INTERVJU: „Radikalno desne ideje se, kroz trolanje i memeove, upakiravaju kao šaljivi sadržaj i ulaze u mainstream“

INTERVJU: „Radikalno desne ideje se, kroz trolanje i memeove, upakiravaju kao šaljivi sadržaj i ulaze u mainstream“

"Iz našeg je istraživanja vidljivo da su članovi radikalne desnice na internetu itekako svjesni negativne percepcije koju građani imaju prema njihovim vrijednostima. Stoga razumiju da ne mogu pristupiti građanima s otvoreno radikalno desnim porukama, već da je iste potrebno zamaskirati i subverzivno predstaviti kao naizgled neutralne poruke, radi „boljeg prijema“ u javnosti. Kako bi takve poruke bile uspješno prenesene do običnih građana, korisnici su u promatranim raspravama pazili i na najmanje detalje prilikom pripreme sadržaja za diseminaciju", kažu u razgovoru za Lupigu Kosta Bovan i Matej Mikašinović-Komšo s Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Ovaj dvojac duboko je zaronio u internetska bespuća kako bi istražio na koji način se od trolanja dolazi do mainstreama. Pri tom su se fokusirali na one političke akcije koje su bottom-up, pokrenute od manje skupine građana na „rubovima interneta“.
INTERVJU – ROBERTA NIKŠIĆ: „Osjećam se beskrajno bliže Nepalcima, jer tom svijetu više pripadam“

INTERVJU – ROBERTA NIKŠIĆ: „Osjećam se beskrajno bliže Nepalcima, jer tom svijetu više pripadam“

"Žrtvovanje pojedinaca za zajedničku stvar, kao recimo patriotizam, to me zanima. Žrtvovanje naciji, i to. Trgovanje žrtvama, pa i sa oltara, i to me zanima. A budući da me bole a i intelektualno vrijeđaju takve blasfemije, volim da ostanu negdje i zabilježene. Kod ženskih studija i teologije bilo je presudno povezati utjecaj religioznog nasljeđa i njegova tumačenja na konkretne živote žena. Što znači za ženu žrtvu obiteljskog nasilja kada joj netko govori da trpi i nosi svoj križ", govori u intervjuu za Lupigu Roberta Nikšić, dobitnica Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama. Trenutno radi u izbjegličkom centru u Bihaću, a za tekstove o životima migranata dva puta je nominirana za European Press Prize. U migrantskim kampovima na rubu rubova, kaže, osjetila se kao da je među svojima. "Prvo pišem za sebe, da progledam, onda da druge upamtim", objašnjava.
INTERVJU: „Zajebano je biti manjina, morali smo graditi brojne fasade da sakrijemo da smo gej“

INTERVJU: „Zajebano je biti manjina, morali smo graditi brojne fasade da sakrijemo da smo gej“

Kada je u Splitu 2011. godine organizirana prva „Povorka ponosa“ sudionice i sudionike „Pridea“, kojih se okupilo dvjestotinjak, na rivi su dočekale tisuće ljudi. Letjelo je kamenje, boce, kovanice, pljuvačka … Pred takvom masovnom provalom mržnje policija je bila nemoćna pa je evakuirala sudionike. Trinaest godina kasnije, ovog ljeta u Splitu je održana „Povorka ponosa“. Veselo, s puno ljudi i bez ikakvih većih incidenata. No, to ne znači da je biti „gej“ u Splitu danas puno lakše, a o tome razgovaramo s našim sugovornikom. Nećemo vam dati njegovo ime i prezime. Vremena jesu bolja, ali repovi se vuku, sjene klize. Nikad se ne zna, bolje da podaci ostanu u redakciji, na sigurnom. Što je, dakle, pederima njihova borba dala? Smije li ih se uopće tako nazivati, tko su gejevi koji se protive „Prajdu“, a što Željka Markić ne razumije o rodnom identitetu, samo su neke od tema razgovora sa sredovječnim muškarcem koji u Splitu živi s momkom.
INTERVJU-MILOMIR KOVAČEVIĆ STRAŠNI: „Ljudi su sa nostalgijom gledali fotografije znajući šta smo izgubili“

INTERVJU-MILOMIR KOVAČEVIĆ STRAŠNI: „Ljudi su sa nostalgijom gledali fotografije znajući šta smo izgubili“

„Dugo sam čuvao te fotografije, ali mi je nedavno to palo na um, pa sam ih skenirao, radio prošlu zimu na tome i imao sam želju da to pokažem u Sarajevu. Ima dosta ljudi koji su i danas tu, bilo je zanimljivo da se to predstavi danas. To je jedan važan događaj, bio je to jedan od zadnjih pokušaja, danas možda naivnih i utopističkih, da se ljudi okupe i da svojim prisustvom izraze nezadovoljstvo tadašnjom situacijom. Na izložbu su došli i ljudi koji su bili na tim fotografijama, tako da je cijela izložba imala neki mnogo dublji efekat, sa emocijama, suzama. Ljudi su sa nostalgijom gledali na te fotografije znajući šta smo izgubili i šta je poslije toga bilo“, govori u intervjuu za Lupigu legendarni sarajevski fotograf Milomir Kovačević Strašni koji je po prvi puta javnosti izložio svoje fotografije s Yutelovog koncerta za mir održanog 1991. godine u Sarajevu poslije kojega više ništa neće biti isto.
INTERVJU – ZORAN PREDIN: „Imamo još malo nosa iznad vode, ali ne znamo do kada“

INTERVJU – ZORAN PREDIN: „Imamo još malo nosa iznad vode, ali ne znamo do kada“

"Teško je nešto predviđati, svijet je poludio do te mjere da ne možeš ni za jednu stvar tvrditi da će sutra biti ista. Sigurno neće. I ja sam godište sa mozgom iz osamdesetih, a sada četrdeset godina kasnije, jednostavno, suočavam se sa stvarima za koje bih se, onda, mogao okladiti u svoju ruku da nikada ne mogu dogoditi. A dogodile su se. Znači, da nacija koja je bila u Drugom svjetskom ratu žrtva genocida sada sama izvodi genocid. To je nezamislivo", kaže u velikom razgovoru za Lupigu Zoran Predin, legendarni kantautor, tvorac brojnih hitova, poznat po tome da samo u rijetkim prilikama skida osmijeh sa svoga lica. "Skuhali su ratove, a rat je najveći biznis. I sada veselo trguju, zarađuju. Umjesto da se štampaju knjige, snimaju filmovi, prave kazališne predstave, izložbe, te se pare troše na tenkove, dronove i slične stvari", primjećuje Predin bez dlake na jeziku.
UREDNIK FIBRE: „Mi stare prdonje polako odlazimo, a dolaze novi klinci i treba ih nekako privući stripu“

UREDNIK FIBRE: „Mi stare prdonje polako odlazimo, a dolaze novi klinci i treba ih nekako privući stripu“

"Samo neka 'jača' imena idu i do 1.000 primjeraka. Prosjek je 500. To je, nažalost, stvarnost, s obzirom na to da smo malo tržište i da stripovi više nisu popularni kao nekad. To je nekakav začarani krug: stripovi se ne prodaju jer su skupi, skupi su jer su naklade male, naklade su male jer se ne prodaju. Kad smo bili klinci, umjesto dvije krafne za užinu na velikom odmoru kupio si strip. Taj dan si bio gladan, nema veze! Danas stripovi, bar oni koje Fibra radi, ipak koštaju neki novac koji klincima uglavnom nije dostupan, ali zato mi je bitno da su oni dostupni kroz knjižnice. Ne moraš kupiti, odi u knjižnicu, posudi, pročitaj", kaže u razgovoru za Lupigu Marko Šunjić, čovjek je koji stoji iza Fibre, bez dvojbe jedne od najboljih izdavačkih kuća u regiji, koja se specijalizirala za kvalitetne, “umjetničke” stripove.
NAKON PRIJETNJI SMRĆU: „Nešto čudno se dešava u Srbiji, stvari su eskalirale i to je opasno“

NAKON PRIJETNJI SMRĆU: „Nešto čudno se dešava u Srbiji, stvari su eskalirale i to je opasno“

"Dogodilo se to da sam posle objavljivanja otvorenog pisma koje propituje ekonomsku korist od Rio Tinta i kopanja litijuma generalno, dobio više poruka i pretnje smrću preko aplikacije Telegram. Neke su prikazivale da se osoba koja mi to šalje nalazi 500 metara od mene i to uz eksplicitno pominjanje tog članka. Dakle, nešto čudno se dešava u Srbiji i sve to dolazi usled talasa hapšenja i upadanja bezbednosnih službi u domove ljudi, čak i kod onih koji nisu direktno povezani sa protestima", kaže u intervjuu za Lupigu Aleksandar Matković. Ovaj znanstveni suradnik Instituta ekonomskih znanosti u Beogradu je želio ukazati da je ekonomska korist od kopanja litija mala i vrlo štetna na više razina, te upozoriti građane na problem koji nastaje s tom rabotom, a umjesto toga dobio prijetnje smrću.
NAPOKON I KOD NAS: Neprijateljska mirovna konferencija

NAPOKON I KOD NAS: Neprijateljska mirovna konferencija

Potaknuti eskalacijom ratnih sukoba u svijetu, francuski kazališni kolektiv „ZONE -poème-” prošao je sve balkanske zemlje tragajući za posljedicama ratova, traumama i njihovim manifestacijama u društvu. Kao rezultat višemjesečnog terenskog dokumentarnog rada nisu objavili znanstvenu studiju već politički angažiranu kazališnu predstavu „ENEMY (A Peace Conference)“. Ovaj glazbeno plesni spektakl možete pogledati 20. srpnja u 20 sati u velikoj dvorani Pogona Jedinstvo uz slobodan ulaz. Kolektiv broji dvadesetak članova i djeluje od 2016. godine kada je osnovan u Lilleu. Autor Simone Capelle i koreografkinja Mélodie Lasselin Balkanom su tragali za kulturnim radnicima, umjetnicima, nacionalnim kazalištima, političkim organizacijama i građanskim udrugama, kao i sudionicima ratova.
PRVI INTERVJU DOBITNICE NAGRADE PROZAK: „Ako ne mogu ništa promijeniti, mogu to sve barem opisati“

PRVI INTERVJU DOBITNICE NAGRADE PROZAK: „Ako ne mogu ništa promijeniti, mogu to sve barem opisati“

"Sve moje kratke priče se dešavaju u mom rodnom gradu Cazinu koji je definitivno underrepresented u svjetskoj književnosti i ja sam se osjećala izabranom da to promijenim. Ali mene najviše zanimaju likovi, gdje god se oni nalazili. Pisala sam o svom gradu jer jako volim jezik i dijaloge, a taj dijalekt i, nažalost, ti ljudi su mi najbliži. Svaka od tih priča je došla iz neke situacije ili priče koju sam čula, i sve su napisane iz čiste ljutnje na kojekakve društvene anomalije koje sam metabolizirala humorom ... Tako da, ako ne mogu ništa promijeniti, mogu to sve barem opisati", kaže u razgovoru za Lupigu Sara Huskić koja je jednoglasnom odlukom osvojila nagradu Prozak za najbolji rukopis autora/ica do 35 godina starosti. Sara Huskić rođena je u Cazinu, studij završila u Rijeci, a trenutno živi i radi kao znanstvenica na Medicinskom fakultetu u Beču. Ovo je njen prvi intervju u životu.
INTERVJU - LIDIJA DIMKOVSKA: „Važno je govoriti o ljudima koji su anonimni, onima koje istorija ne pominje“

INTERVJU - LIDIJA DIMKOVSKA: „Važno je govoriti o ljudima koji su anonimni, onima koje istorija ne pominje“

„Danas se mnogo govori o angažmanu, posebice u poeziji. Kada nastupaju mladi pjesnici, kada čitaju poeziju koja je povezana sa nekim ad hoc stvarima koje se događaju sada i ovdje, onda se misli da je to angažirana književnost. Međutim, stava sam da pisac mora biti angažiran i tristo godina unazad i tristo godina unaprijed, moraš se boriti za neku istinu, a ta istina mora da bude i etički i estetski izdržljiva, ne može to da bude samo vjerska, ili književna istina, nego istina koju ti kao ljudsko biće nosiš u sebi. Meni je to jako važno“, kaže u razgovoru za Lupigu makedonska književnica Lidija Dimkovska. S Dimkovskom smo razgovarali na nedavno održanom regionalnom književnom festivalu Imperativ u Banjaluci, a za Lupigu govori o radu na svojim romanima, pitanjima angažmana, poziciji žena u književnosti, istorijskim perspektivama njenih knjiga, te životu između različitih kultura.

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. MELANKOLIJA I KUHANJE IVICE PRTENJAČE: Dva kuhana jaja u džepovima kućnog ogrtača

    13.10.2024.

    Ivica Prtenjača

    MELANKOLIJA I KUHANJE IVICE PRTENJAČE: Dva kuhana jaja u džepovima kućnog ogrtača

  2. POSLANICA LANE BOBIĆ: U ime kontrole žena!

    28.09.2024.

    Lana Bobić

    POSLANICA LANE BOBIĆ: U ime kontrole žena!

  3. VRHUNSKI PATRIOTIZAM: Zašto ne treba kažnjavati djecu ako bježe sa časova istorije, historije i povijesti?

    16.09.2024.

    Srđan Puhalo

    VRHUNSKI PATRIOTIZAM: Zašto ne treba kažnjavati djecu ako bježe sa časova istorije, historije i povijesti?

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije