GEORGE STEINER AT THE NEW YORKER
AUTOR: GEORGE STEINER

Intelektualni antijunak našeg doba čija nas je misao mimoišla

ocjena: Pero Pero Pero Pero Pero | godina izdanja: 2009. | izdavač: New Directions
ritn by: Marino Badurina | 06.05.2020.
GEORGE STEINER AT THE NEW YORKER: Intelektualni antijunak našeg doba čija nas je misao mimoišla
GEORGE STEINER AT THE NEW YORKER: Intelektualni antijunak našeg doba čija nas je misao mimoišla
Smrt Georgea Steinera, u veljači ove godine, u našoj je kulturi primijetio samo Miljenko Jergović, vrijedan pisac i još vrjedniji i marljiviji čitatelj, kojemu i inače kao da malo što vrijedno može promaknuti. No, Steinerova smrt je izgleda mnogima promaknula. A taj literarni kritičar, filozof, esejist, pjesnik, polimat i polihistor važan je intelektualac i mislilac čiji je utjecaj odavno prekoračio (skučene) granice akademskog svijeta. Njegovo djelo je obimno i višejezično, ali njegova veličina ne nudi nam isprike. Godinama se već, naime njegove knjige prevode i na hrvatski, prvenstveno zahvaljujući upornoj prevoditeljici Gigi Gračan. U mnogočemu George Steiner je dakle bio i ostao svojevrsni intelektualni antijunak našeg doba. Staromodan, a modernist do srži.

Knjiga koju ovdje predstavljamo, objavljena još 2009. godine, Steinerov je pretposljednji ukoričeni tekst na engleskom jeziku, i predstavlja kompilaciju dijela eseja koje je desetljećima (točnije od 1967. do 1997. godine) objavljivao za list The New Yorker. Ona je prilično dobar presjek njegova, kako je sam volio autoironično reći, „sramotno širokog raspona tema i interesa“. Stoga, uz ranije objavljenu i u nas prevedenu autobiografsku „Errata: propitani život“ (2004.), „George Steiner at The New Yorker“ može poslužiti kao svojevrsni „Steiner za početnike“. Ipak, već to je krupan zalogaj, jer valja se otisnuti put lingvistike, književnosti, slikarstva, povijesti, arhitekture, psihologije, filozofije, religije, politike ... Pojave i fenomene svih tih polja Steiner je, dosljedno humanistički (i humanizirajuće) orijentiran, najbolje sagledavao kroz prizmu osobnih iskustava i sudbina. Tako na stranicama ove knjige defiliraju Samuel Beckett, Jorge Luis Borges, Bertrand Russell, George Orwell, Noam Chomsky, Simone Weil, Walter Benjamin, Gershom Scholem, Bertolt Brecht, Arthur Koestler, Albert Speer, Phillipe Ariès, Solženjicin …. sveukupno 28 eseja, što ipak čini tek oko petine tekstova koje je napisao za ovaj list. 

Mnogo je tema koje za Steinera ovdje trajno, pa i opsesivno izranjaju, koje su determinirane njegovim životnim putem, ali i duhom epohe. Rođen je 1929. godine u Parizu, roditelji su mu porijeklom iz Beča. Iz ratne Europe s obitelj 1940. godine odlazi u New York. Steiner studira u Chicagu, na Harvardu, Oxfordu, Princetonu, Cambridgeu, potom predaje na Churchill Collegeu u Cambridgeu i sveučilištu u Ženevi, gdje dočekuje i mirovinu, ali odlazi i svugdje drugdje gdje ga pozovu. Njegov put nije lak i pravocrtan. Naravno, kao i mnogi drugi europski intelektualci u toj (američkoj) anabazi on prolazi kroz postupak akomodacije, ali koji za njega ipak ostaje zauvijek nedovršen

George Steiner
George Steiner fotografiran 2013. godine (FOTO: Wikimedia)

Rad u egzilu sa sobom uvijek nosi i brojne kreativne potencijale. „Izgubljeni zavičaj“ najbolje se spoznaje iz daljine. On začudno i stvaralački spaja (svoj) lokalni, europski, srednjoeuropski background s univerzalnim vizijama, a iskustvo tog kotla „u kojemu se skuhalo naše 20. stoljeće“, prenosi na američki melting-pot, jer ima li za jednog lingvista fasciniranoga Babilonskim prokletstvom prirodnijeg mjesta od suvremenog Babilona – New Yorka. Ipak, „velika knjiga čeka da bude napisana (...) koja bi pokazala da je 20. stoljeće, onako kako smo ga živjeli na Zapadu, u suštini austrougarski izvozni proizvod“. Pojasnit će kako su sadržaj tog proizvoda, njegove nijanse u polju psihologije i doživljaja, gradili Freud i njegova psihoanaliza, u odnosu jezika i ljudske misli Wittgenstein i Bečka škola logičkog pozitivizma, roman su definirali Musil i Broch, muzika se sračvala u dvije grane, onu Brucknera, Mahlera, Bartoka i drugu Schönberga, Albana Berga i Antona Weberna, austrijski ekspresionizam u korijenima je pariškog Art Decoa i Die Aktion slikarstva, suvremenu arhitekturu najavio je Adolf Loos, Karl Kraus je u genezi političke i društvene satire što se udomaćila na Zapadu od Londona do New Yorka, logika i sociologija u vezi s prirodoslovljem ne može bez Karla Poppera, zatim tu je ekonomija Schumpetera, Hayeka, von Neumanna ... Niz bi mogao ići dalje. 

Ključan je period od 1880. do 1914. godine i potom od 1919. do 1938. godine kada je srednja Europa predstavljala sabijeni prostor umjetničke, znanstvene, društvene i filozofske implozije do koje je dolazilo usred antinomija: propast carstava i etnička samoodređenja, antisemitizam i najveći židovski doprinos Europi, konzervativna obiteljska forma i seksualna perverzija, sve protuslovlja što su generirala snažne kreativne energije, pri čemu je, smatra, židovska sastavnica gotovo presudna: Freud, Mahler, Kafka, Kraus. U Beču, toj „prijestolnici potištenosti“, i mladi se Hitler konačno zarazio bacilom antisemitizma. Grad je to iz kojega je dakle procijedio i holokaust. Stoga izrezati austrougarsko i međuratno austrijsko iskustvo značilo bi „iz 20. stoljeća izbaciti i najdemonskije, najdestruktivnije, ali i intelektualno i estetski najsnažnije“. Uostalom, čak je, ističe Steiner, i američka urbana kultura, naročito njena američko-židovska komponenta, refleksija fin-de-siècle Beča i upravo tog „neurotičnog genija“ u trokutu Beč-Prag-Budimpešta. 

Ono pak što mu je u američkoj kulturi kronično nedostajalo, on je u nju silno želio ubrizgati: ironiju, temeljitost, sintezu i idealizam. Za njega to je europska prtljaga koju nosi, ali i koju, kako vidimo, smatra temeljem zapadne civilizacije. Bilo je u toj poziciji i svjesnog elitizma, doduše onog inkluzivnog, koji ne krije svoju tajnu pred masama, ali zauzvrat očekuje poštovanje autoriteta, hijerarhije. Steinerov odnos prema znanju je tradicionalan, autoritativan, ali u suštini antiautoritaran. Prilično suprotstavljen današnjem pretencioznom dobu „obrazovne reformacije“, što se u konačnici svodi na fah-idiotizaciju, lakirovku i paradoksalno nametanje „kritičkog“ mišljenja – odozgo. Stoga bi se i u nas svi oni koji se vole igrati obrazovnim reformama trebali do u tančine upoznati sa Steinerom, kako bi stekli bar početnu predodžbu, makar osjećaj, kako bi jedno sveučilište, universitas (riječ koja je i u originalu i u prijevodu zapravo vrlo zorna, prozirna i slikovita) trebalo izgledati. 

Beč
Američka urbana kultura, smatrao je Steiner, refleksija je fin-de-siècle Beča (FOTO: Pixabay)

Također, za američke prilike karakteristična pretjerana demokratičnost, pragmatizam, egalitarizam i politička korektnost u akademskoj zajednici, smatrao je, naposljetku nužno dovode do srozavanja visoke kulture, gušenja izvrsnosti i odsustva fundamentalne percepcije. I u ovim esejima će mnoge stranice biti posvećene upravo takvim, ponekad i usputnim, lamentacijama. Steiner je prije svega impresionist, trajno sumnjičav prema hladnoj analitičkoj misli, ne odbacuje ju, ali ipak pomalo prezire, jer svaka „analitička misao ima u sebi ugrađeno čudno nasilje nad svojim objektom“, znanje ne jamči razumijevanje, a povijest i politički život su presloženi da bi se podveli pod bilo koji grandelokventni narativ. Priznaje sva dostignuća prirodnih znanosti i veseli im se, ali smatra, točnije nada se, da će čovjek i funkcioniranje njegova uma (poetski um) naposljetku ipak ostati misterij. 

U mnogočemu George Steiner je dakle bio i ostao svojevrsni intelektualni antijunak našeg doba. Staromodan, a modernist do srži. Preozbiljan, a nesmiljeno duhovit („zajebant“, primijetit će spomenuti Jergović), tako jasne i koncizne, a opet antitetičke misli, konzervativan, a željan stalne i duboke promjene. Za današnje stanje svijesti upravo neobično iščašen i – (pre)revolucionaran.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: New Directions

 

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. VIRTUALNA STVARNOST: Doba loših imitacija, kopija i surogata

    18.03.2024.

    Predrag Finci

    VIRTUALNA STVARNOST: Doba loših imitacija, kopija i surogata

  2. POSLANICA LANE BOBIĆ: Za Osmi mart, kupi mi, mama, jedan mali rat

    05.03.2024.

    Lana Bobić

    POSLANICA LANE BOBIĆ: Za Osmi mart, kupi mi, mama, jedan mali rat

  3. DUNI VJETRE: Čudna smrada od Mostara grada

    28.02.2024.

    Srđan Puhalo

    DUNI VJETRE: Čudna smrada od Mostara grada

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije