Nikad se ne zna čemu će Vojislav Šešelj zatrebati, te ga stoga valja sačuvati i držati na kratkom lancu, ne bi li razjapio svoju čeljust na drugačije misleće, ključna je ideja u odnosu srbijanskog političkog vrha prema ratnom zločincu iz skupštinske klupe. Još od Slobodana Miloševića koji ga je koristio za obračune sa studentima, taksistima, novinarima nesrpskih prezimena, ratno huškanje i politički rad iza prve linije fronta. Uvek zaštićen, i danas uživa kao personifikacija neuništive velikosrpske ideje i glasnogovornik neugaslih želja kalemegdanskih vlastodržaca. Vojislav Šešelj drži reč, uistinu je ponosan na svoja zlodela, odnosno „pripisane“ zločine, kako je rekao nakon izricanja presude. Aleksandar Vučić je, pak, izgovorio da je Srbija „za Hrvate mnogo uradila“ i da "čeka hrvatsku predsednicu Kolindu Grabar Kitarović da se time pohvali".

Bespomoćan, osramoćen i beskrajno ljut, sve što sam mogao je slikati nadajući se da to sve ima nekog smisla. Teška scena umiranja dječaka za kojeg je spas, dok još nije bilo prekasno, bio nadohvat ruke, i ta meni skoro negledljiva fotografija otvorile su jednu od priča za koju je Reuters te godine dobio prvu u nizu velikih nagrada za izvještavanje o ovoj strašnoj priči. Više će ljudi vidjeti te slike i saznati za tu tragediju, tješim se u uobičajenom vrtlogu emocija nakon priznanja za izvještavanje o tuđoj nesreći. Pet godina i hiljade strašnih fotografija nakog toga, u prašini novopodignutog izbjegličkog kampa pored Koks Bazara u Bangladešu, gdje su se slile stotine hiljada svježe prognanih, ponovo isti osjećaj. Majka Abdul Aziza, još jednog anđela koji ispašta naše grijehe, nije mogla suzdržati suze i bijes dok mi je pokušavala objasniti neobjašnjivo.

„Džaba vam laži i mržnja, istinu nećete ugušiti, pravda će pobediti“, uvrijeđeno je podviknuo slavni teoretičar zavjera Boris Malagurski, nakon što je objavljen tekst o njegovom zagrebačkom gostovanju u Srpskom privrednom društvu Privrednik. Naime, Privrednik koji je u zadnje vrijeme široj javnosti postao poznat po organizaciji vrlo posjećenih i kvalitetnih tribina o nekim važnim temama, odlučio je večeras ugostiti Malagurskog i premijerno prikazati njegov „dokumentarni film“ – „Kosovo: Momenat u civilizaciji“. Faktograf je srpskog povratnika iz Kanade, o čijim je manipulativnim „dokumentarističkim“ tehnikama Lupiga već pisala, opisao kao "simpatizera i apologeta balkanskih krvoloka", "teoretičara zavjera koji koristi zapaljivu nacionalističku retoriku i nabrijava najniže nacionalističke strasti".