VISOKA DJEVOJKA: Mučan za gledanje, ali briljantan

VISOKA DJEVOJKA: Mučan za gledanje, ali briljantan

Crni ekran i zujanje. Uvodna špica sa imenima glumaca i ostatka filmske ekipe. Potpis vremena i mesta radnje, Lenjingrad, prva jesen nakon rata. Onog Drugog svetskog, naravno. Odtamnjenje. Naslovna visoka devojka stoji ukipljena u bolničkoj sobi za opšte poslove (vešeraj i slično). Ona se zove Ija (igra je Viktorija Mirošničenko), a ta paraliza joj je tik kroz koji se manifestuje njen post-traumatski stres. Ona je psihički, više nego fizički, načeta osoba, ratna veteranka i samohrana majka koja zbog toga ima samilost upravnika bolnice Nikolaja (Bikov) koji će joj svaki višak hrane dati za malog sina kojem je ona preko potrebna. Rat je gotov, ali muka nije... „Visoka djevojka“ film je koji se približava remek-delu koje spaja rusku grandioznost i evropsku art-filmsku prefinjenost.
MONOS: Kako rat stvara monstrume

MONOS: Kako rat stvara monstrume

Poanta priče u kojoj su glavni akteri naoružani tinejdžeri unovačeni u rat sama je po sebi sasvim jasna: svaka vojska je u suštini banda, možda se formira s kakvim-takvim idealom ili ideologijom, ali će se, prije ili kasnije, pretvoriti u bandu. A tom banditizmu su posebno skloni djeca i mladi, odnosno oni koji još nisu razvili ili prihvatili ponašanje u skladu s društvenim normama. O empatiji kao konceptu ne treba previše ni govoriti, ona nije stvar instinkta, teško se i mukotrpno razvija, a vrlo lako zaboravlja u nekoj kriznoj situaciji. Ona se uzima kao izraz slabosti i upravo je to imao na umu William Golding u svom remek-djelu „Gospodar muha“ koji je svakako poslužio kao osnovna inspiracija za ovaj film. Jednako kao i remek-djelo Francisa Forda Coppole iz 1979. godine, „Apokalipsa danas“.
JUDY: Znamo kako prolaze oni koji se pobune

JUDY: Znamo kako prolaze oni koji se pobune

Kada čujemo ime Judy Garland, jedna od dvije stvari će nam pasti na pamet. Prvo, ona je majka Lize Minnelli. Drugo, ona je dio obavezne filmske lektire jer je igrala ulogu Dorothy u antologijskom „Čarobnjaku iz Oza“. Iako se ne čini tako, obje asocijacije su problematične, jer ukazuju na neke njene funkcije, a ne na osobu iza njih. Ali o tome nešto kasnije. Sada je konačno Judy Garland dobila film o sebi, premda će joj iz groba vjerojatno biti svejedno. Hollywood je ugrabio priliku da opet aplaudira samome sebi i jednom od svojih ikoničnih "proizvoda", iako je "fabrika snova" taj "proizvod" iscijedila do posljednje kapi krvi, suza i znoja. Glumica Renée Zellweger dobila je šansu da oživi svoju karijeru, a smiješi joj se nominacija za Oscara. Takva su pravila. Vremena su se promijenila, sada Hollywood daje i drugu šansu onima koji nisu izdržali njegov tempo, koji su se usudili ostarjeti, samo ako se nanovo izmisle u skladu sa kanonom.
BILO JEDNOM U HOLLYWOODU: Quentin Tarantino stvarno ima „ono nešto“

BILO JEDNOM U HOLLYWOODU: Quentin Tarantino stvarno ima „ono nešto“

Quentin Tarantino svojevremeno je najavio da će u svojoj karijeri snimiti ukupno deset filmova i da će se nakon toga povući. Koliko se razumijemo u jednostavne matematičke operacije, poput zbrajanja, on je tu brojku već premašio, ali je zato skovao neki svoj specifičan obrazac u kojem on određuje koji njegovi filmovi tome pripadaju, a koji ne. Stvar je još kompleksnija ukoliko se u obzir uzme i njegov "univerzum" odnosno sklonost da glavne i rubne likove rodbinski i drugačije povezuje kroz filmove, bilo da je njihov kompletni autor ili da je za njih barem napisao scenarij. Bilo kako bilo, „Bilo jednom u Hollywoodu“ se uzima za njegov deveti, pretposljednji film ... A to je kompleksan film koji se može analizirati u beskonačnost, kojem se može prilaziti iz mnoštva kutova i o kojem će tek biti pisano
ČEKAJUĆI BARBARE: Pre dvadesetak godina ovo bi bio film za Oscare

ČEKAJUĆI BARBARE: Pre dvadesetak godina ovo bi bio film za Oscare

Kolonizacija kao takva podrazumeva dve strane sa pripadajućim svetonazorima. Sa jedne strane, imamo kolonizatore i njihov narativ kako oni usled svoje superiornosti (naučne, tehničke, a u ekstremnom slučaju i rasne) donose progres u novootkrivene divlje krajeve i pritom su prilično nesvesni da im je glavni izvozni proizvod upravo destrukcija. Sa druge, pak, te "primitivce", "divljake", "barbare" koji tu destrukciju i okupaciju pokušavaju preživeti kako znaju, birano prihvatajući dostignuća nove "civilizacije", a pružajući otpor neprijatnim aspektima poput okupacije i tutorstva. Snishodljivi ton se tu nekako podrazumeva. Formula važi u svim slučajevima kolonijalne i ine okupacije, ali tu ne treba upadati u zamku romantizacije divljaštva koja vodi u anti-civilizacijske stavove.
BOŽANSKA LJUBAV: Godina je 2027. i ovako to izgleda kad Crkva preuzme državu

BOŽANSKA LJUBAV: Godina je 2027. i ovako to izgleda kad Crkva preuzme državu

Godina je 2027. i Brazil je postao skoro u potpunosti teokratska država. Formalno, vlast i administracija su podeljeni na državnu i crkvenu, pritom državna neodoljivo podseća na tehnički napredniju, ali jednako glomaznu varijantu iz kultnog filma „Brazil“ Terryja Gilliama, dok je crkvena sasvim u improvizovanom duhu novosvetskog evangelizma, ali ideje i ideali su im isti. Primera radi, dok običan puk čeka u natrpanim čekaonicama da bi dobio priliku da bude ponizan pred šalterskim službenicima, trudnice dobijaju masažne fotelje i priliku da svugde gde trebaju uđu preko reda, čime se makar nominalno sledi "family values" dogma. Čak ni slavni karneval više nije karneval, već je postao festival superiorne božanske ljubavi. Tako to može izgledati kada se dogodi da Crkva preuzme državu.
KOMBI SLOBODE: Jedan od filmova koji će obeležiti 2019. godinu

KOMBI SLOBODE: Jedan od filmova koji će obeležiti 2019. godinu

„Kombi slobode“ je primer distributerskih "pesničkih" naslova koji možda opisuju elemente radnje nekog filma, ali zapravo nemaju nekog naročitog značenja. Da, drugi film rusko-američkog reditelja Kirilla Mikhanovskog u svom zapletu sadrži kombi i preispituje slobodu, mada te dve stvari zapravo nisu povezane. Originalni engleski naslov „Give Me Liberty!“ (baš tako, sa uskličnikom) je tu mnogo znakovitiji: reč je o delu parole iz vremena Američke revolucije, njihovog "Domovinskog rata" u kojem su se suprotstavili imperijalnom okupatoru. Drugi deo iste parole je glasio "or Give Me Death!", a cela se parola može slobodno prevesti kao "Sloboda ili smrt!", što zvuči zloslutno i zlorabljeno, ali je apsolutno primenjivo na sve likove filma, glavne i epizodne, koji kao da sve vreme hodaju po ivici noža, ne znajući šta će im doneti slobodu (zapravo oslobođenje i odrešenje od svakodnevnih muka), a šta ih može gurnuti direktno u smrt.
NEK BUDE SVJETLOST: Prvi uradak iz istočne Europe koji se bavi fenomenom militanata i otrova koji oni prosipaju

NEK BUDE SVJETLOST: Prvi uradak iz istočne Europe koji se bavi fenomenom militanata i otrova koji oni prosipaju

Naslov izvučen iz crkvene propovjedi, odnosno iz samog početka Biblije, glasi "Nek bude svjetlost", i vrijeme je nekako svečarsko, božićno i praznično u brdskom selu na sjeveru Slovačke prekrivenom snijegom, ali u filmu slovačkog redatelja sa zagrebačkom adresom Marka Škopa vlada potpuni mrak u kojem se svjetlost na kraju tunela ni ne nazire. S dobrim razlogom, naravno: životom u selu vladaju Crkva, policija i paravojna formacija koja agresivno regrutira i obučava pomladak za borbu protiv neprijatelja unutarnjih i vanjskih, dakle u praksi - muslimanskih izbjeglica, homoseksualnih osoba, dekadentnog liberalizma i svega onoga što ruši tradicionalni slovački i katolički moral oličen u marionetskom režimu Jozefa Tise koji se, kako izgleda, vraća u modu. Istini za volju, nije situacija bolja ni na nekim drugim mjestima, ali to nije tema ni ovog filma ni ovog teksta.
POLUSESTRA: Rubikova kocka sudbinskih šamara

POLUSESTRA: Rubikova kocka sudbinskih šamara

Vešt u odabiru tema i pristupu filmskih izvedbi, slovenački redatelj Damjan Kozole u svome jedanaestom igranom dugom metru u fokus stavlja komplikovane porodične odnose koji se ne kreću jednolinijski, no sadrže čitav kosmos mikroagresija. Bilo bi previše lako očekivati od nekoga ko je već uspeo da se približi temama političkih mahinacija, uvozne prostitucije ili one domaće, amaterske, izbeglištva i porno industrije, da prezentuje jednostavne filmske formule, i tu njegov novi film „Polusestra“ ne razočarava originalnim narativnim jezikom koji gledaoca konfrontira sa svakodnevnicom na prijemčiv način. Možda bi radnja mogla da se zabiberi mesnatijim sadržajem u kome padaju pesnice i u kome narativ kulminira dramom, suzama i težom tragedijom, ali se to ovde ne čini potrebnim. Svih 105 minuta ovoga filma prati se sa lakoćom.
OTAC: Potpuno zasluženi pobednik Karlovyh Vary

OTAC: Potpuno zasluženi pobednik Karlovyh Vary

Iako se čini da se rumunska kinematografija pomalo umorila od onoga što nazivamo „rumunskim novim valom“ koji stil kamere iz ruke i snimanja izbliza kombinira sa zahtevnim socijalnim temama i momentima humora apsurda koji često targetiraju birokratiju i javne službe, taj je pokret ipak još uvek živ, i to u susednoj Bugarskoj. Naravno, cela odrednica "rumunski stil" prilično je nezgodna jer rumunski filmaši nisu tu otkrili nikakvu "toplu vodu", tematski i stilski to nije daleko od braće Dardenne u Belgiji i u nekoliko se logičkih koraka može trasirati do novog vala u Francuskoj i neorealizma u Italiji, ali se etiketa još uvek drži. Doduše, nije to ni neka tema, susedske kinematografije i inače pozajmljuju što jedna od druge, što iz globalne baštine i u tome nema ničeg lošeg.

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. BURE BARUTA: Đon namjesto obraza Željka Komšića

    15.12.2019.

    Ahmed Burić

    BURE BARUTA: Đon namjesto obraza Željka Komšića

  2. O STRADANJU MIGRANTA: Planirano opaljenje države

    20.11.2019.

    Nataša Škaričić

    O STRADANJU MIGRANTA: Planirano opaljenje države

  3. PRŽENJE MOZGA: Nove devedesete - Baka Prase, Levijatan i Firer

    04.11.2019.

    Dinko Gruhonjić

    PRŽENJE MOZGA: Nove devedesete - Baka Prase, Levijatan i Firer

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije