PRŽENJE MOZGA: Novi Sad – ružan kao radikal

15.10.2018.

Dinko Gruhonjić

PRŽENJE MOZGA: Novi Sad – ružan kao radikal

Zvuči kao scenario za film katastrofe, ali to nažalost nije fikcija već ogledalo “naprednjačke” vlasti, koja ni do danas nije odgovorila na prosto pitanje: kako je moguće da je nadzornim organima promakla ta “sitnica” da je investitor fundamentalno izmenio projekat i doveo u opasnost život i zdravlje građana? Za takvu stvar, u iole normalnijoj državi, odgovorni bi fasovali dugogodišnju robiju na kojoj bi imali prilike da u zatvorskoj biblioteci čitaju stručnu literaturu o zidanju objekata na močvarnim površinama. Ustvari, zašto se uopšte čudimo ovim podvizima “naprednjačke” vlasti, koji su pod izgovorom “modernizacije” Novi Sad zagušili u svakom smislu pa će nakon njihovih podviga grad plivati u govnima, uz neopisive saobraćajne gužve? Zašto se čudimo majmunima što preziru grane sa kojih su sišli?
BURE BARUTA: Sretne vam još četiri godine ovoga

09.10.2018.

Ahmed Burić

BURE BARUTA: Sretne vam još četiri godine ovoga

Za one kojima nacionalne stranke u BiH nisu pri srcu, u nedjelju navečer, 7. oktobra, nakon zatvaranja glasačkih mjesta i objavljivanja preliminarnih rezultata izbora stvari su izgledale doista katastrofalno. Sve u svemu, obećavalo se još četiri godine regresije, natezanja koje je rezultiralo sveopćim padom. U posljednje četiri godine mandata u kojima su vlast obnašali SDA, HDZ i SNSD nije učinjeno praktično ništa, i sve je izgledalo da će se tako i nastaviti: tenzije, prizivanje sukoba, zastoj u gradnji autoputa, pad životnog standarda. Skoro očajan, napisao sam Facebook status: “EU nas neće, sami ne znamo. Sretne vam još četiri godine ovoga. Ko ostane zadnji, neka ostavi ključ u ambasadi Sjedinjenih Američkih Država.” U međuvremenu, iz Mostara, oglasio se i Dragan Čović koji je jedva susprezao bijes, zbog činjenice da na, otprilike, jedan glas za njega dolaze čak tri za Komšića.
UZ POLEMIKE O PROPALOJ DRŽAVI HRVATSKOJ: Pacijent je stabilno mrtav

02.10.2018.

Nataša Škaričić

UZ POLEMIKE O PROPALOJ DRŽAVI HRVATSKOJ: Pacijent je stabilno mrtav

Tako smo najednom došli do točke u kojoj se u Hrvatskoj naprosto mora vratiti na ratno stanje, jer druge supstance osim ideje o Big Bangu Velike Nacije – velika je samo po tome što se ratosiljala Srba i Balkana – nema, naprosto se nije imala prilike razviti. Hrvatski se nacionalisti tako danas bore za jačanje nacionalnih mitova s početka 90-ih. Pored širenja sasvim eksplicitnih referenci na simbole i poruke iz NDH i prijedloga da se antifašizam izbaci iz Ustava i/ili tumači drugačije, podmetanja klerikalizma i konzervativizma kao recepta za spas nacije, tu je i javni obračun sa svim antifašističkim inicijativama, pod egidom njihovog izjednačavanja s komunizmom, a komunizma s fašizmom. Takvi su trendovi, da ne bi bilo zabune, dio političkog i medijskog mainstreama i vrlo su bitni za ono što se događa ispod žita, a to je ekonomska preraspodjela snaga oko koje vlada opći kaos.
PARANOJA MARKA TOMAŠA: Ličiti na Bosnu i Hercegovinu

25.09.2018.

Marko Tomaš

PARANOJA MARKA TOMAŠA: Ličiti na Bosnu i Hercegovinu

Ako se upustiš u pisanje o predizbornoj Bosni i Hercegovini, a pri tomu nemaš nikakav plan niti znaš kuda vodi to što si počeo pisati, onda si na dobrom putu i situacija u kojoj se nalaziš prilično precizno opisuje zemlju o kojoj si htio pisati. Bosnu i Hercegovinu koju, jebiga, voliš onako kako obitelji vole one crne ovce u svojim redovima. Ne mrzim ja BiH, daleko bilo, ali ne volim to što me ovakva kakva jeste zajebava cijeli život. Sve ovo što govorim ne odnosi se na zemljopisni pojam imenovan Bosna i Hercegovina. Lijepa je to zemlja, ne samo što je moja, lijepa je kao i svaki kutak ovog planeta. Ona je predivan glatkokožni dio jednako predivnog tijela. Ono što me iritira u BiH jeste takozvano društvo, način na koji je dezorganizirano, ako pretpostavimo da nešto što bismo mogli nazvati društvom u Bosni i Hercegovini uopće postoji.
DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Nevidljivi plamen

21.09.2018.

Tatjana Gromača

DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Nevidljivi plamen

Gašenjem Uljanika naše iskustvo unutar svijeta koji ovom simboličkom gestom konačnoga nasilja i gađenja spram oblika postojanja i djelovanja koji su također poznavali svoje nepravednosti i nejednakosti, svoja nelegalna bogaćenja i neslobode, postaje prošlost. Bešćutna likvidacija „Uljanika“ na jedan širi, metaforički način ne znači samo i prije svega lišavanje egzistencije i smisla onih nimalo zanemarivih nekoliko tisuća radnika i porodica čiji je opstanak on osiguravao, već znači definitivan čin ulaska u prostor kaosa. Ovaj „poslovni potez“ ne osigurava samo glad, ugroženost, apatiju i besperspektivnost, porast kriminala i nezakonitih radnji, već osigurava generalni pokop, hladni funeral svijeta koji svoj temelj i svoje opravdanje želi vidjeti u koliko-toliko uređenom, sigurnom i pravednom socijalnom poretku.
PRŽENJE MOZGA: A ti? Za šta živiš?

04.09.2018.

Dinko Gruhonjić

PRŽENJE MOZGA: A ti? Za šta živiš?

Na bini se odvijala prava herojska drama, jer su glumci i glumice pričali priču o porodici Ribar, o Ivi Loli, njegovom bratu Jurici, ocu doktoru Ivanu, Lolinoj ljubavi Slobodi Trajković, ali i čitavoj generaciji mladih ljudi koji su dali svoje živote u borbi protiv fašizma. Mladi protagonisti pokušavali su da kažu nešto i o svojoj generaciji, o samima sebi, da odgovore na pitanje da li i danas postoje ideali i da li i danas postoje heroji koji bi za te ideale dali i svoj život, kao braća Ribar i kao Sloboda. Sa pozornice je odzvanjalo i pitanje šta je danas borba protiv fašizma, u vreme narastajućeg nacionalističkog i revizionističkog ludila. Jer ideja predstave je da koautori i izvođači predstave, zajedno sa publikom, prođu kroz sva ta pitanja. I da ih postave pre svega samima sebi. “Za šta živiš?”, bilo je pitanje postavljeno na pozornici i sa pozornice prema publici. Odgovor koji se čuo iz donjeg dela bašte, tamo gde su sedeli oni “nezainteresovani”, bilo je - mljackanje i srkanje.
SAVRŠENA UVERTIRA ZA NOVI PAKAO: Devedeset i druga vratit će se opet

26.08.2018.

Faruk Šehić

SAVRŠENA UVERTIRA ZA NOVI PAKAO: Devedeset i druga vratit će se opet

Nemam ni živaca ni vremena nabrajati sve što je Milorad Dodik rekao, lansirao u medijski prostor, sve su to bile riječi teškog kalibra, koje su uvijek padale na plodno tlo. Jer ako nisam u pravu kako to da se onda u Republici Srpskoj izbori uvijek dobijaju na fašističkoj retorici, na ultra-mržnji prema Drugom, a taj Drugi uvijek su Bošnjaci, muslimani, rijetko kad su to Hrvati, a Albanci su im daleko pa nisu u opticaju kao dehumanizirani neprijatelji. Pa dobijaju se na takvoj retorici jer glasači to i žele, barem većina onih koji izađu na izbore. Svodeći Bošnjake isključivo na religijski udio njihovog identiteta, zanemarujući da ti Bošnjaci mogu biti ateisti, agnostici, anarhisti, nihilisti, lezbijke, gejevi, antinacionalisti, antifašisti, građani bez etničkog identiteta, redukujući ih na isti način kako je rekla Hanna Arendt da nju svode na njeno jevrejstvo, dok je ona puno više od toga, vrše savršenu uvertiru za nove zločine.
SLUČAJ ZAPREŠIĆ: Kako politički preživjeti prepoznatu manu mozga?

23.08.2018.

Nataša Škaričić

SLUČAJ ZAPREŠIĆ: Kako politički preživjeti prepoznatu manu mozga?

Pristojan čovjek i pristojna Vlada u okavom trenutku kolektivno pogne glavu, izraze sućut žrtvama - pa taman da ih vodi misao da idući put moraju biti oprezniji kad rade sranja - no što rade osoba i stranka s psihopatskom političkom prošlošću? Oni čekaju da patolog obavi zadatak čačkanja po medicinskoj prošlosti mrtvog tijela, ne bi li se tu našlo nešto što bi izmijenilo tok povijesti od trenutka kad je Kujundžić bio samo katastrofa u javnom zdravstvu, do trenutka kada je to postalo očito svima. I zaista, otkriveno je da je mladić imao “neprepoznatu srčanu manu” i da je, prema tome, morao umrijeti, pa ministar mirne savjesti može nastaviti srkati čaj, namještati sombrero ili što već radi da bi uredio raspadajuće zdravstvo. Proći će, misli Kujundžić, ova medicinska glupost u idiotskoj javnosti i nitko se neće sjetiti činjenice da iz vrlo jednostavnog razloga nikada nećemo znati je li mladić morao umrijeti.
BURE BARUTA: Zato i jesmo konobari, po nacionalnosti, a ne po zanimanju

16.08.2018.

Ahmed Burić

BURE BARUTA: Zato i jesmo konobari, po nacionalnosti, a ne po zanimanju

Normalno, ako je ljudima, pa i cijelim narodima, a kod nas je, izgleda, tomu tako, suđeno da budu konobari, onda je bolje to raditi u Beču, Münchenu ili Dublinu za dvije hiljade eura, nego za upola manje u domovini, diljem krasne hrvatske obale. U kojoj nema perspektive. Umjesto da dižu i grade svoju zemlju, armije, nacije konobara nose tacne ispred srednje klase u Evropskoj uniji. Ko zna koliko će trajati i srednja klasa i Evropska unija, ali dok ide – ide!? Jesu li ti ljudi zaslužili više od toga nego da budu konobari ili spremačice? Bez omalovažavanja, to su časni poslovi, zato ovo i pišem, cijenim svakoga ko ih zna raditi, i zato me i brine jer se sad odjednom, za potrebe turističke sezone, svi trebaju pretvoriti u to. Nismo svi za sve. Međutim, izgleda da sve to skupa ipak ima i jednu vedriju stranu.
DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Azili za odbjegle

18.07.2018.

Tatjana Gromača

DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Azili za odbjegle

Predati se masi znači zaboraviti na sebe. Unutar čovjeka postoji još tihi komadić sjećanja – glas nezadovoljnog unjkala koje istovjetnim, jednoličnim tonovima pokušava podsjetiti na bolećivo važnu nužnost održanja imaginacije na životu. Ali, ona je već zamrla – izravno, pred očima i protivno osobnoj volji oštećenika, koji se priprema da postane još jedno biće – spužva, čovjek bez svojstava sposoban prilagođavanju najžalosnijim naravima – sve kako bi dojmovi takvih gordih pojava o njima samima ostali blistavo netaknuti. Moguće je da su navike opijanja, ili već neki od načina zamagljivanja svijesti, koja je u stvari već dobrano uspavana, načini da se čula usmjere k putovanjima kakve rutina masovne svijesti zabranjuje i poništava. Ali, ova opijatnost otvara zonu utisaka drugačije vrste od onih kakve kreira vježbom uhodana imaginacija.

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. PRŽENJE MOZGA: Novi Sad – ružan kao radikal

    15.10.2018.

    Dinko Gruhonjić

    PRŽENJE MOZGA: Novi Sad – ružan kao radikal

  2. BURE BARUTA: Sretne vam još četiri godine ovoga

    09.10.2018.

    Ahmed Burić

    BURE BARUTA: Sretne vam još četiri godine ovoga

  3. UZ POLEMIKE O PROPALOJ DRŽAVI HRVATSKOJ: Pacijent je stabilno mrtav

    02.10.2018.

    Nataša Škaričić

    UZ POLEMIKE O PROPALOJ DRŽAVI HRVATSKOJ: Pacijent je stabilno mrtav

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije