Novice

DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Azili za odbjegle

DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Azili za odbjegle

Predati se masi znači zaboraviti na sebe. Unutar čovjeka postoji još tihi komadić sjećanja – glas nezadovoljnog unjkala koje istovjetnim, jednoličnim tonovima pokušava podsjetiti na bolećivo važnu nužnost održanja imaginacije na životu. Ali, ona je već zamrla – izravno, pred očima i protivno osobnoj volji oštećenika, koji se priprema da postane još jedno biće – spužva, čovjek bez svojstava sposoban prilagođavanju najžalosnijim naravima – sve kako bi dojmovi takvih gordih pojava o njima samima ostali blistavo netaknuti. Moguće je da su navike opijanja, ili već neki od načina zamagljivanja svijesti, koja je u stvari već dobrano uspavana, načini da se čula usmjere k putovanjima kakve rutina masovne svijesti zabranjuje i poništava. Ali, ova opijatnost otvara zonu utisaka drugačije vrste od onih kakve kreira vježbom uhodana imaginacija.
RAZGOVOR S KANDIDATOM ZA HR ČLANA PREDSJEDNIŠTVA BiH: "Jaz između Hrvata i Bošnjaka nije bio dublji od kraja rata"

RAZGOVOR S KANDIDATOM ZA HR ČLANA PREDSJEDNIŠTVA BiH: "Jaz između Hrvata i Bošnjaka nije bio dublji od kraja rata"

Boriša Falatar kandidat je Naše stranke za hrvatskog člana predsjedništva. U životopisu Falatar navodi da je rođen u Sarajevu 1975. godine. Sin je Miljenka, inženjera strojarstva, i Dženane Falatar, ekonomistice. Ima dvije kćerke, Lunu i Hanu, i sina Ivana. Falatar posve odudara od predodžbe kakvu bh javnost ima o političarima. Mlad, vrlo obrazovan, pomirljiv, s idejama kakve do sada nisu imale prođu na tržištu političkih ideja susjedne zemlje, Boriša Falatar pokušat će ono što se danas čini nemogućim. Njegov cilj je dokinuti nacionalističku politiku koja predstavlja hrvatski narod u Bosni i Hercegovini i tamošnjoj javnosti ponuditi rješenja za silne probleme s kojima je Bosna i Hercegovina suočena. Razgovor smo vodili u Zagrebu, gdje, kako kaže, nije došao po svoje mišljenje i podršku službene hrvatske politike.
CRNOGORSKE (NE)SLOBODE: Junaštva niđe, a čojstva još manje

CRNOGORSKE (NE)SLOBODE: Junaštva niđe, a čojstva još manje

"Kad je Milo Đukanović došao na vlast imao sam 27 godina", požalio mi se u jednom trenutku jedan podgorički taksista. "Pogledaj me sad", dodao je. U 28 godina vladavine Đukanović je usavršio vladavinu i primjer je brojnim drugim "liderima". Preko 80 napada na novinare, u posljednjih petnaestak godina, puno je i za veće zemlje od Crne Gore. Još je čuveni crnogorski vojvoda i književnik Marko Miljanov govorio da je junaštvo braniti sebe od drugog, a da je čojstvo braniti drugog od sebe. Ako je pratiti ovu maksimu onda Crnoj Gori epitet čojstva odavno više ne pristaje. Ugroženi su svi, a najviše oni koji ukazuju na nedostatak čojstva – mediji, odnosno novinari. Neki su ipak ugroženiji od drugih, poput novinarke Olivere Lakić koja je drugi put u šest godina bila žrtva napada. Ovoga puta, što je i novost, vatrenim oružjem.
HND IMA NOVOG PREDSJEDNIKA: „Današnje novinarstvo ugrožavaju pritisci oglašivača“

HND IMA NOVOG PREDSJEDNIKA: „Današnje novinarstvo ugrožavaju pritisci oglašivača“

Mjesec i pol nakon što je Saša Leković podnio ostavku na mjesto predsjednika Hrvatskog novinarskog društva, na poziciju čelnika ove cehovske organizacije izabran je novinar Hrvatske radiotelevizije, Hrvoje Zovko. Na današnjoj skupštini HND-a Zovko je odnio uvjerljivu pobjedu nad dvoje protukandidata – Brankom Stračević koju je predložilo Ogranak umirovljenih novinara te sportskog novinara Antona Filića, kojeg je kandidirao Ogranak Krapinsko-zagorske županije HND-a, a koji je već sedam godina na čelu Sindikata novinara Hrvatske. S obzirom na visok broj članova Skupštine HND-a postojala je mogućnost da danas ne dođe do izbora novog predsjednika, međutim na glasanju se pojavilo 74 od ukupno 110 delegata te je Zovku svoje povjerenje dalo njih 47. Za Starčević je glasalo 13 delegata, za Filića 10, dok je pet listića bilo nevažeće.
ANTISTRATEGIJA: Okoliš u raljama energetike

ANTISTRATEGIJA: Okoliš u raljama energetike

Kako je moguće da netko napreduje u projektu koji je ipak znatno kontaminirao, pardon, kompromitirao? Zašto potencijalno opasnim ili makar sumnjivim brodovima dopuštamo plovidbu nad Jabučkom kotlinom, praktično glavnim rodilištem Jadrana? Zbog čega se u Trgetu godinama nitko nije obazirao na upozorenja mještana o neprimjerenom sidrenju teretnih brodova, kao i neekološkom pranju kamiona na stočnom terminalu iste luke? Nema tu posebne misterije: zato što posao jednostavno ne smije stati. Ali i zato što država-regulator nema kapaciteta da uspostavi prikladne standarde eksploatacije ugljikovodika, prometovanju njima, te upotrebi. Ako ga je nekad imala, odrekla ga se za račun stasavajućih poduzetnika. U međuvremenu je ostala bez ekonomske pozadine, zatim političke, da nametne javno-interesni ekološki diktat.

Arhiva

D&K

BORIS DEŽULOVIĆ: Balkane moj

BORIS DEŽULOVIĆ: Balkane moj

Najprije je na samom startu eliminacijske faze, u pedeset osmoj sekundi osmine finala protiv Danske, Mathias Jorgensen zabio za 1-0. Za sve naše reprezentacije u mojih četrdeset pet godina staža, bilo jugoslavensku ili hrvatsku, tim bi antiklimatičkim šokom u prvim trenucima utakmice svečano završilo Svjetsko nogometno prvenstvo. Ostalih osamdeset devet minuta, vidjeli ste to stotinu puta, zbunjeno bi bauljali po ledini, do kraja povijesti svađajući se tko je kriv i tko je tamo u šesnaestercu trebao preuzeti Jorgensena. Ne, međutim, i ova Hrvatska. Mandžukić je izjednačio već u sljedećem napadu i utakmica se rastvorila. I opet: sve dosadašnje naše reprezentacije nakon toga bi se povukle u opreznu formaciju i čekale da nekako padne nekakav gol, iako takav u cijeloj našoj povijesti nikad nije pao. Ne i ova Hrvatska: ovi su trčali i napadali.
IZ BG-A S LJUBAVLJU: Kako me je Mario Stanić učio ćirilici (ili zašto u finalu navijam za Hrvatsku)

IZ BG-A S LJUBAVLJU: Kako me je Mario Stanić učio ćirilici (ili zašto u finalu navijam za Hrvatsku)

A onda je počeo mundijal. Preko njega sam, zapravo, otkrivao šta je to svet i šta sve postoji u tom velikom, šarenom svetu u kom je gradić u kom živim samo jedno zrno peska. Otkrivao sam gde je Maroko, a gde Jamajka. Kako izgleda zastava Kameruna, a kako Belgije. Kako izgledaju ljudi u Norveškoj, a kako u Kolumbiji. Tada sam otkrio, takođe, da je sasvim normalna i uobičajena stvar da na jednom turniru navijaš za dve reprezentacije. Naime, u mojoj porodici se navijalo i za SR Jugoslaviju i za Hrvatsku. “Nećemo valjda navijati za Argentinu protiv Hrvatske”, govorili su moji, a ja sam to prihvatao kao neku samorazumljivu činjenicu, nešto što nema previše smisla čak ni objašnavati bilo kome. A Hrvatska (ћир. Нрвацка) je igrala tako da si se morao zaljubiti u njihovu igru. Naprosto, kada si dete čiji je mozak zaštićen od društvene patriotske groznice, male su šanse da ne navijaš za Šukera i Bobana, Bokšića i Prosinečkog, Stanića i Vlaovića. Za celu tu neverovatnu generaciju.
BURE BARUTA: Navijali smo za onu Hrvatsku kakva bi trebala biti

BURE BARUTA: Navijali smo za onu Hrvatsku kakva bi trebala biti

Tri četvrtine Sarajeva, ionako, navija za Hrvatsku, i meni je drago da se to neće promijeniti kakva god – a takva je da ne može gora – bude politika Zagreba prema Sarajevu. Ljudi iz Sarajeva, ovako poraženog i opustjelog kakvo je danas, naprosto ne smiju biti kao oni u Banjoj Luci koji su poderali glasnice urlajući za Ruse protiv Hrvatske, niti kao nezavršene antropološke izrađevine u Širokom Brijegu koje jedva čekaju da Hrvatska dobije da ispsuju Sarajevu balijsku mater, i opale kakvu raketu u Istočni Mostar. Kad Sarajevo bude takvo, više ga neće biti. Ostaće možda neke kuće, i neki ljudi, i neki stadioni, ali to neće biti Sarajevo. Možda ga već sada i nema, a ja se ne želim pomiriti s tim. Istina, s činjenicama, i sa slavom, Hrvatska prvo sama mora na kraj.
PARANOJA MARKA TOMAŠA: Još uvijek nas sahranjuju

PARANOJA MARKA TOMAŠA: Još uvijek nas sahranjuju

O ljubavi ne znamo ništa. Nijednu ideju nismo istinski spoznali. Zato što smo sebični. Umišljamo da je naša pojedinačna sudbina veća od neke druge sudbine. I najveći zločin spram nas ovakvih kakvi jesmo jeste to što smo postali svjesni naše necjelovitosti. Zato živimo u strašnom dobu. Opljačkani smo za iluzije od kojih se mogao sastojati privid naše sreće. I zato kada gledam u tvoje oči, gledam u nebo i čekam da vidim ljeto kako se valja na svjetlucavim valovima prema našim izmaštanim tijelima i sudbinama jer je sve namješteno tako da nam je uvijek potreban odmor od naših vlastitih svakodnevica. I to je ono strašno pored svega drugog što je strašno u našoj nemoći da promijenimo bilo što. Obična kiša može pokvariti sve naše nade i baciti nas u očaj jer eto jednog ljeta koje nije onakvo kakvo smo navikli da bude.
MARČELINA: U zdravom tijelu blentavi duh

MARČELINA: U zdravom tijelu blentavi duh

Ima otprilike godina dana da je moje dite odlučilo upotrijebit sva svoja profesionalna znanja i iskustvo osobnog trenera da bi mi pomoga da se riješim viška kilograma. Nije šta je moj, al brate hrabro je to dite. Znači, kad Krešo nešto zacrta, on to i ostvari. Za razliku od mene koja nikad ništa ne zacrtavam i sve pametno šta ostvarin uglavnom bude stvar sritne slučajnosti i dobre konstelacije zvijezda. A i kad nešto uspijen zacrtat, za otprilike 15 minuta zaboravin šta san zacrtala. Počelo je tako šta mi je objasnija šta sve smin i ne smin jist, koliko i kako se triban kretat i šta sve od životnih navika triban prominit. Pitala san kako može bit tako bezdušan prema vlastitoj materi, a ja ga rodila i pazila i čuvala. Nije ni trepnija i samo mi je reka: "Mama, kupija san ti vagu. Sad se izvagaj, a rezultat napiši na papir i zalipi NA FRIŽIDER."

Arhiva

Lupiga TV

„BORBA MARE BOGDANOVE“: I Crna Gora danas ima ono „ali …“

„BORBA MARE BOGDANOVE“: I Crna Gora danas ima ono „ali …“

Na samom početku Drugog svjetskog rata Mara Laković, samouka žena iz Cetinja, ostala je udovica s četvero djece i u okupiranom se gradu angažirala kao „pozadinka“ koja održava veze s partizanima, da bi nakon rata odselila u Vojvodinu i nastavila svoju borbu te umalo završila na Golom otoku. Priča o ovoj hrabroj ženi ovih je dana ispričana u dokumentarnom filmu "Borba Mare Bogdanove". Autori kažu kako su inspiraciju pronašli u knjizi "Orlov krš - 100 godina života jedne crnogorske porodice" Nebojše Bate Tomaševića koji je kao golobradi dječarac postao ilegalac i partizan, a kroz svoju knjigu opisao je tadašnju Crnu Goru, ali i uspone i padove svoje obitelji, od pogibije starijeg brata, također ilegalca, preko sestre koja je bila prva veleposlanica SFRJ, pa sve do tragične münchenske zrakoplovne nesreće u kojoj je poginulo više od polovice nogometaša Manchester Uniteda, a Tomašević preživio.
ŠTO TE NEMA: 8.372 fildžana kafe koju nitko neće popiti

ŠTO TE NEMA: 8.372 fildžana kafe koju nitko neće popiti

Osam tisuća tri stotine sedamdeset i dva. Toliko je danas fildžana s vrućom kafom postavljeno na Trg Helvetia u Zürichu. Riječ je o dirljivom spomeniku sjećanja „Što te nema“ koji već godinama „putuje“ svijetom i pojavi se samo na dan obilježavanja monstruoznog zločina u Srebrenici gdje je Vojska Republike Srpske nakon zauzimanja tog gradića pobila točno toliko ljudi koliko je u Zürichu danas fildžana iz kojih nitko neće popiti kafu. Aida Šehović autorica je ideje prepune simbolike – od imena spomenika kojeg pronalazimo u pjesmi Alekse Šantića koja je najpoznatija u izvedbi Jadranke Stojaković i koja govori o boli i čežnji što nikako ne prolaze, pa do kafe kao simbola bosanskohercegovačke gostoljubivosti. Ukratko, opomena je to da se zločin kakav je počinjen u Srebrenici više nikada i nigdje ne smije ponoviti.
NEZAPAMĆEN PROSVJED U UTVRDI HDZ-A: "HDZ, pederi, Vinkulju ste sjebali!"

NEZAPAMĆEN PROSVJED U UTVRDI HDZ-A: "HDZ, pederi, Vinkulju ste sjebali!"

Nevjerojatno, ali istinito - Vinkovcima, nepoljuljanom utvrdom HDZ-a zadnja gotovo tri desetljeća, u utorak je odjekivao niz uvreda na račun stožerne hrvatske stranke. Tisuće odseljenih sugrađana, apsolutistička vlast HDZ-a, niske i neisplaćene plaće, odnosno ekonomski, politički i kulturni glib u kojemu grad "šlajdra" već desetljećima nisu potakli ovaj prosvjed, već - nogomet. U utorak se trebao održati Nadzorni odbor kluba na kojemu bi se odlučilo o tome hoće li klub zaista igrati u 3. HNL ili će se amaterizirati, no, sjednica se nije dogodila. Sve je kulminiralo prosvjedom na kojemu su odjekivali "pozivi na felacio" spomenutom Karliću, spominjanje majke i skandiranje u metru tipičnom za prosvjede protiv HNS-a, ali umjesto nogometnog saveza meta je vladajuća stranka: "HDZ, pederi, Vinkulju ste sjebali", "HDZ, grobari, Cibu ste nam ubili" i slično.
DAWSON CITY – ZAMRZNUTO VRIJEME: Blago iz nedođije u koju su filmovi dolazili da „umru“

DAWSON CITY – ZAMRZNUTO VRIJEME: Blago iz nedođije u koju su filmovi dolazili da „umru“

Putovanje u prošlost počinje 1978. godine kada je, obavljajući pripremne radove za izgradnju omladinskog centra u gradiću Dawsonu na severozapadu Kanade, građevinski radnik Frank Barrett sasvim slučajno pronašao “blago” kojem se nije nadao - preko 500 tona tešku zalihu nitratnog filma s početka stoleća. Imajući u vidu zapaljivost materijala, bilo je za pretpostaviti da je kolekcija iz Dawsona sadržavala i naslove za koje se mislilo da su zauvek izgubljeni. Dugi niz pitanja koja otvara Morrison možemo započeti sa onim otkud to baš tamo, u gradiću od oko 1.000 duša u nedođiji Yukona? Logično, Dawson je bio na samom kraju distributivnog lanca, pa su filmovi do njega stizali na kraju svoje kino-turneje, dve ili tri godine nakon premijere, a distributerima je lakše i jeftinije bilo otpisati filmove, nego za njih plaćati transport nazad.
NUŽNE KAPI APSURDA: Satira u mraku kojeg živimo

NUŽNE KAPI APSURDA: Satira u mraku kojeg živimo

„Nakon ovog prizora će pasti mrak i ja se bojim da će taj mrak biti rječitiji od svega što smo mi večeras rekli. Svi znate što taj mrak asocira. A ja ću se sada vratiti u laž koju živim zadnjih 20 godina“ jedna je od posljednjih replika u predstavi "Govori glasnije!" Bobe Jelčića koju smo imali prilike vidjeti na 42. Danima satire Fadila Hadžića. Bila je to samo jedna od 12 odabranih, a ocjenjivački sud nagradu je dao predstavi „Barufe“, temeljenu na „Ribarskim svađama“ Carla Goldonija, u lucidnoj adaptaciji Predraga Lucića i preciznoj režiji Vite Taufera. "Barufe" stalno komunicira s publikom koju želi pretvoriti u ravnopravnog partnera, jer to jeste predstava o nama: o nama danas, ugnjetavanim i tlačenim nekim možda i nespoznatim silama u životu što se odvija kroz privid slobode i varljivu mogućnost izbora kako taj život proživjeti.

Arhiva

Misao dana

“Učeni glupan gluplji je od glupana neznalice”

Jan-Baptiste Poquelin Moliere (1622 - 1673)

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Azili za odbjegle

    18.07.2018.

    Tatjana Gromača

    DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Azili za odbjegle

  2. BURE BARUTA: Navijali smo za onu Hrvatsku kakva bi trebala biti

    12.07.2018.

    Ahmed Burić

    BURE BARUTA: Navijali smo za onu Hrvatsku kakva bi trebala biti

  3. PARANOJA MARKA TOMAŠA: Još uvijek nas sahranjuju

    11.07.2018.

    Marko Tomaš

    PARANOJA MARKA TOMAŠA: Još uvijek nas sahranjuju

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije