BORIS DEŽULOVIĆ: Patnje mladih Werthera

BORIS DEŽULOVIĆ: Patnje mladih Werthera

Zvučalo je kao zajebancija, pa sam – uz dužno poštovanje prema profesoru i slavnom sveučilištu – tri puta provjerio, prije nego sam shrvan shvatio da se gospodin Furedi uopće ne zajebava. Studenti su se zaista žalili na zloglasnog rimskog repera Publija The Big Nose Ovidija i njegove eksplicitne stihove o predatoru Apolonu i brutalnom silovanju grčke bitch, pardon nimfe Daphne. „'Ne' znači 'ne'!“, pravednički su grmjeli studenti, zgroženi Ovidijevim porukama: mora li se žena pretvoriti u stablo lovora da bi izbjegla silovanje? Moraju li studentice zaista trošiti novac na psihijatre samo zato što nisu pravovremeno upozorene na seksualno zlostavljanje nimfi i muza u „Metamorfozama“? Svakako, suvremena mladost nije prva otkrila opasnosti čitanja. Na njih se upozorava sve otkako je čovjek uopće izmislio sustav zapisivanja stvari...
ZLATKO PAKOVIĆ: „Bogatstvo bogatih zavisi od bede siromašnih“

ZLATKO PAKOVIĆ: „Bogatstvo bogatih zavisi od bede siromašnih“

Vraćate se kući s posla, na kojem trpite nasilje, jer ste u podređenom položaju, jer radite ono što vam se ne radi, ono što morate, a da od toga jedva možete da podmirite bazične potrebe, hladni pogon svog života; dakle, vraćate se s posla kući (koja najčešće i nije vaša, ili uskoro neće biti vaša) pod konstantnim stresom (od posla i od gubitka posla, u strahu od smrti od siromaštva, u strahu od siromaštva vaših najdražih), „vraćate se kući iscrpljeni, postajete agresivni prema osobi koju volite. Ako se malo kasnije zapitate 'ali zašto sam bio toliko agresivan?', postajete svjesni da je preko vas prošao neki oblik agresivnosti, nasilja, koji nije dio vas, jer je to nasilje fluks koji je iskoristio vaše tijelo kao kanal“, kao provodnik. Pri tome, nije jednostavno postati svestan ovog tuđeg učinka nasilja koje počini osnovnim svojim radom izrabljeni, osnovnim radom omalovaženi čovek, jer živi u kulturi kojom vlada vlastodržački i vlasnički diskurs...
VIKTOR IVANČIĆ: Kovanje rata

VIKTOR IVANČIĆ: Kovanje rata

"Tako vam Boga, gospodo, prestanite nas maltretirati! Nemojte nas više prostituirati, tako vam Hrista Spasitelja! Zar vam to nije dopizdilo? Zar vam nije dosta toga da našu žrtvu koristite za ama baš svaku od svojih nasilničkih avantura? Dokad ćemo mi služiti kao historijsko opravdanje za vaša aktualne svinjarije? Dokad će naše smrti biti vaše izlike? Imate li imalo milosti i srama? Zar vam nije apsurdno kada se ustaške okrutnosti spominju s pročetničkim pobudama? Je li moguće da ne shvaćate kako nas vi, dok nas ceremonijalno oplakujete i uzdižete, zloupotrebljavate na isti način kao i oni koji nas negiraju? Možete li već jednom dokučiti da su proustaški revizionizam i pročetničko žrtvoslovlje za nas, žrtve Jasenovca, jedna te ista stvar? Mislite li da se mi, žrtve Jasenovca, osjećamo dobro kada zločin nad nama koristite kao izgovor za zločin koji ćete počiniti u Srebrenici?..."
80 GODINA OD UBOJSTVA HRABROG SLAVE: Priča o golobradom dječaku kojem su ljotićevci urezali petokraku na čelo

80 GODINA OD UBOJSTVA HRABROG SLAVE: Priča o golobradom dječaku kojem su ljotićevci urezali petokraku na čelo

Kada je krajem 1978. godine u javnost dospjela fotografija golobradog dječaka kojem su zloglasni ljotićevci, početkom Drugog svjetskog rata na ovim prostorima, na čelu nožem urezali petokraku, nije bilo poznato tko je na fotografiji. Nakon objave te mučne fotografije otkrivene u arhivi logora Zabran, nedaleko Šapca, doznalo se da se radi o dječaku Slavoljubu Koviću Slavi kojeg su nacisti pogubili 10. siječnja 1942. godine. Na osamdesetu obljetnicu Slavine smrti ovih je dana podsjetio Antifašistički vjesnik. Slavoljub Ković je rođen 21. kolovoza 1924. godine u Bogatiću, mjestu na sjeverozapadu Srbije, uz granicu s Bosnom i Hercegovinom. Odrastao je u siromašnoj obitelji i s tri je godine ostao bez oca. U školu kreće s dvije godine zakašnjenja, a pred rat počinje izučavati krojački zanat. Nakon okupacije, s izbijanjem antifašističkog ustanka u Srbiji, priključuje se partizanima.
TEOFIL PANČIĆ O SLUČAJU NOVAKA ĐOKOVIĆA: Inadžijsko ponašanje derleta

TEOFIL PANČIĆ O SLUČAJU NOVAKA ĐOKOVIĆA: Inadžijsko ponašanje derleta

Đoković je Srbin, kao i milioni nas, i otuda odjednom dolazi implicitni nalog da svi kao jedan branimo neko njegovo misteriozno "više pravo“ da, u ovom slučaju, nevakcinisan uđe u Australiju i u njoj igra tenis. I evo nas najedared svih na istom zadatku: i vlast i opozicija, i vučići i đilasi, i RTS i N1, i popovi i ateisti, i folkeri i pankeri, i gej i strejt, i ovakvi i onakvi – kao da su svi ovih dana u istom frontu, frontu odbrane "našeg Noleta“ od zle australske birokratije, a i Novog svetskog poretka uopšte. Stvar je, međutim, ovakva: u Australiju se ne može nevakcinisan, i šlus. Postoje veoma retki izuzeci od ovog pravila, ali za izuzeće nije dovoljno, ili ne mora da bude dovoljno, da se zovete Novak Đoković. Po svoj prilici, Đoković ne poseduje ono što je potrebno za to izuzeće. A čak i da nije tako nego nekako drugačije, govorimo o diskrecionom pravu svake države...
PET SLIKA: Bosanci na Floridi

PET SLIKA: Bosanci na Floridi

Ležim na peškiru prostrtom po vrelom floridskom pijesku, pod suncobranom koji i ne pruža baš neki zaklon od julskog sunca. Prijatno umoran poslije plivanja, omamljen sparinom tonem u san. Odjednom mi se učini da čujem promukli glas kako pjeva:”Grana od bora / pala kraj mora / hej Marice, mlada krčmarice / daj nam vina daj…” U prvi mah odbacujem mogućnost da neko stvarno pjeva baš ovu pjesmu baš na ovoj plaži, ali onda prenut iz polusna otvaram oči, ustajem, prilazim vodi i gledam oko sebe. Pedesetak metara od obale pluta dušek, na njemu leži čovjek i nastavlja pjevati kao da je sam na svijetu: “Ne kupuj mi ti / ne trebaju mi / Imam oca / na moru trgovca / kupiće mi on.” Voda između mene i pjevača puna je kupača koji ne čuju pjesmu, ne primjećuju ni njega ni mene.
LJUDI BOMBE: Naši najmiliji, braća, familija, komšije, radne kolege

LJUDI BOMBE: Naši najmiliji, braća, familija, komšije, radne kolege

Da li neko, kome je Ahmet Šabo omiljeni lik, može biti loš čovjek? Da nekom želi zlo. Postoji li neko ko obožava “Grobnicu” ili “Peščanik”, a da je pritom pobornik fašističkih ideja? Prikriveni nacista. Može li neko kome je “Dečak iz Vode” muzički uzor – mrziti? Bilo koga. Tamo sredinom osamdesetih. U komšiluku, ni dvjesta metara od naše zgrade, stanovao je jedan student. Pet-šest godina stariji od mene. Zvali su ga KANT. Po Imanuelu. Filozofu. Posprdno. U malim kasabama slabo se cijenio intelekt. Više se poštovanje pokazivalo prema siledžijama i sitnim kriminalcima. Kako za mira tako i kad zlo dođe po svoje. Sve sam od njega naučio. Od Kanta. Hesse, Kundera, Nabokov. Meša, Andrić, Crnjanski i Krleža. Novi val. Crni talas. Cohen, Cocker, Dylan. Pink Floyd. Sjeli bi kod njega. Otvorili po jednog “rogonju”. Zapalili stošu. I razgovor bi krenuo. U stvari, više monolog. On je pričao a ja sam upijao.
UZ BILLBOARD IZ ZENICE: „Svaki napad na Djeda Mraza doživljavam lično, kao napad na mene“

UZ BILLBOARD IZ ZENICE: „Svaki napad na Djeda Mraza doživljavam lično, kao napad na mene“

Pred svaku novu godinu, od “demokratskih promjena” do danas, obavezno se nađe neko da problematizira ulogu Djeda Mraza u životu Bošnjaka. Bilo je tu raznih individua, od kojekakvih usijanih glava, preko ljutih teologa do predsjednika države.... Prije par dana u Zenici je osvanuo billboard s porukom da jelka, novogodišnja proslava i Djed Mraz nisu tradicija Bošnjaka. Poruka je izazvala revolt kod poklonika novogodišnje čarolije koji su iste večeri plakat skinuli. I meni je zasmetao, najviše zbog toga što nije tačan. Nisam neki stručnjak za religije i nacije, ali mogu svjedočiti iz iskustva. Naime, bio sam Djed Mraz tokom nekih važnih perioda bosanskohercegovačke istorije - u socijalizmu, tokom demokratskih promjena, u ratu pa i u poslijeratnom mahmurluku. Nedostaje mi još nekoliko značajnih istorijskih razdoblja, poput osmanlijskog zuluma, austrougarske okupacije i NOB, na koje iz objektivnih razloga nisam mogao stići.
BILJEŽNICA ROBIJA K.: Postbožićna priča

BILJEŽNICA ROBIJA K.: Postbožićna priča

Čin se približi Božić moji mama i tata kažu da ne viruju u boga. Oni govore: „Mi smo ljuti nevjernici! Ne jebemo Božić i te izmišljotine ni dva posto!“ Onda ja i moja sestra Damjana govorimo: „Ali za Božić dica dobivaju darove!“ Onda moja mama kaže: „To su tupsonski običaji onih zaostalih primitivaca šta viruju u boga! Mi se držimo nauke i Darvina! Nismo opičeni u glavu da virujemo u čaranja, vračbine, divicu mariju i duha svetoga!“ Onda ja i Damjanica reknemo: „Ali svejedno dica za Božić dobivaju darove!“ Onda tata kaže: „Ako nema boga, nema ni Božića! Ako nema Božića, nema ni darova!“ Onda mama kaže: „Nećemo valjda bit seljoberi i sirovine ka oni Bezmalinovići šta nonstop mole krunice i ližu oltare!“ Onda ja kažem: „Samo šta oni Darijo od Bezmalinovića vozi skejt šta su mu ga roditelji kupili za Božić!“ Onda mama kaže: „Je li? A kad sa skejtom naleti pod autobus i zagine, onda će to bit božja volja, a?“
LJILJANA NIKOLOVSKA: „Nedostaje mi stari Split kojeg više nema“

LJILJANA NIKOLOVSKA: „Nedostaje mi stari Split kojeg više nema“

"Nedostaje mi stari Split kojeg više nema. Grad humora, beštima, serenada i suza, barki, kamena, cementa i zelenila, grad koji je proizvodio od najbolje krafne na svijetu do prekooceanskog broda. Raznolik, otvoren i zajebantski grad, grad u kojem su redikuli bili selebritiji, a selebritiji samo dica iz ulice, Lepin i Smojin grad, ponekad zločest, ali na kraju nikada ni nepravedan ni crn. Bio je to grad svih boja u kojem si bio ismijan u lice, a branjen iza leđa", u tek nekoliko riječi Ljiljana Nikolovska je uspjela poprilično precizno opisati Split kakav pamte mnogi od nas. Te je riječi Nikolovska, među ostalima, izgovorila „u diktafon“ novinarke Vedrane Bibić koja je s njom razgovarala za Nadu, mjesečni prilog Novosti. Mnogi Ljiljanu znaju kao pjevačicu Magazina, koja se s 19 godina pridružila toj grupi i ostavila veliki trag na jugoslavenskoj pop estradi osamdesetih, a neki je znaju i kao kandidatkinju Radničke fronte na zadnjim parlamentarnim izborima.

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. O POŽELJNOJ POLITICI: Nema one koja je svima dobra

    05.01.2022.

    Predrag Finci

    O POŽELJNOJ POLITICI: Nema one koja je svima dobra

  2. BURE BARUTA: Toma, otpadnik zlatnog srca

    05.01.2022.

    Ahmed Burić

    BURE BARUTA: Toma, otpadnik zlatnog srca

  3. POSLANICA LANE BOBIĆ: Svim na zemlji, vjere!

    25.12.2021.

    Lana Bobić

    POSLANICA LANE BOBIĆ: Svim na zemlji, vjere!

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije