BYE BYE BABY BYE: Pobjednička priča Kritične mase

BYE BYE BABY BYE: Pobjednička priča Kritične mase

„Priče su to koje se ujedinjuju u urbanom ambijentu, kaotičnosti, izgubljenosti i mladim likovima nošenim impulsima koje počesto ne kontroliraju“, stoji u obrazloženju žirija nagrade za mlade autore „Sedmica i Kritična masa 2019“. Žiri u kojem su bili Viktorija Božina, Branko Maleš i Damir Karakaš prvu nagradu dodijelio je Miri Petrović, koja se na natječaj javila s dvije priče "Bye bye baby bye" i "Zana". Mira Petrović rođena je 1989. godine u Splitu, gdje živi i radi kao predavačica engleskog jezika u školi stranih jezika. Za Split je posebno vezana, pa će reći – „od Splita se ne mogu odvojiti, to je ljubav i mržnja u jednom. Koliko god tu imaš lošeg, ima i dobrog.“ Svrha nagrade je, kako naglašavaju u Kritičnoj masi, istražiti mladu proznu scenu, dati poticaj novim proznim glasovima. Na ovom mjestu donosimo i jednu od nagrađenih priča.
UZ DODJELU NOBELA PETERU HANDKEU: Literate nad masovnim grobnicama

UZ DODJELU NOBELA PETERU HANDKEU: Literate nad masovnim grobnicama

Nakon govora na Miloševićevoj sahrani, Handkeu će biti skinuta predstava sa repertoara Komedi-Franseza, moraće vratiti nagradu Grada Dizeldorfa, jer je u svojim tekstovima i dotad Miloševića gradio kao mirotvorca, dok će Limonov u Karadžiću vidjeti velikog pjesnika i koljenovića, nasuprot naprimjer sumnjivom Danilu Kišu, kojeg u jednoj priči predočava kao mješanca cigansko-srpsko-jevrejske krvi, veoma glasnog i nepristojnog čovjeka, koji mu se obraća na ti već nakon upoznavanja i galami na njega probadajući ga svojim inače vrlo prljavim prstima. To da provokativne i šovinističke literarne žaoke prelaze u hipu u političku reakciju, u angažman, događalo se i ranije među avangardno inspiriranim autorima. Luj Ferdinand Selin, naprimjer, kori njemačke vojnike usred rata što više ne strijeljaju i ne vješaju Židove, piše i da Hitler, Musolini i Franko vrijede 250 Nobela.
MRŽNJA U KNJIŽEVNOSTI: „Danas vlada tabloidni jezik, drukčiji se uvijek vrijeđaju“

MRŽNJA U KNJIŽEVNOSTI: „Danas vlada tabloidni jezik, drukčiji se uvijek vrijeđaju“

Emocija koja izaziva gnjev može razarati, no nalazimo li mržnju i u književnosti? Odgovori na to pitanje tražili su se na devetoj tribini „Zašto se mrzimo?“ u organizaciji Centra za promicanje tolerancije i očuvanje sjećanja na holokaust, koja je pod nazivom „Mržnja u književnosti“ održana u Zagrebačkom kazalištu mladih. Vladimir Arsenijević, književnik iz Beograda, odgovorio je kako se među srpskim piscima nalaze perjanice nacionalizma kao što su Dobrica Ćosić, Momo Kapor i Dragoslav Mihajlović, iako je s druge strane bilo i drukčije nastrojenih poput Danila Kiša i Filipa Davida. Književnik Kristian Novak ustvrdio je kako se mržnja brzo okrupnjuje, jer kad onaj koji mrzi nađe istomišljenike, smatra se jačim. Novak je otkrio kako je i sam dobio kaznenu prijavu za govor mržnje zbog krivog shvaćanja njegove knjige „Ciganin, ali najljepši“.
ODGOVOR PREDSJEDNICI: „Kolinda, ne možeš ti da mrziš BiH, koliko ja mogu da volim Hrvatsku!“

ODGOVOR PREDSJEDNICI: „Kolinda, ne možeš ti da mrziš BiH, koliko ja mogu da volim Hrvatsku!“

"Kolinda, ne možeš ti da mrziš BiH, koliko ja mogu da volim Hrvatsku!“, napisao je na svojoj Facebook stranici Bursać, reagirajući na najnoviji skandal u kojem glavnu ulogu tumači hrvatska predsjednica, Kolinda Grabar Kitarović. Potom je iznio i niz razloga, koje donosimo u nastavku, zašto je to tako. "Zato što ja to država dobrih ljudi sa najnevjerovatnijim geografijom na svijetu. Zato što je Rovinj najljepši grad na svijetu kojem se klanjam i sklanjam. Zato što na Korčuli vidim skalinadu u svakom stepeniku Oliverova ostrva. Dubrovnik, zimi! Zato! Malvazija ljeti! I zato! Pelješac. Bilo kad! Zato što sam se prvi put okupao, poljubio, ispovraćao, obnevidio, zanoćio i osvjedočio pod borovima moćnog Jadrana. Zato što je Hrvatska dobra zemlja, dobrih ljudi, to nije zemlja u kojoj će neka budala izjaviti: “BIH je pod kontrolom Irana i militantnog islama!”
VIKTOR IVANČIĆ: Granični slučaj gospođe Kitarović

VIKTOR IVANČIĆ: Granični slučaj gospođe Kitarović

Jezik Kolinde Grabar Kitarović, kada govori o izbjeglicama, po svojoj se bešćutnoj hladnoći ne razlikuje se od jezika Heinricha Himmlera i njegovih pajdaša kojim su se referirali na Židove. U njenoj retorici, doduše, izostaju sirove rasne eksplikacije, što je ustupak duhu vremena, ali zavijajući ton upozorenja da se nacionalni teritorij treba svim sredstvima štititi i čistiti od onih što ga zagađuju neprestano vibrira, a iz svake je predsjedničine riječi jasno da ona migrante sagledava u obezljuđenom izdanju. Barem je jedan od petnaestak izletničkih novinara morao prinijeti mikrofon tome arijevskom licu i na pitanje što ga je Kolinda Grabar Kitarović, teatralno afektirajući pred snimateljima, tobože „kao žena“ postavila migrantima – „Gdje su vam supruge, majke, sestre i kćeri?“ – uzvratiti protupitanjem: A gdje je tebi svastika?
NOVE NOVOSTI NA KIOSCIMA: Jaje umeko

NOVE NOVOSTI NA KIOSCIMA: Jaje umeko

„Jaje umeko“, stoji na naslovnici novog broja tjednika Novosti, u kojem se Ivica Đikić pozabavio slučajem ministra Lovre Kuščevića, kojeg opisuje kao personifikaciju nakaradnog HDZ-ovog modela funkcioniranja. „To je model lokalnih kabadahija, koji politiku shvaćaju i kao poligon za pronalaženje uglavnom legalnih metoda za realizaciju privatnih materijalnih planova i za brzo bogaćenje podalje od očiju velikih metropolitanskih medija“, piše Đikić.
DUGAČKA SJENA: Moja majka i neuspjeli eksperiment Jugoslavija

DUGAČKA SJENA: Moja majka i neuspjeli eksperiment Jugoslavija

Jugoslavija je bila diskurzivni svemir, u kojem je najveći predmet bio svježe iskovana, socijalistička srednja klasa. U tom svemiru, za moju je mamu, sve imalo smisla jer je ona bila njegov neizbrisiv dio. Bila je građanin zemlje koju je izgrađivala vlastitim rukama, njezin jugoslavenski identitet posljedica je njezinih životnih odluka. Izgradnja "domovine" bila je praksa, svakodnevna operacija, a ne puka nostalgija. Ne definiraju domovinu stotine godina nepromjenjive povijesti, već napori i snovi ljudi poput moje majke, ljudi čija su braća i sestre ranjeni u oslobodilačkom ratu, koji su napustili svoj roditeljski dom u dobi od samo 11 godina i otišli u školu, ljudi koji su zaradili žuljeve na radnim akcijama, koji su na fakultetu dijelili svoju sobu i hranu s još četiri cimera, ljudi koji su prvi u povijesti svoje obitelji dobili diplomu i kupili TV. I nakon svega toga, njihova im vlastita djeca (to jest, ja), kažu da su svi njihovi napori bili uzaludni, jer su zajebali stvar od samog početka.

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. IVAN ERGIĆ: Povratak

    16.10.2019.

    Ivan Ergić

    IVAN ERGIĆ: Povratak

  2. FENOMEN GRETE THUNBERG: Objekt perverzne zabave medija i javnosti

    01.10.2019.

    Nataša Škaričić

    FENOMEN GRETE THUNBERG: Objekt perverzne zabave medija i javnosti

  3. BURE BARUTA: Nazovi Toplane zbog ratnog zločina

    30.09.2019.

    Ahmed Burić

    BURE BARUTA: Nazovi Toplane zbog ratnog zločina

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije