SPLITTING: Kako sam tražio Srbe po gradu

SPLITTING: Kako sam tražio Srbe po gradu

Svako poglavlje ovdje tematizira neki od stvarnih događaja u Splitu, Hrvatskoj i Jugoslaviji iz tog vremena, a rukopis se gradi fikcijskom nadgradnjom tih stvarnih događaja. Tako primjerice događaji poput nereda na Kosovu, tzv. balvan revolucija, prekinuta utakmica Hajduka i Partizana ili ubojstvo mladog makedonskog ročnika na odsluženju vojnog roka u JNA, Saške Gešovskog, postaju pozadinskom kulisom prvim zaljubljivanjima ili seksualnim ljetnim avanturama sa strankinjama, mladenačkim opijanjima, ponekoj lakšoj krađi ili pak koračanju u svijet narkomanske ovisnosti ili inicijaciji dilerske “karijere” te bivaju promatrani i komentirani iz perspektive pripadnika splitske mladeži koji odrastaju na asfaltu istoga kvarta. Pritom Damir Pilić dojmljivo dočarava kako se politički događaji, od početne nezainteresiranosti polako premeću u vrlo važna, za stvarnost i svakodnevicu te mladeži odlučujuća zbivanja.
POLITIKA I DOMOVINA: Štivo od kojeg mnogima zastaje kost u grlu

POLITIKA I DOMOVINA: Štivo od kojeg mnogima zastaje kost u grlu

Na kakav zaključak upućuje najnoviji slučaj hrvatske šutnje – fenomena koji stoljećima prati najveće nevolje ovdašnje radno-aktivne čeljadi? Budući da je Josip Manolić zagazio u 95-tu, SDP i HDZ u svojim kuloarima već udružuju snage da se na njegove memoare, „Politika i domovina“, obruše čim njezinoga autora pokopaju na Mirogoju. Do tada, prešućivanje značajnoga svjedoka dvaju Jugoslavija i dviju Hrvatski trebalo bi emitirati poruku da je Manolić tričarija, nedostojna prevažnoga političkoga truda okrenutoga beskonačnoj budućnosti Države... Istina je, pak, da dio njih – i takvi su najbrojniji - od lijenosti nije ni otvorio debelu knjigu od 400 stranica. Neki je nisu taknuli od straha. Trećima koji su „Domovinu i politiku“ pročitali u najdubljoj intimi, zastaje kost u grlu... „Politika i Domovina“ ne mora se nikada pročitati na Markovom trgu, ali će je Sarajevo dobro upamtiti.
ZAPALITE KUĆU!: Zaokružena priča o legendarnoj punk grupi The Clash

ZAPALITE KUĆU!: Zaokružena priča o legendarnoj punk grupi The Clash

Godina je 1981. i iza Joea Strummera, Micka Jonesa, Paula Simona i Toppera Headona je njihov četvrti album, „Sandinista“. Ovaj trostruki album u trajanju od dva sata i 23 minute je apsorbirao žanrove s klupske scene prikazavši ih kao vlastite ideje, istaknuvši time identifikaciju benda s duhom vremena, kao definitivni odmak od Sex Pistolsa, čiji voz je već proš'o, skupa s autodestrukcijom punka, sad već u statusu derutnog rock'n'rolla, koji se pretvorio u turističku pozu s Picadilly Circusa. Autor romana „Zapalite kuću!“, norveški književnik Frode Grytten, u domaćoj je prijevodnoj kulturi otprije poznat po knjizi priča muzikalnog naslova „Pjesma košnice“ i „Medvjed koji teče“, a kako je i svestrana književna zvijezda Jo Nesbo iz Osla zapravo rocker, nikog ne bi trebalo čuditi što je novi Gryttenov naslov zapravo roman o punk-grupi The Clash, onoj koja je čitavom tom svjetonazoru dala težinu, a time i smisao.
SLOM LAŽNOG PROROŠTVA: Marić protiv Marića

SLOM LAŽNOG PROROŠTVA: Marić protiv Marića

Tko je lagao, s kakvim proročanstvima, nije najjasnije ni nakon pročitanih 316 stranica knjige „Slom lažnog proroštva“, HDZ-ovog saborskog zastupnika Gorana Marića. Knjiga je pisana manirom ogorčenog promatrača, a ne pripadnika dobro potkožene saborske (o)pozicije i uopće pripadnika društva koji dosada ničim nije pokazivao da je njegov kritičar. Najmanje je u njoj Marića znanstvenika ili ekonomista od prakse. Čak i kad se skoncentrira na neki problem iz monetarne ili fiskalne politike, autor vrlo brzo završi analizu, ispali neki zaključak i ode dalje. I u tome je, barem kod ovog čitatelja knjige, najviše razočaranja. Nadmoćno je pučki glasnogovornik Marić u ovom rukopisu nadvladao znanstvenika i ekonomista Marića, a zašto je tome tako, to valjda zna samo on. Sve smo to već negdje uglavnom pročitali, daleko bolje i elegantnije sročeno nego kod Marića.
Mišomor za rođake

Mišomor za rođake

„Mišomor za rođake“, Radenka Vadanjela, knjiga je vrijedna čitanja jer donosi višestruko prožvakanu temu obitelji u suvremenosti u novom paketu; egzistencijalnom i ezoteričnom. Ipak, nakon čak trećega čitanja ovih kratkih priča dojma sam da Vadanjelove rečenice mlitavo vise preko rubova stranica tražeći šansu da budu bolje opremljene ili uređene. Kronično nedostaje erosa koji bi spomenute probleme riješio tako što bi metafore zavadio, a simbole redizajnirao i rekontekstualizirao što bi sigurno povećalo dinamiku teksta i održalo čitatelja budnim. Ovako smo na koncu dobili napola sređen, perspektivni tekst koji ne oduševljava nego opterećuju mislima što se od njega moglo, a nije skrojilo.
Nema slonova u Meksiku

Nema slonova u Meksiku

Iako se današnjem urbanom piscu stavlja mnogo toga na teret, tipični predstavnik ove vrste prije svega se očito romantičarski naužio života, kojeg je njegov očiti besmisao toliko povezao s umjetnošću da jedno bez drugoga više – i ne ide. Nagledao se taj televizije, nasjedio u kinu i pred videom, poslušao dovoljno muzike da na kraju i nije bitno je li stvarno propustio heroin glavnom prometnicom ili ne... A kako su knjige ionako uvijek bile tu, životno iskustvo jasno mu govori na koje mjesto staviti zarez u Nietzscheove izreke o ženama. Sve ako je i fejk, bit će dobro za imidž. Znat će i da je pisanje neisplativ posao, baš kao i guranje velikih životnih istina čitatelju u lice; Hemingway možda još jest u lektiri, ali nije baš cool. Thompson je više cool; dakako, ako je u pitanju Hunter S...
Blue Moon

Blue Moon

Jedna od mogućih interpretacija ovog romana je da se Karakaš dijelom i obračunava s popularnim mitom apolitičnosti, i uništava ga. Mit govori o mogućnosti svrhovitog egzistiranja apolitičnog ljudskog bića koje ignorira društveni kontekst i stvari koje se događaju oko njega. Je li takav osobni modus operandi pravedno usporediti s guranjem glave u pijesak, ili je to nešto blaži životni koncept – nedosanjani san o čovjeku kao autonomnom i neokaljanom entitetu, koji nikad nema stvarne potrebe proviriti kroz prozor i pokušati nešto promijeniti? No, taj mit se možda slama i u ovoj priči, i očigledno je problematičan, jer kad-tad svo to neznanje, izbjegavanje ili ignoriranje prošlosti i sadašnjosti dolazi na naplatu.
A little history (Mala povijest)

A little history (Mala povijest)

Knjiga „Mala povijest“ na tragu je povezivanja poetičkog i političkog. Ammiel Alcalay rođen je 1956 godine, američki je pjesnik, znanstvenik, kritičar, prevoditelj i prozaik. Pripada prvoj generaciji Amerikanaca, sin je sefardskih Židova. U istraživanjima se bavi odnosom politike i poezije, a u svojim brojnim knjigama i radovima ponajviše tematizira problematiku Bliskog Istoka. Upravo zato što pripada prvoj generaciji Amerikanaca, kod njega je uvijek prisutna potreba da čuje glasove onih koji dolaze iz drugih dijelova svijeta, jer želi imati bolji uvid i stvoriti pluralnu kolektivnu memoriju koja oponira dominantnom izolacionizmu. Ova knjiga jeste angažirana, ona je podrivanje tzv. velike povijesti u kojoj nema glasova pjesnika, niti mnogostrukosti perspektiva.
Samo ne odlučiti ništa - vodič za preživljavanje politike

Samo ne odlučiti ništa - vodič za preživljavanje politike

Generacije Europljana su rasle u spoznaji o politici koja je po definiciji vještina vođenja društvenih poslova u interesu većine, do one uljepšane - da je politika umjetnost odlučivanja. Što se onda događa u politici zadnjih godina i desetljeća? Čitajući zbunjujući „vodič za preživljavanje politike“ Pierra Conesa, tu usputnu „pohvalu“ političkom nedjelovanju, uviđamo da su oni koji se predstavljaju našim vođama poput škorpiona koji podlegnu vlastitom ubodu, paralizirani stalnim i sustavnim trovanjem neodlučnošću, koje sami pritom vješto skrivaju. Predstavljamo vam literaturu koja je izuzetan izazov i koja širi razumijevanje politike i društva danas.
Između crvenog i crnog – Split i Mostar u kulturi sjećanja

Između crvenog i crnog – Split i Mostar u kulturi sjećanja

Polemika će biti, čak su nužne i poželjne, kako bi se i dalje, stalno i uvijek, rasvjetljavalo jedno vrijeme prepuno proturječnosti, kao što je sama povijest po sebi. Još više će biti osporavanja, također dobrodošlih, iako unaprijed izgubljenih. Dojam je to nakon iščitanih 240 stranica retrospektive i svjedočanstava, ponuđenih u knjizi Dragana Markovine „Između crvenog i crnog – Split i Mostar u kulturi sjećanja“, u kojoj se 436 „imena u boji“ samo razvrstalo na crvenu i crnu polutku. Riječ je o knjizi koja će biti čitana, prepričavana, nadopunjavana vlastitim saznanjima i mišljenjima čitatelja – pa, što bi autor više i mogao poželjeti od takozvanog „običnog čitatelja“.

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. NON SERVIAM IGORA MANDIĆA: Operetna kič državica

    20.02.2020.

    Igor Mandić

    NON SERVIAM IGORA MANDIĆA: Operetna kič državica

  2. ŽIVJETI BEZ NACIJE: Meni samom odavno je jasno - nikom ne pripadam

    07.02.2020.

    Predrag Finci

    ŽIVJETI BEZ NACIJE: Meni samom odavno je jasno - nikom ne pripadam

  3. PLENKOVIĆ O POKOLJU U SPLITU: Nepodnošljiva lakoća poricanja

    14.01.2020.

    Nataša Škaričić

    PLENKOVIĆ O POKOLJU U SPLITU: Nepodnošljiva lakoća poricanja

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije