MALE ŽENE: Punokrvni glumački film

MALE ŽENE: Punokrvni glumački film

Iz naše evropske i savremene perspektive, doista je teško uvideti veličinu romana "Male žene" Louise May Alcott i ne svesti ga romantično žensko štivo gde su ljubav i brak sa odgovarajućim muškarcem glavne, ako ne i jedine teme. Da bismo roman (kao prvi u serijalu koji su proslavili Alcott) i činjenicu da je isti nekoliko puta ekranizovan u istoriji Hollywooda, uvek sa luksuznim budžetom, glumcima i rediteljima najviše kategorije, zaista shvatili, danas se moramo barem malo saživeti sa jednim drugim vremenom i mestom, sa Sjedinjenim Državama neposredno nakon Građanskog rata koji je pokrenuo veliki talas ženske emancipacije, kako u ekonomskom, tako i u socijalnom smislu. U okruženju "prvog talasa" feminizma stvara i Louisa May Alcott kao pionirka na američkoj ženskoj literarnoj sceni, a roman koji ju je proslavio, "Male žene", kasnije je proširen u ciklus romana sa nastavcima "Dobre žene", "Mali muškarci" i "Joini dečaci".
BOMBSHELL: Vrlo važna tema ovdje nam se približava na jasan i pristupačan način

BOMBSHELL: Vrlo važna tema ovdje nam se približava na jasan i pristupačan način

Vest o smeni Rogera Ailesa sa mesta direktora televizijske mreže Fox News možda nije odjeknula kao bomba kao što to sugestira naslov filma Jaya Roacha, ali u to letnje vreme 2016. godine medijski svet je imao prečih briga, kao što je to, recimo, bila agresivna kampanja Donalda Trumpa za predsedničke izbore. Naprosto, skandalozno ponašanje serijskog seksualnog zlostavljača Ailesa se samo uklopilo u mozaik skretanja američke desničarske politike (medijske, a i inače) prema mračnim, kripto-fašističkim vodama. Kako se ispostavilo na izborima koji mesec kasnije, šteta je nekako iskontrolisana od strane Ruperta Murdocha, skandal je zatrpan morem sličnih, rešen vansudskim nagodbama i kozmetičkim promenama, Trump je pobedio, a desničarski medijski moguli još uvek kroje sliku sveta.
VISOKA DJEVOJKA: Mučan za gledanje, ali briljantan

VISOKA DJEVOJKA: Mučan za gledanje, ali briljantan

Crni ekran i zujanje. Uvodna špica sa imenima glumaca i ostatka filmske ekipe. Potpis vremena i mesta radnje, Lenjingrad, prva jesen nakon rata. Onog Drugog svetskog, naravno. Odtamnjenje. Naslovna visoka devojka stoji ukipljena u bolničkoj sobi za opšte poslove (vešeraj i slično). Ona se zove Ija (igra je Viktorija Mirošničenko), a ta paraliza joj je tik kroz koji se manifestuje njen post-traumatski stres. Ona je psihički, više nego fizički, načeta osoba, ratna veteranka i samohrana majka koja zbog toga ima samilost upravnika bolnice Nikolaja (Bikov) koji će joj svaki višak hrane dati za malog sina kojem je ona preko potrebna. Rat je gotov, ali muka nije... „Visoka djevojka“ film je koji se približava remek-delu koje spaja rusku grandioznost i evropsku art-filmsku prefinjenost.
MONOS: Kako rat stvara monstrume

MONOS: Kako rat stvara monstrume

Poanta priče u kojoj su glavni akteri naoružani tinejdžeri unovačeni u rat sama je po sebi sasvim jasna: svaka vojska je u suštini banda, možda se formira s kakvim-takvim idealom ili ideologijom, ali će se, prije ili kasnije, pretvoriti u bandu. A tom banditizmu su posebno skloni djeca i mladi, odnosno oni koji još nisu razvili ili prihvatili ponašanje u skladu s društvenim normama. O empatiji kao konceptu ne treba previše ni govoriti, ona nije stvar instinkta, teško se i mukotrpno razvija, a vrlo lako zaboravlja u nekoj kriznoj situaciji. Ona se uzima kao izraz slabosti i upravo je to imao na umu William Golding u svom remek-djelu „Gospodar muha“ koji je svakako poslužio kao osnovna inspiracija za ovaj film. Jednako kao i remek-djelo Francisa Forda Coppole iz 1979. godine, „Apokalipsa danas“.
JUDY: Znamo kako prolaze oni koji se pobune

JUDY: Znamo kako prolaze oni koji se pobune

Kada čujemo ime Judy Garland, jedna od dvije stvari će nam pasti na pamet. Prvo, ona je majka Lize Minnelli. Drugo, ona je dio obavezne filmske lektire jer je igrala ulogu Dorothy u antologijskom „Čarobnjaku iz Oza“. Iako se ne čini tako, obje asocijacije su problematične, jer ukazuju na neke njene funkcije, a ne na osobu iza njih. Ali o tome nešto kasnije. Sada je konačno Judy Garland dobila film o sebi, premda će joj iz groba vjerojatno biti svejedno. Hollywood je ugrabio priliku da opet aplaudira samome sebi i jednom od svojih ikoničnih "proizvoda", iako je "fabrika snova" taj "proizvod" iscijedila do posljednje kapi krvi, suza i znoja. Glumica Renée Zellweger dobila je šansu da oživi svoju karijeru, a smiješi joj se nominacija za Oscara. Takva su pravila. Vremena su se promijenila, sada Hollywood daje i drugu šansu onima koji nisu izdržali njegov tempo, koji su se usudili ostarjeti, samo ako se nanovo izmisle u skladu sa kanonom.
BILO JEDNOM U HOLLYWOODU: Quentin Tarantino stvarno ima „ono nešto“

BILO JEDNOM U HOLLYWOODU: Quentin Tarantino stvarno ima „ono nešto“

Quentin Tarantino svojevremeno je najavio da će u svojoj karijeri snimiti ukupno deset filmova i da će se nakon toga povući. Koliko se razumijemo u jednostavne matematičke operacije, poput zbrajanja, on je tu brojku već premašio, ali je zato skovao neki svoj specifičan obrazac u kojem on određuje koji njegovi filmovi tome pripadaju, a koji ne. Stvar je još kompleksnija ukoliko se u obzir uzme i njegov "univerzum" odnosno sklonost da glavne i rubne likove rodbinski i drugačije povezuje kroz filmove, bilo da je njihov kompletni autor ili da je za njih barem napisao scenarij. Bilo kako bilo, „Bilo jednom u Hollywoodu“ se uzima za njegov deveti, pretposljednji film ... A to je kompleksan film koji se može analizirati u beskonačnost, kojem se može prilaziti iz mnoštva kutova i o kojem će tek biti pisano
ČEKAJUĆI BARBARE: Pre dvadesetak godina ovo bi bio film za Oscare

ČEKAJUĆI BARBARE: Pre dvadesetak godina ovo bi bio film za Oscare

Kolonizacija kao takva podrazumeva dve strane sa pripadajućim svetonazorima. Sa jedne strane, imamo kolonizatore i njihov narativ kako oni usled svoje superiornosti (naučne, tehničke, a u ekstremnom slučaju i rasne) donose progres u novootkrivene divlje krajeve i pritom su prilično nesvesni da im je glavni izvozni proizvod upravo destrukcija. Sa druge, pak, te "primitivce", "divljake", "barbare" koji tu destrukciju i okupaciju pokušavaju preživeti kako znaju, birano prihvatajući dostignuća nove "civilizacije", a pružajući otpor neprijatnim aspektima poput okupacije i tutorstva. Snishodljivi ton se tu nekako podrazumeva. Formula važi u svim slučajevima kolonijalne i ine okupacije, ali tu ne treba upadati u zamku romantizacije divljaštva koja vodi u anti-civilizacijske stavove.
BOŽANSKA LJUBAV: Godina je 2027. i ovako to izgleda kad Crkva preuzme državu

BOŽANSKA LJUBAV: Godina je 2027. i ovako to izgleda kad Crkva preuzme državu

Godina je 2027. i Brazil je postao skoro u potpunosti teokratska država. Formalno, vlast i administracija su podeljeni na državnu i crkvenu, pritom državna neodoljivo podseća na tehnički napredniju, ali jednako glomaznu varijantu iz kultnog filma „Brazil“ Terryja Gilliama, dok je crkvena sasvim u improvizovanom duhu novosvetskog evangelizma, ali ideje i ideali su im isti. Primera radi, dok običan puk čeka u natrpanim čekaonicama da bi dobio priliku da bude ponizan pred šalterskim službenicima, trudnice dobijaju masažne fotelje i priliku da svugde gde trebaju uđu preko reda, čime se makar nominalno sledi "family values" dogma. Čak ni slavni karneval više nije karneval, već je postao festival superiorne božanske ljubavi. Tako to može izgledati kada se dogodi da Crkva preuzme državu.
KOMBI SLOBODE: Jedan od filmova koji će obeležiti 2019. godinu

KOMBI SLOBODE: Jedan od filmova koji će obeležiti 2019. godinu

„Kombi slobode“ je primer distributerskih "pesničkih" naslova koji možda opisuju elemente radnje nekog filma, ali zapravo nemaju nekog naročitog značenja. Da, drugi film rusko-američkog reditelja Kirilla Mikhanovskog u svom zapletu sadrži kombi i preispituje slobodu, mada te dve stvari zapravo nisu povezane. Originalni engleski naslov „Give Me Liberty!“ (baš tako, sa uskličnikom) je tu mnogo znakovitiji: reč je o delu parole iz vremena Američke revolucije, njihovog "Domovinskog rata" u kojem su se suprotstavili imperijalnom okupatoru. Drugi deo iste parole je glasio "or Give Me Death!", a cela se parola može slobodno prevesti kao "Sloboda ili smrt!", što zvuči zloslutno i zlorabljeno, ali je apsolutno primenjivo na sve likove filma, glavne i epizodne, koji kao da sve vreme hodaju po ivici noža, ne znajući šta će im doneti slobodu (zapravo oslobođenje i odrešenje od svakodnevnih muka), a šta ih može gurnuti direktno u smrt.
NEK BUDE SVJETLOST: Prvi uradak iz istočne Europe koji se bavi fenomenom militanata i otrova koji oni prosipaju

NEK BUDE SVJETLOST: Prvi uradak iz istočne Europe koji se bavi fenomenom militanata i otrova koji oni prosipaju

Naslov izvučen iz crkvene propovjedi, odnosno iz samog početka Biblije, glasi "Nek bude svjetlost", i vrijeme je nekako svečarsko, božićno i praznično u brdskom selu na sjeveru Slovačke prekrivenom snijegom, ali u filmu slovačkog redatelja sa zagrebačkom adresom Marka Škopa vlada potpuni mrak u kojem se svjetlost na kraju tunela ni ne nazire. S dobrim razlogom, naravno: životom u selu vladaju Crkva, policija i paravojna formacija koja agresivno regrutira i obučava pomladak za borbu protiv neprijatelja unutarnjih i vanjskih, dakle u praksi - muslimanskih izbjeglica, homoseksualnih osoba, dekadentnog liberalizma i svega onoga što ruši tradicionalni slovački i katolički moral oličen u marionetskom režimu Jozefa Tise koji se, kako izgleda, vraća u modu. Istini za volju, nije situacija bolja ni na nekim drugim mjestima, ali to nije tema ni ovog filma ni ovog teksta.

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. OTETO IZ TMINE: Negiranje genocida u Srebrenici pitanje je dobrog odgoja

    11.07.2020.

    Bojan Tončić

    OTETO IZ TMINE: Negiranje genocida u Srebrenici pitanje je dobrog odgoja

  2. DRUGO MIŠLJENJE ZDENKA DUKE: Paradoksalno, težak poraz sreća je u nesreći za SDP

    09.07.2020.

    Zdenko Duka

    DRUGO MIŠLJENJE ZDENKA DUKE: Paradoksalno, težak poraz sreća je u nesreći za SDP

  3. NON SERVIAM IGORA MANDIĆA: „Srpski životi su važni???“

    23.06.2020.

    Igor Mandić

    NON SERVIAM IGORA MANDIĆA: „Srpski životi su važni???“

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije