Uoči i neposredno nakon lokalnih izbora u Vukovaru bilo je nekoliko fizičkih nasrtaja i obračuna koji su imali jasan nacionalni predznak. Naravno, nije to od jučer. „Incidenti“ su česti posljednjih godina, od 2013.,kada su počela organizirana okupljanja protiv stavljanja dvojezičnih ploča, dakle i ćiriličnih, na pročelja javnih zgrada. Te je godine vukovarski gradonačelnik postao mladi Ivan Penava. Tada je Penava bio dužnosnik HDZ-a, a pred parlamentarne izbore 2020. godine izašao je iz te stranke i u izbore išao kao neovisni kandidat, ali pod znakom Domovinskog pokreta. Ti okršaji najčešće imaju ulogu i smisao zastrašivanja cijele nacionalne zajednice, pogotovo kad su nasilnici Hrvati, a žrtve Srbi. Katkad je silnik Srbin, a žrtva Hrvat, kako je to bilo početkom lipnja kada je 30-godišnji Srbin fizički napao 13-godišnjaka zato što je dječak imao hrvatski grb na zaštitnoj maski.

Na dan kada je u Bosni i Hercegovini visoki predstavnik, Valentin Inzko, nametnuo dopune u Kaznenom zakonu kojima se zabranjuje i kažnjava negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca, u centru Beograda osvanuo je veliki mural posvećen ratnom zločincu Ratku Mladiću. Mural prikazuje bivšeg komandanta Vojske Republike Srpske kako s gordim izrazom lica salutira, a rađen je na osnovu fotografije koju je svojevremeno snimio Drago Vejnović za agenciju European Pressphoto. Već jučer mural naslikan u Njegoševoj ulici na Vračaru doživio je subverzivnu intervenciju. Naime, netko je Mladićevu ruku kojom salutira posuo crvenom bojom simbolično pokazujući kako je Mladić okrvavio svoje ruke. I nije prvi put. Mural naslikan u Novom Beogradu po motivu s iste fotografije prebojan je plavom bojom početkom prošlog mjeseca i također pije toga pošprican crvenom bojom.

„S jedne strane ovo rješenje ostavlja poruku kako je svaka civilna žrtva nalik nama, a s druge kako su životi fragilni“, stoji u obrazloženju odabira pobjedničkog rada na natječaju za kreiranje umjetničkog rješenja za komemoraciju civilnih žrtava rata. Naime, tražilo se umjetničko rješenje koje se može postaviti na neobilježena mjesta stradanja civila tijekom rata devedesetih godina, a odabrano je ono koje je ponudila diplomirana arhitektica iz Pule, Isabell Radešić. U svojoj prijavi pulska arhitektica navela je kako njeno umjetničko rješenje predlaže skup reflektirajućih metalnih ploha rasprostranjenih diljem države u kojima promatrač vidi svoj vlastiti odraz „Elementi su fragmenti cjelokupnog spomenika i pojedinačno su nedovršeni, a oblikovani su tako da podsjećaju na komade razbijenog ogledala. Ne postoje identični elementi, ali su svi prepoznatljivi i jasni“, pojasnila je Radešić. .

U posljednje vrijeme Split je na istaknutim lokacijama dobio više zanimljivih murala. Posvećeni su ljudima koji su svojim radom zadužili grad, poput Tome Bebića, Alema Ćurina ili Palmine Piplović, a iza ovog dobro osmišljenog projekta stoji građanska inicijativa Split (G®IST), udruga koja već više od desetljeća djeluje uporno, konstantno i na različite načine. Dabome, radi se o paradoksu kakvih u Splitu nikad nije manjkalo. Intrigantno je kako usprkos i unatoč svemu iznesenom, G®IST praktički radi bez ikakvih državnih dotacija, bez sredstava Europske unije, jednom riječju - bez bilo kojih fondova. "Murali su krenuli od ideje da se Split primjereno oduži velikom likovnom umjetniku Borisu Bućanu, zacijelo najpoznatijem po svjetski priznatim plakatima rađenim za splitski HNK u posljednjim dekadama 20. stoljeća. Predložena lokacija toga murala je fasada Kuće Jelaska", kaže nam jedan od inicijatora.

Semir Osmangić je samoproklamovani istraživač i pseudoarheolog. Takođe je i autor knjiga o susretu vanzemaljaca i ljudi, i pseudonačnih radova među kojima se ističe onaj u kome tvrdi da se Maje "moraju smatrati časovničarima kosmosa, čiji je zadatak da podese zemaljsku frekvenciju i usklade je sa vibracijama Sunca". Arheolozi, oni sa diplomama i stručnim iskustvom, nisu potvrdili ni jednu jedinu piramidu u dolini Visočice. Nisu pronašli niti identifikovali arheološke alate ili bilo kakve znake naselja za izgradnju piramida. Jedinu korist od Osmanagićevog projekta imaju turizam i gradić Visoko, za koji se pre toga nije znalo. Novinari su čak primetili da meštani govore kako će je, ako arheolozi ne pronađu piramidu, sami napraviti tokom noći. U narodu Semir Osmanagić ima veći renome od pravih arheologa i naučnika koji pokušavaju da dokažu šta jeste a šta nije prava istorijska činjenica. Šta to govori o nama, našoj kulturi?

Pjevačica i skladateljica Kristina Kovač prije tri je dana objavila fotografiju s ljetovanja na kojoj su ona i kćer, prekrasno nasmijane, bez šminke, filtera, sasvim prirodne i opuštene, sretne ... Tu su fotografiju prenijeli tabloidi uz naslove kako je Kristina Kovač „propala“. Uz senzacionalističku opasku „ŠOKANTNO“ pisali su kako je „nekad zgodna brineta“ danas neprepoznatljiva, sijeda, puna bora i „baš stara“. Pored žene koja je izašla iz kalupa u kakve nas se uporno uteže, mediji su propustili na fotografiji vidjeti opuštenost i sreću. Naime, kada su u pitanju žene, sadržaj se prečesto stavlja u drugi plan. Tako kada izaberemo nove saborske zastupnice, ne čitamo o njihovim kompetencijama i uspjesima u karijerama koliko o njihovim outfitima kad prvi dan zakorače u Sabora. Kada slavne žene rode, ne čitamo o njihovim iskustvima poroda i majčinstva, čitamo i gledamo kako su se brzo „vratile u formu“ i kako odlično izgledaju netom nakon poroda.

"Naša ideja nije bila da naštetimo Svetlani Ražnatović, ili bilo kom drugom 'junaku', već da podsetimo njene savremenike i edukujemo mlade ljude šta je sve uticalo na sunovrat ovog društva, kako nam se ovakvi ljudi i ovakvi događaji nikad više ne bi ponovili", kaže u razgovoru za Lupigu Jovana S. Polić, režiserka i koscenaristica "Srpske majke" epizode serijala "Junaci doba zlog", koja se bavi popularnom turboflk pjevačicom. Očekivano, „Srpska majka“ izazvala je buru u javnosti odmah nakon što je emitirana na N1 televiziji. Gledanost je bila velika, a i na YouTube kanalu N1 televizije emisiju je pogledalo više od pola milijuna gledatelja. Međutim, poslije samo tri dana uklonjena je s tog servisa. Zahtjev za uklanjanjem podnio je Cecin YouTube kanal, pozivajući se na kršenje autorskih prava. "Ne pokušava ona sopstvenu prošlost da spakuje u tu fijoku zaborava jer se kaje ili stidi, već zbog slike koju o sebi stvara u javnosti", komentira Polić.

"Ne pratim ništa. Dosta kontrolisano sam sprečio upliv masovnih medija u moj život, tako da niti čitam novine, niti pratim politiku, niti gledam vesti na televiziji pošto je to sve manje-više propaganda. To utiče na tvoje mentalno zdravlje. Mene to truje i razvija anksioznost i strah. Kad gledaš vesti, recimo. Pa onda ne znam ni ko je danas politički korektan, a ko nije. Uopće se ne susrećem s takvim temama u svom životu. Svako od nas bira neki svoj kosmos", reći će frontmen Električnog orgazma, Srđan Gojković Gile, u razgovoru za Lupigu. S dugovječnim beogradskim rockerom našli smo se nakon nastupa Orgazma, koji se nakon dugog koncertnog pandemijskog posta održao početkom mjeseca u Zagrebu. Bila je to sasvim dobra prilika da razgovaramo o nekim muzičkim, ali i životnim temama koje je nametnula, posebno glazbenicima, sveprisutna pandemija koronavirusa.

"U Muzičkoj školi u Zenici su govorili ljudima da idu na pevanje. 'Pevanje' su bili krici u toku batinanja. Kada su ti krici postajali glasniji, oni su pojačavali muziku (u muzičkoj su školi) da zaguše te krike", prepričao je novinar Nemanja Stjepanović, suautor fotomonografije „Iza sedam logora – od zločina kulture do kulture zločina“ Viktora Ivančića i fotoreportera Hrvoja Polana. Kada radite horor, a jedan od njegovih bitnih elemenata je ratni zločin i mučenje, prikaz tog nasilja ne čini se nelogičnim. A u predstavi "Sedam strahova" nećete čuti krikove iz logora Muzičke škole, barem ne ušima i nećete se nagledati škole uopće. Od fascinantnog teksta Selvedina Avdića ovdje se koristi samo dijaloge. Ostale riječi ispadaju iz zidova, zvučnika, reflektora i kroki rješenja za Avdićevu i narodnu bujnu maštu. Umjesto bezbroj jebozovnih kostima spomenutih u romanu, samo je jedan obukla sjajnoj Lani Delić.