"Pušća Bistra", debitantsko ostvarenje renomiranog glumca i hvaljenog pisca kazališnih komada, Filipa Šovagovića, izgleda kao da je netko rastavio pušku pa je sastavio na totalno krivi način, izloživši takvu napravu radoznalu pogledu. Sve je složeno da, ako imamo barem približnu viziju puške, tjera ili na demonstrativno dizanje dupišta u petoj minuti filma ili na totalnu zajebanciju uz dobru glumu i Rundekovu muziku. Šovagović je svjesno sve okrenuo naopačke i tako vjerojatno zapečatio karijeru filmskog redatelja. U svom je mazohizmu ovdje otišao do kraja i to doista još nije viđeno u našem filmu

Udarna ekipa za recenzije i zajebancije svake vrste, daklem Dungari, Džo, Ružmarinka i moja malenkost, film "Kad porastem biću kengur" ocijenila je čistom 4,75 ocjenom. Filmovi se, kao i poznavanje prirode i društva, cijene od jedan do pet. Nepretenciozan, zajebantski, pitak kao Vranac pro corde, jednom riječju - dobar! Ne nedostaje filmu niti cinizma, a bogami niti ironije, kao što ne nedostaje niti sulud rasplet - pojava nepoznatog letećeg objekta nad Voždovcem. Eto takav je to uradak, a od tri njegove priče najbolja je ona treća koja se odvija u kladionici i iz koje su neke fore postale već legendarne

Redatelj koji je digao meksički film na neslućene putove slave, Alejandro González Ińárritu, nakon "Pasje ljubavi" ponovno je briljirao, i to sa svojim američkim prvijencem - "21 gram". Samo ime inspirirano je pričom koju čujemo tek na kraju filma - smrt od tijela odnosi točno 21 gram, kolika je težina ljudske duše. Izvrsna režija, scenarij, nelinearni pristup pripovijedanju koji gledatelju ne dopušta pasivnu ulogu promatrača, glumačka uvjerljivost (Sean Penn, Naomi Watts i Benicio Del Toro) i 'prljava fotografija' koja pojačava dojmljivost turobne životne priče, glavni su razlozi zbog kojih bi svaki Lupež trebao pogledati ovaj uradak

Vjerujem da ćete se svakako složiti kako na Lupigi definitivno nedostaje malo više uradaka neameričke, odnosno "egzotičnije" kinematografije, a drugdje su stvari još i gore. Upravo zbog toga ćemo preporučiti vrlo dobar japanski film, koji je domaća publika imala priliku vidjeti na prošlogodišnjem One take film festivalu, redatelja velike reputacije - Hirokazua Kore-ede, koji se na vrlo zanimljiv način bavi onostranim. Riječ je o vrlo nježnom i toplom filmu, u kojem ćete osim fantastične glume primijetiti da nije istina da su svi "kosooki", kako ih u našoj domovini često zovu, odreda isti

Predivan je jesenski dan prepun otpalog zlatnog lišća. Eli šeće parkom prema školi i nagovara punkersko-rockerski par da mu pozira za fotografiju. Nate završava nogometni trening i odlazi na sastanak s djevojkom Carrie. John ostavlja ključeve od očeva automobila u uredu škole gdje će ih preuzeti njegov brat. Brittany, Jordan i Nicole ogovaraju kolege u kafiću i žale se na vlastite majke. Michelle juri u knjižnicu, dok Eli snima Johna u hodniku. John pak izlazi na travnjak gdje susreće Alexa i Erica. Običan školski dan. Osim što on to nije - jer tu su i dva mladića koji imaju vlastite planove

Nakon skromnog "Brončanog pečata" HTV-ovog novinara Tomislava Cvitkovića, hrvatski nogomet dobio je još jedan dokumentarac o svojoj najuspješnijoj reprezentaciji, planetarno popularnim "Vatrenima". Još skromniji. Novinar "Vjesnika" Andrija Kačić Karlin odlučio je ekranizirati svoju knjigu "Vatreni lakat" i tako smo dobili "Naše vatrene godine". Kontroverze uopće nisu istražene, što, po svemu, i nije bila njegova zadaća. Ona bi se mogla nazvati "uzvisi ono što je ionako uzvišeno", što je dakako besmisleno i dosadno, a treba dodati i Blaževićevo veličanje Tuđmanove uloge u ostvarivanju veličanstvenih rezultata