Ma koliko se politike mijenjale i ma koliko državno-pravni, kulturološki i ini okviri bili varijabilni, škola će uvijek biti – škola. Odnosno, bit će to sustav za sebe u kojem se formiraju paralelni i prepleteni odnosi moći i hijerarhije. Ne tako davno, imali smo hrvatski film na tu temu, s fokusom na individuu, novu pridošlicu u sredinu, koja pokušava taj sustav promijeniti iznutra. O „Zbornici“ Sonje Tarokić smo pisali i na ovim stranicama. Ove godine, pak, imamo film „Zakon zbornice“ koji je premijeru imao zimus na Berlinaleu, da bi tokom jeseni jako podigao svoju vidljivost globalno s internacionalnom distribucijom pod okriljem kompanije Sony, nominacijom za nagradu Europskog parlamenta LUX, kao i činjenicom da se radi o njemačkom kandidatu za Oscara za najbolji strani film. Mi smo ga imali prilike pogledati na ZFF-u.

Ovogodišnji Zagreb film festival završio je projekcijom vrlo dobrog srpskog filma „Čuvari formule“ režisera Dragana Bjelogrlića. Tema je pogibeljni incident 1958. godine u Institutu za nuklearne nauke u Vinči, petnaestak kilometara od Beograda. Institut je osnovan malo poslije jugoslavenskog raskida sa Sovjetskim Savezom i Staljinom, a strogo tajna i nikad službeno potvrđena ideja bila je da Jugoslavija tamo izradi atomsku bombu. Nakon projekcije prepuno Kino SC-a film je nagradilo višeminutnim aplauzom, a glasan pljesak je dobila i filmska ekipa koja je stigla na zagrebačku premijeru – Dragan Bjelogrlić, Radivoje Bukvić, Alisa Radaković i Jovan Jovanović. Nema sumnje da će "Čuvari formule" biti veliki kino hit u zagrebačkim kinima u koja uskoro stiže

Na nedavno održanim danima BiH kulture u zagrebačkom kinu Tuškanac prikazana je bosanskohercegovačko-makedonska koprodukcija, film „Najsretniji čovjek na svijetu“, redateljice Teone Strugar Mitevske koja scenarij supotpisuje s bosanskohercegovačkom scenaristicom Elmom Tataragić. Film progovara o ranama davnog ili ne tako davnog rata (ovisno o kutu gledanja), o statusu krivnje i zamjeranja tridesetak godina nakon krvavog sukoba. Iako tematizira bolne posljedice prošlosti koje su itekako vidljive diljem Bosne i Hercegovine, film na humoristično-ciničan način govori o stanju te države danas, ali i o novim generacijama koje su manje opterećene nečim o čemu su samo slušale, generacijama koje ne obraćaju pažnju na vjeru i naciju. Glavna poruka filma, moglo bi se reći, jest univerzalna ljubav, a ne kolektivna mržnja. Kozmopolitizam naspram vjera i nacija.

Australski film "Buoyancy" upoznaje nas sa dečakom po imenu Chakra (Sarm Heng), a njegova priča počinje u Kambodži, gde mukotrpno radi na poljima riže sa svojom siromašnom porodicom. Ono što će mu se uskoro dogoditi, mnogi su osetili na svojoj koži, u stvarnom životu. Zbog siromaštva, Chakra je odlučio da pobegne iz rodne Kambodže, ilegalno se dokopa Tajlanda i tamo pronađe bilo kakav posao kako bi mogao da izdržava sebe i svoju porodicu. Na početku će to sve izgledati kao super prilika. On će se sastati sa nekoliko ljudi, odnosno radnika, a svima njima je obećan posao koji je dobro plaćen. Međutim, za manje od jednog dana, svi će biti prodati i postaće robovi na brodu kojim upravlja nemilosrdni i zastrašujući kapetan Rom Ran (glumac i kaskader Thanawut Kasro). Život u siromaštvu i bedi koji je imao u rodnoj Kambodži uskoro će za ovog nesrećnog dečaka izgledati kao život na britanskom dvoru.