Rijeka je odlučila „pokazati zube“. Nakon što je najavljeno da se ove godine „antichoice“ povorka „Hod za život“ održava i u Rijeci, stvorila se kritična masa i organizirala „kontra“ povorku. Pod nazivom „Hod za slobodu“ Riječanke i Riječani će se danas od 10 sati okupljati pred Riječkom bankom i pokazati da im je stalo do ljudskih prava, posebice do ženskih reproduktivnih prava koja se unazad tri godine pokušavaju ograničiti pod svaku cijenu. „Rijeka se do sad u par navrata pokazala kao grad koji ne pada tako lako na laži i manipulacije, koji je svjestan cjelokupne situacije u zemlji, pogotovo po pitanju ljudskih prava i koji je spreman reagirati. Nosimo taj identitet grada koji cijeni svoju različitost i stoga nas ne čudi da se ovakvo nešto dešava upravo u Rijeci. Iako nije ni tu sve bajno“, objašnjava uoči „Hoda za slobodu“, Iva Davorija, jedna od organizatorica okupljanja.

"Pjesnici sami odlaze kad izbije rat – kad oružje zavlada, Muze zaćute – to je bila istina i s mojom kreativnošću. Umjetnicima koji se bave dokumentarnim ili igranim filmom, možda odgovara ratna atmosfera, kao i nekim proznim piscima, iako znam da su i mnogi prozni pisci emigrirali", kaže u razgovoru za Lupigu glumica i pjesnikinja Katalin Ladik jedna je od ključnih predstavnica feminističkog i avangardnog performansa u svijetu. Rođena u Novom Sadu 1942. početkom rata seli se u Budimpeštu gdje je i danas, sa svojih 76 godina i dalje vrlo aktivna. Recepcija njenog rada na zapadu išla je kroz vrednovanje nekoga tko baštini multiple identitete – i srpski i hrvatski i mađarski. Dobitnica je nagrade LennonOno za 2016. godine, a nagradu od 25.000 američkih dolara darovala je sigurnoj kući za žrtve obiteljskog nasilja.

"Kada uredniku ili vlasniku ili oglašivaču ili političaru ne odgovara kako pišeš ili kako misliš uvijek se pronađe način za otkaz suradnje. Novinarstvo više nikome nije bitno. Sad je već uobičajeno da se od novinara traži da pišu promotivne tekstove. Vremena i love za prave istraživačke tekstove više nitko nema", kaže u razgovoru za Lupigu Maja Sever, novinarka Hrvatske radiotelevizije koja je jučer dobila nagradu za novinarku godine Hrvatskog novinarskog društva, osvojivši gotovo polovicu glasova. Nakon dodjele nagrada odlučili smo nagrađenoj novinarki HRT-a postaviti nekoliko pitanja o stanju u hrvatskom novinarstvu i njenom zapaženom govoru na dodjeli u kojem je glasno ustala za prava svojih kolega, a koji su Dan slobode medija „proslavili“ otkazima. Sever će nam reći i kako trenutno traje bitka svih bitaka – "za opstanak i jačanje profesionalne neovisne javne televizije".

"Bez obzira u koliko smo dobrim ili manje dobrim odnosima s BiH, Srbijom, Slovenijom, Crnom Gorom ili Makedonijom, nikada ni s jednom drugom europskom zemljom nećemo biti u boljim odnosima jer nikome drugome jednostavno nismo dovoljno relevantni", kažu u razgovoru za Lupigu Natalija Grgorinić i Ognjen Rađen, životni i spisateljski par, koji se skrasio u istarskom Ližnjanu gdje vode knjižnicu i književno svratište „Zvona i Nari“ u kojem je do sad gostovalo više od 150 autorica i autora. Uređuju i časopis ZiN Daily te su pokrenuli književnu nagradu koja se dodjeljuje u više kategorija. "Možemo samo skrenuti pažnju na činjenicu da projekt svratišta i knjižnice nose ukupno tri osobe, od kojih je jedna, naš sin Ljubomir, mahom zaokupljena završavanjem četvrtog razreda osnovne škole", kažu nam naši sugovornici.

„Mislim li da je normalno da te pitaju da se pojaviš polu-gola ili gola u filmovima, sa izlažiranim većim grudima, slojevima šminke koje moraš skidati špahtlom? – Nе! Da li bi moralo postojati više interesantnih uloga za žene? – Dа! Mislim li da bi konačno trebalo biti normalno da sve izgledamo drugačije, a ne kao stalno ponavljajuća muška fantazija? – Dа! Mislim da žena ne mora biti uvek seksi da bi zaslužila da bude na filmskom platnu i da se seksepilnost javlja u mnogim oblicima. Lepota je zaista u oku posmatrača“, govori u intervjuu za Lupigu slavna glumica Emily Beecham. Odavno je prerasla mini uloge i danas uživa slavu, pre svega zahvaljujući uspehu serije „Into the Badlands“. No, karijeru je započela ulogom u britansko-kanadskoj televizijskoj mini seriji „Bon Voyage“, a u svojoj prvoj filmskoj ulozi izgovara svega nekoliko replika pre nego što se pretvori u kanibalsku beštiju.

„O takvim temama se ne govori. One su prosto nezamislive. Moji roditelji su i dalje u Iranu i još nisu videli film. Pre ili kasnije će ga čitav uži i širi krug rodbine u Iranu videti i stvarno sam znatiželjan kako će odreagirati. Oni su opušteni po prirodi, ali ipak...“, kaže u razgovoru za Lupigu Ali Soozandeh, režiser čije je ime odjeknulo posle prošlogodišnje premijere njegovog prvog dugometražnog filma „Tehran Taboo“ u sekciji „Internacionalni tjedan kritičara“ u Cannesu. Hrabar i beskompromisan, film gledatelju razbija predrasude o onome što je do tada mislio da zna o Iranu i pred njegovim očima se razvija priča o svetu ilegalnih abortusa i krpljenja himena, tajnih klubova u kojima se konzumiraju alkohol i droge, sudija koji seksom ucenjuju žene da bi presudili u njihovu korist i manje-više otvorene prostitucije. „U gradu s osam milijuna stanovnika uvek se pronađe način da se prekrše zakoni“, primjećuje Ali Soozandeh.