Konačna suradnja dva diva filmske industrije, Toma Cruisea i Stevena Spielberga završila je filmom koji se može pogledati više puta. Uz dobru i uvjerljivu priču, filmom dominiraju i odlični specijalni efekti, koji su točka na i, a ne sami sebi svrha. Bez obzira zanima li vas kako potrošiti vrijeme uz filmski spektakl ili traženje neke dublje poruke ovaj će vas film sigurno zadovoljiti.

Da se odmah razumijemo, film je loš i slijedi njegovo pljuvanje pa molim sve fanove J. Lo da ne čitaju kritiku. Da se razumijemo, i ja volim J. Lo i pljuvanje se ne odnosi baš na nju već na glupi film. Ona je zakon - kad se svlači u spotu i pjeva na matricu - no, možda bi glumu ipak trebala prepustiti nekome s malo više talenta... ili barem birati zanimljivije žanrove, porniće recimo.

Zamislite film u kojem za ubojicom svoje supruge traga čovjek kojeg muči nemogućnost pamćenja, te sve doživljeno zaboravlja nakon 5 minuta, a radnja se kreće obrnutim slijedom, od kraja zbivanja prema početku. E, sad prestanite zamišljati i zaputite se u kino jer u njemu upravo sada igra jedan takav film (barem u Rijeci)...

Rokanje sve u šesnaest, cool junaci što lete zrakom s ganovima u obje ruke i još sve to u slowmotionu. Naravno, riječ je o kadrovima legendarnog Johna Wooa s kojima je čovjek zauvijek osigurao mjesto u filmskoj povijesti, ali ništa od toga nećete naći u Glasnicima vjetra. Međutim, naći ćete patetiku, naivnost, jurišanje u maniri partizana i Nicolasa Cagea u još jednoj preseratorskoj ulozi.