Kostur priče o osveti djeluje posuđeno od Sergia Leonea i filma „Bilo jednom na Divljem Zapadu“, dok „garnirung“ crnih likova, naslijeđa ropstva i Građanskog rata zaziva „Odbjeglog Djanga“ Quentina Tarantina. Potoci krvi u kojima se film u svojim akcijskim scenama kupa također asociraju na Tarantina koji se, pak, u svom western-opusu obilato poziva i na naslijeđe talijanskog „spaghetti“ westerna, ali i na „Krvavog“ Sama Peckinpaha, dok se u rijetkim trenucima predaha od akcije inzistira na estetici video-spotova i eklektičnom izboru muzike koji rjeđe ide tragom orkestracija u stilu Enia Morriconea, a češće se oslanja na širok izbor afroameričkih glazbenih žanrova, od soula, preko afro i reagge muzike do modernog, preproduciranog hip-hopa.

Naš junak je Nat Love (Majors) kojem je kao djetetu odmetnik Rufus Buck ubio roditelje. Kada Love, skupa sa svojom bandom, koju sačinjavaju Bill Picket (Gathegi) i Jim Beckwourth (Cyler) orobi pljačkašku bandu i ukrade njen plijen, te načuje da Buck izlazi na slobodu, počinje planirati osvetu i u tu svrhu angažira pomoć svoje stare poznanice Stagecoach Mary (Beetz) i njene androgene kćeri Cuffee (Deadwyler). Buckova banda, dakle njegova desna ruka Treacherous Trudy (King) i legendarni ubojica Cherokee Bill (Stanfield), u međuvremenu oslobađa samoga Rufusa (Elba) koji ima plan da povrati svoje bogatstvo i svoju moć koju je imao prije hapšenja. Sve ide u smjeru obračuna, a Natu i njegovima će u pomoć priteći i jedan Buckov bivši kompanjon...

Western je kao žanr prošao kroz mnoge faze u povijesti kinematografije, od mitološke koja se prelila u klasicističku, preko novoholivudske revizije koja je za cilj imala unos realističke komponente i „kopanje“ po nepočinstvima iz američke prošlosti i sadašnjosti, pa sve do suvremenih i postmodernih tendencija. U kojoj god izvedbi, vrijedi zapamtiti da je western sam po sebi uvijek prije bio mitologija, nego komad dokumentirane povijesti, te da se sve „realne“ komponente istog mogu krajnje prozaično objasniti aparaturom društvenih nauka. 

U tom svijetlu, ideja o „crnom“ westernu čini se posve legitimnom i intrigantnom, a dovedena do ekstrema kao ovdje (nema značajnih bjelačkih likova, oni uglavnom služe da budu ubijeni ili makar opljačkani) čak i prilično svježom. „Meso“ te ideje sazdano od postulata afroameričke povijesti, prije svega odjeka ropstva prije Građanskog rata, te diskriminacije i segregacije nakon istog, međutim, već je činilo okosnicu Tarantinovog „Djanga“, a kasnije i „Mrske osmorke“, pa na tom planu Samuel i Yakin kao scenaristi nemaju previše novoga što bi mogli dodati. Čak ni na zanatskom planu razvoja likova oni ne idu daleko, uglavnom se oslanjajući na njihovo legendarno porijeklo.

Na planu režije, Samuel se u velikoj mjeri oslanja i na sjajnu glumačku postavu, prije svega na pouzdanog Jonathana Majorsa (serija „Lovecraft Country“, filmovi „Da 5 Bloods“ i „The Last Black Man in San Francisco“), impozantnog Idrisa Elbu, te ženski dio postave Zazie Beetz („Joker“) i Reginu King („If Beale Street Could Talk“), što ipak ima svoja ograničenja, pa nam na koncu ni do same priče ni do likova nije toliko stalo. Na estetskom planu, Samuel se poziva na Peckinpaha i Tarantina, što je više nego funkcionalno u akcijskim scenama, dok u onim mirnijim pravi fuziju žanrova, od westerna do mjuzikla, u svrhu spektakla, pritom se oslanjajući i na vlastitu glazbu. To ne treba čuditi, budući da se kalio na video-spotovima, ali u ovom slučaju dovodi do ekstrema, što zna biti kontra-produktivno.

Ako tome dodamo mehaniku akcijskog trilera, i činjenicu da likovi govore suvremenim, urbanim afroameričkim slengom, onda „Tko nisko pada“ možemo itekako zamisliti i u nekom drugom kontekstu, primjerice kao gangsterski film. Zapravo, da nemamo ta stvarna imena likova ubačena u fikcionalnu priču i scenografiju, kostim i fotografiju u stilu westerna, teško da bismo po ičemu mogli ovaj film svrstati u narečeni žanr koji je tako sveden prije na kulisu, nego na materijal koji se na bilo koji način komentira. U konačnici, „Tko nisko pada“ je zabavan, često spektakularan film, ali je li to bila sva svrha njegove kreacije?

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Netflix