Bivši kikbokser, profesionalni ženomrzac i onlajn preduzetnik Endrju Tejt (36) uputio je 27. decembra bahati tvit aktivistkinji Greti Tunberg (19) o svojoj kolekciji sportskih automobila. „Daj mi svoj mejl, da ti pošaljem kompletan spisak mojih automobila i njihovih ogromnih emisija“, napisao je Tejt. Verovatno je mislio da će sebi dići popularnost ismevanjem Gretine posvećenosti klimatskom aktivizmu. Umesto toga, doživeo je debakl. Postoji direktna veza između mačizma i poricanja klimatske katastrofe. To je rezultat one muškosti koju definišu sebičnost i ravnodušnost, individualizam doveden do ekstrema. Njegova antiteza su briga i delovanje za opšte dobro. Mačizam i poricanje ekološke krize, kao i savez sa industrijom fosilnih goriva, za desnicu idu u paketu.

U dvadeset osam godina otkako je 1994. uvedena, Hrvatskom je veselo i slobodno cirkuliralo milijardu i petsto sedamdeset milijuna novčanica u ukupnoj vrijednosti od oko stotinu osamdeset osam milijardi kuna, i još tri milijarde kovanica, odnosno deset tisuća tona sitnog novca u vrijednosti od dvije milijarde kuna. I sav taj novac – svih milijardu i pol novčanica i svih deset hiljada tona niklovanih novčića – u tih su dvadeset osam godina pokrali HDZ-ovci. Trpajući ih u omotnice, torbe, naprtnjače, kofere, vreće, sanduke i kontejnere, lopatama ih ubacujući u prtljažnike automobila, teretne vagone i prikolice šlepera, gurajući ih u skrivene štekove, postave kaputa i analne otvore, hadezeovska banda odnijela je svih stotinu osamdeset devet milijardi devetsto devedeset milijuna devetsto devedeset hiljada devetsto devedeset i devet kuna.

Tata je mami doviknijo: „Pita te ćaća da jel to oš reć da ti je glupa utakmica važnija od njega?“ Mama je doviknila: „Oću!“ Tata je rekao u sluju: „Kaže da oće!“ Dida je pitao: „Šta oće?“ Tata je rekao: „Oće reć da su joj dvajs ludaša šta po ledini trču za balunon važniji od rođenog ćaće!“ Dida je rekao: „Ne mogu virovat, čoviče! Pa ko igra?“ Tata je rekao: „Otkud bi ja zna!“ Dida je rekao: „Pa pitaj je, jebate! Imformiraj se malo!“ Tata je mami doviknijo: „Pita te ćaća da ko igra?“ Mama je doviknila: „Hrvacka protiv Belgije!“ Tata je rekao u sluju: „Kaže da igra Hrvacka protiv Belgije!“ Dida je rekao: „Nemoj me jebat? Kako je to moguće?“ Tata je pitao: „Šta kako je moguće?“ Dida je rekao: „Zašto Hrvacka igra protiv Belgije ako je Brisel glavni grad Hrvacke?“ Tata je rekao: „Neam blage! Ja se ne kužin u nogomet!“ Dida je rekao: „Pa pitaj tuku, klipsone! Imformiraj se malo!“

Slavan je postao rano. Bio je gotovo dječak. Preko leđa njegove generacije slomila su se kola povijesti puna krvi. A on je živio. Kako je znao i umio. Za najboljima poput njega vuku su razne, često zlurade glasine. Ah, upropastio se, a mogao je ovo i ono! Ali čak i takav, po njihovim kriterijima upropašten, bio je veći od njih. Jezici su uvijek zli zbog puke zavisti. A on je padao i dizao se i radio. Bio je jedan od divnih gubitnika. Tulumario je i u Cannesu i na dodjeli Oscara, ali je znao dočekati zoru i u neuglednim radničkim birtijama, „frontama“ koje rade od jutra do sutra pod krinkom, recimo, kluba igrača domina. Griješio je ali, ajde, vi prvi bacite kamen! Znao je biti i zajeb jer, jebiga, zna to rana slava uraditi dječacima i djevojčicama pa pomisle da je njima sve dozvoljeno.