Isceljenje je film o kojem se nije mnogo pričalo dok nije završen i poslat na festivale. Nakon uspešne premijere u Cottbusu i pobede u Skopju, film i njegovi autori su dobili malo zaslužene medijske pažnje. Srpska publika će imati priliku da ga vidi premijerno na predstojećem Festu, a o ostatku regiona (i sveta) ne mogu ni pretpostaviti. Čak je redovna distribucija bilo koje vrste upitna i sva je prilika da će ovaj mali art film, i pored listom pozitivnih kritika, završiti ispod radara šire publike. Razlog za to je jasan: u pitanju je mali, komorni, svedeni art film, snimljen gotovo gerilski i s minimalnim sredstvima i puno entuzijazma.

Nije pametno sumnjati da će komedija Vinka Brešana, 'Svećenikova djeca', zadobiti epitet kontroverznosti od strane duhovnih institucija, a što, stavimo li na stranu populističke potencijalne filma, jamči masovni pohod u kino dvorane. U trenutku kad je Crkva krenula s pamfletom protiv spolnog odgoja, i iz teoretskog prešla na praktično polje promoviranja svoje agende, u kina stiže film gotovo identičnog narativnog slijeda. Razlika između stvarnosti i fikcije u metodi je borbe; Brešanov pop, naime, ima domišljatiji i zabavniji pristup prema uplitanju u svjetovno i očuvanju tradicionalnih vrijednosti – on svojim župljanima buši kondome

Od siječnja 2011. godine, na internet je za slobodno korištenje pušten treći dokumentarni film Zeitgeist trilogije – 'Zeitgeist: Moving Forward'. Nastavak je to izuzetno ambicioznog rada mladog Petera Josepha gdje jakom argumentacijom, uglavnom baziranom na provjerljivim činjenicama, stvara poprilično drugačiju percepciju svijeta oko nas. Valja nam odmah naglasiti da Zeitgeist nije klasična teorija zavjere od kojih mnogi danas zaziru. U takvim filmovima smo obično bombardirani velikim brojem manje bitnih, i često, teško provjerljivih informacija, gdje nas autor uporno navodi na određeni zaključak koji je nerijetko teško prihvatiti. Kod Josephovog Zeitgeista je stvar potpuno drugačija

Iako je u Hrvatskoj, na području glazbe, stanje vjerojatno gore nego ikada, Lijepa naša napokon je dobila svoju prvu rock'n'roll komediju, kakve se kod istočnih nam susjeda snimaju već niz godina (od "Dečka koji obećava" i "Kako je propao rokenrol" na kojem su radili i neki hrvatski redatelji, do novijih "Munja" i "Kad porastem biću kengur"). Upravo nedostatak "rock'n'roll publike" mogao bi biti i glavna prepreka zasluženom scenariju u kojem će masa znatiželjnika pohrliti u domaća kina, što je, dakako, žalosno, jer "Pjevajte nešto ljubavno" vrlo je dobar film u kojem se može uživati u jednom dahu, i to svih njegovih 106 vrlo zabavnih i nepretencioznih minuta

"Das Fräulein", odnosno u prijevodu "Gospođica" dugometražni je prvijenac mlade švicarske redateljice Andree Štake, koju će rado zasvojatati i hrvatski i bosanskohercegovački mediji. Riječ je o priči o tri "zemljakinje", koje prst sudbine spaja u turobnom, pa gotovo i tjeskobnom iseljeništvu, gdje rade u sumornoj atmosferi ciriške radničke kantine. No, fenomenalna gluma, ponajprije Mirjane Karanović i Marije Škaričić, ostala je u sjeni kuloarskih priča kako je "Gospođica" svoje filmske nagrade na Sarajevo Film Festivalu i filmskoj smotri u Locarnu, osvojila samo zahvaljujući protekciji

Zašto je čehoslovački film "Sunce u mreži" ("Slnko v sieti"), snimljen još davne 1962. godine, uopće zabranjen od strane cenzora komunističkog režima, teško da danas ikako možemo shvatiti. Navodno su cenzorima tada bili sporni "realistični opisi društvenih problema i suptilnog otpora autoritarnosti", ali nama se čini da se ovdje radi tek o vrlo dooosadnoj priči o zaljubljenim slovačkim tinejdžerima, Fajolu i Beli, koji dangube na krovu jedne zgrade u predgrađu Bratislave. Ona ima ćoravu majku kojoj svi lažu, Fajolo bi da pojebe belu, a ova se ne da ... I tako cijelih 95 minuta, koliko "Sunce u mreži" zapravo traje