HUMANS OF MIROVINA: "Država koja im ovako vraća za desetljeća rada, naprosto nije socijalna"

HUMANS OF MIROVINA: "Država koja im ovako vraća za desetljeća rada, naprosto nije socijalna"

"Gotovo pola milijuna umirovljenika u Hrvatskoj prima mirovinu manju od 2.000 kuna. To nije dovoljno ni za osnovne troškove, a kamoli neku dodatnu vrijednost poput novina ili kazališta. Oni su desetljećima mukotrpno radili kako bi prehranili obitelji, gradili naše tvornice, stanove i škole... Država koja im vraća na ovakav način naprosto nije socijalna. Međutim, pitanje nije samo egzistencijalno. Starije osobe stavljene su na rub društva, pate od usamljenosti, a mlađi se prema njima često odnose kao da više nemaju što ponuditi. Moramo se prema njima odnositi s brigom i poštovanjem", čuli smo od ekipe mladih ljudi koji su shvatili kako umirovljenicima, toj tako velikoj, a opet tako marginaliziranoj skupini ljudi, pod hitno treba bolji PR i izlazak iz geta mračnih vijesti o slomu mirovinskog, zdravstvenog sustava i/ili tržišta rada, kopanju po kontejnerima i ponekad akrobatskom plesu po rubu siromaštva. Lupiga razgovara s mladima koji su pokrenuli portal Mirovina.hr i Facebook stranicu "Humans of Mirovina".
INTERVJU - BLERTA ZEQIRI: „Biti gay na Kosovu je najgora moguća situacija“

INTERVJU - BLERTA ZEQIRI: „Biti gay na Kosovu je najgora moguća situacija“

„Ja zapravo i ne vidim tolike kulturološke razlike između Srba i Albanaca na Kosovu. Mislim da, kada bi kojim slučajem osvanuli kao govornici istog maternjeg jezika, teško bi bilo razlučiti ko je tu ko“, kaže Blerta Zeqiri, redateljica kosovskog filma „Brak“, priče o ljubavnom trouglu s vrlo izraženom gay notom. Uverena je da je biti gay na Kosovu najgora moguća situacija. „Biti Srbin ili bilo koje druge nacionalnosti nije problem, možeš živeti svoj život i to će biti poštovano. Biti gay je stigma, biti Srbin nije“, objašnjava Zeqiri. S mladom redateljicom razgovaramo o stanju u kosovskoj kinematografiji, za koju kaže da nikada nije bila u boljem stanju, ali i, generalno, o društvu, gay pravima i patrijarhatu koji nesmetano vlada najmlađom evropskom državom. "Kosovo je zemlja protivrečnosti", ustvrdit će ova mlada redateljica.
GENERACIJA KOJA MIJENJA MEDIJSKU SCENU: „Nazivalo nas se sorošoidima i izdajicama koji žele uništiti ovu zemlju“

GENERACIJA KOJA MIJENJA MEDIJSKU SCENU: „Nazivalo nas se sorošoidima i izdajicama koji žele uništiti ovu zemlju“

„Prethodna vlasti teško je podnosila da si uopće slobodnomisleći čovjek, a kamoli još i novinar koji im svaki dan gura prst u oko s nekom novom pričom koja je nepovoljna za njih. A ova nova vlast na kritičke i istraživačke priče službeno poručuje - kritizirajte nas - međutim, iako u „eter“ šalju takve poruke, ipak se neki privatno itekako ljute“, kaže u razgovoru za Lupigu mlada makedonska novinarka Kristina Ozimec. Danas surađuje s redakcijama Makfaks i Deutche Welle. Ujedno je i predsjednica te osnivačica Platforme za istraživačko novinarstvo i analizu (PINA) koja je pokrenula i internetski portal pina.mk, ali i jednu sjajnu priču - Festival za istraživačko novinarstvo. Prvo izdanje bilo je izuzetno uspješno s uistinu izvanrednim gostima, novinarima iz timova koji su dobili Pulitzerove nagrade, zviždačima odgovornim za "bombe", pokretačima "fake newsa"...
INTERVJU O ANTICIGANIZMU: „Romi su diskriminirani već tisuću godina. Kako ćemo to riješiti jednim dokumentom?“

INTERVJU O ANTICIGANIZMU: „Romi su diskriminirani već tisuću godina. Kako ćemo to riješiti jednim dokumentom?“

„Uz svo poštovanje prema ljudima koji su radili na dokumentu o borbi protiv anticiganizma moramo znati da svih tih 57 zaključaka ostaje samo 57 želja“, oštro komentira prošle godine usvojenu Rezoluciju o aspektima temeljnih prava u integraciji Roma u EU-u: borba protiv anticiganizma, naš sugovornik, Atanas Stoyanov, magistar javnih politika podrijetlom iz Bugarske, zaposlen u nevladinoj organizaciji Roma Entrepreunership Development Initiative u Bruxellesu. Ipak, dodaje, Rezolucija je puna ideja o načinima borbe protiv anticiganizma te se nada da će države članice EU taj dokument ozbiljno shvatiti. Pojam anticiganizam Stoyanov definira kao nejednak tretman nekoga tko je percipiran kao „cigan“, a manifestira se kroz segregirane razrede, nepristupačnost zdravstvenih usluga za Rome, nepristojno ponašanje javnih službenika prema Romima ...
INTERVJU - OLGA SLAVNIKOVA:„U Rusiji danas imamo novu podjelu - na bogate i na jako siromašne“

INTERVJU - OLGA SLAVNIKOVA:„U Rusiji danas imamo novu podjelu - na bogate i na jako siromašne“

„Ono što je novo u Rusiji jest to da ne postoji samo podjela na bogate i siromašne, nego na bogate i na jako siromašne. Tko su ti ljudi, još siromašniji? To su ljudi koji jako puno gledaju TV program, zato jer je svaka druga zabava za njih preskupa. I upravo oni upijaju tu prljavu politiku i TV reklame. Njima serviraju nekakav ideološki talk show i reklame. Dok siromašni ne moraju gledati TV, zato jer imaju laptop, iPhone, i oni danas gotovo i da ne gledaju televizor“, govori nam Olga Slavnikova, ruska spisateljica koja je nedavno gostovala na pulskome Sajmu knjiga i promovirala hrvatski prijevod svog, svojevrsnim „ruskim Bookerom“ nagrađenog romana „2017.“. S Olgom Slavnikovom razgovarali smo o romanu „2017.“, ali i o današnjoj književnosti, humanizmu, životu u današnjoj Rusiji...
ZAGREBAČKI POBJEDNIK – ALEN DRLJEVIĆ: „I ratni veterani zaplaču na ovaj film“

ZAGREBAČKI POBJEDNIK – ALEN DRLJEVIĆ: „I ratni veterani zaplaču na ovaj film“

"Susret s bivšim neprijateljem najbolji je način da se suočimo s vlastitom traumom, najbolji način da se suočimo s PTSP-jem", kaže u intervjuu za Lupigu Alen Drljević. Upravo to je Drljević i napravio u svom filmu - suočio je neprijatelje iz prošlog rata - Hrvate, Srbe i Bošnjake - i pokazao kako jedan takav susret može izgledati. Šest je godina čekao kako bi snimio svoj prvi dugometražni igrani film. I isplatilo se čekati. Njegov film „Muškarci ne plaču“, kojeg potpisuje i kao redatelj i kao scenarist, pun je pogodak. Film vrlo skromnog budžeta, snimljen u manje od mjesec dana, uglavnom samo na jednoj lokaciji, u hotelu na Jahorini, s minijaturnom, ali uistinu briljantnom glumačkom ekipom, od samo 13 likova, u kratkom je roku osvojio vrijedne nagrade na čak 12 festivala, posljednju ovih dana na Zagreb Film Festivalu. U razgovoru za Lupigu, među ostalim, govori i kako to izgleda kada ratni veterani pogledaju njegov film.
VELIKA VANESSA REDGRAVE ZA LUPIGU: „Trebamo se boriti protiv normalizacije stvari koje nisu normalne“

VELIKA VANESSA REDGRAVE ZA LUPIGU: „Trebamo se boriti protiv normalizacije stvari koje nisu normalne“

"Potresno je to što su grozote tog tipa postale normalne. To je najveća opasnost. Najveći izazov čovečanstvu je boriti se protiv normalizacije stvari koje nisu normalne", kaže Vanessa Redgrave u intervjuu za Lupigu. Vanessa Redgrave je ime koje ne moramo posebno predstavljati. Iza nje stoji 139 filmskih i televizijskih uloga, brojni nastupi na kazališnim binama i nekoliko projekata koje potpisuje kao producentkinja, a već 22 godine je angažovana i kao ambasadorka dobre volje UNICEF-a. Za svoju ulogu u „Juliji“ 1978. godine nagrađena je Oscarom, a imala je i drugih pet nominacija za tu nagradu u vremenskom rasponu od 1965. do 1993. godine. Sada već osamdesetogodišnja Redgrave je prvi put stala iza kamere kao redateljka tek prošle godine kako bi snimila film čija joj tema leži na srcu – obespravljenost dece usled rata i izbeglištva. S njom smo razgovarali u Beču povodom austrijske premijere filma na Viennalu.
BORIS T. MATIĆ: „Hajka na HAVC nam je svima uzela najmanje jednu godinu radnog i privatnog života“

BORIS T. MATIĆ: „Hajka na HAVC nam je svima uzela najmanje jednu godinu radnog i privatnog života“

„Svi mi koji se bavimo filmom možemo kazati da smo izgubili najmanje jednu godinu radnog i privatnog života zbog navedenih tektonskih poremećaja. Jako me sve pogodilo. Kao i 98 posto kolega koji se bave istim poslom. U trenucima najvećeg uspjeha hrvatske kinematografije pojedinci i male skupine ljudi su nas proglašavali uhljebima, kriminalcima, komunjarama i antihrvatskim elementima“, o hajci na HAVC govori u intervjuu za Lupigu, Boris T. Matić. Kao klinac je pisao priče, potom se bavio glazbom, pa likovnom umjetnošću, a onda se zaljubio u film. Velika je to ljubav koja traje već dugi niz godina, a iza sebe je ostavila itekakav trag. Da budemo iskreni, nema puno onih koji su ostavili tako dubok trag u hrvatskoj kinematografiji zadnjih dvadesetak godina, kao što ga je ostavio Boris T. Matić. Ovih dana otvora se 15. Zagreb Film Festival, čiji je Matić direktor, što je povod da s njim povedemo razgovor.
U STRAHU ZA EGZISTENCIJU: „Ni ne prepoznaju mobing, misle da je to normalna radna atmosfera“

U STRAHU ZA EGZISTENCIJU: „Ni ne prepoznaju mobing, misle da je to normalna radna atmosfera“

"Radnice i radnici najčešće upozoravaju na loše sanitarne uvjete, stalni prekovremeni rad, nepostojanje menzi, činjenicu da im je gotovo svaki praznik radni dan, a nije odgovarajuće plaćen ili uopće nije plaćen. Također, prisutan je i mobing, a žalosna je činjenica da većina radnica i radnika ni ne prepoznaje mobing, jer misle da je to normalna radna atmosfera. Pokušavamo im objasniti da to nije normalno i da se tome trebaju suprotstaviti. Nadalje, plaće se isplaćuju na ruku, vraćanje K-15 (dodatak na plaću za godišnji odmor) poslodavcu je obavezno, zabranjeno je sindikalno organiziranje", objašnjava za Lupigu Kristina Ampeva iz udruge Glasan tekstilac iz Štipa, nekadašnja radnica u tekstilnoj industriji. Radi se o zaposlenima u tekstilnoj, obućarskoj i kožarskoj industriji u Makedoniji, čiji je položaj na najnižem nivou ispod svih međunarodnih standarda, a taj je industrija u Makedoniji još uvijek vrlo jaka i zapošljava oko 40.000 ljudi.
POSLJEDNJI INTERVJU JASNE BABIĆ: "Vodila me beskrajna radoznalost prema ljudima. Ja ljude obožavam"

POSLJEDNJI INTERVJU JASNE BABIĆ: "Vodila me beskrajna radoznalost prema ljudima. Ja ljude obožavam"

Razgovor s Jasnom Babić vodili smo 3. svibnja ove godine, na dan kad je najveća istraživačka novinarka Hrvatske od strukovnog udruženja primila nagradu za životno djelo. Pojeli smo najprije slavljenički grah, a potom upalili diktafon. Iz stana u Sigetu, gdje smo se smjestili, pogled je pucao na nebo iznad Trnskog te na neboder Branimira Štulića, jedne od ikona Jasninog vremena. Razgovor, evo, objavljujemo sedam dana nakon njezine smrti, iako tako nije bilo planirano. Jasna nam je govorila o svom životnom putu, o novinarstvu osamdesetih i devedesetih, odnosno o novinarstvu kakvo imamo danas. Pričala nam je o društvenoj sceni svoje mladosti, o svijetu kriminalnog podzemlja s kojim je upoznavala svoje čitateljstvo, o kolegama i izdavačima s kojima je radila. Govorila nam je o sebi i svojoj posljednjoj velikoj temi - vješticama. Ispalo je da je ovo njezin oproštajni intervju. Znamo da ne bi imala ništa protiv. Imali smo bjanko potpis.

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. NEŠTO BI VAM REKLA: Izgubljeni šušur

    24.04.2018.

    Boba Đuderija

    NEŠTO BI VAM REKLA: Izgubljeni šušur

  2. PARANOJA MARKA TOMAŠA: Kako je počeo treći svjetski u mom dnevnom boravku

    20.04.2018.

    Marko Tomaš

    PARANOJA MARKA TOMAŠA: Kako je počeo treći svjetski u mom dnevnom boravku

  3. OTETO IZ TMINE: Vojislav Šešelj na kratkom lancu

    19.04.2018.

    Bojan Tončić

    OTETO IZ TMINE: Vojislav Šešelj na kratkom lancu

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije