CRVENA VODA: Novi roman Jurice Pavičića jedan je od najboljih trilera hrvatske književnosti

CRVENA VODA: Novi roman Jurice Pavičića jedan je od najboljih trilera hrvatske književnosti

Književna karijera koju Jurica Pavičić vodi paralelno uz onu novinarsku, ali i onu filmsko-kritičarsku, razvija se na najbolji mogući način. Iz knjige u knjigu taj se autor evidentno razvija te se u svakom svome novom oknjiženju trudi (i to uspijeva) izbjeći i ne ponoviti nedostatke koje je kritika primijetila kod prethodnih mu knjiga. Tako je njegov prije tri godine objavljeni roman „Žena s drugog kata“ bio istaknut kao dotadašnji vrhunac njegova opusa, jer u njemu nije bilo nekih boljki njegovih prethodnih romana - nedovoljno profiliranih likova, stilskih nezgrapnosti i jezičke hrapavosti, žurnalističkog diskursa i esejističkih umetaka koji bi roman svojom eksplicitnom društvenom kritičnošću činili prirepkom Pavičićeva novinarskog angažmana. Nijedne od tih manjkavosti nema ni i u Pavičićevu novome romanesknome djelu „Crvena voda“.
VERNON SUBOTEKS: Muzički žileti „Despentes Recordsa“

VERNON SUBOTEKS: Muzički žileti „Despentes Recordsa“

Usporedba s Balzacom stoji - kao da je stari Honoré ušmrkao sve lajne ovog teksta, u istom gradu, u istom "od vrha do dna" svijetu, stoljeće i pol kasnije. Od borbe beskućnika za teritorij u karakaš harmoničnoj formi do animalnog fajta menadžera opijenih moći. "Vernon" nije freska neturističkog Pariza, roman je to o ljudskoj srži, ne samo Parižana, već općenito, onoga što je Balzac imenovao La bête humaine - ljudskom zvijeri. Teško je u sudaru s ovim vlakom napisati klasičnu književnu kritiku. Miješaju mi se reference muzike koju volim, grada koji sam osjetio, jezika kojim baratam i romana koji probija zvučni zid. Virginie je nevina porno glumica. Virginie je dugokosi skinhead. Virginie je empatična brokerica. Virginie je bogati imigrant. Virginie je beskućni kućni ljubimac. Virginie je basistica koja ne svira. Virginie je offline internet junkie. Virginie je Pariz.
SISAK SE USPJEŠNO PRETVARA DA SPAVA: Pjesnik ozbiljnih namjera i nimalo uspavljujuće štivo

SISAK SE USPJEŠNO PRETVARA DA SPAVA: Pjesnik ozbiljnih namjera i nimalo uspavljujuće štivo

Treći dio koji nosi naslov kao i sama zbirka počinje “Željeznicom” u kojoj lirski subjekt čeka vlasnik koji kasni 270 minuta, u gradu koji je “govno i koji uopće nije loš”, u gradu u kojem naprosto moraju postojati vlakovi za sve one koji žive među jeftinim kulisama s propalom industrijom, uz vodu, uvijek hladnu, i mutnjikavu. Grad koji se uspješno pretvara da spava boluje od nekoliko bolesti - ignoriranja, izrugivanja i napuštanja, grad je to “u kojemu uvijek nešto promašujemo - ljubav svog života ili onu nestašnu rupicu u koju se umeće pedeseta svjećica na torti” stoga je naslovna pjesma “Sisak se uspješno pretvara da spava” kulminacija autentičnoga, višestruko izmijenjenoga i doživljenoga iskustva grada. Svaki bi “čovjek barem jednom u životu noću trebao isploviti na rijeku” kako bi udahnuo i izdahnuo težinu grada, a onda nehotice laktom okrznuo prolaznike što bi bio povod razgovoru, a možda i akciji.
DETUĐMANIZACIJA: Sve što nam je Ivo Sanader otkrio je to da „nije još vrijeme“

DETUĐMANIZACIJA: Sve što nam je Ivo Sanader otkrio je to da „nije još vrijeme“

U čemu je problem, zašto izlazak memoara političara iz vremena rata, općeg društvenog prijeloma, međunarodnog priznanja države i privatizacije ima potpuno banalan javni učinak? Uzrok tog fenomena osim, uglavnom, čast iznimkama, leži u maksimi kojom u svojim djelima obilaze oko važnih događaja iz novije povijesti kao „mačak oko vruće kaše“. To je ona seriozna „nije još vrijeme da se iznesu svi detalji“ ili još kraće „nije još vrijeme“. To je ono što nam iz HDZ-a govore kad se postavi pitanje normalizacije odnosa na Balkanu, politike HDZ-a u BiH, ili istrage o bogaćenju pri švercu naoružanja za Domovinski rat. Nije vrijeme. Kada će to vrijeme doći, nitko ne zna. Ali je to zgodna izlika HDZ-ovaca koje svrbi ruka i pogoni svijest o vlastitoj važnosti pa pišu i objavljuju memoare, da zaobilaze ili ih obrađuju u stilu zapisnika sa sastanaka, sve one teme koje bi mogle biti interesantne čitateljima koje još zanimaju politika i novija povijest.
MAKSIMUM JATA: Knjiga bez fabule, knjiga stanja, atmosfere i raspoloženja - odreda sivih

MAKSIMUM JATA: Knjiga bez fabule, knjiga stanja, atmosfere i raspoloženja - odreda sivih

Tea Tulić uspješno je prenijela sivilo Rijeke. Kako u deskriptivnim dionicama, tako i tjeskobnim ozračjem knjige koje korespondira ozračju toga grada. Jer Rijeka svakako jest među najsivljim gradovima Hrvatske. I među najprljavijima. Ma koliko mi Riječani šutjeli o tome. „Maksimum jata“ knjiga je prozne poezije tjeskobe. Knjiga neuspješne borbe protiv nemoći. Knjiga o ustajalosti, knjiga o truleži. S dijelovima koji pomiču granice i dotiču emocionalne strune. I dijelovima koji, nažalost, ništa i nikog ne pomiču, niti dotiču, niti spotiču. A i po tome je „Maksimum jata“ odrazom Rijeke. Grada kojem tepaju „da teče“. A mjesto na kojem taj tok prolazi gradom nazivaju „Mrtvim kanalom“. Ukratko, grad paradoksa. A „Maksimum jata“ knjiga je para-doks, knjiga para-dokumentarnosti, knjiga koja poetizira svoju dokumentarnost. I upravo u tim dijelovima je najjača. A u njima kao da se naslućuje da je autorici žao što njezin dojam o svojem gradu nije drukčiji.
DOĐI, VIDI, PRIČAJ DALJE: Bosna i Hercegovina napokon ima turistički vodič – 30 nezaboravnih destinacija

DOĐI, VIDI, PRIČAJ DALJE: Bosna i Hercegovina napokon ima turistički vodič – 30 nezaboravnih destinacija

Nepostojanje turističkog vodiča Bosne i Hercegovine frapantna je činjenica. Ovu zemlju dotiče tek vodič za Balkan tvrtke Lonely Planet, dok je usprkos supostojanja „paralelnih“ Ministarstava turizma manjak njezinog predstavljanja još neobičniji. Zato je Amel Salibašić, inženjer računarstva nastanjen u Austriji odlučio svoj hobi obilazaka prirodnih ljepota svoje domovine uobličiti u projekt koji je dosad objavljen na engleskom, njemačkom, turskom i hrvatskom jeziku, a u pripremi je i format na češkom. Knjiga sama po sebi ima sva obilježja fanzina – po pitanju prijeloma i opreme. Nekakav kritičar dizajna u rukavicama, imao bi laku metu u ovom samizdatu. Autorov je naglasak na predstavljanju brdsko-planinskog turizma i uživanju u bistrim i hirovitim rijekama pogodnima za rafting i ribolov, prostranim planinama privlačnim za planinare i skijaše uz brojne spilje, posjetu gradovima s kulturno-historijskim spomenicima.
GOLI ŽIVOT: Valja nam na ovo staviti upitnik, kao i na sve što tišti odnose Hrvata i Srba

GOLI ŽIVOT: Valja nam na ovo staviti upitnik, kao i na sve što tišti odnose Hrvata i Srba

Rat Hrvata i Srba završio je prije 21 godinu, ali istinski mir, kako svjedočimo i zadnjih mjeseci (afera Milanović, razmjena diplomatskih nota…) nikako da nastupi. U takvim okolnostima nameće se, barem se nama tako čini, potreba da svi oni koji proučavaju bremenite hrvatsko-srpske odnose i pišu o njima, imaju u vidu hoće li njihov rad doprinijeti istinskom miru ili ga odložiti na neko vrijeme, pa čak ga i onemogućiti. Čini se da te potrebe nije bio svjestan autor prave hrestomatije o posljednjem hrvatsko-srpskom ratu, dvotomne knjige pod nazivom „Goli život - Socijetalne dimenzije pobune Srba u Hrvatskoj“, zagrebački sveučilišni profesor Ozren Žunec, stručnjak za sociologiju rata i ugledni publicist čija se riječ, popularno kazano, i cijeni i ne poriče.
BORNHOLM, BORNHOLM: Napeta priča o ljudima koji nisu imali sreće

BORNHOLM, BORNHOLM: Napeta priča o ljudima koji nisu imali sreće

Kritika ga voli nazivati „najčeškijim poljskim piscem“, jer svoje stranice omata ironijom i toplim, blagim humorom. Hubert Klimko-Dobrzaniecki, osebujan je lik - studirao je teologiju, filozofiju i islandsku filologiju; bavio se raznim zanimanjima, između ostalog bio je pantomimičar, svinjar, poljoprivredni radnik, švercer dijamanata, čerupao je purane, prodavao je kavijar i umjetnička dela. Ovdje nas suverenom rukom vodi kroz dvije paralelne priče, donoseći nam roman o ljudima koji nisu imali sreće, kojima je povijest potpomognuta ljudima zlim i pokvarenim podmetnula nogu pa se cijeli daljnji tijek njihova života sveo na bezuspješno ustajanje i novo posrtanje; ujedno je to priča i o usamljenicima, pojedincima koje karakterne osebujnosti sprečavaju u uspješnoj komunikaciji, a nesklona ih okolina ne želi prihvatiti kakvima jesu već im s osobitom okrutnošću nameće očekivanja koja nisu u stanju ispuniti, ili iz etičkih razloga ne žele ispuniti.
MILA: Božo Vrećo - postmoderni šaman, kod kuće cijenjen, ali osporavan i zlonamjerno napadan

MILA: Božo Vrećo - postmoderni šaman, kod kuće cijenjen, ali osporavan i zlonamjerno napadan

Mladić odrastao na Zelengori i podno Maglića, rođen u Foči, već je zarana dobio potporu svoje bake i majke da bude drukčiji i stoga su sva ona opća mjesta žene, obitelji i doma iz bosanske pjesme, književnosti i kinematografije, poput jufke, pite, jordamljenja, šivanja dimija i kovanja konja, nadograđene svijetom u kojem supostoje fragmenti Očenaša, mitovi i legende, stihovi despota Stefana Lazarevića, kao i arthouse pladanj s atribucijama na redatelje Tarkovskog, Jodorowskog... Kako se i sam predstavlja ženom u tijelu muškarca, ne iznenađuje da se knjiga grana i u druge književne vrste prerastajući u svojevrsni literarni kompendij u kojem možemo pronaći i dječju i fantastičarsku književnost, kao i ljubavnu poeziju. Vrećo je pronašao svoju bazu u globalnom izričaju postmodernog šamana koji je prepoznat svugdje gdje god se pojavi, a kod kuće cijenjen, ali i osporavan i zlonamjerno napadan.
O RODITELJIMA I DJECI: Nesvakidašnja slika Praga u samo jednoj ljetnoj noći

O RODITELJIMA I DJECI: Nesvakidašnja slika Praga u samo jednoj ljetnoj noći

Ovo je istinski književni dragulj, proza puna strasti i duha, te tople, blage sjete i nostalgije, ali nimalo pretenciozna niti patetična, od autora sposobnog za dubinski uvid u ljudsku psihu te hrabrog u pokušaju iznalaženja odgovora na poneko od tzv. konačnih pitanja. Svojim naslovom roman Emila Hakla, „O roditeljima i djeci“, pomalo zaziva Vieweghovu uspješnicu „Odgoj djevojaka u Češkoj“, ali dodirnih točaka među tim romanima gotovo i nema, a Haklovo štivo je uspjelije i dojmljivije. Kratki roman u cijelosti se odvija tokom jedne tople ljetne večeri, koju 71-godišnji otac Ivan i 42-godišnji sin Jan Beneš provode šetajući ulicama Praga i razgovarajući o mnogočemu što ih spaja i razdvaja, grize i tlači, muči i opterećuje - o svojim i tuđim životima, svojim i tuđim ženama, o razorenim iluzijama, izgubljenim nadama, o stvarnosti, mašti, ljubavi, snovima, politici, alkoholnim pićima, bolesti, smrti, pa čak i o prizivanju duhova…

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. BURE BARUTA: Provozat ću se i ja, čim me malo prođe stid

    11.04.2018.

    Ahmed Burić

    BURE BARUTA: Provozat ću se i ja, čim me malo prođe stid

  2. "SLUČAJ ABORTUS": Budimo realni, tražimo bolje zdravstvo!

    30.03.2018.

    Nataša Škaričić

    "SLUČAJ ABORTUS": Budimo realni, tražimo bolje zdravstvo!

  3. NON SERVIAM IGORA MANDIĆA: Pičkin dim

    20.03.2018.

    Igor Mandić

    NON SERVIAM IGORA MANDIĆA: Pičkin dim

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije