Samo onaj tko je iskusio ljetnu pripeku u koloni automobila između Kleka i Neuma, zna koliko stvarno vrijedi Pelješki most. I oni Pelješčani ili Korčulani, zimi kad s te strane okasne na jedini popodnevni trajekt iz Ploča do Trpnja, pa moraju okolokole preko Stona. Ili možda Neretljani s radnim mjestom u Dubrovniku, dok se vraćaju s vikenda, ali ne bez izlaska iz autobusa na granici i čekanja u redu za legitimiranje. Svi ostali nemaju blagog pojma o istinskoj upotrebnoj vrijednosti te gradnje, ako zanemarimo mešetare koji su zaradili na kupoprodaji okolnog zemljišta s naglo povišenom cijenom. Skarednom tako može izgledati cijena od ukupnih preko 420 milijuna eura za most i pristupne ceste, od čega na nj otpadaju približno dvije trećine troška. Sviju gore pobrojanih nema ni izdaleka dovoljno za intenzitet prometa koji bi opravdao takvu građevinsku investiciju.

Pojavila se početkom godine za koju dobronamjerni ljudi u Bosni i Regionu i danas vele “ne ponovila se ni dušmanima”, “dabogda takvu niko ne doživio”; ima i onih, istina sve rjeđih, koji o ’92-oj govore kao o godini “kad je udario brat na brata”… Knjiga "Zaboravljeno Sarajevo" (Ideja , Sarajevo 1992, 345 str.) Miroslava Prstojevića. Iako ne raspolažem odgovarajućim podacima, pretpostavljam da, dok je tonula jugo-lađa, bila je dostupna samo u knjižarama gradova Bosne i Hercegovine. Svejedno, ta knjiga je preživjela jugoslavenski i bosanski brodolom. I dalje plovi. Prstojević je bio dugogodišnji (predratni, to moram dodati) glavni urednik književnih edicija sarajevskog Oslobođenja. Po profesiji pravnik, kažu da je „Zaboravljenim Sarajevom“ iznenadio i prijatelje i najbliže saradnike.

Osnovni utisak koji ovaj dokument daje jeste jednostranost niza mera i obaveza, koje se odnose samo na makedonsku stranu. Bugari će biti priznati u Severnoj Makedoniji ali ne i Makedonci u Bugarskoj, samo će bugarske žrtve komunističke represije u Makedoniji biti zvanično rehabilitovane, ali ne i one makedonske u Bugarskoj, samo će Severna Makedonija garantovati ostvarenje prava Bugara u svojoj zemlji. A šta je sa Drugim svetskim ratom? Pa nisu Makedonci okupirali Bugare 1941. nego obratno. Šta je sa žrtvama bugarske okupacije? Drugim rečima, nema ni slova o makedonskoj zajednici u Bugarskoj i njihovim pravima, stradanjima pre, za vreme i posle Drugog svetskog rata. I, pri svemu tome, ovaj Protokol ne sadrži sve obaveze koje je makedonska strana preuzela, jer se poziva na neke prethodne dogovore koji će tek biti objavljeni.

Fotografije dvojice muškaraca „ukrašenih“ obiljem nacističkih tetovaža, uključujući i one Adolfa Hitlera, kukastih križeva i neizbježnog „Sieg heila“, ovih je dana objavio Antifašistički vjesnik. Fotografije su dobili od čitatelja s informacijom da su snimljene na riječkoj plaži Kantrida, u beach baru Morski prasac. Objava fotografija izazvala je veliki interes javnosti i puno nagađanja odakle su u Rijeku stigla ova dvojica nacističkih turista. Iz riječke policije objasnili su kako je 13. srpnja policija putem aplikacije „e-opažaj“ primila dojavu o dvojcu iz Morskog prasca, međutim dolaskom na plažu policija ih tamo nije zatekla. U razgovoru s konobarima beach bara doznali su kako su osobe s fotografija uistinu boravile na plaži, ali prije desetak dana te zbog toga policija nije mogla utvrditi njihov identitet. Međutim, utvrdili su ga s Antifašističkog vjesnika.