Boris Dežulović odnio je prvostupanjsku sudsku pobjedu protiv Željke Markić. Naime, ovog tjedna zagrebački Općinski sud donio je presudu kojom Dežulovića oslobađa optužbi koje je u sudskom postupku protiv njega iznijela izvršna direktorica udruge U ime obitelji, Željka Markić. Markić je tužbu sudu podnijela zbog teksta objavljenog u ožujku 2018. godine u tjedniku Novosti pod naslovom „Željka Markić: glupa ili plavuša“. Kako pišu Novosti, odgovarajući na pitanja suda Željka Markić tvrdila je da se osjetila uvrijeđenom jer je se u tekstu nazivalo suborkinjom Velimira Bujaneca kojeg se povezuje s drogom i da smatra da je jedini motiv za pisanje kolumnist mogao pronaći u neslaganju s vrijednostima za koje se ona zalaže. Odvjetnik Željke Markić, Krešimir Mateković, na sudu je pokušao dovesti u pitanje vjerodostojnost Dežulovića kao novinara.

Horde koje uništavaju naše gradove i živote poslednjih trideset godina izgleda da su se dosjetile jadu: oni ne ruše gradove, oni ruše ili obesmišljavaju simbole tih gradova. Nikšić je očigledan primjer. Kada sam na jednom od lamentiranja nad sudbinom grada pitao prijatelja Trifka Ivanova šta bi pokazao u Nikšiću nekom prijatelju sa strane kao iz topa mi je odgovorio: „Džigijevu kuću i Dakinu pumpu!“ Nego, srećom prošla su ta zla vremena i evo tri godine živimo u slobodi i napretku svakog segmenta gradskog života pa i kulture. Šalim se, normalno, Nikšić se ubrzano pretvara u klerikalnu varoš sa natpisom na kružnom toku, gdje se vidi dirljiv napor da se nekako ugura časni krst u potpis grada. I nađeno je rješenje, ne brinite, dok su ostala slova velika poslednje ć je napisano malim slovom te mu je vrh pretvoren u … pogodite… Krst.

Moj dida sa Šolte je prekjuče dogibao u Split za ić u likara. Danas smo mi dva išli napravit đir priko rive. Onda smo ja i dida sili na klupicu za odmorit se. Dida je rekao: „Evo, sad kad su konačno Smoji digli spomenik u Splitu, imamo dva velikana na dva kraja rive!“ Ja sam njega gledao sa nekuženjem. Dida je pokazivao sa rukom: „Tamo na istočnoj bandi, odma ispod pazara, je spomenik Tuđmanu! A tamo na zapadnoj bandi, na Matejuški, je spomenik Smoji! Znači, riva je gracko šetalište šta se proteže od statue jednog fašiste do statue jednog komuniste!“ Ja sam i dalje gledao sa težom zblentozom. Dida je rekao: „I sad triba sist drito nasrid rive, ovako ka ja i ti, jušto između dva velikana, i čekat šta će se desit!“ Ja sam pitao: „Šta će se desit, dida?“ Dida je rekao: „Triba samo bit strpjiv, unukiću!"

Pripadnik one sorte zaštitnika Hrvatske od Srba i njihova pisma, onih koji su, od policije neometani, čekićima svojevremeno porazbijali sve ćirilične natpise na službenim zgradama u Vukovaru ili Zagrebu, ima i poruku za potpredsjednicu Vlade iz srpske manjine, da „neka kaže gospodinu neka ne pravi pizdarije i da to makne ća“, te da je to provokator koji tu i ne živi, a „ako mu se ne sviđa Hrvatska, što nije odnio kosti u božju mater“. I eto je, tipično gadne hadezeovske retorike svih ovih 30 godina: „Ako ti se ne sviđa Hrvatska, možeš ići!“, makar i mrtav. Pa su tako i otišli, ne samo Srbi, nego i toliki Hrvati, nepoćudni umjetnici, književnici, a ostali su polupismeni krivotvoritelji Ustava, skrnavitelji grobova, skrbnici moralnih osjećaja branitelja, borci protiv natpisa na ćirilici ma gdje bili, protiv mrtvih pripadnika srpskog naroda ili njihovih grobnih mjesta.

Na ovogodišnjem Frankfurtskom sajmu knjiga, najvećoj književnoj manifestaciji na svijetu, palestinskoj književnici Adaniji Shibli trebala je biti dodijeljena nagrada LiBeraturpreis za 2023. godinu. Međutim organizatori nagrade su naprasno otkazali dodjelu. „Zbog rata koji je započeo Hamas, a pod kojim pate milijuni ljudi u Izraelu i Palestini, odlučili smo ne održati ceremoniju dodjele LiBeraturpreis. Tražimo prikladan format i okruženje za naknadno održavanje dodjele“, priopćili su iz Litproma, organizatora nagrade LiBeraturpreis. Zbog otkazivanja nagrade više od 350 svjetski poznatih autorica i autora napisalo je otvoreno pismo u kojem opominju organizatore Frankfurtskog sajma knjiga da sajam ima "odgovornost za stvaranje prostora za palestinske pisce da podijele svoje misli, osjećaje, razmišljanja o književnosti kroz ova strašna, okrutna vremena, a ne da ih zatvaraju".

Kako se to dogodilo? Kako je država Izrael propustila reagirati? Na jednoj razini, Izraelci plaćaju cijenu za godine oholosti, tijekom kojih su naše vlade i mnogi obični Izraelci osjećali da smo toliko jači od Palestinaca da smo ih mogli jednostavno ignorirati. Mnogo se toga može kritizirati u načinu na koji je Izrael odustao od pokušaja sklapanja mira s Palestincima i desetljećima držao milijune Palestinaca pod okupacijom. Ali to ne opravdava zločine što ih je počinio Hamas, koji u svakom slučaju nikada nije prihvatio ikakvu mogućnost za mirovni sporazum s Izraelom i koji je učinio sve što je u njegovoj moći da sabotira Sporazume u Oslu (mirovni sporazumi između Izraela i Palestinske oslobodilačke organizacije, op. prev.). Svatko tko želi mir mora osuditi Hamas i nametnuti mu sankcije te zahtijevati momentalno oslobađanje svih talaca i potpuno razoružanje Hamasa.