DRAGI DRUGOVI: Brutalni masakr s kojeg je oznaka tajnosti skinuta tek s raspadom SSSR-a

DRAGI DRUGOVI: Brutalni masakr s kojeg je oznaka tajnosti skinuta tek s raspadom SSSR-a

Svaki režim, nevezano za ideologiju, koji se dovoljno dugo održao ima grijeh prema vlastitim građanima kojima navodno služi. U Sjedinjenim Državama, to su nasilne policijske intervencije protiv mirnih demonstranata od doba rata u Vijetnamu do danas, upadi na sveučilišta i obračuni sa sindikalistima i radnicima u štrajku. U Velikoj Britaniji prve na pamet padaju dvije Krvave nedjelje, odnosno uskršnji masakr irskog življa, 1916. i siječanjsko otvaranje vatre na demonstrante u Derryju u Sjevernoj Irskoj 1972. godine. Za Sovjetski Savez se vezuju ratne i poratne deportacije u Sibir, predratne čistke i Gladomor u Ukrajini te kriminalni nemar vezan za katastrofu u Černobilu. Masakr u Novočerkasku 1962. godine, međutim, rijetko se spominje, toliko da je o njemu pisao samo Aleksandar Solženjicin, i to vrlo malo, u posljednjoj knjizi „Arhipelag Gulag“, a sa slučaja je skinuta oznaka tajnosti tek s raspadom Sovjetskog Saveza.
NOMADLAND: Domino efekt ili najbolji film 2020. godine?

NOMADLAND: Domino efekt ili najbolji film 2020. godine?

„Nomadland“ je treći film kineske redateljice Chloé Zhao koji premijerom u rujnu prošle godine na Veneciji započinje trijumfalni put ovjenčan ni manje ni više nego Zlatnim lavom, potom nagradom publike u Torontu i, odnedavno, Zlatnim globusom za najbolji film u kategoriji drame i najbolju redateljicu. Popis nagrada zaista je zapanjujuć čime se nekako prejudicira i mogući uspjeh na dodjeli Oskara tim više što se šumom lovorovih vijenaca s pravom ponovno okitila i odlična Frances McDormand. Prava je šteta što je dosad zbog situacije „Nomadland“ bio tek u ograničenoj distribuciji u američkim kinima i dostupan na streaming platformi Hulu koja je također zaključana za ostatak svijeta. Međutim, ljubav nađe načina i oni zainteresirani će se na lukave načine dočepati filma i prije nego postane dostupniji (što je neminovno) i zaključiti je li riječ o tipičnom domino efektu nagrada ili zaista o najboljem filmu 2020. godine.
DARA IZ JASENOVCA: Umetnički i zanatski slab i jedva gledljiv komad propagande

DARA IZ JASENOVCA: Umetnički i zanatski slab i jedva gledljiv komad propagande

Filmu „Dara iz Jasenovca“ Predraga Gage Antonijevića zaista je teško prići iz bilo kog ugla jer je toliko stvari u igri, od Jasenovca i (fiktivne) Dare koja stoji kao zamena za sve one „Dare” sa Kozare koje su u tom logoru smrti končale, pa do „trakavice” o filmu koja poprima format telenovele i apsurd Letećeg cirkusa Montyja Pythona. U svemu tome, najteže je govoriti i pisati o samom filmu, ceniti ga i oceniti isključivo prema kriterijumu umetničke vrednosti. Ali, hajdemo redom. Najmanji problem tu je Jasenovac kao tema i tretman faktografski potvrđenog stradanja Srba tamo. O tome je bilo filmova, igranih i dokumentarnih, i ranije, u jugoslovenskom kontekstu, ali i u kontekstu samostalnih država Srbije i Hrvatske nastalih raspadom Jugoslavije. Jasenovac je legitimna tema, ali dosta delikatna i samim time pogodna za manipulacije, pre svega brojem žrtava i okolnostima njihovog stradanja.
KRHOTINE ŽENE: Život nakon tragičnog gubitka

KRHOTINE ŽENE: Život nakon tragičnog gubitka

Čini se da je ova pandemija samo ubrzala proces podjele „sadržajnog“ kolača između streaming servisa i kino distributera. Tako je još jedan film, „Pieces of a Woman“ („Krhotine žene“), nakon premijere na Venecijanskom filmskom festivalu u rujnu prošle godine, završio na platformi Netflix u siječnju ove godine. Međutim, kakav je put do publike zaista nije važno. Oporavak kino distributera očekuje se krajem pandemije nakon čega je moguća njihova snažna kontraofenziva, a mi do tada, makar put do filma bio i trnovit, možemo doseći zvijezde uživajući u izmjeni filmskih sličica. „Pieces of a Woman“ redatelja Kornéla Mondrucza izveden je iz scenarija Kate Wéber koji je svojedobno (2018.) svjetlo dana ugledao i na kazališnim daskama i to kao plod suradnje baš njih dvoje koji su prošli kroz izrazito potresno i intimno iskustvo slično onome prikazanom u filmu.
THE OTHER LAMB: Sjajan portret jezivog vjerskog kulta u raljama egoističnog mesije

THE OTHER LAMB: Sjajan portret jezivog vjerskog kulta u raljama egoističnog mesije

Doista je logično da europska arthouse autorica Malgorzata Szumowska, sklona diskretnom ubacivanju spiritualnih tema u svoje filmove, za svoj prvijenac na engleskom jeziku izabere vjerski kult kao temu i okruženje. Ne samo da razni kultovi i sekte plodno tlo pronalaze u Anglosferi, vjerojatno zbog sasvim krivo protumačenog načela o slobodi vjeroispovijesti, već se njihova privlačnost krije prije svega u razumljivosti na univerzalnoj razini. Zatvorene i izolirane sredine tog tipa predstavljaju svojevrsno društvo u malom ili makar njegove dijelove, te se na njima ogledaju određene tendencije. Dodajmo na to i duh vremena, borbu za ravnopravnost spolova, dizajn i pod-tonove koji podsjećaju na pisanje Margaret Atwood i popularnost serije-ekranizacije njenog romana „The Handmaiden's Tale“, pa postaje jasno zašto je već samom svojom temom „The Other Lamb“ film vrijedan pozornosti.
QUO VADIS, AIDA: Jasmila Žbanić napravila je uvjerljivo najbolji film u svojoj karijeri

QUO VADIS, AIDA: Jasmila Žbanić napravila je uvjerljivo najbolji film u svojoj karijeri

Još od svog prvijenca, senzacionalnog pobjednika Berlinalea 2006. godine, filma „Grbavica“, Jasmila Žbanić pokazuje tendencije da komentira bosanskohercegovačku realnost, te sraz između nje i mita o „rođenju jedne nacije“. Ona to svakako čini iz takozvane pozicije žrtve, ali na jedan osebujan način i iz jasno definiranog kuta za koji je važnije to što je ženski, nego li to što je bošnjački. U „Grbavici“ tako imamo ženu – žrtvu ratnog silovanja i njenu kći koja živi u uvjerenju da joj je otac poginuo u ratu, ali ni u jednom kadru nemamo zlikovce, već samo život koji mora ići dalje. U svom narednom filmu, „Na putu“ (2010.), dotiče se porasta islamskog radikalizma u poratno doba, dok se filmom „Za one koji ne mogu da govore“ (2013.) bavi procesom stjecanja perspektive o kompleksnoj i tragičnoj bližoj prošlosti kroz koju prolaze stranci.
OAZA: Film s naturščicima u glavnim ulogama kojem predviđamo status velikog festivalskog hita

OAZA: Film s naturščicima u glavnim ulogama kojem predviđamo status velikog festivalskog hita

Još sa svojim prvim filmom „Varvari“, Ivan Ikić je iskočio iz standarda suvremenog srbijanskog filma autorskim pristupom i tretmanom tema sumorne realnosti. Njegova metodologija rada je u sebi sadržavala odjeke novovalnih filmova, ali i američke „indie“ kinematografije. Većinu uloga su odigrali naturščici pokupljeni iz miljea koji je autor portretirao (provincijskog, besperspektivnog, huliganskog i, u konačnici, gubitničkog) pritom bez uvida u kompletni scenarij, oslanjajući se na redateljeve naputke i improvizirajući oko njih, a standardne teme socijalne, obiteljske i post-ratne traume uokvirene su konceptom da su sva događanja i svi trendovi u gradiću Mladenovcu (mjestu radnje filma) nedaleko od Beograda samo odjeci onih iz prijestolnice koji su, pak, i sami odjeci neke šire europske i globalne društvene klime.
HAVEL: Balansiranje između političkog, umjetničkog i privatnog života poznatog političara i pisca

HAVEL: Balansiranje između političkog, umjetničkog i privatnog života poznatog političara i pisca

Zaista je malo javnih ličnosti koje su obilježile disidentsku borbu protiv tvrdog komunističkog režima i tranziciju ka demokraciji na način na koji je to učinio Václav Havel. Kao pisac i dramatičar, bio je izuzetno plodan. Kao političar, ostao je vjeran građanskoj platformi i vrijednostima zalaganjem za pravnu državu i što direktniju demokraciju. Njegove metode borbe bile su nenasilne, ali njegovi protivnici se nisu ustručavali nasilja prema njemu i kružoku intelektualaca okupljenih oko njega. Havel je robijao u nekoliko navrata, da bi kasnije, nakon Baršunaste revolucije, kao jedan od najvećih simbola građanskog otpora, bio izabran za posljednjeg predsjednika Čehoslovačke, a potom kasnije i za prvog predsjednika Češke Republike.
WORKING GIRLS: Prava je šteta da je ovaj film pandemija gurnula u karantenu

WORKING GIRLS: Prava je šteta da je ovaj film pandemija gurnula u karantenu

Svakog jutra, tri se žene nalaze na parkingu u blokovskom naselju neimenovanog grada na sjeveru Francuske, sjedaju u automobil i voze se preko granice u Belgiju na posao. One su naizgled sasvim obične žene, sa svojim životima i sasvim životnim problemima, ali je zato njihov posao nesvakidašnji – prostitucija koja je u Belgiji legalna. „Working Girls“, film u režiji Frédérica Fonteynea i Anne Paulichevich (napisan po scenariju potonje), je film o njima i njihovom životu, a ne o njihovom zanatu kako to naslov sugerira. Premijerno je prikazan na ovogodišnjem izdanju festivala u Rotterdamu prije nego li je korona-kriza prekinula redovni festivalski život, a mi smo ga imali prilike pogledati u Rijeci u okviru „putujućeg kina” koje je zamijenilo ovogodišnje izdanje filmskog festivala u Motovunu.
BIJELO NA BIJELOM: Što je tu civilizacija, a što divljaštvo?

BIJELO NA BIJELOM: Što je tu civilizacija, a što divljaštvo?

Za iste povijesne činjenice postoje različiti kutovi gledanja i narativi kojima se one tumače. Na naseljavanje teritorija se može gledati kao na kolonijalni imperijalizam koji je donio genocid, ali i kao širenje granica poznatog, civiliziranog svijeta. Lako je za kolonijalizam optužiti dežurne krivce iz „Stare Europe“, dakle Španjolsku, Portugal, Nizozemsku, Francusku, Englesku (kasnije Veliku Britaniju), ali kolonijalno stanje uma ne prestaje s njima. Tako su i bivše kolonije, prije svega Sjedinjene Američke Države, po stjecanju neovisnosti širile svoj suverenitet i verziju civilizacije unutar kontinenta, za što su cijenu životom plaćali Indijanci, a kasnije su isto počeli raditi i izvan svojih granica. Ono što se često zaboravlja je to da su istu ili sličnu politiku vodile i druge po novome neovisne države na svojim teritorijima, prije svega latinoameričke republike. Ishod za domicilno, urođeničko stanovništvo bio je u dlaku isti.

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. SHORT STORY SHORT: HDZ nas je naučio da je otpor uzaludan

    03.04.2021.

    Lana Bobić

    SHORT STORY SHORT: HDZ nas je naučio da je otpor uzaludan

  2. DRUGO MIŠLJENJE ZDENKA DUKE: Kakav je to primjer Zoran Milanović?

    28.03.2021.

    Zdenko Duka

    DRUGO MIŠLJENJE ZDENKA DUKE: Kakav je to primjer Zoran Milanović?

  3. BURE BARUTA: Put za ilovaču

    24.03.2021.

    Ahmed Burić

    BURE BARUTA: Put za ilovaču

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije