Gradska skupština Grada Zagreba raspisala je danas potjernicu s nagradom od 100 tisuća rajhsmaraka u zlatu, koje će dobiti onaj tko živa ili mrtva dovede komunističkog vođu Tita. Ovaj zločinac, poručuje Gradska skupština, bacio je zemlju u najveću nesreću. Kao boljševički agent, nastavlja se u tekstu potjernice, ovaj skrnavitelj crkava, lopov i drumski razbojnik htio je organizirati u zemlji sovjetsku republiku, a k tome je uobrazio da je on pozvan da oslobodi narod. - Za ostvarenje tog cilja on je spreman u španjolskom građanskom ratu i u Sovjetskoj uniji, gdje je upoznao sve terorističke metode GPU-a, metode skrnavljenja kulture i životinjskog uništavanja ljudskih života, stoji u potjernici. - Zadovoljni smo. Ovo je predzadnji korak i nema razloga da odlažemo konačno rješavanje tog pitanja, rekao je povodom dizanja potjernice zastupnik Gradske skupštine doktor Zlatko Hasanbegović. Potjernica je raspisana na prijedlog gradonačelnika Milana Bandića.

Vlasnik izdavačke kuće Fibra Marko Šunjić, pravi je hrvatski strip junak. Informatičar, obiteljski čovjek, svi ga nešto hvale, 'oće platit dobavljačima, ne živi od stripa, već - bez puno pretjerivanja - za strip. Zato je pokrenuo najljepšu - bez pretjerivanja - od svih izdavačkih kuća u Hrvatskoj. Nakon propasti Algoritma odlučio je staviti sva izdanja na popust, a za Lupigu govori o tome kako se protiv krize odlučio boriti bez da zakine svoju primarnu misiju: širenje evanđelja o stripu. Algoritam je izdavačima napravio otprilike ono što i Agrokor svojim dobavljačima, ali bez spašavanja države. "Zato npr. moja žena kupuje mlijeko kod kumice na placu ili eventualno mljekare Veronika koja ima svoje trgovinice, a ne u trgovačkim lancima, kad god je to moguće. Tako je sad i s Fibrom – pozvali smo ljude da kupuju direktno 'na izvoru'", kaže nam Šunjić u razgovoru.

„Satirično je, ovisno o okolnostima, kroz ova turbulentna vremena trajanja festivala, svojim programom svjedočilo o tome kako se literarne strategije miješaju: satirično je katkad ustupalo prostor komičnom, burlesknom, parodijskom, a onda nas opet vraćalo onome smijehu koji ostavlja gorak okus u ustima. Ali Dani satire uvijek su osiguravali prostor u kojem je neprijeporna bila namjera postavljati prava, često i neugodna pitanja“, rezimirajući posljednja četiri desetljeća Dana satire, napisala je , Željka Udovičić Pleština, izbornica ovogodišnjeg festivala. Od tako shvaćene satire do angažmana, odnosno angažiranog teatra manje je no korak. Prije punih pola stoljeća, Eric Bentley, angloamerički kazališni teoretičar, to ovako izražava: „Angažiran je umjetnik koji javno protestira protiv američke politike u Vijetnamu; otuđen je umjetnik koji presjedi rat i čeka Godota u tamnoj samoći“.