
MOJ PRIJATELJ DAVOR JANJIĆ: Ono puno duše i talenta. Previše za ovakav svijet.
Slavan je postao rano. Bio je gotovo dječak. Preko leđa njegove generacije slomila su se kola povijesti puna krvi. A on je živio. Kako je znao i umio. Za najboljima poput njega vuku su razne, često zlurade glasine. Ah, upropastio se, a mogao je ovo i ono! Ali čak i takav, po njihovim kriterijima upropašten, bio je veći od njih. Jezici su uvijek zli zbog puke zavisti. A on je padao i dizao se i radio. Bio je jedan od divnih gubitnika. Tulumario je i u Cannesu i na dodjeli Oscara, ali je znao dočekati zoru i u neuglednim radničkim birtijama, „frontama“ koje rade od jutra do sutra pod krinkom, recimo, kluba igrača domina. Griješio je ali, ajde, vi prvi bacite kamen! Znao je biti i zajeb jer, jebiga, zna to rana slava uraditi dječacima i djevojčicama pa pomisle da je njima sve dozvoljeno.