BEZ LJUBAVI: Film koji ostaje sa nama i dugo nakon što završi

BEZ LJUBAVI: Film koji ostaje sa nama i dugo nakon što završi

Pre nego što se bacimo na analizu ovog ozbiljnog filma i pređemo na njegovu priču, da kažemo nekoliko stvari na samom početku. Ruski reditelj i scenarista Andrey Zvyagintsev, bar za sada, nije napravio loš film u svojoj karijeri, i možemo reći da je jedan od najistaknutijih autora u Evropi, čiji su filmovi prava remek-dela. "Bez ljubavi" je, dakako, odlična drama, koja je svetsku premijeru imala na festivalu u Cannesu, gde je Zvyagintsev dobio nagradu kritike, a uspešno prikupljanje nagrada nastavljeno je u Londonu i Münchenu. Takođe je dobio i veliki broj nominacija, uključujući i onu za evropski film godine, kao i nominaciju za Oscara u kategoriji stranog filma. Boris i Ženja su par koji i dalje živi zajedno, iako planiraju da se razvedu. Jasno je da između njih više nema ni trunke ljubavi.
LJUBAV U MUMBAIJU: Tri priče od kojih svaka zaslužuje film za sebe

LJUBAV U MUMBAIJU: Tri priče od kojih svaka zaslužuje film za sebe

Svaki velegrad je kaotičan živi organizam u kojem se prepliću brojne ljudske sudbine i njihove priče. Također, skloni smo o svakom od njih imati „izgrađeno” i čvrsto mišljenje, često bazirano na nepotpunim informacijama, stereotipima, svjedočanstvima iz druge ruke i pojednostavljenim interpretacijama. Stereotipne slike 20-milijunskog Mumbaija su, recimo, prometnice zakrčene motociklima, košnica i metež ljudi na ulicama (na kojima neki od njih čak i žive), slamovi i luksuzne novogradnje jedni do drugih. Sve to može i ne mora biti točno, ali ništa od toga vjerojatno nije specifično samo za jednu od, i u poslovnom smislu, najaktivnijih indijskih metropola. Jer Mumbai je grad došljaka i došljakinja iz različitih dijelova Indije koji su upravo tu riješili okušati svoju sreću i otkinuti makar komadić svog „indijskog sna”.
KAKAV OTAC, TAKAV SIN: Jedan od onih filmova koji pokušavaju da odgovore na pitanje šta znači biti čovek

KAKAV OTAC, TAKAV SIN: Jedan od onih filmova koji pokušavaju da odgovore na pitanje šta znači biti čovek

Dragi čitaoci, ovaj film me zaista pogodio, iako nisam roditelj. Pitam se kakva bi tek bila moja reakcija da imam decu? Ali ne brinite zbog ovih uvodnih reči, jer u filmu "Kakav otac, takav sin" ("Soshite chichi ni naru") iz 2013. godine svakako postoji ljubav i nije tako mračno, iako je tema teška. Ovo je izvanredan uradak koji priča priču o dve porodice, a režiju i scenario potpisuje japanski majstor – niko drugi do Hirokazu Koreeda. Pređimo na priču i upoznajmo glavne likove. Ryota je uspešan arhitekta koji živi u Tokiju sa suprugom Midori i njihovim divnim šestogodišnjim sinom Keitom, kulturnim dečakom koji svira klavir. Ryotu se može opisati kao strogog oca, dok je Midori domaćica koja prema svom strogom i zahtevnom mužu pristupa kao da to radi iz nekakve dužnosti.
KINDS OF KINDNESS: Uzalud veliki budžet i vrhunski glumci, film je naporan

KINDS OF KINDNESS: Uzalud veliki budžet i vrhunski glumci, film je naporan

Omnibus-filmovi su nekada predstavljali priliku mladim autorima za afirmaciju, naročito studentima. Recept je bio jednostavan: uzeti nekoliko (najčešće tri) tematski ili makar po miljeu bliskih filmova koji su na rubu između kratkog i srednjeg metra, te ih spojiti skupa u jedan dugometražni i baciti u kino-distribuciju. Omnibus je mogao biti i krovna forma za kolekciju kratkih filmova jednog autora koji bi upravo njime privukao pozornost na sebe, kao što je, na primjer, napravio Daniel Szifron sa svojim uratkom „Wild Tales“ kojim ispituje paradokse života u Argentini. Međutim, kada omnibus/kolekciju/antologiju pravi već etablirani i razvikani filmski autor, i to nedugo nakon velikih uspjeha, onda bi to mogao biti znak za uzbunu jer se, u najmanju ruku, radi o ego-tripu.
THE RESCUE - THE WEIGHT OF THE WORLD: Film starog kova koji publiku propisno nagrađuje

THE RESCUE - THE WEIGHT OF THE WORLD: Film starog kova koji publiku propisno nagrađuje

Demokracija je nježni cvijet koji zahtjeva puno rada i posvećenosti kako bi izrastao i održao se, a u sebi nosi sjeme vlastite destrukcije do te mjere da vlastite mehanizme može upotrijebiti protiv sebe, što često i čini. Primjera za to je zaista mnogo, imamo ih i u okruženju, ali jedan geografski udaljeniji je možda ipak najslikovitiji. Riječ je, dakako, o Latinskoj Americi i njenim specifikumima gibanja između vojnih i civilnih režima od kojih su potonji uvijek demokratski izabrani, ali mogu biti i autoritarni i demokratski. Najtužnije od svega, ne postoji univerzalna formula uspostavljanja i održavanja demokracije, pa uspjeh ni u kojem slučaju nije zagarantiran. Ne možemo se tu osloniti čak ni na dramaturgiju koja nas navodi na krivi trag da je revolucija, a kamoli neka dogovorena tranzicija, nekakav kraj, moguće čak i trijumfalni.
ČOVJEK KOJI NIJE MOGAO ŠUTJETI: Film kojem je mjesto u kurikulumu za srednju školu

ČOVJEK KOJI NIJE MOGAO ŠUTJETI: Film kojem je mjesto u kurikulumu za srednju školu

Da bi zlo pobijedilo, dobri ljudi moraju učiniti samo jednu stvar – apsolutno ništa. Dođu tako mutna vremena, „pametni” šute i trpe, budale dižu halabuku, zlobni zavladaju, a oni „normalni” gledaju samo kako preživjeti. Osjetili smo to na svojoj koži devedesetih godina. I šutjeli smo i trpjeli dok su odvodili druge, sve se nadajući da neće „mečka zaigrati i pred našom kućom”. Malo tko je tada zaista bio čovjek, netko tko nije mogao šutjeti, kome to čast nije dozvoljavala, pa čak i po cijenu svog života. Takav čovjek bio je Tomo Buzov, Kaštelanin po rođenju, Beograđanin po adresi prebivališta, umirovljeni kapetan Jugoslavenske narodne armije koji se tog kobnog zimskog dana našao u vlaku Beograd - Bar na stanici u Štrpcima u Bosni i Hercegovini, kroz koju ta linija prolazi jedva desetak kilometara. Putovao je u posjet sinu koji je svoj vojni rok služio u Podgorici.
FAVORITEN: Film bez nepotrebnih komentara i dociranja

FAVORITEN: Film bez nepotrebnih komentara i dociranja

Beč je podijeljen u numerirane okruge, njih 23, koji se u obliku puža ili spirale šire od centra nadalje, što u teoriji znači da su veći brojevi dalji i zabačeniji od središta grada. Svaki od njih ima neke svoje specifičnosti: neki su „muzejsko-turistički”, neki su sasvim poslovni, neki su čak i vinarski, neki kompletno rezidencijalni, neki radnički i imigrantski. Deseti po redu, Favoriten, oduvijek je bio radnička četvrt, a u posljednjih pedesetak godina sve je više imigrantsko-radnički. To posebno vrijedi za onaj dio bliže centru gdje se njemački jezik rijetko čuje na ulici i gdje, kako legenda kaže, nitko nikada nije ostao gladan u okruženju turskih kebaba, arapskih falafela, bosanskih pekara, srpskih kafana i albanskih slastičarni. „Favoriten“ je i naslov novog dokumentarca velike Ruth Beckermann, i to iz razloga što je naslovni distrikt „dom” i najvećoj bečkoj javnoj osnovnoj školi.
VENI VIDI VICI: Film o nedodirljivosti privilegiranih na korak je do remek-djela

VENI VIDI VICI: Film o nedodirljivosti privilegiranih na korak je do remek-djela

U jeku izborne kampanje, 2016. godine, kandidat za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, Donald Trump, izjavio je da bi on mogao iz čista mira ustrijeliti čovjeka nasred Pete Avenije u New Yorku, a da zbog toga ne bi izgubio niti jednog jedinog glasača. Tužna istina je da je Trump bio sasvim u pravu: takvo što zapravo savršeno ide uz njegov karakter, ali sama izjava je zapravo tek pojednostavljena parafraza poznatog citata libertarijanske „filozofkinje” i spisateljice Ayn Rand iz njenog romana „Veličanstveni izvor“. Točan citat glasi ovako: „Poanta je, tko će me zaustaviti.” Mogli bismo reći pokoju riječ o (hipotetičkom) odnosu Donalda Trumpa prema Ayn Rand i obrnuto, ali ipak nećemo skretati s teme dalje od toga da samo notiramo kako se njene teorije i njegove prakse sreću u filmu „Veni Vidi Vici“ redateljskog dua koji čine Daniel Hoesl i Julia Niemann..
BEZ ZRAKA: Sraz pojedinca sa sustavom i konzervativnom „rekonkvistom“

BEZ ZRAKA: Sraz pojedinca sa sustavom i konzervativnom „rekonkvistom“

Kako mlađe generacije sve više vremena provode u školi, i u smislu trajanja školovanja i u smislu sati provedenih tamo na dnevnom nivou, nije ni čudo da škola i školski sustav postaju sve češće okruženje za igrane filmove, a priče iz školskih klupa i zbornica teme kojima se autori sve više bave. Tako je prije desetak godina „Razredni neprijatelj“ Roka Bička dobio pregršt festivalskih nagrada i bio nominiran za nagradu Lux, prije dvije-tri je „Zbornica“ Sonje Tarokić, nakon uspješne premijere u Karlovym Varyma, imala još uspješniju regionalnu turneju, a prošle je godine njemački film „Zakon zbornice“ Ilkera Çataka, također, poslije uspješne festivalske turneje bio nominiran za nagradu Lux, nekoliko EFA nagrada, pa čak i za Oscara za internacionalni film. Tom se valu sada može pridodati i film „Bez zraka“.
20 DANA U MARIUPOLJU: Pošten dokument direktno iz tadašnjeg srca tame

20 DANA U MARIUPOLJU: Pošten dokument direktno iz tadašnjeg srca tame

Neki datumi se jednostavno pamte. Mi koji smo ih doživjeli pamtiti ćemo ih dokle smo živi, s manje ili više „distorzije” koja će nastupiti s vremenom. Recimo, za 24. veljače 2022. godine se još uvijek točno mogu sjetiti gdje sam bio kada sam pročitao prve vijesti, kako sam se osjećao, čak i koji su se, možda nerealni strahovi u meni osobno tada porađali. Taj se datum označava kao datum početka rata u Ukrajini, što je samo djelomično točno, budući da je rat tamo izbio nekih osam godina ranije, ali od navedenog datuma teče njegova intenzivna faza. Agresorska ruska strana ju cinično naziva specijalnom vojnom operacijom, ali nemojmo se zavaravati, u pitanju je rat u svom punom opsegu, s bitkama, tragedijama, kolonama izbjeglica i smrtima, kako vojnika, tako i civila.

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. FRAGMENTI IZ DNEVNIKA - LÁSZLÓ VÉGEL: Bojim se da su rane toliko duboke da ni izbori više ne pomažu

    23.06.2025.

    László Végel

    FRAGMENTI IZ DNEVNIKA - LÁSZLÓ VÉGEL: Bojim se da su rane toliko duboke da ni izbori više ne pomažu

  2. ZAPEČAĆENI BROJ: Gdje prestaje sjećanje, a počinje tišina

    21.06.2025.

    Srđan Puhalo

    ZAPEČAĆENI BROJ: Gdje prestaje sjećanje, a počinje tišina

  3. POSLANICA LANE BOBIĆ: Prosvjedujmo za Palestinu!

    13.06.2025.

    Lana Bobić

    POSLANICA LANE BOBIĆ: Prosvjedujmo za Palestinu!

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije