BILO JEDNOM U HOLLYWOODU: Quentin Tarantino stvarno ima „ono nešto“

BILO JEDNOM U HOLLYWOODU: Quentin Tarantino stvarno ima „ono nešto“

Quentin Tarantino svojevremeno je najavio da će u svojoj karijeri snimiti ukupno deset filmova i da će se nakon toga povući. Koliko se razumijemo u jednostavne matematičke operacije, poput zbrajanja, on je tu brojku već premašio, ali je zato skovao neki svoj specifičan obrazac u kojem on određuje koji njegovi filmovi tome pripadaju, a koji ne. Stvar je još kompleksnija ukoliko se u obzir uzme i njegov "univerzum" odnosno sklonost da glavne i rubne likove rodbinski i drugačije povezuje kroz filmove, bilo da je njihov kompletni autor ili da je za njih barem napisao scenarij. Bilo kako bilo, „Bilo jednom u Hollywoodu“ se uzima za njegov deveti, pretposljednji film ... A to je kompleksan film koji se može analizirati u beskonačnost, kojem se može prilaziti iz mnoštva kutova i o kojem će tek biti pisano
ČEKAJUĆI BARBARE: Pre dvadesetak godina ovo bi bio film za Oscare

ČEKAJUĆI BARBARE: Pre dvadesetak godina ovo bi bio film za Oscare

Kolonizacija kao takva podrazumeva dve strane sa pripadajućim svetonazorima. Sa jedne strane, imamo kolonizatore i njihov narativ kako oni usled svoje superiornosti (naučne, tehničke, a u ekstremnom slučaju i rasne) donose progres u novootkrivene divlje krajeve i pritom su prilično nesvesni da im je glavni izvozni proizvod upravo destrukcija. Sa druge, pak, te "primitivce", "divljake", "barbare" koji tu destrukciju i okupaciju pokušavaju preživeti kako znaju, birano prihvatajući dostignuća nove "civilizacije", a pružajući otpor neprijatnim aspektima poput okupacije i tutorstva. Snishodljivi ton se tu nekako podrazumeva. Formula važi u svim slučajevima kolonijalne i ine okupacije, ali tu ne treba upadati u zamku romantizacije divljaštva koja vodi u anti-civilizacijske stavove.
BOŽANSKA LJUBAV: Godina je 2027. i ovako to izgleda kad Crkva preuzme državu

BOŽANSKA LJUBAV: Godina je 2027. i ovako to izgleda kad Crkva preuzme državu

Godina je 2027. i Brazil je postao skoro u potpunosti teokratska država. Formalno, vlast i administracija su podeljeni na državnu i crkvenu, pritom državna neodoljivo podseća na tehnički napredniju, ali jednako glomaznu varijantu iz kultnog filma „Brazil“ Terryja Gilliama, dok je crkvena sasvim u improvizovanom duhu novosvetskog evangelizma, ali ideje i ideali su im isti. Primera radi, dok običan puk čeka u natrpanim čekaonicama da bi dobio priliku da bude ponizan pred šalterskim službenicima, trudnice dobijaju masažne fotelje i priliku da svugde gde trebaju uđu preko reda, čime se makar nominalno sledi "family values" dogma. Čak ni slavni karneval više nije karneval, već je postao festival superiorne božanske ljubavi. Tako to može izgledati kada se dogodi da Crkva preuzme državu.
KOMBI SLOBODE: Jedan od filmova koji će obeležiti 2019. godinu

KOMBI SLOBODE: Jedan od filmova koji će obeležiti 2019. godinu

„Kombi slobode“ je primer distributerskih "pesničkih" naslova koji možda opisuju elemente radnje nekog filma, ali zapravo nemaju nekog naročitog značenja. Da, drugi film rusko-američkog reditelja Kirilla Mikhanovskog u svom zapletu sadrži kombi i preispituje slobodu, mada te dve stvari zapravo nisu povezane. Originalni engleski naslov „Give Me Liberty!“ (baš tako, sa uskličnikom) je tu mnogo znakovitiji: reč je o delu parole iz vremena Američke revolucije, njihovog "Domovinskog rata" u kojem su se suprotstavili imperijalnom okupatoru. Drugi deo iste parole je glasio "or Give Me Death!", a cela se parola može slobodno prevesti kao "Sloboda ili smrt!", što zvuči zloslutno i zlorabljeno, ali je apsolutno primenjivo na sve likove filma, glavne i epizodne, koji kao da sve vreme hodaju po ivici noža, ne znajući šta će im doneti slobodu (zapravo oslobođenje i odrešenje od svakodnevnih muka), a šta ih može gurnuti direktno u smrt.
NEK BUDE SVJETLOST: Prvi uradak iz istočne Europe koji se bavi fenomenom militanata i otrova koji oni prosipaju

NEK BUDE SVJETLOST: Prvi uradak iz istočne Europe koji se bavi fenomenom militanata i otrova koji oni prosipaju

Naslov izvučen iz crkvene propovjedi, odnosno iz samog početka Biblije, glasi "Nek bude svjetlost", i vrijeme je nekako svečarsko, božićno i praznično u brdskom selu na sjeveru Slovačke prekrivenom snijegom, ali u filmu slovačkog redatelja sa zagrebačkom adresom Marka Škopa vlada potpuni mrak u kojem se svjetlost na kraju tunela ni ne nazire. S dobrim razlogom, naravno: životom u selu vladaju Crkva, policija i paravojna formacija koja agresivno regrutira i obučava pomladak za borbu protiv neprijatelja unutarnjih i vanjskih, dakle u praksi - muslimanskih izbjeglica, homoseksualnih osoba, dekadentnog liberalizma i svega onoga što ruši tradicionalni slovački i katolički moral oličen u marionetskom režimu Jozefa Tise koji se, kako izgleda, vraća u modu. Istini za volju, nije situacija bolja ni na nekim drugim mjestima, ali to nije tema ni ovog filma ni ovog teksta.
POLUSESTRA: Rubikova kocka sudbinskih šamara

POLUSESTRA: Rubikova kocka sudbinskih šamara

Vešt u odabiru tema i pristupu filmskih izvedbi, slovenački redatelj Damjan Kozole u svome jedanaestom igranom dugom metru u fokus stavlja komplikovane porodične odnose koji se ne kreću jednolinijski, no sadrže čitav kosmos mikroagresija. Bilo bi previše lako očekivati od nekoga ko je već uspeo da se približi temama političkih mahinacija, uvozne prostitucije ili one domaće, amaterske, izbeglištva i porno industrije, da prezentuje jednostavne filmske formule, i tu njegov novi film „Polusestra“ ne razočarava originalnim narativnim jezikom koji gledaoca konfrontira sa svakodnevnicom na prijemčiv način. Možda bi radnja mogla da se zabiberi mesnatijim sadržajem u kome padaju pesnice i u kome narativ kulminira dramom, suzama i težom tragedijom, ali se to ovde ne čini potrebnim. Svih 105 minuta ovoga filma prati se sa lakoćom.
OTAC: Potpuno zasluženi pobednik Karlovyh Vary

OTAC: Potpuno zasluženi pobednik Karlovyh Vary

Iako se čini da se rumunska kinematografija pomalo umorila od onoga što nazivamo „rumunskim novim valom“ koji stil kamere iz ruke i snimanja izbliza kombinira sa zahtevnim socijalnim temama i momentima humora apsurda koji često targetiraju birokratiju i javne službe, taj je pokret ipak još uvek živ, i to u susednoj Bugarskoj. Naravno, cela odrednica "rumunski stil" prilično je nezgodna jer rumunski filmaši nisu tu otkrili nikakvu "toplu vodu", tematski i stilski to nije daleko od braće Dardenne u Belgiji i u nekoliko se logičkih koraka može trasirati do novog vala u Francuskoj i neorealizma u Italiji, ali se etiketa još uvek drži. Doduše, nije to ni neka tema, susedske kinematografije i inače pozajmljuju što jedna od druge, što iz globalne baštine i u tome nema ničeg lošeg.
POŠTOVANA PREDSJEDNICE: „Radilo se i živjelo se, a sad se više nit' radi nit' živi. Preživljava se i pomalo svi umiremo“

POŠTOVANA PREDSJEDNICE: „Radilo se i živjelo se, a sad se više nit' radi nit' živi. Preživljava se i pomalo svi umiremo“

„Zadnji neka ugasi svjetlo“, doslovna je to poruka neobičnog dokumentarnog filma „Poštovana predsjednice“ koji na iskren i dojmljiv način progovara o mjestu zaboravljenom od svih, mjestu kojem prijeti nestanak. Znate o čemu govorimo? Jedno od onih mjesta kakvih ima na desetine diljem Hrvatske. A film počinje panoramom Hrvatske Kostajnice kojom dominira Una, dok je zvučna kulisa prvi u nizu besmislenih govora hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, onaj u predizbornoj noći nakon trijumfa na predsjedničkim izborima, govor koji će najaviti obilje ispraznosti što će obilježiti njen predsjednički mandat. Autor, Daniel Pavlić, naglasak stavlja na njeno obećanje kako će Hrvatsku odvesti u blagostanje. I tu kreće Pavlićeva priča, ispričana kroz pismo koje piše hrvatskoj predsjednici i razgovore s članovima njegove obitelji, uz snimke koje zorno pokazuju kako izgleda obećano „blagostanje“.
ZBOGOM NOĆI: Po svakoj "tački optužnice" Techinéov film je vrlo problematičan

ZBOGOM NOĆI: Po svakoj "tački optužnice" Techinéov film je vrlo problematičan

„Zbogom noći“ je po svakoj tački optužnice vrlo problematičan film. Prvo, scenario zahvata samo površinski i društveni fenomen i dinamiku odnosa među likovima, jednostran je (što je i razumljivo pre svega zbog Techinéovih godina što ga čini limitirano sposobnim da sagleda perspektivu mladalačke anksioznosti) i jednodimenzionalan, fokusiran više na to da primerom objasni koliko je Islamska Država jedan pogrešan put i u logičkom raskoraku sa Islamom kao takvim. Scenario sa tako kartonskim likovima glumcima onemogućava uverljivu interakciju, pa čak ni trud Catherine Deneuve sa ulogom koja joj ne stoji najbolje tu ne pomaže mnogo. Umesto toga je prepun prvoloptaških metafora dodatno pocrtanih tromom režijom. Stvari se tek donekle popravljaju u drugoj polovini filma.
VELVET BUZZSAW: Hrabar, ali ne baš uspešan uradak

VELVET BUZZSAW: Hrabar, ali ne baš uspešan uradak

Nakon ne baš potpuno uspelog izleta u vode sudske drame sa filmom „Roman J. Israel, Esq“, čini se da se Dan Gilroy vratio više na svoju teritoriju sa svojim najnovijim filmom intrigantnog naziva „Velvet Buzzsaw“ koji se na satiričan način hvata ukoštac sa blaziranim svetom visoke umetnosti. Teritoriju satire je Gilroy, podsetimo, osvojio sa svojim prvencem “Noćne kronike“ o "pravom čoveku za (moderni) kapitalizam", reporteru-slobodnjaku imena Lou Bloom u maestralnoj interpretaciji Jakea Gyllenhaala, koji se nezadrživo probija u svetu senzacionalističkog novinarstva svojim prilozima o prometnim nesrećama i zločinima za lokalnu TV stanicu koju vodi Nina (Rene Russo).

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. IVAN ERGIĆ: Povratak

    16.10.2019.

    Ivan Ergić

    IVAN ERGIĆ: Povratak

  2. FENOMEN GRETE THUNBERG: Objekt perverzne zabave medija i javnosti

    01.10.2019.

    Nataša Škaričić

    FENOMEN GRETE THUNBERG: Objekt perverzne zabave medija i javnosti

  3. BURE BARUTA: Nazovi Toplane zbog ratnog zločina

    30.09.2019.

    Ahmed Burić

    BURE BARUTA: Nazovi Toplane zbog ratnog zločina

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije