INTERVJU - ŽARKO PAIĆ: „Nalik smo mahnitome Uliksu koji se vrti u krugu vlastitih fantazmi“

INTERVJU - ŽARKO PAIĆ: „Nalik smo mahnitome Uliksu koji se vrti u krugu vlastitih fantazmi“

„Strah od tzv. 'velike Europe' i gubitka suverenosti najprije ima formu paranoje, a tek onda prelazi u histeriju kao novu politiku nacionalne homogenizacije. Pogledajte kako Orbán određuje put istočne Europe i tzv. neliberalnih demokracija, što je besmisao jer je demokratska vladavina u Europi već od Grka određena pojmovima slobode i jednakosti građana (demosa), a nije pitanje etničkoga podrijetla i narodne volje koja se konstituira iz ideje kulture. No, ovdje je kultura puka ideologija nacije-države i njezina mita o moći i organskoj snazi od čina zasnivanja države do kraja svih stvari“, kaže u razgovoru za Lupigu Žarko Paić, filozof, sociolog i politolog, profesor estetike, teorije znanosti i novih medija na Sveučilištu u Zagrebu. S Paićem razgovaramo o slici stanja današnjeg života i čovjeka.
OLIVER FRLJIĆ: „Noćima nisam spavao razmišljajući kako li se osjećaju Markić, Hasanbegović i ostali Bujančevi svatovi“

OLIVER FRLJIĆ: „Noćima nisam spavao razmišljajući kako li se osjećaju Markić, Hasanbegović i ostali Bujančevi svatovi“

"Tek kad djeca budu učila u školi da je etničko čišćenje dijelova BiH i prisvajanje njezina teritorija bilo dio službene hrvatske politike možemo se nadati nekom sazrijevanju ovog društva", kaže kazališni redatelj Oliver Frljić u razgovoru za Lupigu. Uz njegov rad konstantno se vežu pridjevi kao što su provokativan i kontroverzan, a reakcije vjerskih aktivista i konzervativnih političkih opcija na njegove predstave uvijek su dramatične i to ne samo u Hrvatskoj nego i diljem Europe. Danas će mu upravo za njegov rad biti uručena Nagrada građana i građanki Grada Zagreba - Nada Dimić, utemeljena kao protestni čin Nagradi Grada Zagreba koju je gradonačelnik Milan Bandić instrumentalizirao za vlastitu političku promociju i uručuje se istoga dana. Frljić će samo primijetiti - "ovo društvo funkcionira kao jedna tipična malograđanska baruština".
KAO ODGOVOR NA „HOD ZA ŽIVOT“ KREĆE „HOD ZA SLOBODU“: „Rijeka ne pada na laži i manipulacije“

KAO ODGOVOR NA „HOD ZA ŽIVOT“ KREĆE „HOD ZA SLOBODU“: „Rijeka ne pada na laži i manipulacije“

Rijeka je odlučila „pokazati zube“. Nakon što je najavljeno da se ove godine „antichoice“ povorka „Hod za život“ održava i u Rijeci, stvorila se kritična masa i organizirala „kontra“ povorku. Pod nazivom „Hod za slobodu“ Riječanke i Riječani će se danas od 10 sati okupljati pred Riječkom bankom i pokazati da im je stalo do ljudskih prava, posebice do ženskih reproduktivnih prava koja se unazad tri godine pokušavaju ograničiti pod svaku cijenu. „Rijeka se do sad u par navrata pokazala kao grad koji ne pada tako lako na laži i manipulacije, koji je svjestan cjelokupne situacije u zemlji, pogotovo po pitanju ljudskih prava i koji je spreman reagirati. Nosimo taj identitet grada koji cijeni svoju različitost i stoga nas ne čudi da se ovakvo nešto dešava upravo u Rijeci. Iako nije ni tu sve bajno“, objašnjava uoči „Hoda za slobodu“, Iva Davorija, jedna od organizatorica okupljanja.
RAZGOVOR – KATALIN LADIK: „Pjesnici sami odlaze kad izbije rat – kad oružje zavlada, Muze zaćute“

RAZGOVOR – KATALIN LADIK: „Pjesnici sami odlaze kad izbije rat – kad oružje zavlada, Muze zaćute“

"Pjesnici sami odlaze kad izbije rat – kad oružje zavlada, Muze zaćute – to je bila istina i s mojom kreativnošću. Umjetnicima koji se bave dokumentarnim ili igranim filmom, možda odgovara ratna atmosfera, kao i nekim proznim piscima, iako znam da su i mnogi prozni pisci emigrirali", kaže u razgovoru za Lupigu glumica i pjesnikinja Katalin Ladik jedna je od ključnih predstavnica feminističkog i avangardnog performansa u svijetu. Rođena u Novom Sadu 1942. početkom rata seli se u Budimpeštu gdje je i danas, sa svojih 76 godina i dalje vrlo aktivna. Recepcija njenog rada na zapadu išla je kroz vrednovanje nekoga tko baštini multiple identitete – i srpski i hrvatski i mađarski. Dobitnica je nagrade LennonOno za 2016. godine, a nagradu od 25.000 američkih dolara darovala je sigurnoj kući za žrtve obiteljskog nasilja.
RAZGOVOR S NOVINARKOM GODINE: „Novinarstvo više nikome nije bitno“

RAZGOVOR S NOVINARKOM GODINE: „Novinarstvo više nikome nije bitno“

"Kada uredniku ili vlasniku ili oglašivaču ili političaru ne odgovara kako pišeš ili kako misliš uvijek se pronađe način za otkaz suradnje. Novinarstvo više nikome nije bitno. Sad je već uobičajeno da se od novinara traži da pišu promotivne tekstove. Vremena i love za prave istraživačke tekstove više nitko nema", kaže u razgovoru za Lupigu Maja Sever, novinarka Hrvatske radiotelevizije koja je jučer dobila nagradu za novinarku godine Hrvatskog novinarskog društva, osvojivši gotovo polovicu glasova. Nakon dodjele nagrada odlučili smo nagrađenoj novinarki HRT-a postaviti nekoliko pitanja o stanju u hrvatskom novinarstvu i njenom zapaženom govoru na dodjeli u kojem je glasno ustala za prava svojih kolega, a koji su Dan slobode medija „proslavili“ otkazima. Sever će nam reći i kako trenutno traje bitka svih bitaka – "za opstanak i jačanje profesionalne neovisne javne televizije".
ŽIVOTNI I SPISATELJSKI PAR: „Svijet od nas želi priče o tome kako smo primitivni, svadljivi i ratoborni“

ŽIVOTNI I SPISATELJSKI PAR: „Svijet od nas želi priče o tome kako smo primitivni, svadljivi i ratoborni“

"Bez obzira u koliko smo dobrim ili manje dobrim odnosima s BiH, Srbijom, Slovenijom, Crnom Gorom ili Makedonijom, nikada ni s jednom drugom europskom zemljom nećemo biti u boljim odnosima jer nikome drugome jednostavno nismo dovoljno relevantni", kažu u razgovoru za Lupigu Natalija Grgorinić i Ognjen Rađen, životni i spisateljski par, koji se skrasio u istarskom Ližnjanu gdje vode knjižnicu i književno svratište „Zvona i Nari“ u kojem je do sad gostovalo više od 150 autorica i autora. Uređuju i časopis ZiN Daily te su pokrenuli književnu nagradu koja se dodjeljuje u više kategorija. "Možemo samo skrenuti pažnju na činjenicu da projekt svratišta i knjižnice nose ukupno tri osobe, od kojih je jedna, naš sin Ljubomir, mahom zaokupljena završavanjem četvrtog razreda osnovne škole", kažu nam naši sugovornici.
SLAVNA EMILY BEECHAM ZA LUPIGU: „Nije normalno da te pitaju da se u filmu pojaviš gola s izlažiranim grudima“

SLAVNA EMILY BEECHAM ZA LUPIGU: „Nije normalno da te pitaju da se u filmu pojaviš gola s izlažiranim grudima“

„Mislim li da je normalno da te pitaju da se pojaviš polu-gola ili gola u filmovima, sa izlažiranim većim grudima, slojevima šminke koje moraš skidati špahtlom? – Nе! Da li bi moralo postojati više interesantnih uloga za žene? – Dа! Mislim li da bi konačno trebalo biti normalno da sve izgledamo drugačije, a ne kao stalno ponavljajuća muška fantazija? – Dа! Mislim da žena ne mora biti uvek seksi da bi zaslužila da bude na filmskom platnu i da se seksepilnost javlja u mnogim oblicima. Lepota je zaista u oku posmatrača“, govori u intervjuu za Lupigu slavna glumica Emily Beecham. Odavno je prerasla mini uloge i danas uživa slavu, pre svega zahvaljujući uspehu serije „Into the Badlands“. No, karijeru je započela ulogom u britansko-kanadskoj televizijskoj mini seriji „Bon Voyage“, a u svojoj prvoj filmskoj ulozi izgovara svega nekoliko replika pre nego što se pretvori u kanibalsku beštiju.
RAZGOVOR - ALI SOOZANDEH „Nakon ovog filma moj povratak kući je nemoguć“

RAZGOVOR - ALI SOOZANDEH „Nakon ovog filma moj povratak kući je nemoguć“

„O takvim temama se ne govori. One su prosto nezamislive. Moji roditelji su i dalje u Iranu i još nisu videli film. Pre ili kasnije će ga čitav uži i širi krug rodbine u Iranu videti i stvarno sam znatiželjan kako će odreagirati. Oni su opušteni po prirodi, ali ipak...“, kaže u razgovoru za Lupigu Ali Soozandeh, režiser čije je ime odjeknulo posle prošlogodišnje premijere njegovog prvog dugometražnog filma „Tehran Taboo“ u sekciji „Internacionalni tjedan kritičara“ u Cannesu. Hrabar i beskompromisan, film gledatelju razbija predrasude o onome što je do tada mislio da zna o Iranu i pred njegovim očima se razvija priča o svetu ilegalnih abortusa i krpljenja himena, tajnih klubova u kojima se konzumiraju alkohol i droge, sudija koji seksom ucenjuju žene da bi presudili u njihovu korist i manje-više otvorene prostitucije. „U gradu s osam milijuna stanovnika uvek se pronađe način da se prekrše zakoni“, primjećuje Ali Soozandeh.
INTERVJU – BORIS BUDEN: „Što je manje komunizma, to je više antikomunizma“

INTERVJU – BORIS BUDEN: „Što je manje komunizma, to je više antikomunizma“

„Historijski revizionizam nije nikakvo jednostavno retuširanje historijskih činjenica, nikakva kontrafaktička izmišljotina koja se može osporiti činjeničnom argumentacijom, nego mehanizam vladanja koji svoje efekte najuspješnije postiže općom dehistorizacijom i depolitizacijom društvenih odnosa, koji nam se pojavljuju samo još u formi neprekidnog sukoba različitih kulturnih identiteta“, kaže Boris Buden, filozof, kritičar kulture, publicista i prevodilac. Sa Budenom razgovaramo na temu fašizma, revolucije, istorijskog sećanja, postkomunističkog odnosa prema prošlosti, razgovara pri čemu su dotaknuti neki od ključnih problema koji rekapituliraju celokupnu teorijsku aktivnost Borisa Budena, a to su pre svega ideologija tranzicije, jezičke politike, prevođenje, tj. odnos jezika, politike i kulture. Razgovor je vodio Saša Hrnjez, filozof i prevodilac, trenutno istraživač na Italijanskom institutu za filozofske studije u Napulju.
IN MEMORIAM PETAR STIPETIĆ: Činjenica je da smo ratovali u Bosni

IN MEMORIAM PETAR STIPETIĆ: Činjenica je da smo ratovali u Bosni

"Nikom normalnom ne može biti drago kad počne rat. No, kad rat počne, onda ga treba znati voditi, treba u rukama držati situaciju i planirati ona borbena djelovanja koja daju najveće efekte. Nažalost, u ovom našem ratu često nije bilo tako: uzimali su pravo da naređuju i oni koji to nisu trebali raditi. Glavni stožer jest bio nekakav centralni organ koji je planirao i rukovodio, ali se radilo i mimo njega. Bilo je dosta paravojnih institucija koje su češće ometale, nego što su pomagale pametnom izvođenju borbenih aktivnosti", kazao je Petar Stipetić Ivici Đikiću u intervjuu objavljenom 10. ožujka 2001. u Feral Tribuneu. Ponovo ga objavljujemo povodom smrti generala, koji kao mladić nije sanjao da će biti vojnik, već - graditelj. "Htio sam upisati građevinu, ali trebalo je osigurati stipendiju što ja nisam mogao, a roditelji nisu imali sredstava da me financiraju. Tako sam se, s grupom ogulinskih maturanata, odlučio javiti na natječaj za Vojnu akademiju."

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. PRŽENJE MOZGA: Novi Sad – ružan kao radikal

    15.10.2018.

    Dinko Gruhonjić

    PRŽENJE MOZGA: Novi Sad – ružan kao radikal

  2. BURE BARUTA: Sretne vam još četiri godine ovoga

    09.10.2018.

    Ahmed Burić

    BURE BARUTA: Sretne vam još četiri godine ovoga

  3. UZ POLEMIKE O PROPALOJ DRŽAVI HRVATSKOJ: Pacijent je stabilno mrtav

    02.10.2018.

    Nataša Škaričić

    UZ POLEMIKE O PROPALOJ DRŽAVI HRVATSKOJ: Pacijent je stabilno mrtav

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije