„To odricanje tematiziranja vlastite povijesti sve češće postaje opća tema u riječkom Gradskom vijeću: imamo problem sa dvoglavim orlom na Gradskom tornju, višejezičnim pločama, problem s Trgom Ricarda Zanelle, problem sa bavljenjem D’Annunzijom i kronični problem Galeba. Osobno mi se taj trend ne sviđa, on u gradu koji ima kompleksnu i tešku povijest kakvu ima Rijeka znači samo jedno: gurnimo sve pod tepih i prihvatimo pitki srednjestrujaški nacionalni narativ koji je lagan i za identifikaciju i promociju. Ne talasajmo, pravimo se da je svijet nastao 1995-e. Jer sva ranija baština, materijalna ili nematerijalna, ili je habsburška ili fašistička ili madžarska ili karađorđevićevska ili komunistička, ergo: nije naša!“, kaže u razgovoru za Lupigu pročelnik odjela za kulturu riječke gradske uprave, Ivan Šarar. S njim razgovaramo o tome zašto je obnova školskog broda Galeb danas pod znakom pitanja.

"Ako je poezija sloboda, onda je potražnja za poezijom iskaz nedostatka slobode u društvu. Što je paradoksalno, nikada nismo bili slobodniji, ali nas političke i društvene okolnosti svejedno pritišću i vraćaju u kavez naših individualnih karakteristika, a sve u službi stvaranja dubljih podjela", kaže u intervjuu za Lupigu Denis Ćosić, mladi pjesnik koji iza sebe ima već dvije važne književne nagrade. Ćosić će u subotu, na Kalibar bestiValu u Varaždinu premijerno predstaviti svoju zbirku “Crveno prije sutona” za koju je nagrađen Goranom za mlade pjesnike. U razgovoru uoči predstavljanja objasnit će našim čitateljima i kako je to biti pjesnik u Hrvatskoj. "Moja me baka često podsjeća da ako mislim živjeti samo od pisanja, vjerojatno ću morati skupljati boce za preživljavanje", objašnjava nam Ćosić koji trenutno radi i na svom prvom romanu.

„Vaš susjed može biti Anna Frank, a da to ignorirate ili da je prijavite iz 'banalne' zlobe, a može vam susjedom biti i netko tko je u ratu činio čudovišna djela, a ipak s njim razmjenjujete 'dobro jutro' i držite mu vrata lifta da prvi uđe kao stariji od vas. Očito je – ravnodušnost većine ljudi na zlo ista je – od pećine do Twinsa“, objašnjava književnik i kazališni redatelj Darko Cvijetić u razgovoru za Lupigu. Cvijetić živi i radi u Prijedoru, gradu kojeg šira javnost najviše pamti po monstruoznim zločinima i brojnim logorima koji su početkom i sredinom devedesetih godina zavili Prijedor i njegovu širu okolicu u crno. Ovog vikenda stiže na KaLibar bestival u Varaždin, gdje će uz pjesničku zbirku „Snijeg je dobro pazio da ne padne“, predstaviti i roman „Schindlerov lift“ koji prepliće vrlo osobne priče stanovnika jedne zgrade, pripovijeda o specifičnom mikrosvijetu, dinamičnom i optimističnom, koji će petnaestak godina kasnije tragično nestati.

Pisac iz Turske Burhan Sönmez dobitnik je niza prestižnih književnih nagrada. Rođen u malom kurdskom selu, njegove knjige - u kojima spaja tradicionalni život i narodne priče s iskustvima suvremenog svijeta - do danas su objavljene u više od trideset zemalja. Dugo godina radio je kao odvjetnik, baveći se ljudskim pravima. Bio je jedan od osnivača opozicijskog lista BirGün. U Ankari je 1996. godine preživio pokušaj atentata. Član je engleskog, turskog i kurdskog PEN-a te član odbora međunarodnog PEN-a. „U Turskoj traje rat, a tko od njega profitira? Erdoğan, i on ne želi završiti taj sukob. Neprekidno građanima poručuje da im prijete teroristi i na tome gradi podršku. Neprestano igra na kartu turkijstva i islama. Ta dva elementa identiteta glavne su njegove igračke. Zato on treba taj rat. No on nema budućnosti. Njegova politika već je počela propadati i propast će u potpunosti”, kaže Sönmez za Lupigu

„Tito nas je primio i ubeđivao, ali mi smo bili odlučni. Sećam se, išli smo Marko Nikezić i ja kolima na taj poslednji razgovor sa Titom ؘ– Nikeziću sam tada rekla: znate, ja radije idem u zatvor nego ponovo u CK! Nisam htela da 'čistim' ljude, da ih hapsim“, priseća se istoričarka Latinka Perović, koja je obavljala funkciju sekretara Saveza komunista Srbije od 1968. godine pa do smene zbog pripadnosti liberalnoj političkoj opciji. Posle odlaska iz politike posvetila se nauci i nikada se više aktivno nije bavila političkim poslovima. Ipak, uvek je društveno aktivna, jedan je od najdoslednijih kritičara srpskog nacionalizma i strašnih posledica koje je on proizveo. S Latinkom Perović razgovaramo o tim burnim vremenima, kao i o mnogim drugim temama, među ostalim i o Hrvatskom proleću, za koje će reći: „naša dva rukovodstva su bila na istoj liniji bez vidnijih manifestacija tog jedinstva, u svakom slučaju, to nije bila antijugoslovenska politika“.

"Slovačku ekonomiju pokreće vrlo razvijena auto-industrija, Hrvatska ima prekrasnu obalu i razvijen turizam. Čini mi se da nam je zajednički kompleks niže vrijednosti - male smo zemlje i stalno tražimo neku potvrdu, neko priznanje. To ponekad ne dobijemo u mjeri u kojoj želimo, to nas dodatno vrijeđa i možda baš ti kompleksi ulijevaju dodatni vjetar u jedra nacionalizma", kaže u razgovoru za Lupigu Marko Škop, slovački redatelj sa zagrebačkom adresom. Škopov film „Nek bude svjetlost“ premijeru je imao u Karlovym Varyma, u službenoj festivalskoj konkurenciji. I odmah je pokupio dvije nagrade. Prošlog tjedna „Nek bude svjetlost“ doživio je i hrvatsku premijeru, na Motovun Film Festivalu. Tom prigodom dogovorili smo intervju sa Škopom koji, vrijedi spomenuti, vrlo tečno govori hrvatski.