasnila je Tanja Mravak u intervjuu za Vox Feminae svoj pristup u zbirci pripovijedaka „Naša žena“. U pitanju je druga zbirka pripovijetki Tanje Mravak, objavljena sedam godina nakon prve „Moramo razgovarati“ i zbog nje je prošle godine Tanja Mravak privlačila pažnju i feminističkih i književnih krugova. Katarina Luketić zamijetila je da „biti 'naš čovik' ili 'naša žena' znači odgovarati društvenim konvencijama, pri čemu 'naš čovik' podrazumijeva pozitivne, dok 'naša žena' moguće i negativne konotacije. Za razliku od toga, biti 'ničija žena' upućuje na sramotnu manjkavost i moguću izopćenost.“
ZAPAŽENE INTERVENCIJE: Novo ruho jedine ženske kaznionice u Hrvatskoj

ZAPAŽENE INTERVENCIJE: Novo ruho jedine ženske kaznionice u Hrvatskoj

Jedina ženska kaznionica u Hrvatskoj, ona u Požegi, gdje zatvorske kazne služi oko 130 žena, dobila je svoje novo ruho čime je, vjerujemo, postala barem djelomično podnošljivije mjesto za one koje je sudbina odvela iza zidina i obukla ih u prepoznatljive traper hlače i košulje. Rezultat je to projekta „Uzorna Kaznionica“ u kojem su u kaznionici umjetnički intervenirale četiri domaće likovne umjetnice, Monika Meglić, Ana Ratković Sobota, Vida Meić i Melinda Šefčić, uz sugestije samih zatvorenica koje su s velikom znatiželjom su pratile svaki korak. Kako je to ispalo možete vidjeti na fotografijama. Međutim, priča tu ne staje, jer je trenutno već u pripremi i novi projekt „Revitalizacija zatvorskog prostora umjetnošću“ koji će se 2019 godine provoditi u Zatvoru u Zagrebu, čuvenom Remetincu.
TRAGOM PREDSJEDNIČINIH IZJAVA: Kako je Kolinda Grabar Kitarović lagala, ni ne trepnuvši

TRAGOM PREDSJEDNIČINIH IZJAVA: Kako je Kolinda Grabar Kitarović lagala, ni ne trepnuvši

Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović u intervjuu koji je objavio austrijski dnevnik Kleine Zeitung, a preveo Novi list, iznijela je niz neistina i netočnosti – kako o mračnom dobu Jugoslavije, tako i o izbjeglicama. Neke od njih su smrtno ozbiljne, a neke izazivaju podsmijeh na društvenim mrežama. Njena izjava o jogurtu privukla je najviše pozornosti i dovitljivosti proizvođača memeova na društvenim mrežama. Koliko je različitih vrsta jogurta predsjednica priželjkivala do svoje 22. godine života, nije na nama da sudimo. No, kada je imala samo sedam godina, Jugoslavija je imala bar 85 različitih vrsta tekućih, čvrstih i voćnih jogurta i kiselih mlijeka, ovčjih i kravljih, ali i acidofilnih mlijeka i kefira. Proizlazi to iz ocjene njihove kvalitete iz veljače 1975., objavljene u “Mljekarstvu“, časopisu za unaprjeđenje proizvodnje i prerade mlijeka.
POBUNA NOVINARA NA HTV-U: Vrijeme je da prestanemo biti politički plijen

POBUNA NOVINARA NA HTV-U: Vrijeme je da prestanemo biti politički plijen

Niz teških optužbi uputili su novinari Hrvatske radiotelevizije na račun svoje medijske kuće. Novinari okupljeni u Ogranku Hrvatskog novinarskog društva na HTV-u, ogranka s izuzetno velikim brojem članova, izašli su u javnost s priopćenjem u kojem navode kako su na Prisavlju učestale cenzure i kako ovaj javni servis neprestano radi na srozavanju vlastitog ugleda, a pri tom uopće ne ispunjava ulogu javnog medija. „Suodgovorni smo utoliko što radimo svoj posao u tvrtki koja uporno ustraje na rušenju vlastitog ugleda i uporno ne ispunjava svoju ulogu javnog medija, kao ozbiljnog demokratskog i civilizacijskog postignuća. To ne znači da se slažemo i da se svakodnevno ne odupiremo. Što javnost ne može, niti je mogla čuti, jer nam je zabranjeno javno govoriti. Ako to učinimo, izgubit ćemo posao do kojeg nam je stalo“, stoji u priopćenju Ogranka HND-a na HTV-u koje će zasigurno izazvati poprilične turbulencije na Prisavlju.
PO PRVI PUT UJEDINJENA LJEVICA: Upoznajte se sa Šibenskom deklaracijom

PO PRVI PUT UJEDINJENA LJEVICA: Upoznajte se sa Šibenskom deklaracijom

Ostaci političke ljevice u Hrvatskoj danas su u Šibeniku potpisali takozvanu Šibensku deklaraciju o uspostavi ujedinjene ljevice, odnosno zajedničke platforme lijevih snaga. Svoj paraf na ovaj dokument stavili su predstavnici Nove ljevice, ORaH-a, Socijalističke radničke partije i Radničke fronte, a deklaracija je ostala otvorena za potpisivanje i svima drugima, bez obzira radi li se o pojedincima, strankama, udrugama inicijativama, sindikatima ili nekim drugim pokretima. Ubrzo nakon potpisivanja Šibenske deklaracije objavljen je i cjelokupni tekst deklaracije, a Lupiga ga donosi na ovom mjestu, kako biste se upoznali s „novom lijevom paradigmom“, koja, kako se naglašava u deklaraciji želi uspostavu društvenog ugovora koji će biti usmjeren postizanju ciljeva na nekoliko područja.

Arhiva

D&K

ANTIČKA DRAMA S PREOKRETOM: O nedodirljivim bogovima i grješnim smrtnicima

ANTIČKA DRAMA S PREOKRETOM: O nedodirljivim bogovima i grješnim smrtnicima

Krenulo se u potragu za novom ambijentalnom pozornicom i uspjelo se. Pod Mosorom, na 550 metara nadmorske visine, selo se zove Sitno Gornje, a točan lokalitet Bašća, ili Jar, udaljen je oko 40 minuta vožnje od centra Splita. S te visine pogled na Split i srednjodalmatinske otoke je čaroban, negdje uz početak predstave počinju se paliti i svjetla grada koji lagano tone u tminu, kao da iz tog mraka progovaraju tragični junaci Eshilove drame. Vrlo vješto se koriste prednosti scene na otvorenom, svaka pogodnost koju taj krajolik i lokalitet pružaju: pale se vatre na obližnjim brežuljcima u skladu s najavama događaja u drami, za potrebe predstave iskopan je i mali bazen, a voda, zemlja i vatra, ključni elementi, stalno su prisutni. Iza bazena stvorena je prava mala šuma od izgorenih i potom posječenih borova stradalih u lanjskom požaru na padinama Mosora, oni su naknadno usađeni u tegle i zloslutna su kulisa.
DOBRI SUSJED MIRKO NORAC: U takvoj zemlji ja ne želim živjeti

DOBRI SUSJED MIRKO NORAC: U takvoj zemlji ja ne želim živjeti

Zamislite Njemačku 1970. godine u kojoj u supermarketu do vas, šta ja znam, Josef Mengele mirno naručuje deset deka mortadele. Takva je otprilike Hrvatska 2018. godine. Zemlja u kojoj ratni zločinci u vašem dućanu, u redu pred vašim djetetom spokojno biraju mlijeko na akciji. Takva je otprilike Hrvatska 2018. godine. Zemlja koja kao heroje veliča ratne zločince, kao pobjede slavi progon i zločin, a svoj smisao postojanja nalazi u ratu koji će povijest opisati kao jedan od najkrvavijih od onog velikog Drugog. Evo, recimo, Mirko Norac. Mirko Norac osobno je stajao u na brzinu sklepanom „streljačkom vodu“ za smaknuće civila nedaleko Gospića. Prije nego li je „streljački vod“ zapucao na njegovu naredbu, sam Norac je zapovjedio civilima da izađu iz kamiona, a onda povikao „što se čeka“, izvadio pištolj i ubio jednu od žena određenih za likvidaciju. Potom je pokušao ubiti i još jednu osobu, ali mu je pištolj zatajio.
NIČIJI PRVAK: Kako me je promijenio Marijan Beneš

NIČIJI PRVAK: Kako me je promijenio Marijan Beneš

Marijan Beneš je bio pop-ikona države koje više nema, tukao se krvnički šakama, a kad bi skinuo rukavice, svirao je violinu i flautu, pisao poeziju i pokazao svijetu da ljudi koji se tako tuku i razbijaju kafane nisu samo strojevi već da imaju dušu. Danas ga ni ne spominjemo kao “našeg” europskog prvaka. Beneš je Hrvat iz Banjaluke, a on će reći da nije "ni Srbin, ni Hrvat, ni Musliman", nego je “ i Srbin i Hrvat i Musliman“ i to je razlog zbog kojeg je doživio što je doživio raspadom Jugoslavije. Marijana Beneša i njegove titule nije htio nitko jer nikada i nije pripadao nikome, nikakvom krdu. Mate Parlov objasnit će jednom taj mentalni sklop kratkom rečenicom da on ne može biti nacionalista jer je svjetski prvak. Upravo tako razmišljao je i Beneš ostavši zaboravljen i siromašan - ničiji prvak jedne zemlje o kojoj se više ne govori i koja se ne spominje. Pred njegovom kafanom posljednji put su ga pretukli govoreći mu: “A ko je sad jači, šampione?”.
MILJENKO JERGOVIĆ: Može li čovjek biti Bosanac?

MILJENKO JERGOVIĆ: Može li čovjek biti Bosanac?

Bosanski problem, kao i južnoslavenski problem u cjelini, je u tome što su naše nacije skoro istovjetne s našim religijskim identitetima. Pa su onda svi katolici Hrvati, svi pravoslavni Srbi, a svi muslimani Bošnjaci. I svaki je naš rat u dvadesetom stoljeću bio – vjerski rat. Naši građanski ratovi su također bili vjerski ratovi. I onda je nekako prirodno da u ime nacija u nas govore vjerski vođe. Kao što je prirodno i da politički vođe drže vjerske govore i sudjeluju u prvim redovima vjerskih obreda. Bog u Bosni nije sišao na zemlju, ali se njegovi pozvani i nepozvani predstavnici prave kao da jest, kao da je On tu i kao da samo njih predstavlja u borbi protiv ona dva nevjernička i neznaboška naroda. Voljeti Bosnu, ili je barem podnositi onakvu kakva ona jest – a osim što je nevoljena, Bosna od zastrašujuće većine svojih građana nije ni tolerirana, jedino može značiti voljeti je ili podnositi u sve tri njezine konstitutivne varijante.
PRŽENJE MOZGA: A ti? Za šta živiš?

PRŽENJE MOZGA: A ti? Za šta živiš?

Na bini se odvijala prava herojska drama, jer su glumci i glumice pričali priču o porodici Ribar, o Ivi Loli, njegovom bratu Jurici, ocu doktoru Ivanu, Lolinoj ljubavi Slobodi Trajković, ali i čitavoj generaciji mladih ljudi koji su dali svoje živote u borbi protiv fašizma. Mladi protagonisti pokušavali su da kažu nešto i o svojoj generaciji, o samima sebi, da odgovore na pitanje da li i danas postoje ideali i da li i danas postoje heroji koji bi za te ideale dali i svoj život, kao braća Ribar i kao Sloboda. Sa pozornice je odzvanjalo i pitanje šta je danas borba protiv fašizma, u vreme narastajućeg nacionalističkog i revizionističkog ludila. Jer ideja predstave je da koautori i izvođači predstave, zajedno sa publikom, prođu kroz sva ta pitanja. I da ih postave pre svega samima sebi. “Za šta živiš?”, bilo je pitanje postavljeno na pozornici i sa pozornice prema publici. Odgovor koji se čuo iz donjeg dela bašte, tamo gde su sedeli oni “nezainteresovani”, bilo je - mljackanje i srkanje.

Arhiva

Lupiga TV

„KAO NEKI STARI PARTIZAN“: Tom Waits otpjevao slavnu „Bella Ciao“

„KAO NEKI STARI PARTIZAN“: Tom Waits otpjevao slavnu „Bella Ciao“

Pune dvije godine od legendarnog Toma Waitsa nismo čuli ništa novog, a onda se ovog tjedna pojavio sa slavnom „Bella Ciao“. Talijansku narodnu pjesmu, svojevrsnu himnu talijanskih partizana i antifašista koju je prihvatio antifašistički pokret diljem svijeta, Waits je izveo s još jednim glazbenim veteranom, gitaristom i kompozitorom Marcom Ribotom. Radi se o pjesmi koja će se naći na Ribotovom novom albumu zanimljivog imena „Songs of Resistance 1948-2018“, a koji bi danas trebao biti objavljen. Kako je došlo do suradnje i kako to da je ta suradnja iznjedrila baš obradu „Bella Ciao“, objasnio je sam Ribot. „Odsvirao sam Tomu hrpu melodija, ali odmah se vezao uz ovu, čim ju je čuo. Moji talijanski prijatelji kažu da zvuči baš kao neki stari partizan“, kaže Ribot. Pjesma je objavljena na YouTubeu, a prate je snimke anti-Trump prosvjeda u Washingtonu.
AUTOR „SRBENKE“: "Ovo je društvo zapelo na Drugom svjetskom ratu i ne znam hoćemo li ići i dalje"

AUTOR „SRBENKE“: "Ovo je društvo zapelo na Drugom svjetskom ratu i ne znam hoćemo li ići i dalje"

„Trebalo mi je tri godine da skupim hrabrosti suočiti se s tim materijalom. To nije samo priča o osjećaju nelagode koji imaju klinci rođeni iza rata, a slučajno su srpske nacionalnosti. To je priča o svima koji se osjećaju kao manjina iz bilo kog razloga i nadam se da sam u tome uspio“, kaže u razgovoru za Lupigu, Nebojša Slijepčević, autor „Srbenke“, filma o kojem se sve više govori, a još nije ni stigao u kino distribuciju. Film je nastajao prateći pripremu i premijeru predstave “Aleksandra Zec”, Olivera Frljića, u Rijeci, a nedavno je osvojio nagradu “Srce Sarajeva” na Sarajevo Film Festivalu. Slijepčević kaže kako film sigurno ne može promijeniti ni svijet, ni državu, ni društvo, ali da može mijenjati pojedince. „Društvo se postepeno mijenja. Moj trenutni cilj s ovim filmom je da ga vidi što više ljudi pa samim tim mislim da će donijeti pozitivnu promjenu“, objašnjava autor „Srbenke“.
AUTORICA „OKUPIRANOG BIOSKOPA“: „Bitno je održavati vatru pobune“

AUTORICA „OKUPIRANOG BIOSKOPA“: „Bitno je održavati vatru pobune“

Od okupacije zapuštenog bioskopa Zvezda na beogradskim Terazijama samoorganiziranih građana, što je proglašeno za kulturni događaj godine u Srbiji jer su okupirani bioskop pohodili Alexis Tsipras i Alain Badiou, do ponovo zatvorenih vrata prošle su tek oko dve godine. Kako i zašto? Odgovor na ovo pitanje pokušala je dati Senka Domanović, autorka filma "Okupirani bioksop". "Najzanimljivije i najlepše je što su ljudi koji su se upoznali tada nastavili da sarađuju i u nekim političkim projektima. Ljudi su se pronašli i nekako složili. Treba pružati otpor tom političkom establišmentu, nuditi neku alternativu. Bitno je da stalno proizvodiš neke ideje, da oživljavaš i da neke ideje stalno držiš budnima, prisutnima, da ih oživljavaš. Moraš. Kao čuvari vatre. Vatra mora da gori pa možda za 100 godina bude sazrela neka situacija. To je za čas, to je ništa. Malo je i 100 godina", kaže u razgovoru za Lupigu Senka Domanović.
PETERLOO: Oštra kritika monarhijskog prezira prema radničkoj klasi

PETERLOO: Oštra kritika monarhijskog prezira prema radničkoj klasi

Gotova na vreme pred obeležavanje dvestogodišnjice masakra u Manchesteru poznatog kao Peterloo, krštenog prema krvavoj bitci u Waterloou kojom je engleska konačno odnela pobedu nad Napoleonom, istorijska drama Mikea Leigha se našla u zvaničnoj konkurenciji filmskog festivala u Veneciji gde je smesta podelila glasove kritike i gde smo je i mi pogledali. Leigh se okreće događaju koji za čudo do sada nikada nije obrađen na filmu, iako je zločin počinjen nad civilima dok su 16. avgusta 1819. godine na mirovnom prodemokratskom protestu u delu Manchestera poznatom kao St. Peter‘s Field zahtevali svoje pravo glasa, inspirisao umetnike, pesnike i pisce. Taj dan se citira kao važna lekcija iz istorije borbe za parlamentarnu demokratiju. Leigh je beskompromisan u naturalističkom skiciranju života običnih ljudi i njihovog crnčenja za bogate industrijalce za šaku jada od plate.
VRIJEDNI SVAKE PAŽNJE: Sjajna godina za domaći dokumentarni film

VRIJEDNI SVAKE PAŽNJE: Sjajna godina za domaći dokumentarni film

Tekuća godina će vjerojatno ući u anale kao jedna od najboljih što se tiče dokumentarne produkcije u Hrvatskoj, što se svakako odrazilo i na program Liburnia Film Festivala, najrelevantnije smotre domaće dokumentarne produkcije. Ove godine najviše su pažnje privukli filmovi otvaranja i zatvaranja, „Chris the Swiss“ o kojem smo na Lupigi već pisali i „Srbenka“, ujedno i najveći opipljivi uspjesi hrvatske dokumentaristike. Međutim, program Liburnije nije “knjiga od dva slova”. Tako je za najbolji film proglašen kratkometražni uradak „Meso“ Elvisa Lenića za koji je nagrađen i Martin Semenčić, za najbolji dizajn zvuka. Radi se o filmu koji se na implicitan način bavi ritualom svinjokolje, prerade mesa i grupnom dinamikom ljudi uključenim u te procese. S obzirom da lica uglavnom ne vidimo, zvuk koji uključuje govor i pjesmu, ali i različite šumove (od punjenja kobasica do kucanja čašama) uistinu ima posebnu narativnu ulogu.

Arhiva

Misao dana

“Ja znam, kad je to potrebno, skinuti lavlju kožu da bih navukao kožu lisice”

Napoleon Bonaparte (1769 - 1821)

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. PRŽENJE MOZGA: A ti? Za šta živiš?

    04.09.2018.

    Dinko Gruhonjić

    PRŽENJE MOZGA: A ti? Za šta živiš?

  2. SAVRŠENA UVERTIRA ZA NOVI PAKAO: Devedeset i druga vratit će se opet

    26.08.2018.

    Faruk Šehić

    SAVRŠENA UVERTIRA ZA NOVI PAKAO: Devedeset i druga vratit će se opet

  3. SLUČAJ ZAPREŠIĆ: Kako politički preživjeti prepoznatu manu mozga?

    23.08.2018.

    Nataša Škaričić

    SLUČAJ ZAPREŠIĆ: Kako politički preživjeti prepoznatu manu mozga?

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije