Dok god se govor mržnje percipira kao „drugo mišljenje“, ljudska prava nisu zaštićena

Govor mržnje nije pitanje svjetonazora, već kršenje ljudskih prava koje zahtijeva jasnu regulaciju i institucionalnu odgovornost, jedan je od zaključaka okruglog stola „Govor mržnje ili sloboda govora?” koji je, u organizaciji Centra za građanske inicijative Poreč, u ponedjeljak u zagrebačkom Novinarskom domu okupio predstavnike i predstavnice ključnih institucija, medija, pravne struke i organizacija civilnog društva, kako bi potaknuo dijalog o odgovornosti za govor mržnje u medijskom i digitalnom prostoru.
CGI Poreč ističe simboličnu važnost datuma održavanja okruglog stola - 31. ožujka - kao Međunarodnog dana vidljivosti trans osoba, čime je istaknuta potreba za zaštitom LGBTIQ+ zajednice, koja se često suočava s diskriminacijom i dehumanizirajućim sadržajem u medijima.
Na okruglom stolu bili su predstavljeni rezultati ankete o utjecaju medijskog izvještavanja na svakodnevni život, mentalno zdravlje i osjećaj sigurnosti LGBTIQ+ osoba, u kojoj je 537 ispitanika opisivalo svoje emocije nakon čitanja članaka portala Narod.hr o LGBTIQ+ temama (rezultati su dostupni ovdje), kao i pravna analiza sadržaja portala Narod.hr, koju je izradila odvjetnica Zrinka Bojanić, a dostupna je na ovoj poveznici.
Obje analize ukazuju na kontinuiranu prisutnost govora mržnje i diskriminacije, uz izostanak odgovarajuće institucionalne reakcije.
Okrugli stol trebao je potaknuti dijalog o odgovornosti za govor mržnje u medijskom i digitalnom prostoru (FOTO: CGI)
„U razdoblju od 2014. do 2023. godine Vijeće za elektroničke medije (VEM) nije donijelo nijednu odluku vezano uz diskriminaciju u medijima po osnovi spola, roda, rodnog identiteta ili spolne orijentacije, iako su druge institucije – poput Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova i Novinarskog vijeća časti – prepoznale štetnost takvih sadržaja“, istaknula je Nataša Vajagić iz Centra za građanske inicijative Poreč.
Rasprava se fokusirala na tri ključna pitanja: institucionalno postupanje i pravni okvir, granice slobode govora te regulacija digitalnog prostora kroz Europski akt o digitalnim uslugama (DSA).
Novinarka i urednica Biljana Romić zatražila je od VEM-a razjašnjenje razlike između aktivnog i pasivnog govora mržnje, upozorivši na članak 14. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima, koji obuhvaća ne samo izravne oblike diskriminacije, već zabranjuje i „poticati, pogodovati poticanju i širenju mržnje ili diskriminacije“. Prema njezinim riječima, VEM ovo u svojoj praksi ne uzima u obzir.
Saborska zastupnica Marija Lugarić upozorila je na odgovornost medija ne samo za vlastiti sadržaj već i za komentare objavljene ispod članaka, posebno one koji sadrže prijetnje.
„Ako netko u komentarima poziva na moje ubojstvo, netko nije obavio svoj posao“, istaknula je, naglasivši kako rezultati ankete Centra za građanske inicijative Poreč jasno pokazuju da govor mržnje počinje ondje gdje medijski sadržaj ostavlja ljude s osjećajem nesigurnosti i ugroženosti.
Daniel Martinović iz Duginih obitelji (FOTO: CGI)
Maja Munivrana s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu podsjetila je na članak 17. Europske konvencije o ljudskim pravima, koji zabranjuje zloupotrebu prava: nitko, bila to država, skupina ili pojedinac, ne smije koristiti svoja prava kako bi kršio prava drugih. Napomenula je i da poticanje, širenje mržnje i diskriminacije ne moraju uvijek biti izravni, ali su jasno prepoznatljivi kroz kontekst i namjeru.
Vedrana Perišin iz Ureda pučke pravobraniteljice upozorila je na nedostatke u primjeni Akta o digitalnim uslugama (DSA), koji je donesen kako bi spriječio nezakonite i štetne aktivnosti na internetu i širenje dezinformacija te je na snazi već godinu dana, međutim, građani i dalje nemaju jasne smjernice o tome gdje i kako prijaviti štetne sadržaje. Naglasila je da postoji izravna veza između komentara i članaka te da Vijeće za elektroničke medije ne ispunjava svoju obvezu djelovanja.
Saborska zastupnica Rada Borić kritizirala je sporost pravosudnog sustava u rješavanju slučajeva govora mržnje i prijetnji, uključujući one koje je osobno prijavljivala, dok je Daniel Martinović iz udruge Dugine obitelji istaknuo kako je poražavajuće da LGBTIQ+ zajednica i dalje mora dokazivati vlastitu vrijednost.
„Ako imamo neku agendu, onda je to ravnopravnost – i to bi svi trebali potpisati. Žalosno je da smo, kao društvo, otupjeli na diskriminaciju koja nas prikazuje kao manje vrijedne“, kaže Martinović.
Josip Popovac, glavni čovjek VEM-a, primijetio je da će svjetonazorske rasprave uvijek biti prisutne, na što mu je moderatorica Lana Bobić odgovorila da ovdje nije riječ o svjetonazorima, već o civilizacijskom minimumu.
Josip Popovac i Stanislav Bender iz Agencije za elektroničke medije (FOTO: CGI)
Sudionici su se složili da se sloboda izražavanja ne smije koristiti kao izgovor za širenje govora mržnje i diskriminacije. Istaknuta je potreba za preciznijim zakonskim definicijama, većom transparentnošću u donošenju odluka, poboljšanom suradnjom među institucijama te snažnijim regulatornim mehanizmima.
Novinarka Mašenjka Bačić iz Novinarskog vijeća časti upozorila je na paradoks da upravo VEM, koji bi trebao štititi slobodu izražavanja i sprječavati diskriminaciju, često izbjegava djelovati, opravdavajući to zaštitom slobode izražavanja. Naglasila je da, za razliku od VEM-a, Novinarsko vijeće časti temeljito razmatra svaki slučaj, balansirajući između slobode izražavanja i granice gdje ona prerasta u govor mržnje. U svojim odlukama vezanima za portal Narod.hr, jasno je prepoznalo diskriminaciju i dehumanizaciju LGBTIQ+ zajednice.
Na koncu, saborske zastupnice Marija Lugarić i Rada Borić izrazile su spremnost na iniciranje izmjena Zakona o elektroničkim medijima kako bi se osigurale učinkovitije sankcije za diskriminatorne medijske prakse i govor mržnje.
Zaključno, istaknuto je da članove VEM-a ne bi smjela birati politika, već neovisni stručnjaci i stručnjakinje. Sve dok se diskriminacija i govor mržnje percipiraju kao „drugo mišljenje“ umjesto kao ilegalan sadržaj, ljudska prava u medijskom prostoru ostat će nedovoljno zaštićena.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: Pixabay
Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć naših čitatelja uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.
Ako je skup organiziran da bi se skrenula paznja na LGBT osobe, koje jesu izvan zakona, onda okrugli stol ima svrhu.
Ali , govoriti o ljudskim pravima samo jedne skupine, a definirati govor mrznje kao mrznju samo protiv prve skupine) i to sa univerzalnom definicijom ljudskih prava)-odista nema svrhu.