BIJELO NA BIJELOM: Što je tu civilizacija, a što divljaštvo?

BIJELO NA BIJELOM: Što je tu civilizacija, a što divljaštvo?

Za iste povijesne činjenice postoje različiti kutovi gledanja i narativi kojima se one tumače. Na naseljavanje teritorija se može gledati kao na kolonijalni imperijalizam koji je donio genocid, ali i kao širenje granica poznatog, civiliziranog svijeta. Lako je za kolonijalizam optužiti dežurne krivce iz „Stare Europe“, dakle Španjolsku, Portugal, Nizozemsku, Francusku, Englesku (kasnije Veliku Britaniju), ali kolonijalno stanje uma ne prestaje s njima. Tako su i bivše kolonije, prije svega Sjedinjene Američke Države, po stjecanju neovisnosti širile svoj suverenitet i verziju civilizacije unutar kontinenta, za što su cijenu životom plaćali Indijanci, a kasnije su isto počeli raditi i izvan svojih granica. Ono što se često zaboravlja je to da su istu ili sličnu politiku vodile i druge po novome neovisne države na svojim teritorijima, prije svega latinoameričke republike. Ishod za domicilno, urođeničko stanovništvo bio je u dlaku isti.
I'M THINKING OF ENDING THINGS: Mit o završavanju u kalupu nelagodne svakodnevice

I'M THINKING OF ENDING THINGS: Mit o završavanju u kalupu nelagodne svakodnevice

„I'm Thinking of Ending Things“ drugi je samostalni redateljski uradak Charlieja Kaufmana. Iako se u razdoblju između prvijenca „Sinegdoha, New York“ (2008.) i „I'm Thinking of Ending Things“ ostvario još i kuriozitet što je „Anomalisa“ (2015.), ipak je to korežirani lutkarski film, zbog čega se u njemu Kaufmanov rukopis prvenstveno odražava u sadržajnom smislu, a manje u oblikovnom, pa oblikovno djeluje „uprosječeno“ i „ublaženo“, što zbog prirode suradnje i pratećih kompromisa, što zbog tehničkih „prepona“ prilikom snimanja lutki. Kaufman se međutim snažnije profilirao kao pisac, scenarist filmova, među njima istaknutiji „Being John Malkovich“ (1999.) i „Eternal Suncshine of a Spotless Mind“ (2004.). Ponekad je misao bliža istini ili stvarnosti nego čin, akt, djelo. Reći možeš bilo što, učiniti bilo što, ali misao ne možeš lažirati - parafraziram odsječak dijaloga iz prve sekvence filma.
TEREZA 37: Odmah uvrstiti na popis obavezne domaće filmske lektire

TEREZA 37: Odmah uvrstiti na popis obavezne domaće filmske lektire

Posljednjih nekoliko godina svjedočimo profiliranju jakog ženskog lika u hrvatskoj kinematografiji koji izlazi iz utvrđenih okvira gdje se žena definira jedino prema svojoj funkciji u odnosu na nekog muškog protagonistu ili preuzima i perpetuira nametnute zastarjele patrijarhalne obrasce. Poseban štih ovom, sad već, valu filmova dodaje i često smještanje tih „ženskih priča“ u konzervativni, patrijarhalni ambijent Dalmacije. Ove godine imamo prilike vidjeti čak tri filma iz tog vala. Dok su „Mater“ Jure Pavlovića i „Mare“ Andree Štake svjetske premijere već imali na internacionalnim festivalima (u Tallinnu, odnosno u Berlinu), premijera „Tereze 37“ bila je zakazana za domaći teren, Pulu, ali se ona zbog odgađanja festivala dogodila na otvorenju Motovuna. Taj razvoj događaja nije previše utjecao na potonji uspjeh filma na nacionalnom festivalu: „Tereza 37“ se može smatrati pobjednicom Pule.
PUN MJESEC: Između košmara i jave

PUN MJESEC: Između košmara i jave

Postavka filma se može objasniti u jednoj rečenici. Inspektor Hamza (Ukaj) nije uspio dobiti odsustvo na noć kada mu se supruga Snježana (Musilović) porađa, već umjesto toga mora dežurati u centralnoj policijskoj stanici, što nama kao gledateljima pruža uvid u „floru i faunu“ sarajevskog podzemlja u kojem nema puno razlike između policajaca i kriminalaca, te nas upoznaje s korupcijom i očajem koji vladaju Bosnom i Hercegovinom više od 20 godina nakon rata. Radnja filma se u cjelini odvija tokom te noći. Hamza se tako susreće sa sitnim kriminalcima koje „rješava“ kao po tekućoj traci, kombinacijom prijetnji i spremnosti na kompromis, usamljenom ženom (Diklić) koja dosadu besane noći krati prijavljujući lažnu provalu i/ili invaziju duhova na njen tavan, maloljetnom prostitutkom i jednim dječakom koji nestašno luta hodnicima i u maniru fantazije šalje iskusnog policajca u izmijenjena stanja svijesti.
KONCENTRIŠI SE, BABA: Kako je počeo rat u „našoj kući“

KONCENTRIŠI SE, BABA: Kako je počeo rat u „našoj kući“

Iako je „fizička“ varijanta ovogodišnjeg izdanja Sarajevo Film Festivala otpala u zadnjem trenutku, uslijed epidemiološke situacije u Sarajevu i Bosni i Hercegovini, festivalski tim pripremio je rezervnu varijantu virtualnog festivala. Publika će, dakle, filmove sa SFF-a imati prilike vidjeti preko internetskih platformi iz udobnosti svoga doma. To, doduše, poništava onaj socijalni moment filmskog festivala, ali barem su na taj način filmovi ipak dostupni za kakvo-takvo gledanje. Za film otvorenja SFF-a izabran je novi dugometražni uradak Pjera Žalice, „Koncentriši se, baba“, a koji je ovom prilikom doživio i svoju svjetsku premijeru. Statistički rezultat nije izostao jer film je preko „on demand“ platforme već u prva dva festivalska dana odgledalo na desetine tisuća ljudi (samo u prva dva sata trajanja Sarajevo Film Festivala "Koncentriši se, baba" vidjelo je 14.000 ljudi).
AMERICAN WOMAN: Jedan od rijetkih primjera gdje gluma nosi cijeli film

AMERICAN WOMAN: Jedan od rijetkih primjera gdje gluma nosi cijeli film

U povijesti američke revolucionarne borbe vođene lijevim idejama, vjerojatno ne postoji enigmatičnija osoba od Patty Hearst. Ova se nasljednica medijskog imperija svojeg djeda, Williama Randolpha Hearsta, nakon otmice pridružila Simbiotičkoj oslobodilačkoj vojsci (SLA) i skupa s ostalim gerilcima borila za ciljeve pravednijeg društva, te zbog toga dospjela i u zatvor. Metodologija SLA se svakako može ocijeniti kao teroristička, njihova ideologija je marginalni i teško razumljivi kompozit različitih lijevih radikalizama i militarizama, zbog čega grupa nikada nije brojala više od dvadesetak članova. Dodatna je kontroverza zapravo i sam status Hearstove u okviru grupe, te njena motivacija za učešće, teza o "ispiranju mozga" nikada nije u potpunosti dokazana, iako je nekakve indoktrinacije svakako moralo biti.
MRAČNE PRIČE: Film o roditeljima koji ne poznaju svoju djecu

MRAČNE PRIČE: Film o roditeljima koji ne poznaju svoju djecu

„Favolacce“ je drugi film braće D'Innocenzo, mladog redateljskog para koji je za potrebe organizacije filmskog prostora odabrao neko talijansko predgrađe, možda sadržajno određeno njihovim vlastitim iskustvima odrastanja u predgrađu Rima, a možda i ne. Ograđivanje i distanciranje od kontekstualnog upisivanja vjerodostojnosti u filmsku građu vješto je naznačeno pripovjednim postupkom uokvirivanja fabule dnevničkim zapisom za kojega pripovjedač odmah tvrdi da je pronađen i inspiriran istinitim događajima, koji su inspirirani lažnim događajima, a koji sami nisu bili znatno inspirirani. Oba prijevoda naslova filma „Favolacce“, na engleski „Bad Tales“, a na hrvatski „Mračne priče“ čine se pomalo nespretni i nedostatni.
DA 5 BLOODS: Novi film velikog Spikea Leeja ogroman je podbačaj. Šteta, jer nekoliko je stvari pogodio u centar.

DA 5 BLOODS: Novi film velikog Spikea Leeja ogroman je podbačaj. Šteta, jer nekoliko je stvari pogodio u centar.

U kontekstu današnjeg vremena novi film Spikea Leeja, „Da 5 Bloods“, teoretski bi mogao sjesti "kao budali šamar". Dok su Sjedinjenim Američkim Državama bjesnili masovni prosvjedi protiv rasizma i policijske represije koji su odjekivali i ostatkom svijeta, Netflix je "izbacio" ovaj Leejev film. „Da 5 Bloods“ zapravo je najavljen za ovogodišnje izdanje najvećeg svjetskog filmskog festivala, onog u francuskom Cannesu, koje je otkazano zbog pandemije koronavirusa. U Cannesu je Spike Lee, inače, izabran za predsjednika ovogodišnjeg žirija. Film je najavljen kao unikatna slika afroameričkog iskustva Vijetnamskog rata, s izletima u smjeru opće, a uglavnom nepoznate i zanemarene afroameričke povijesti. Spike Lee je ionako prvo ime afroameričke kinematografije i ima reputaciju izuzetno političnog autora.
OTAC: O bijesu strpljivog čovjeka

OTAC: O bijesu strpljivog čovjeka

Drama „Otac“ Srdana Golubovića sinegdoška je slika ruralne Srbije, vanvremenski nestvarne i beznadno udaljene od urbanog središta zemlje. Odatle, s juga, iz te bezimene provincije, do glavnog grada u ovom filmu pješači se danima kao u pradavno doba ili u kakvoj distopijskoj budućnosti. Nikoli Stojkoviću (Goran Bogdan), glavnom i praktički jedinom protagonistu, jer svi ostali pojavljuju se tek epizodno, mladom čovjeku ostarjelih očiju koji jobovski gazi kilometre postapokaliptičnog pejzaža, doista se dogodila apokalipsa i to, gledatelju se bar tako čini, samo njemu, jer dok se njegov skučeni svijet neprekidno urušava, ljudima oko njega životi kao da mirno teku dalje. Proces strukturnog propadanja u Nikolinom slučaju trajno je stanje, njegova nesreća poput kronične bolesti izjeda sve, ali na nju se naviklo jer drugačije ne može, dok ne dođe do toga da su ugrožena djeca, e tad se poduzimaju momentalni, očajnički i ne najracionalniji koraci.
BALKANSKA MEĐA: Uvredljiva treš propaganda podređena manipulaciji osećaja ionako sluđenih gledalaca

BALKANSKA MEĐA: Uvredljiva treš propaganda podređena manipulaciji osećaja ionako sluđenih gledalaca

U periodu od poslednjih nekoliko godina Srbija se pokazala kao plodno tlo za odlaganje ruskog "repertoarskog" (komercijalnog) treša. Deo razloga za to je i status srpskog glumca Miloša Bikovića u tom segmentu ruske kinematografije, kao i na domaćem terenu. Međutim, marketinški razlozi nisu jedino objašnjenje za iznenadno produbljivanje kulturnih veza između dveju zemalja, dosta toga je tu stvar i politike, i to ne kulturne - u poslednje vreme Srbija se sve otvorenije pozicionira kao eksponent ruskog uticaja na Balkanu i šire. Do nedavno, međutim, su ti ruski komercijalni filmovi bili lagani spektakli o hokejašima i slične limunade, avanture i komedije nastale po holivudskim uzorima bez očitih političkih konotacija. Sa „Balkanskom međom“ je ta granica dobrog ukusa preskočena: Srbija više nije samo jedno od retkih tržišta (ma koliko malih i u globalnim okvirima beznačajnih) gde ruski treš prolazi, već je postala i inspiracija za tako nešto.

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. IZ PRVE RUKE: Šta sve naučite o BiH kada počnete da slušate ploče?

    28.03.2024.

    Srđan Puhalo

    IZ PRVE RUKE: Šta sve naučite o BiH kada počnete da slušate ploče?

  2. VIRTUALNA STVARNOST: Doba loših imitacija, kopija i surogata

    18.03.2024.

    Predrag Finci

    VIRTUALNA STVARNOST: Doba loših imitacija, kopija i surogata

  3. POSLANICA LANE BOBIĆ: Za Osmi mart, kupi mi, mama, jedan mali rat

    05.03.2024.

    Lana Bobić

    POSLANICA LANE BOBIĆ: Za Osmi mart, kupi mi, mama, jedan mali rat

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije