Sva ta nacional-bulumenta istrajno radi na tome da Srbija nikad ne sazna za opsadu Sarajeva. A građani se ne bune, već dobrovoljno sarađuju na brižljivom negovanju sopstvenog neznanja. U državi mrtvih nema saosećanja i ljudskosti, ta osećanja imaju žive duše, a naši zombiji su dušu odavno prodali đavolu, po uobičajenoj tarifi – ni za šta. Godinama smo se pitali kako je uopšte moguće da se čovek pretvori u zver i počne mirno da ubija nedužne ljude, ili da ostane potpuno ravnodušan prema tuđoj patnji, ili čak da navija za ubice. Jedan snajperista koji je pucao sa brda na Sarajevo ovako je govorio: “Što bih trošio dva metka? Pucam u dijete i samim time ubijem i majku, jer ubistvo djeteta za nju je ubistvo”. Neshvatljivo za ljudski razum, a neshvatljivo je i da obični ljudi to podržavaju. Danas uživo gledamo kako ruski agresori čine iste zločine po Ukrajini, granatiraju, ruše, ubijaju sve redom, isto kao što su to radili Mladićevi zlikovci.

Moji mama i tata su sa škodilakom pičili prema Lidlu. Tata je vrtijo sa glavom i ronzao je: „Da mi sa autom idemo u spizu, to mi je totalno debilno…“ Mama je rekla: „Šta bi bilo debilno, mišu? Pa moramo se opskrbit!“ Tata je rekao: „Pa vidija san ti spisak, ženska glavo! Opskrbićemo se za idući pet godina! Te deset kila riže, te petnajs litri ulja, te dvajs kila brašna… Neće mi to stat u portapak od škodilaka, jebaga irud! Tribali smo ka pravi ludaši sa kamijonom poć u spizu, da nan se cili svit ruga!“ Mama je rekla: „Moramo se osigurat, čoviče! To nan je sve nužno! Viš da će bit sranja!“ Tata je rekao: „Kojih sranja, majketi isukrstove? Tebe je oprala malo jača paramoja! Jel ti to televizija zavrtila mozak?“ Mama je rekla: „Pa viš da se gori bombizavaju i ubivaju, čoviče božji! Samo je pitanje vrimena kaće se spustit do nas! Biće sranja trista posto!“

Nakon početnog šoka, ruska agresija na Ukrajinu izazvala je u međunarodnoj javnosti mnoštvo komentara među kojima su i prilozi značajnih svjetskih pera sa svih krajeva političkog spektra. Nemali broj komentatora vidi u ruskoj invaziji „inicijalnu kapislu“ budućeg raspada Ruske Federacije i uopšte propasti Putinovog nacionalističkog projekta. Tako Yuval Noah Harari, jedan od najčitanijih autora današnjice, u tekstu objavljenom u The Guardianu izražava (već!) opšterašireno uvjerenje da će rat u Ukrajini oblikovati budućnost cijelog svijeta, konstatira da je Vladimir Putin taj rat već sada izgubio i najavljuje „smrt Ruskog carstva“ na čijem „smrtnom listu … neće stajati ime Mihaila Gorbačova: stajat će Putinovo ime“. A razložni i odmjereni Branko Milanović, iako ne želi da spekulira o ishodu rata, ipak ostavlja mogućnost da se...

Kad je davne 1961. godine u Beogradu održan povijesni prvi Samit nesvrstanih, bio je to svojevrsni odgovor ostatka čovječanstva na kubansku krizu, koja je podijeljeni američko-sovjetski blokovski svijet prvi put gurnula na rub nuklearnog rata. Šezdeset godina kasnije, svijet je po drugi put na rubu, nikad zapravo bliže američko-ruskoj nuklearnoj apokalipsi, a slavni Pokret nesvrstanih šuti: o ukrajinskom ratu izjasnili su se u međuvremenu i youtuberi i TikTokeri i influenceri s Instagrama i slučajni prolaznici u televizijskim anketama, i starlete i manekenke i nogometaši i pop-pjevačice i Gordan Jandroković, svi o ruskoj invaziji na Ukrajinu imaju svoje mišljenje i stav osim slavnog Pokreta nesvrstanih. Velika nesvrstana Indija, koja je s Egiptom i Jugoslavijom onih davnih dana osnivala Pokret, odbila je glasati za rezoluciju UN-a ...