Prošli put kada smo pisali o emisiji „Razgovor s razlogom” Morane Kasapović nazvali smo to čudom. Ne zbog urednice i voditeljice već zbog izvrsnog odabira gosta. Naime, Morana Kasapović tada je u goste na državnu televiziju, nenaviklu na kritičke glasove, dovela Viktora Ivančića. Kroz tri sezone „Razgovor s razlogom” Kasapović je vodila s izvrsnim gostima među kojima vrijedi istaknuti publicistkinju Slavenku Drakulić, fizičara Antonija Šibera te astronoma i učitelja Korada Korlevića. Ovog utorka, 11. ožujka, na prvom programu državne televizije kod Morane Kasapović se odvio još jedan bitan razgovor s razlogom. Gost emisije bio je sarajevski pisac Ivan Lovrenović koji u posljednjem romanu „U sjeni fantoma” obradio raskorak između službene i osobne povijesti. Zašto mu je bilo važno napisati taj roman i kako je to kad se u čovjeku sukobe službena i vlastita historija Kasapović je odgovorio sljedećim riječima.

„Intenzivno razmišljam o prokletstvu kolektivizma i prokletstvu historije koje nadahnjuju ideološki kolektivizmi. Cijeli 20. vijek bio je orgija ideoloških kolektivizama jednih, drugih, trećih... Meni je najbliža vlastita historija i tu se rađa sraz između službene historije i one druge koja nije napisana i priznata u javnom prostoru i diskursu ali je svejedno važna jer je osjećaš u duši, životu, načinu na koji tvoji bližnji to proživljavaju i, ponekad, u škrtim naznakama komuniciraju”, objasnio je Lovrenović što ga je potaklo da se bavi ovom temom koja neminovno za sobom povlači i interpretaciju Bleiburga i Križnog puta.

„Sama riječ Bleiburg, u svijetu u kojem sam ja rastao, naprosto nije postojala. Nije bila u upotrebi. U mom doživljaju neki drugi pojmovi su imali to teško značenje. Jedan od tih pojmova je PO-VLA-ČENJE. Ne mogu objasniti koliki spektar tegobnih značenja je imala ta riječ. Druga je – Slovenija, jer se išlo u povlačenje preko Slovenije. Bleiburg je došao u moj svijet kasnije s knjigama i drugim izvorima. Najkraće rečeno, Bleiburg, koji se naziva i najvećom tragedijom hrvatskog naroda i oko toga se plete taj žrtvoslovni diskurs, sve to ima svoje mjesto. Međutim, mene je zaista oduvijek zanimalo kako je do toga došlo. Taj strašni splet događaja, jer, možda je i teže bilo poslije u silnim mrcvarenjima po zemlji u vidu tih famoznih Križnih puteva. To je posljedica nečega. Šta je to bilo šta je tu posljedicu dovelo?”, zapitao se u jednom trenutku Lovrenović u razgovoru s Moranom Kasapović.

Premda priznaje kako nije jednostavno, Lovrenović ne postavlja samo pitanja već ima i odgovore. „Mogu reći kako je taj uzrok (za Bleiburg, op.a) sadržan u postojanju Nezavisne države Hrvatske sa svime onim što je radila, kako je postupala, na kojim temeljima je počivala, ideološkim, etičkim, političkim... To je neka jezgra iz koje je došlo do Bleiburga”, tumači Sarajlija.

Kroz gotovo pola stoljeća novinarske i publicističke karijere, Lovrenoviću je zatirana kulturna cjelovitost Bosne trajna inspiracija. 

„Bosanska kultura je obilježena pluralitetom bizanta, osmanskog i kršćanskog i sve se to na jednom malom prostoru dodirivalo. U svakodnevici otkrivamo kako su se te kulture prožimale. Surovi tumači stvarnosti bahato nas pak uvjeravaju kako toga nikada nije bilo. Da toga sada pogotovo nema kada smo se kroz rat i politički u potpunosti riješili toga i sada smo, konačno, svak za sebe i nemamo ništa jedni s drugima”, objašnjava Lovrenović. 

Možda ponajviše pažnje privlači jedna naizgled jednostavna misao koju je sarajevski pisac izrekao, a koju tako rijetko čujemo da nismo ni vjerovali kako uopće postoji. „Kao Bosanac nisam manje Hrvat zato što nisam samo Hrvat”. Sarajevski pisac i za ovo ima objašnjenje.

„Sve te priče o našim kolektivnim identitetima trebalo bi barem malo u šali relativizirati. Koliko su oni uopće važni u ljudskom životu? Hrvati u Bosni i Hercegovini neće da su Bosanci. Srbi nipošto. Ali ni Bošnjaci, muslimani, neće da su Bosanci jer i oni su osvojili svoj nacionalni identitet kao Bošnjaci. To je u redu i ja to poštujem. Međutim, životna stvarnost, valjda ćemo se oko toga složiti, ipak je istinitija i važnija nego bilo koji politički konstrukt. Ona govori drugo. Govori da u toj zemlji žive ljudi koji se u obliku društvene komunikacije ponašaju potpuno jednako. U svakodnevnoj komunikaciji nećete prepoznati tko je tko ili, ako i hoćete, to neće biti važno za tu komunikaciju. Ta niska razina ljudskog postojanja, komuniciranja, suobraćanja, način na koji se živi, pristupa zajedničkim ritualima... Ako već treba neka etiketa, to nije ništa drugo nego Bosansko. E, pa ja sam na taj način Bosanac, a unutar toga sam Hrvat”, pojašnjava Lovrenović ono što konstitutivni narodi ne žele ni čuti.  

Što je još govorio Ivan Lovrenović pogledajte u videu.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: screenshot/YouTube