Cjepanica sam se sjetio prije koji dan, kada je glavni urednik Stava, Filip Mursel Begović, izjavio: „Moja sigurnost kao glavnog urednika Stava, a zatim i moje porodice, moje dvoje maloljetne djece, je najozbiljnije ugrožena“. A bila je ugrožena time što je Elmedin Konaković na službenom Twitter nalogu ministra vanjskih poslova napisao nešto za što Begović tvrdi da je laž, za čim su uslijedili pozivi da Begovića sankcioniraju zbog dokazanih veza sa smijenjenim direktorom Obavještajno-sigurnosne agencija Bosne i Hercegovine Osmanom Mehmedagićem. Iz svakog Begovićevog retka izbija nevjerica i zaprepaštenje što se još neko osim Stava usuđuje da iznosi neistine – ako su neistine. I upravo kada sam pomislio da zadugo neću pročitati ništa ljigavije od ove demonstracije dvostrukih standarda u novinarstvu, pojavilo se nekoliko izraza podrške.

Biografija Edina Ramulića priča je pred kojom častan čovjek može jedino zašutjeti. Valja dobro razmisliti da bi se shvatilo kako je moguće u sebi, nakon svega, pronaći toliko ljudskosti da se živi bez mržnje i da se vlastita patnja ne pretvara u nešto s čime se trguje na neljudskoj političkoj tržnici u Bosni i Hercegovini. Zato je pojava makar jednog čovjeka, pojedinca za primjer, tolika smetnja silnim trgovcima smrću i patnjom. Na koncu, svačije djelo govori samo za sebe. Sami ne smijete nasjedati na manipulacije i sve će vam biti jasno. Pogotovu tko tu radi za BiH a tko protiv nje. Ramulić zna s kim mu je živjeti i zato je iskoračio iz vlastitog mraka kako bi i nas oslobodio našeg straha. Ovi drugi nam žele samo strah. Ni ime neću da im spomenem. Nisu vrijedni. Trebamo se samo vratiti starim dobrim definicijama časti i beščašća. Sve će nam biti jasno.

Spomenik Tvrtku, i onaj u Sarajevu i onaj u Banjoj Luci, kao i toliki mnogi spomenici u zemljama oko nas, ustvari je više spomenik jednoj antiintelektulnoj atmosferi, političkom kiču i društvenoj regresiji. Srednji vijek nesumnjivo je važan period, Tvrtko I Kotromanić je značajna historijska figura, kompleksna kao i svaka druga, odraz svoga vremena koju svakako treba izučavati, povlačiti paralele i tražiti razlike. Njegovo izdizanje u kompleksnim dinastičkim okvirima u status kralja, teritorijalno širenje, veze sa susjedima i otpor nadirućem Osmanskom carstvu, samo su neke od značajki koje se vežu uz njegovo ime. Međutim, svojevrsna pomama za srednjim vijekom kako je to uočio Ivan Lovrenović, njegova (zlo)upotreba u političke svrhe, vulgarizacija, pojednostavljivanje do nivoa koji vrijeđa intelekt.

Donedavno su se takvi, klimatskim promjenama pogonjeni, vremenski ekstremi događali u udaljenim krajevima i nitko nije u punom smislu bio svjestan promjena i patnje ljudi, koje te promjene uzrokuju. Sada je na sve žešćem udaru tzv. Globalni sjever, dakle onaj dio globalnog društva, koji je dominantno “zaslužan” za emisije stakleničkih plinova, time i za klimatske promjene. A zapravo već jako dugo, više od 200 godina, znamo za vezu stakleničkih plinova u atmosferi i porasta temperature. Prije oko 130 godina je švedski znanstvenik Svante Arrhenius objavio svoje proračune porasta temperature uzrokovane emisijama CO2. Budimo precizni – kratkovidnim ekonomskim interesima inducirano negiranje znanstvenih činjenica je pogonsko gorivo emisija stakleničkih plinova, koje i dalje, unatoč svemu, neometano rastu.