BILJEŽNICA ROBIJA K.: Treći svjecki rat

BILJEŽNICA ROBIJA K.: Treći svjecki rat

Ja i moj dida sa Šolte smo sidili na muliću i toćavali smo noge u more. Dida je sa kacavidom popravljao žicu na vrši. Ja sam u žutoj kantici brojao lupare i nanare. Dida je uzdahnijo i rekao je: „Nemoš virovat! Počeće treći svjecki rat, a u nas još nije završija ni drugi!“ Ja sam isto uzdahnijo i vadijo sam veće nanare iz kantice da se osuše na muliću. Dida je rekao: „Ti se praviš da ne čuješ šta ja govorin, a? Jel ti se još po glavi mota ona Tamara iz Begiša?“ Ja sam pitao: „Šta si reka dida?“ Dida je rekao: „Počeće treći svjecki rat, a u nas još nije završija ni drugi! Imaćemo dva rata odjednon, bogte jeba!“ Ja sam pitao: „Kako nije završija drugi, dida?“ Dida je rekao: „A kako je? Jesul partizani pobjedili u ratu? Jesu! A jesul danas ustaše na vlasti? Jesu! Pa jel to normalni završetak rata, molinte lipo?“ Ja sam slegnijo sa ramenima i rekao sam: „Ne znan, dida!“ Dida je rekao: „Samo šta su partizani pobjedili uz pomoć oružane sile" ...
OBMANE I DVOSTRUKI STANDARDI: Kako je Izrael prevario SAD o svom nuklearnom programu

OBMANE I DVOSTRUKI STANDARDI: Kako je Izrael prevario SAD o svom nuklearnom programu

Kada je američka obavještajna služba kasnih 1950-ih otkrila tajni objekt duboko u pustinji, izraelski su dužnosnici lagali američkom veleposlanstvu i tvrdili da je riječ samo o tvornici tekstila. Kada se pokazalo da to nije istina, izraelski su dužnosnici ponudili novo objašnjenje: navodno se radilo isključivo o postrojenju za metalurška istraživanja, koje ne sadrži kemijsko postrojenje za preradu goriva potrebnog za proizvodnju nuklearnog oružja. U prosincu 1960. godine David Ben-Gurion je u govoru u Knesetu, izraelskom parlamentu, otkrio postojanje postrojenja, rekavši da 24-megavatni reaktor u Dimoni neće biti dovršen još četiri godine. Istaknuo je da je "namijenjen isključivo miroljubivim svrhama". Novoizabrani američki predsjednik John F. Kennedy, zabrinut zbog mogućeg širenja nuklearnog oružja, vršio je pritisak na izraelske dužnosnike da dopuste redovite inspekcije postrojenja u Dimoni.
IZRAELSKI NOVINAR GIDEON LEVY: Je li legitimno ubiti šefa države?

IZRAELSKI NOVINAR GIDEON LEVY: Je li legitimno ubiti šefa države?

Je li legitimno raspravljati o ubojstvu vrhovnog vođe Irana, ajatolaha Alija Hameneija? Može li se smaknuće šefa neke države opravdati, osim u najekstremnijim slučajevima? Ukoliko je odgovor potvrdan, tko onda odlučuje koji vođa je „legitimna meta“, a koji to nije? Po kojoj logici bi Hameneija bilo dopušteno ubiti, a Benjamina Netanyahua ne? Je li dopušteno smaknuti Vladimira Putina, ali ne i Donalda Trumpa? Tko od njih predstavlja veću prijetnju svijetu? Sve ovisi o perspektivi promatrača. Koji su znanstvenici „dozvoljeni“ za likvidaciju? Iranski nuklearni znanstvenici – da, izraelski – ne? Prema kojim kriterijima? I jedni i drugi rade za industriju čije je krajnje sredstvo masovno uništenje. Ovo prirodno otvara pitanje: ima li jedna država pravo na nuklearno oružje, a druga ne? To su iznimno osjetljiva pitanja. Izrael ih izbjegava i umjesto odgovora nudi floskulu: „Kako to uopće možete uspoređivati?“
ALMIN KAPLAN: Moja tetka Njemačka

ALMIN KAPLAN: Moja tetka Njemačka

Krajem osamdesetih, s rođakom Zulfom nam je u posjetu redovno dolazio njegov njemački prijatelj Hans. Bio je to sredovječan čovjek, plave kose, lijepe građe i vedra duha. To je, usudio bih se reći, bio prvi pravi stranac kojeg smo imali priliku vidjeti, s njim sjediti, razgovarati ili ga čak dodirnuti. Naravno, izuzmemo li one njemačke vojnike koje su naši djedovi viđali u ratu, a koji bi, po riječima moga dede, znali doći u selo i bez da upitaju za dozvolu sa stogova uzimati sijeno za svoje konje. Hans je ubrzo postao atrakcija, s njim smo razgovarali mašući rukama, izgovarajući neke čudne riječi za koje smo vjerovali da bi ih mogao razumjeti. Ono po čemu je taj Nijemac ostao najviše upamćen, jeste da se u zimskim mjesecima tuširao hladnom vodom. To je za nas bio pravi kulturološki šok, da se čovjek ujutro tušira hladnom vodom pa da onda još izađe vani, i to mokre kose, i da se tako selom šeće.
IVAN LOVRENOVIĆ: Moji turcizmi

IVAN LOVRENOVIĆ: Moji turcizmi

Mjesto odrástanja: starinski bosanski gradić u vrijeme ranoga tvrdog jugoslavenskog komunizma. Škola: obavezna i zajednička za svu djecu - muslimansku, katoličku, pravoslavnu; gradsku, seosku; siromašnu, boljestojeću. Društveni rituali: obavezno zajednički, naglašeno kolektivistički. Jezik: jedan. A ipak, ne može se sakriti ni izbjeći i bosanska trovrsnost koja - paralelna službenoj pedagogiji - formativno djeluje već od najranijega djetinjstva. Trovrsnost: vjersko-nacionalna, pa baš civilizacijska, makar mjesto bilo maleno, provincijalno, zagubljeno. U jezičnom pogledu, trovrsnost je kontekst u kojemu se odmalena familijarno s neobičnim fenomenom: osim svima zajedničkog vernakularnog jezika (s turcizmima kao njegovim sastavnim dijelom), ikavsko-šćakavskoga tipa kod katolika i muslimana, djeca su kroz sudjelovanje u vjerskom životu i običajima u dodiru s tri daleka i nepoznata, ali snažno prisutna jezika...
NORMALIZACIJA UŽASA: Da li je „Sluškinjina priča“ najfrustrirajuća serija?

NORMALIZACIJA UŽASA: Da li je „Sluškinjina priča“ najfrustrirajuća serija?

To mi je jedna od najfrustrirajućih serija na televiziji. Dobro je napravljena, izvrsno odglumljena i bavi se važnim temama, osobito s obzirom na to kako zapadni svijet nastavlja svoj postepeni zaokret prema autoritarizmu. Najnezaboravnija scena prve sezone je ona u kojoj June (glumi ju Elisabeth Moss) i Moira (Samira Wiley), prije nego što su prisiljene na život reproduktivnog ropstva, sudjeluju na prosvjedu protiv ukidanja prava žena na upravljanje vlastitim financijama. Uz sablasni remiks pjesme "Heart of Glass" benda Blondie, vojnici počinju tući ljude u prvim redovima, a zatim otvaraju vatru na civile. Baš kao što se roman temelji na stvarnim aktima nasilja, korupcije i autokracije koji su se već dogodili, serija je bila zastrašujuća jer je nudila viziju bliske budućnosti koja se činila (ili se još uvijek čini) sve bližom i stvarnijom.
NEZAOBILAZNI: Nemoguće je izbjeći Balkan u Ottakringu

NEZAOBILAZNI: Nemoguće je izbjeći Balkan u Ottakringu

Nemoguće je izbjeći Balkan u Ottakringu. Vidim to i na povratku iz „Pekarice“. Srećem susjede iz stana iznad mene. Oni su iz Novog Pazara i taman su na putu prema biralištu. Ipak, nedostaje glava obitelji. Kao i u mnogim kućanstvima otac je zadržao staro državljanstvo. Nikad se ne zna što se može dogoditi pa ti ostaje jamstvo da se u slučaju nužde možeš vratiti u staru domovinu. To, naravno, nije potpuno objašnjenje zbog čega oko 40 posto odraslih Bečana nema biračko pravo na lokalnim izborima. Drugi dio istine jest to da Austrija migrantima otežava izdavanje državljanstva. Primjerice, nema šanse da državljanstvo dobije netko tko je bio na socijalnoj pomoći neposredno prije no što zatraži papire. Isto vrijedi i za migrante koji ne rade puno radno vrijeme kao i za one koji primaju mirovinu, a koju austrijske vlasti ne smatraju dovoljno visokom za domaći standard. Nema šanse.
PETER THIEL: Portret najopasnijeg čovjeka na svijetu

PETER THIEL: Portret najopasnijeg čovjeka na svijetu

Od Njemačke do Južne Afrike, od šaha preko milijardi do geopolitike. Životni put jednog od ljudi iz sjene Donalda Trumpa obiluje detaljima na kojima bi mu i Elon Musk pozavidio. Kako je Peter Thiel od golobradog šahovskog velemajstora zaljubljenog u „Dungeons and Dragons“ i „Gospodara prstenova“ odrastao u jednog od najutjecajnijih poduzetnika te što je isklesalo gotovo mitsko lice američkih libertarijanaca prenosimo u iscrpnom tekstu Petra Vidova s Faktografa koji profilira ulogu Thiela u novom, Trumpovom, svijetu i SAD-u. Često ponavlja maksimu da “smo 1969. poslali čovjeka na Mjesec, a mjesec dana kasnije počeo je Woodstock i to je bio kraj napretka” te je uvjeren da su znanost i tehnologija ključni faktori koji pogone historijski napredak, stvaraju novu vrijednost i oblikuju sudbinu ljudskih društava. Musk smatra Thiela sociopatom, a Thiel o Musku govori kao o prevarantu, prodavaču magle.
INTERVJU CHRISTIAN SCHMIDT: „Ne bojim se eskalacije nasilja, a Dodiku, ako odlazi, želim sretan put“

INTERVJU CHRISTIAN SCHMIDT: „Ne bojim se eskalacije nasilja, a Dodiku, ako odlazi, želim sretan put“

"Svi znamo da situacija može brzo izmaći kontroli i takvo nešto bi nadišlo granice regije. Ipak, još uvijek postoji dovoljno razloga da mogu reći da ne vidim spremnost na nasilje – čak ni među onima koji žele odcjepljenje Republike Srpske", kaže Christian Schmidt visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini. Na opasku da novi američki predsjednik Donald Trump i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik imaju brojne sličnosti, Schmidt će odbiti tu usporedbu. "Predsjednik SAD-a vodi najveću svjetsku ekonomiju i slobodni svijet. Milorad Dodik upravlja entitetom s manje od 700.000 stanovnika i BDP-om usporedivim s njemačkim gradom Gelsenkirchenom. Osim toga, nije jasno u čijim je rukama Dodik – ranije sam spomenuo Moskvu", reži će visoki predstavnik u BiH, zemlji u kojoj građani opet žive u strahu od neizvjesne budućnosti i koja proživljava vjerojatno najtežu političku krizu u BiH još od kraja rata.
DRAGO BOJIĆ: Duhovni teror

DRAGO BOJIĆ: Duhovni teror

Kada s ovog svijeta ode starija generacija vjernika, onih vjernika koji su se molili samo u svojoj obitelji i kući i koji su posjećivali crkve i svetišta samo u svom zavičaju, a nisu nikad posjetili ni Svetu zemlju, ni Lurd (Lourdes), ni Fatimu, ni Mariju Bistricu, ni Međugorje, bit će to i kraj životno i zavičajno utemeljene duhovnosti, u kojoj nema spektakla, ni skupih i dalekih hodočašća, ni spektakularnih duhovnih seansi, ni pompoznih religijskih sletova i stadionskih koncerata duhovne glazbe. Nestat će nenametljive i suzdržane vjere, one vjere koja ne maše Isusovim križem u javnosti, niti ga reklamira na prsima, odjeći i autima niti njime obilježava svoj teritorij. Nestat će tiha, obiteljska i kućna duhovnost, koja ne viče, ne stvara buku, ne straši ljude niti se hvasta samom sobom. Dolazi vrijeme oholih i bahatih vjernika koji ne slijede Isusa iz Nazareta, nego hode ispred njega i njegovo Evanđelje prilagođavaju sebi i svojim prohtjevima.

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. FRAGMENTI IZ DNEVNIKA - LÁSZLÓ VÉGEL: Bojim se da su rane toliko duboke da ni izbori više ne pomažu

    23.06.2025.

    László Végel

    FRAGMENTI IZ DNEVNIKA - LÁSZLÓ VÉGEL: Bojim se da su rane toliko duboke da ni izbori više ne pomažu

  2. ZAPEČAĆENI BROJ: Gdje prestaje sjećanje, a počinje tišina

    21.06.2025.

    Srđan Puhalo

    ZAPEČAĆENI BROJ: Gdje prestaje sjećanje, a počinje tišina

  3. POSLANICA LANE BOBIĆ: Prosvjedujmo za Palestinu!

    13.06.2025.

    Lana Bobić

    POSLANICA LANE BOBIĆ: Prosvjedujmo za Palestinu!

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije