PRED LAVU: Puls katastrofe u nogama lirskog subjekta

PRED LAVU: Puls katastrofe u nogama lirskog subjekta

Kad bih kvalitetu poezije – kao vrijednosnu kategoriju – morala svesti na dvije odlike, bile bi to, pojednostavljeno, originalnost i bešavnost stiha. Prvo se odnosi na iščašenost, iskretanje uvriježenih odnosno otvaranje novih perspektiva. Drugo, bešavnost, teži imitirati neopterećen, ali kohezivan i, najbitnije, praskavi tijek misli. Napokon, takva poezija svakim novim čitanjem koliko učvršćuje toliko i otvara teritorij čitatelju. Druga po redu zbirka pjesama Petre Rosandić, „Pred lavu“ (Durieux, 2019.), spada u opisanu, visokokvalitetnu poeziju. Autorica je inače djelovala kao izvršna urednica online književnog časopisa Kritična masa, a prije ove izdala je zbirku poezije „Ako dugo držiš usta otvorena“ (Presing, Srbija, 2014.). Nastavno na biografsku bilješku koja navodi autoričin interes za kolaž i dizajn, spomenimo i da je Petra Rosandić zaslužna za izgled naslovnice „Pred lavu“.
SVE DOK: Držati na sigurnom mjestu, poput lijeka!

SVE DOK: Držati na sigurnom mjestu, poput lijeka!

Zbirka tekstova naslovljena vrlo poetično, prije svega vremenski neodređeno, čak pomalo i prijeteće priložnom oznakom „Sve dok“ (Fraktura, ožujak 2021., uredila Sanja Jovičić), a primijetit ćete, fonetski bliskom riječi svjedok, doista svjedoči o koječemu – o protoku vremena i ideja, o emocionalnim prekidima i društvenim mijenama koje nas lome, a tek poneke iznova oblikuju, o ponavljanim počecima koje, doduše, često ne priželjkujemo, ali kako bilo, valja nam ih vedro prihvatiti. Sve to spletom najprije izuzetno sretnih, a onda silno nesretnih okolnosti iskusio je Predrag Finci (Sarajevo, 1946.), autor ovih relativno kratkih proza, mjestimice zgusnutih, na mahove široko razvedenih i to na ukupno četiristotinjak stranica. Svako je djelo autobiografija, rekao je svojevremeno Finci u jednom intervjuu.
TIŠINA I NJEZINE OLOVKE: Zar ovako, naizgled lako, ne pišu dobri pjesnici?

TIŠINA I NJEZINE OLOVKE: Zar ovako, naizgled lako, ne pišu dobri pjesnici?

"Ovdje nema ničega osim fijukanja uz vrlo hladno čelo, orošeno kišom što se slijeva na gornju usnu. Ovdje je jednostavno lijepo..." – stihovi su iz nove zbirke poezije Ivice Prtenjače, „Tišina i njezine olovke“, koji mogu poslužiti kao horizont očekivanja budućem čitatelju i kao jedan od ključeva za čitanje pjesama, koje su ranjiva posveta tišini i ljepoti, potrazi za mjestima na kojima bi se mogao pronaći mir i spokoj: između cijevi i kablova svoje sobe, na stijenama uvale, u tuđim kućama, druženju s hobotnicom, krčanju radija, ljetnim podnevima, ljuljanju na smokvi, u vlastitom tijelu; u ovim je pjesmama jednostavno lijepo. Ljepota ima cijenu, baš kao tišina i samoća, zahtijeva čitatelja izoštrenih čula, koji riječ osjeća tijelom, kao i sam pjesnik, čitatelja u tako nepriličnom stanju da ne može izbjeći primiti udarac šake u vlastitu ranu, kao slabo sunce koje nestaje s obzora u pjesmi "Boks".
PANDEMIJA KAO SIMPTOM: Knjiga koja analizira „kugu našeg doba”

PANDEMIJA KAO SIMPTOM: Knjiga koja analizira „kugu našeg doba”

Navikli smo na analize nakon događaja, navikli na knjige koje govore o prošlom. Knjiga o kojoj je ovdje riječ govori o izuzetno aktualnom problemu, koji je zadesio mnoge zemlje, bezmalo cijeli svijet. Govori o pandemiji koronavirusa, o problemu o kojem se govori i piše mnogo, o kojem imamo mnogo svakojakih informacija, ali jedva poneki ozbiljan teorijski pristup. Hrvoje Jurić se prihvatio tog nezahvalnog zadatka: analizirati fenomen korone. Analizirati problem o kojem „svi sve znaju”, a još nema takvog koji odgovorno, argumentirano, ozbiljno može reći što je zapravo sve problem koji nas je pogodio i kakve sve mogu biti njegove posljedice. Ovo je jedna od prvih knjiga pisanih na hrvatskom jeziku ("Pandemija kao simptom", Biblioteka Mali DAF, uredio Zoran Senta) koja temeljito analizira ovu „kugu našeg doba”.
PUTUJUĆE KAZALIŠTE: Roman Zorana Ferića jedan je od najimpresivnijih domaćih romana posljednjih godina

PUTUJUĆE KAZALIŠTE: Roman Zorana Ferića jedan je od najimpresivnijih domaćih romana posljednjih godina

„Putujuće kazalište“ (V.B.Z., 2020, ur. Drago Glamuzina), peti romaneskni naslov zagrebačkog književnika Zorana Ferića, monumentalna je, no ne i monolitna autofikcionalna saga koja bilježi čitavo 20. stoljeće na području Hrvatske, rubno i Srbije, i to rekonstruirajući biografije triju naraštaja jedne zagrebačke obitelji. Ovaj klasični roman epohe sastoji se od devet fino ulančanih poglavlja s tim da bi poneko od njih lako moglo funkcionirati kao samostalna cjelina, čak kraći roman. Naslov romana višeznačan je, doslovno upućuje na kazališnu trupu koja se pojavljuje u istoimenom poglavlju, a metaforički na putovanje kroz prostor i vrijeme, na povijesnu pozornicu na kojoj se izmjenjuju društvena uređenja i ideologije, melodrama s jedne strane, ratni naturalizam i politički komploti s druge, a u suštini svega, kao i uvijek, eros i tanatos.
OPASNE PRIČE: Knjiga koju treba čitati

OPASNE PRIČE: Knjiga koju treba čitati

U kontekstu informacijske kakofonije koja vlada suvremenim informativnim kanalima i koja ne doprinosi razumijevanju suvremenih političkih, društvenih i gospodarskih problema, novinar Petar Vidov hrvatskoj je publici kroz knjigu „Opasne priče“ ponudio uvid u genezu brojnih problema koji su sveprisutni u Hrvatskoj, Europi i Svijetu. Analizirajući suvremene političke pojmove i prakse u 11 poglavlja autor je jednostavnim analitičkim pristupom opisao povijesni kontekst nastanka ideoloških narativa koji su zarobili suvremeni svijet, a zatim je konkretnim primjerima rasvijetlio mehanizme kojima se ti narativi i njihove popratne prakse razlijevaju. Iz svega toga nije isključena ni Republika Hrvatska niti njeno društvo. Zapravo potpuno smo zarobljeni u narative opisane u ovoj knjizi.
ČASOVITO: Kritika ljudske glupavosti

ČASOVITO: Kritika ljudske glupavosti

Kazati da je objava, pa i prijevod na hrvatski jezik svake nove knjige Claudia Magrisa događaj, bilo bi možda, u svjetlu ne samo domaćeg suvremenog kulturno književnog konteksta malo potrošeno, jer događaja ima mnogo, napose književnih, i gdje god da se čovjek okrene stoji kakav golemi događaj, šireći ruke prema čitatelju, pozivajući ga da mu – gotovo pa neminovno, gotovo pa bez uključivanja snage vlastite rasudne moći i vlastite slobode izbora, padne u zagrljaj. Tako nam govore naslovnice, poleđine knjiga, tako citati iz kritika objavljenih u glasovitim svjetskim tiskovinama, tako popratne riječi izdavača, novinski intervjui s piscima, Facebook stranice. Pa što tu čovjek na koncu još ima da uključuje vlastito mišljenje, ne daj bože znanje, čitalačku njegovanost, pronicljivost?
POŠTOVANI KUKCI: Atmosfera jeze i tjeskobe

POŠTOVANI KUKCI: Atmosfera jeze i tjeskobe

Ugođaj zbirke Maše Kolanović, „Poštovani kukci i druge jezive priče“, mogao bi se otprilike ovako ocrtati. Bizarnost i jezovitost, primjerice, ostvaruju se prikazom bolešću načetih, poživinčenih i ekscesnih tijela. Tjeskobnost se postiže promišljanjem tijela, postavljanjem tijela u odnos s duhom, s duhovnim varijablama (sjećanja, strahovi, sram, itd.). Također, atmosfera tjeskobe – one kolektivne, guste, izgrađuje se mrežom i mrežama (turističkih) gradova, šoping-centara, telekomunikacije, banaka i sl. Kad se sve zbroji, "Kukci" su tekst koji obilježava kvalitativna krivulja, na razini priča i zbirke. Nakon prvog, kao i nakon trećeg čitanja, ostaje dojam da su obrazac zbirke trebale biti upravo priče istaknute kao najbolje. Odnosno, nakon trećeg kao i nakon prvog čitanja ostaje blago žaljenje za tekstom koji je u cijelosti mogao ono što može u svojim najboljim, najposvećenijim dijelovima.
TRIJUMF UMJETNIKA: Kad revolucija „jede“ svoje umjetnike

TRIJUMF UMJETNIKA: Kad revolucija „jede“ svoje umjetnike

Kako to već gotovo pa uobičajeno biva kod nas, objavljivanje, prijevodi mnogih važnih i ozbiljnih knjiga, u javnosti ostaju gotovo pa nezamijećeni. Prostori za njihovu javnu prezentaciju, prije svega u tiskovinama, gotovo da su sasvim ukinuti, pa ispada da se knjige svjetski utjecajnih intelektualaca koje se bave važnim problemima sa širokog spektra područja humanističkih znanosti kod nas prevode za šačicu endemskih lica, vezanih uz kojekakve uske i zatamnjene profesorske kabinete i dosadne stručne časopise, i da odjeci, primjerice, povijesno izvanredno istraženih činjenica, i pouka koje danas kao pojedinci, i kao zajednica, možemo izvući iz njih, zapravo nema, niti se smatra da bi ih trebalo biti. Time se efektno obezvrjeđuje i poništava rad mnogih vrijednih i predanih ljudi koji su za prijevode i objavljivanja ovakvih naslova uložili mnogo toga, i osobnoga, i poslovnoga.
GEORGE STEINER AT THE NEW YORKER: Intelektualni antijunak našeg doba čija nas je misao mimoišla

GEORGE STEINER AT THE NEW YORKER: Intelektualni antijunak našeg doba čija nas je misao mimoišla

Smrt Georgea Steinera, u veljači ove godine, u našoj je kulturi primijetio samo Miljenko Jergović, vrijedan pisac i još vrjedniji i marljiviji čitatelj, kojemu i inače kao da malo što vrijedno može promaknuti. No, Steinerova smrt je izgleda mnogima promaknula. A taj literarni kritičar, filozof, esejist, pjesnik, polimat i polihistor važan je intelektualac i mislilac čiji je utjecaj odavno prekoračio (skučene) granice akademskog svijeta. Njegovo djelo je obimno i višejezično, ali njegova veličina ne nudi nam isprike. Godinama se već, naime njegove knjige prevode i na hrvatski, prvenstveno zahvaljujući upornoj prevoditeljici Gigi Gračan. U mnogočemu George Steiner je dakle bio i ostao svojevrsni intelektualni antijunak našeg doba. Staromodan, a modernist do srži.

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. ČAROBNA FORMULA ZA IZBORNU POBJEDU: Samo truj i dalje!

    21.09.2021.

    Sofija Kordić

    ČAROBNA FORMULA ZA IZBORNU POBJEDU: Samo truj i dalje!

  2. DRUGO MIŠLJENJE ZDENKA DUKE: Forsiranje loše prošlosti

    23.08.2021.

    Zdenko Duka

    DRUGO MIŠLJENJE ZDENKA DUKE: Forsiranje loše prošlosti

  3. OTETO IZ TMINE: Žigosano medijsko zlo

    22.08.2021.

    Bojan Tončić

    OTETO IZ TMINE: Žigosano medijsko zlo

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije