BURE BARUTA: Čapljina je srce Kosova

07.10.2016.

Ahmed Burić

BURE BARUTA: Čapljina je srce Kosova

I kad nema Srba, uvijek postoji zajednički dušmanin. Kad je Mandžukić pospremio treću kuglu iza gola nesretnog kosovskog golmana, valjalo je naći novu zanimaciju. A to je tako lako, kao u pjesmi grupe Cacadou look: s naše tribine se začulo „ubij, ubij, ubij Srbina“, a cijeli je stadion oduševljeno zapljeskao tom univerzalnom modelu. Tip pored mene, sebi u bradu mrmlja, kao da ponavlja pjesmicu koju će izreći pred učiteljicom – „u Čapljini klaonica bila/puno Srba Neretva nosila“. Nek’ se nađe, jer mržnja, je kao i droga: nema domovinu. Ali, ima Srbe. I kad ih nema. Majstor iz Kosovske Mitrovice, u novom odijelu socijalističkog direktora, objašnjava nogometnu genezu Kosovara – „Meni je na prvom mjestu bila Jugoslavija. Onda, kad se raspala počeo sam pratiti Albaniju, i ona mi je bila najdraža. Sad imam Kosovo, a treća mi je … malo Turska“. Kao u vicu o Muji i Japancu, sad mu je Turska na trećem mjestu, ali razvijaće se to, nema sumnje.
PISMO PREVARENIM KLINCIMA: Vaša djeca će se sutra stidjeti onoga čime se vi danas ponosite

23.09.2016.

Marko Tomaš

PISMO PREVARENIM KLINCIMA: Vaša djeca će se sutra stidjeti onoga čime se vi danas ponosite

Ne držite ruku na srcu kada svira himna. Himne budu i prođu. U srcu nema prostora za traćenje. Ono je kao soba u japanskom hotelu. Himna ga učini nepodnošljivim mjestom za život. Vaša djeca će se sutra stidjeti onoga čime se vi danas ponosite. Države, baš kao i himne, budu i prođu. Život nije generalna proba. On bude i prođe. Ne smije se umirati za državu. Treba živjeti. Nemojte mrziti svoju državu. Nemojte mrziti ni tuđu državu. Nemojte mrziti ni himnu. Ona je samo dio protokola i, manje ili više, zavodljiv komad glazbe, katkad istinski svečan, katkad tugaljiv, ali uvijek samo običan komad glazbe. Države treba žaliti baš kao i svaku prolaznu stvar, baš kao i ljudsku sudbinu. I zato im se treba smijati. I državi i sudbini. U lice. Treba živjeti nasmijan. U inat državi. U inat sudbini. Treba pobjeći od mrkih lica koja odlučnog pogleda gledaju u daljinu. Njima treba ostaviti države za koje se mora umirati.
PRŽENJE MOZGA: Koalicija četničke šajkače i vajkrema u Vojvodini

20.09.2016.

Dinko Gruhonjić

PRŽENJE MOZGA: Koalicija četničke šajkače i vajkrema u Vojvodini

Skupština Vojvodine dobila je, uz dosadašnji zvanični grb i zastavu, i takozvane tradicionalne simbole, koji su u stvari najobičniji istorijski falsifikat, kojim Srpska napredna stranka (SNS) još jednom pokazuje da Vučić dlaku menja, ali nacionalističku ćud nikako. Namera je jasna i očigledna: da se poništi vojvođansku multietničnost i multikulturalnost i da se ova pokrajina, koju Srbija i dalje tretira kao koloniju, dodatno „posrbi“. I obesmisli. Ovi groteskni simboli odmah su izvrnuti ruglu pa su se pojavile karikaturalne verzije zastave i grba koji predstavljaju kombinaciju četničke šajkače i popularnog mađarskog namaza „vajkrem“. To je ilustracija činjenice da je u koaliciji sa Vučićevim SNS-om u Skupštini Vojvodine i Savez vojvođanskih Mađara (SVM), najjača stranka te nacionalne manjine u Vojvodini. No, da se sad ne pravimo ludi, samo bi totalno neupućena osoba mogla reći da je iznenađena ovim potezom neuspešno lečenih radikala.
BURE BARUTA: Deklarativni, a dekorativni ljevičari

17.09.2016.

Ahmed Burić

BURE BARUTA: Deklarativni, a dekorativni ljevičari

U regiji, na političkoj sceni, ne postoje dvije sličnije pojave od Zorana Milanovića i Zlatka Lagumdžije: deklarativni, a dekorativni ljevičari, socijalno neosjetljivi, iznutra su osušili bit svoje stranke. I podnijeli ostavke, da bi preko satelita ostali kontrolirati svoje partije. Milanović, istina, nije bio krivično zaganjan, za razliku od Lagumdžije. Ali, zbrinuli su sebe, povlačeći se (pre)kasno da bi, u idejnom smislu, ostavili mogućnost popravljanja situacije koju su iza sebe ostavili. Kao u davnoj baladi koju je pjevala njihova, a pomalo i naša generacija, i jedan i drugi ostali su „to“ do kraja. I taman kad čovjek shvati da bi stvarno bilo jezivo da SDA pokupi baš sve i zbog nekih likova skonta da bi mogao glasati z SDP, javno se oglasi njegov bivši predsjednik. On „radi“ kao u bajci: poput prestanka čarolije u Pepeljugi, on lakeje pretvori u miševe, kočiju u tikvu, a bogatu nasljednicu u siromašnu ropkinju koju maltretiraju. I vrati nas u našu naivnost.
SREDNJE ZLO: Zašto bi samo mir urbane ljevice bio važan

14.09.2016.

Nataša Škaričić

SREDNJE ZLO: Zašto bi samo mir urbane ljevice bio važan

Za spektakularno glup poraz SDP-a na nedjeljnim izborima optužuju se apsistenti koji su „neosjetljivi na razlike između većeg i manjeg zla“. Što se tih optužbi tiče najbolji primjer za case study je izvještaj o glasanju srpskog biračkog tijela koji je potpuno marginaliziran u hrvatskim medijima. Manjinsko je srpsko stanovništvo tradicionalno i logično glasalo za SDP, no na ovim se izborima dogodio značajan pad podrške. Jesu li ti ljudi epistemički i moralno neodgovorni ili su samo prirodno reagirali na „fućka mi se za Za dom spremni“ i spominjanje majke „vojne lekarke“? Tko je taj koji će od građana Donjeg Lapca tražiti da odgovorno preskoče svoju uznemirenost i koncentriraju se na mir urbane ljevice u Zagrebu? Zašto se urbana ljevica u Zagrebu ne bi identificirala s etničkim Srbima u Donjem Lapcu? Apatija evidentno zahtijeva razumijevanje, bez obzira što na vlasti zato imamo tragičnu kombinaciju HDZ-a i Mosta.
PARANOJA MARKA TOMAŠA: U vama vidim buduću emigraciju

27.08.2016.

Marko Tomaš

PARANOJA MARKA TOMAŠA: U vama vidim buduću emigraciju

Gledao sam fotografije. Na njima moje prijatelje i još tisuće meni nepoznatih ljudi kako prosvjeduju hodajući beogradskim ulicama i ne traže promjenu. Traže da se neke stvari promisle, da neke stvari ostanu iste, da razmislimo prije nego krenemo mijenjati naličja naših gradova kako bismo udovoljili investitorima i njihovoj ideji progresa. Vidio sam u tim ljudima buduću emigraciju. Netko nam doslovno otima naše vlastite živote, privatizira ih i stavlja u službu progresa u kojem ćemo bivati plaćeni taman toliko da ne umremo kako bismo i sutra ponovno mogli doći na radno mjesto u nekom nama nepoznatom gradu. Ja valjda moram postati svjestan da živim u njihovom svijetu, u njihovom, ali doslovno njihovom, gradu i da nemam prava na uspomene, da budućnost nema prava na priče koje nam pričaju granitne kocke iz mog sokaka i jedna suha česma s koje su nene nekada davno nosile vodu kućama.
SDP-OV HASANBEGOVIĆ: Dobili smo dvostruki dokaz Milanovićeve gluposti

27.08.2016.

Nataša Škaričić

SDP-OV HASANBEGOVIĆ: Dobili smo dvostruki dokaz Milanovićeve gluposti

Nakon svega imamo dvostruki dokaz Milanovićeve gluposti: vjerovanje da će „dečki“ popušiti njegove fore, a realno su ga u javnosti zakucali kao rasni štemeri, plus vjerovanje da se u kampanji treba boriti za desne glasove i šurovati s ljudima koji su de facto prijetili vojnim pučem, dok u političkoj stvarnosti treba mobilizirati lijevo biračko tijelo. Kako je to tijelo već napaljeno strašnim iskustvom s palom vladom, za to mu je dovoljno samo jedno – da nedvosmisleno pokaže da je protiv revivala ustaštva, pa poslije može nastaviti sa svojom diletantskom klijentelističkom politikom. Uglavnom, prva se pogreška dogodila jer Milanović misli da je prekaljeni gangster, iako ima samo svega nekoliko godina pubertetskog iskustva na Trnju, a drugo jer misli da je superiorni političar, iako izbore dobija tek kad državni odvjetnik kriminalizira cijeli HDZ i kad zamalo svi završe u zatvoru.
ZAPISI IZ ČEKAONICE MILE STOJIĆA: Kapitalizam sa ljudskim licem

11.07.2016.

Mile Stojić

ZAPISI IZ ČEKAONICE MILE STOJIĆA: Kapitalizam sa ljudskim licem

U prvim vjerničkim redovima slikali su se ponovo političari, varalice i licemjeri, gavani jednog izmrcvarenog i osiromašenog naroda. Nikad se više nije govorilo o Bogu, a nikad se manje nisu poštovale božanske zapovijedi. Umjesto skromnosti vlada bahatost, umjesto solidarnosti egoizam, umjesto darivanja otimačina, a umjesto ljubavi mržnja. Bogomolje su nekad bila prazne, likuju oni, ali prešućuju da su tad tvornice bile pune. Danas se i posljednje tvornice gase, a nove bogomolje svakim danom niču. Nakon što su posljednjih decenija neumjesno ”poturčili“ i arabizirali bosansku vjersku običajnost, najistaknutiji predstavnici uleme sad tu običajnost žele nasilno bošnjačiti, pa se predlaže i novi naziv Bajrama - Hižaslav. Što je, dakako, postalo predmetom velike šegačine na društvenim mrežama. I tako, prolazi još jedno kišno ljeto, u apatiji i depresijama. More je za nas, zbog opće neimaštine, postalo misaona imenica.
BURE BARUTA: Bajram u Parizu i kradljivci bicikala

08.07.2016.

Ahmed Burić

BURE BARUTA: Bajram u Parizu i kradljivci bicikala

Noć pred Bajram, u Parizu, u 12 arondismanu, planirao sam kako ću ujutro biciklom otići u radnju koja se zove Sabah, kupiti kadaifa i baklava, da uveče počastim društvo koje će se okupiti. Trgovinu, inače, drži sirijat, turski pravoslavac, i u njoj se prodaju proizvodi koji hrane nostalgiju, uglavnom iz Turske i Bliskoga Istoka. Probudio sam se, a bicikl više nije bio u dvorištu, preko noći ga je neko ukrao. Nakratko, kao da mi je neko ukrao Bajram. U posljednje se vrijeme, nekako, sve češće tako osjećam: kao da mi je neko nešto ukrao. Doduše, vjerski identitet nikad nisam gajio, to je uvijek bilo nešto što su nane, majčina i, pogotovo, očeva majka čuvale kao svoju, duboko intimnu stvar. Što se tiče, nekog šireg, evropskog identiteta, i za njega mi se čini da mi je ukraden. Mislim na Bajram u Sarajevu, na somune, baklave i halve i na humke najdražih na brežuljcima na koje danas neću stići.
BURE BARUTA: Requiem za Uzeira Srnu

14.06.2016.

Ahmed Burić

BURE BARUTA: Requiem za Uzeira Srnu

Zadnji put sam utakmicu Hrvatske i Turske gledao u nešto drukčijem ambijentu: godine 2008., Euro se igrao u Austriji i Švici, a trebalo je biti u Stocu, gradiću u Hercegovini oko kojeg se vodio rat, a koji je i dan danas kost u grlu (bosansko)hercegovačke svakodnevice. Gradić je bio podijeljen nevidljivom “navijačkom” linijom. Crvenjelo se i u hrvatskim i u bošnjačkim kafićima. Istina, dezeni su drukčiji, ali je paradoks još jednom pobijedio. Izbijanje ozbiljnijih sukoba u Stocu su tada spriječili specijalci dovedeni iz Republike Srpske, odnosno Trebinja, specijalno za tu priliku. Neko se pametan u policiji dosjetio da gorštaci iz Trebinja i Bileće, neće imati milosti ni popusta ni za turske ni za hrvatske navijače. Još pamtim šta mi je rekao znanac, inače ratni zatočenik logora u Dretelju: “Kad su uhvatili onog nekog Hrvata i krenuli ga mlatit’, tako su ga izdegenečili, da mi ga je bilo žao.”

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. OTETO IZ TMINE: Kakav je osećaj živeti dvadeset godina u tuđem stanu

    04.08.2017.

    Bojan Tončić

    OTETO IZ TMINE: Kakav je osećaj živeti dvadeset godina u tuđem stanu

  2. PROVINCIJA U POZADINI: Cinični osmijeh Mona Lise

    12.07.2017.

    Ahmed Burić

    PROVINCIJA U POZADINI: Cinični osmijeh Mona Lise

  3. DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Zona jeze

    11.07.2017.

    Tatjana Gromača

    DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Zona jeze

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije