PROPUŠTENA PRILIKA: Je li eksplicitnija politička poruka mogla dobiti ovakvu podršku?

02.06.2016.

Nataša Škaričić

PROPUŠTENA PRILIKA: Je li eksplicitnija politička poruka mogla dobiti ovakvu podršku?

Kad čovjek čuje „ali bilo je fantastično, skupilo se mnoštvo ljudi, to je pokazatelj da solidan broj ljudi ne želi ultrakonzervativnu, katolibansku, proustašku vlast; protest će se razvijati, ljudi će s vremenom pokazivati sve manje tolerancije na političko nasilje“, ne može reći da to nisu dobri argumenti za poštovanje prema tom skupu i za nekakav optimizam, unatoč svemu. Zaboravlja se, ipak, da je skup bio profesionalno organiziran, i da je logistiku, među ostalim, osiguralo više sindikata i da su njihovi golemi ljudski i materijalni resursi angažirani i preparirani da se založe na politički bezbojnoj, vrlo ograničeno definiranoj agendi i preciznom hodogramu skupa. Bespovratno je, prema tome, propušten test li je moguće da eksplicitnija politička poruka dobije ovako organiziranu podršku, da ne spominjemo činjenicu da se ovaj tren događaju stvari koje za njom vape: uništavanje zdravstva i telefonska rasprodaja poduzeća.
PSI PUŠTENI S LANCA: Možete li samo zamisliti koliko je ta televizija nervirala Vučića?

02.06.2016.

Dinko Gruhonjić

PSI PUŠTENI S LANCA: Možete li samo zamisliti koliko je ta televizija nervirala Vučića?

“Deca” koja su podigla bunu protiv smena na RTV-u su otelotvorenje svega onoga što za Aleksandra Vučića predstavlja noćnu moru: oni su principijelni, hrabri, talentovani i – odlični novinari! Zato su neposredno nakon izbora psi pušteni s lanca. Reč je o onim najtvrđim kadrovima iz devedesetih, kojima je smetao čak i Milošević kada se odrekao Karadžića i Mladića 1994. godine. A kako je tada izgledala preteča današnjeg RTV-a? Izgledala je kao prava-pravcata avangarda zla, skrojena po meri ratnohuškačke propagande, s ciljem da se javnost mobiliše u podršci Novosadskom korpusu JNA da do temelja sruši Vukovar i pokuša prikriti nepojamne zločine koji su organizovani u Slavoniji, Baranji i Sremu. Dve decenije kasnije RTV je promenila ploču i postala najcenjeniji medij u Srbiji, što vlastima nije po meri, pa ju je trebalo očistiti, ali to ne ide bez otpora jer izvesno je da u Srbiji ipak postoji kritična masa građana koja se ne plaši.
PRSTOM U OKO: Najradije bih svaki tekst o svom gradu počinjao i završavao psovkom

12.05.2016.

Marko Tomaš

PRSTOM U OKO: Najradije bih svaki tekst o svom gradu počinjao i završavao psovkom

Rat oružjem u mirnodopskom razdoblju obično zamjeni ratovanje simbolima. Takvom ratu u Mostaru svjedočimo posljednjih 20-ak godina. Kao i svaki rat i ovaj simbolima je, prije svega, jednostavno glup i nepotreban. Vodi se isključivo zbog politike i preraspodjele javnog dobra među uvijek istim elitama. Bio sam dijete tada i zato si opraštam naivno vjerovanje da će odmah nakon rata Mostar postati ono što je nekada bio. Mali grad sasvim ugodan za život. Provincija koju katkad nečija dostignuća lansiraju u centar zbivanja. Sjećam se kad sam prvi put nakon rata stigao u Mostar. Putovali smo cijelu vječnost. Tada se iz Sombora putovalo preko Crne Gore i istočne Hercegovine do Nevesinja gdje bi ljude preuzimao UNPROFOR i vozio do Mostara. Kada sam iskoračio na kolodvor jednostavno sam pukao, pao na zemlju i počeo neutješno plakati. Mostar je bio srušen, ali sam ga tada još uvijek mogao prepoznati. Danas mi je to sve teže učiniti.
BURE BARUTA: U zemlji zalazećeg sunca

03.05.2016.

Ahmed Burić

BURE BARUTA: U zemlji zalazećeg sunca

Ljudi iz koalicije “Sarmu probo nisi – Samo jako” skontali su fol, i svaka im čast. Politika u svim ovim našim čemernim društvima je kombinacija demagogije, estrade i (lažnog) glamura prekrivena opsjenom magije. Kad, recimo, barem ovlaš pogledate fotografije “Magične noći”, kako je svoju proslavu hiljaditog broja Azre pompozno nazvao medijski koncern “Avaz”, odmah vam je sve jasno - društvena scena hoda ispred nikako isprintanog loga novine i bošnjački lažnom crvenom itisonu. Mučno je, to sve skupa: gledati glamour u zemlji sirotinje. Slogan sljedećih lokalnih izbora kod nas bi mogao biti: “Nema od toga ništa”, što je na neki način pandan onome “Samo jako.” Temeljno ubijeni u pojam, kakvi jesmo, nismo uspjeli naći model koji bi na odgovarajući način – poput Preletačevića i ekipe – ismijali višestranački sistem.
PRŽENJE MOZGA: Izbori u Srbiji - Srpska osuđenička lista

21.04.2016.

Dinko Gruhonjić

PRŽENJE MOZGA: Izbori u Srbiji - Srpska osuđenička lista

Zamislimo da su nekog čoveka tamo negde u vreme NATO bombardovanja Srbije, aprila 1999. godine, zaledili kao Volta Diznija i da su ga uspešno odledili u aprilu 2016. godine. Naravno, prvo što bi ugledao sa prozora bolnice bio bi bilbord Srpske napredne stranke na kojem piše: “Izaberi budućnost – Aleksandar Vučić – Srbija pobeđuje”. Stvarno tako piše! I stvarno je na njemu Vučić, onaj isti što je bio ministar informisanja u vreme bombardovanja. Isti lik, samo malo stariji. U međuvremenu se oglasio i Đorđe Balašević, čijoj su kćerci Jeleni intenzivno počeli pretiti smrću neposredno nakon što ju je Aleksandar Vučić javno isprozivao. Đole je podsetio da ga je 1998. godine, kada je u Sarajevu održao koncert za decu koja su stradala od mina u Bosni i Hercegovini, tadašnji mlađahni ministar informisanja Vučić nazvao “jeftinom fukarom” koji je išao u Sarajevu “da peva za muslimane, umesto za srpsku decu”.
PARANOJA MARKA TOMAŠA: Teorija samoće

06.04.2016.

Marko Tomaš

PARANOJA MARKA TOMAŠA: Teorija samoće

Hodati satima i slušati i pogledom tražiti nebo. Stati ispod podvožnjaka i pustiti da preko tebe pređu tisuće automobila. Zamisliti vlastitu smrt. Odustati od svega. Zaljubiti se u vlastito sitno tijelo i još sitniju provincijsku dušu. Treba hodati i pogledom tražiti nebo. Pustiti utopljenike da se utope. Radnike da se odrade do smrti. Alkose da se propiju. Djecu da odrastu i razočarano pljunu u prašinu. Sve je to ionako daleko. Sve to postoji samo na televiziji. Trebaš pronaći kafanu koja te najviše podsjeća na one iz filmova. Napustiti je ako s vrata ne prepoznaš svakog nepoznatog čovjeka koji ispija dušu za šankom. To nije kafana za tebe. Nađi onu u kojoj znaš sve likove, predstavi se konobaru tako da svi prisutni čuju tvoje ime. Naruči turu za sve i sjedni u separe. Tebe bole noge, puca ti kičma, oči su ti rasprsnute. Popij jednu. Sanjaj.
BURE BARUTA: 2048.

30.03.2016.

Ahmed Burić

BURE BARUTA: 2048.

Zagreb, godina 2048. Sa tržnice Dolac, niz nevidljive stepenice silazi pognut, sijed starac u debelom zimskom kaputu. Privlači pažnju potpuno demodiranim izgledom, zastaje kod kioska i kaže: „Večernji list, molim.“ Prodavačica ne vjeruje svojim očima, pred njom se stvara hologram njezine prijateljice i ona kaže: „Ne mrem vjerovat’. Gospon traži Večernji list.“ Starac se uzvrpolji. Meketavim glasom kaže. „Ali, zar ne postoje novine?“ „One, gospon, ne postoje još prije moga rođenja.“ „A oprostite, koje ste vi godište?“, upita starac. „Dvijetisućedvadesetiosmo“, odgovori ljubazna trafikantica i očnim programom eyesburn## uslika pognutu priliku i odmah podijeli na superinstagramu 11.0. Dobija šest hiljada lajkova u sekundi, a starac nastavi prema Napretkovom neboderu. Noć je, i prolaznici su rijetki, patrola na letećoj Vespi obiđe krug oko glave bana Jelačića, čiji kip još uvijek ima onu zelenu boju golubljeg izmeta, i zamisli se.
DNEVNIK IZRODA: Apel huliganima

26.03.2016.

Hrvoje Šimičević

DNEVNIK IZRODA: Apel huliganima

Ima li vam smisla urlikati "Za dom" i gledati ga kako putuje do ušiju vladajućih u svečanoj tribini na utakmici s Izraelom, kad je potpredsjednik Sabora Ivan Tepeš? Ima li vam koristi od toga da Šimuniću odgovarate sa „Spremni!“, ako je desna intelektualna krema predlagala da se ozakoni uporaba ove kratice u hrvatskim oružanim snagama, dok je rodonačelnik ideje postao kandidat za ministra u vladi? Zbog čega, uostalom, evocirati sjećanja na kvislinšku tvorevinu, kad HNS, predstavljajući historijski popis „hrvatskih reprezentativaca“ koji su u jednoj utakmici postigli tri gola, na službenom profilu uvrštava i igrače iz NDH, završavajući rečenicu s hashtagom #budiponosan? Ima li više praktičnog opravdanja za stadionsko širenje govora mržnje u trenutku kad ukidaju satiričnu emisiju na HRT-u jer "širi govor mržnje", dok se u emisijama patriotskih „satiričara“ mržnja govori bez navodnih znakova, u društvu prvaka hrvatske izvršne politike?
BURE BARUTA: Mi smo otok nesreće sa tri palme

07.03.2016.

Ahmed Burić

BURE BARUTA: Mi smo otok nesreće sa tri palme

“Nikad ti neću oprostiti, državo, što si mene i još 68.000 ljudi otjerala iz ove zemlje”, piše na društvenim mrežama popularna spisateljica Marina Radoš. Taj njezin post, kao i nekolicina drugih, maksimalno je odjeknuo i imao uspjeha, što se kaže “u regiji”. Neka, aferim, dobro je kad mladi ljudi misle svojom glavom, a mlada Duvanjka je baš takva: objavila je roman, piše blogove, radi na sebi. Ali, eto, kao i deseci tisuća mladih, neće ostati u BiH, nego će potražiti mjesto pod suncem, na početku za nekim šankom i konobarskim novčanikom u Njemačkoj, a onda dalje kroz život. I ponekad sanjati kako bi bilo da je ostala doma. No, poslovično skeptičan kakav jesam, ja, nekako, sumnjam da znam ko je pravi krivac zbog toga što su Marina i još 68.000 njenih vršnjaka samo za 2015. godinu izvadili kartu u jednom pravcu.
ZAPISI IZ ČEKAONICE MILE STOJIĆA: Rezervna domovina i lanjski snijegovi

03.03.2016.

Mile Stojić

ZAPISI IZ ČEKAONICE MILE STOJIĆA: Rezervna domovina i lanjski snijegovi

“Lako je tebi”, kaže mi onomad prijatelj u kavani, “ti imaš rezervnu domovinu.” Ova konstatacija, tako često upućivana sarajevskim Srbima i Hrvatima, nekad me je izluđivala, a danas je doživljavam kao dio svog političkog usuda. Ona je istodobno i iskaz bošnjačkog nacionalizma, jer sve što se ne može reći službenom Beogradu i Zagrebu, biva adresirano na naša krhka pleća. Koncem prošle godine u Hamburgu sam sreo Seida Memića Vajtu, nekadašnju megazvijezdu jugoslavenske popularne muzike. Dugo smo uz jaku bosansku šljivovicu u njegovu stanu razgovarali o lanjskim snjegovima, o Sarajevu, o djevojkama naše mladosti, o neostvarenim planovima i snovima. Sejo je već državljanin Njemačke, a na pitanje o povratku kaže “moj prah bit će rasut po Labi”. Pričamo o herojima i žrtvama tranzicije, a on kaže: “Ja sam u rat ušao s mercedesom, a iz rata izišao na biciklu i nije mi ni malo zbog toga žao. Zapiši ovo”.

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. OTETO IZ TMINE: Kakav je osećaj živeti dvadeset godina u tuđem stanu

    04.08.2017.

    Bojan Tončić

    OTETO IZ TMINE: Kakav je osećaj živeti dvadeset godina u tuđem stanu

  2. PROVINCIJA U POZADINI: Cinični osmijeh Mona Lise

    12.07.2017.

    Ahmed Burić

    PROVINCIJA U POZADINI: Cinični osmijeh Mona Lise

  3. DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Zona jeze

    11.07.2017.

    Tatjana Gromača

    DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Zona jeze

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije