BOTA: Film čiji jedini problem izvire iz naših dubokih predrasuda i neznanja o Albaniji

BOTA: Film čiji jedini problem izvire iz naših dubokih predrasuda i neznanja o Albaniji

Znamo kakve su balkanske države, kakva im je politika prema kinematografiji, zašto bi Albanija bila izuzetak. Ako je komercijalni film u pitanju, naročito ako je strana produkcija umešana, neće se bežati od negativnih stereotipa za novac koji ta produkcija obećava. Međutim, Bota je film koji će vas, kada mu se prepustite, pozitivno iznenaditi. Bota je film sa dušom umesto kalkulacije, jedan od retkih koji uspešno kroz sadašnjost govori o prošlosti, koji je pritom liričan i iskren. Ovo je film u kojem je autorima stalo do svojih likova i do ljudi generalno. Zato i zaslužuje moju toplu preporuku. Ako ništa drugo, naučićemo nešto o jednoj zemlji o kojoj ne znamo ništa i naučićemo barem jednu reč iz jednog stranog i nepoznatog jezika.
MAD MAX 4: DIVLJA CESTA: Ovaj je film jedan od vrhunaca svoga žanra ikad

MAD MAX 4: DIVLJA CESTA: Ovaj je film jedan od vrhunaca svoga žanra ikad

Trideset godina nakon prethodnog nastavka filmskog serijala koji ga je proslavio kao vjerojatno najboljeg svjetskog režisera akcijskih filmova ikad, ali i svojevrsnog inicijatora podžanra postapokaliptične akcijske distopije – George Miller je isporučio najefektniji film te vrste dosad. Rezultat tridesetogodišnje pauze jest činjenica da je „Mad Max 4: Divlja cesta“ promišljen do najsitnijeg detalja, ali ne samo ikonografski, scenografski, kostimografski, vizualno i zvučno, već smo dobili film sa srcem i, što je najvažnije, s mozgom, od režisera, pardon my french, s mudima. Isticani feministički otpor patrijarhatu nije jedini sastojak koji četvrto kino-ukazanje Mad Maxa čini dodatnim slojevima obogaćenim pripadnikom eskapističkoga žanra namijenjenog zabavi, jer su tu još i implicitne poruke o ljubavi čija je inspiracijska (ali i obmanjivačka) moć snažnija čak i od religijskog obećanja vječnosti.
ISPOD KOŽE (UNDER THE SKIN): Drsko upućeni prst-srednjak mizoginiji i seksizmu

ISPOD KOŽE (UNDER THE SKIN): Drsko upućeni prst-srednjak mizoginiji i seksizmu

U romanu Michela Fabera “Ispod kože” mi, ljudi, tek smo karika u hranidbenom lancu. Ekranizacije ovog romana prihvatio se britanski režiser Jonathan Glazer, a ulogu vanzemaljke, koja se u lovu na muške primjerke ljudskog mesa namijenjenog utaživanju apetita aliena služi vlastitim seksipilom i tjelesnim dražima, povjerio je Scarlett Johansson. Ona naime, glumeći seksualnu pristupačnost i sugerirajući vlastitu promiskuitetnost bez problema namamljuje gomile muškaraca. Oni tako postaju žrtvama svoje pohote i seksualne žudnje, a inverzijom uloga drsko se upućuje prst-srednjak mizoginiji i seksizmu. “Ispod kože” dojmljiv je reprezent art-filma koji ipak nije za svačije oči; film je to namijenjen publici koja ugođajnost i vizualnost pretpostavlja fabuli, kao i onima obdarenima strpljivošću i spremnima na samostalno iščitavanje skrivenih značenja.
UROK: Smijeh iz očaja i prihvaćanje apsurda pljačkaškog sistema

UROK: Smijeh iz očaja i prihvaćanje apsurda pljačkaškog sistema

U prvih nekoliko scena naša junakinja Nade (Gosheva) deluje kao da joj ide relativno dobro u životu: radi u školi kao nastavnica engleskog, tezgari pomalo sa strane sa prevodima, ima kuću, muža i kćerkicu. Tipična bugarska i balkanska srednja klasa. Nade čak ima vremena, ponosa i volje da se bavi moralnim pitanjima i da uči decu važnim životnim lekcijama: rešena je da pronađe i uhvati malog lopova koji krade po razredu i da ga nauči pameti. Kako film odmiče, postaje sve jasnije da je ona zrela za lekciju, a sa njom i svi mi. Njeni problemi počinju sa mužem Mladenom (Barnev), očito nezaposlenim, te stoga depresivnim i melanholično pijanim čovekom koji je opsednut svojim hobijem, sizifovim poslom popravljanja krntije od kampera. Njega to toliko okupira da čak i kćerkicu uspavljuje bajkama o kamperu.
XENIA: Film novog grčkog bizarnog vala

XENIA: Film novog grčkog bizarnog vala

Sama reč “xenia” se slobodno prevodi kao gostoljubivost. Vodi poreklo iz antičkog doba i navodno je temelj grčke kulture. Recimo, kao u Grku Zorbi, dobri ljudi, ma kako siromašni bili, uvek će pomoći nekom putniku-namerniku, nekome kome je ta pomoć potrebna. U realnosti se to da sporiti, “xenia” je namenjena gostima koji plaćaju, dok je za neke druge strance, emigrante, sezonske radnike i manjine situacija uglavnom izgledala suprotno. Ksenofobija je takođe reč grčkog porekla i nije samo stvar u krizi koja već godinama drma grčko društvo. Čuo sam dosta stravičnih priča čak i iz tzv. “zlatnih godina”, ne želim ih prepričavati, Panos Koutras će to sa ovim filmom učiniti umesto mene, bolje i direktno sa terena.
THE WORLD MADE STRAIGHT: Zavađene familije, ko je koga streljao i zašto - zvuči poznato

THE WORLD MADE STRAIGHT: Zavađene familije, ko je koga streljao i zašto - zvuči poznato

„Rat je u druge okruge došao i prošao, samo je kod nas došao da ostane“, kaže Leonard, narator i jedan od centralnih likova romana i filma „The World Made Straight“. Narečeni rat je Američki građanski, a njegove reperkusije su prisutne, mada skrivene pod naslagama blata, prostakluka i siromaštva u vremenu radnje romana i filma, sto godina kasnije, dodaj ili oduzmi. Zavađene familije, ko je koga podržavao, ko je koga streljao i zašto, zvuči li poznato? Svaka sličnost šuma i gora Apalachije u Severnoj Carolini sa nekim drugim šumama i gorama u nama bližim krajevima je slučajna i stoga neminovna.
DOK SANJAMO: Gledamo te likove i baš nas briga

DOK SANJAMO: Gledamo te likove i baš nas briga

Bila jednom jedna zemlja i zvala se Istočna Nemačka. Postojala je 45 godina i bila je siva, opresivna, grozna, prava komunistička diktatura. O tom DDR periodu je bilo snimljeno nešto filmova, pisane su knjige i novinski tekstovi i taj period nam je poznat donekle. Prema njihovom, dogmatskom socijalizmu, naš je delovao kao Disneyland. I ta zemlja je jednostavno nestala, pripojila se svom velikom zapadnom bratu. Danas, 25 godina kasnije, osim dozirane nostalgije muzejskog i hipsterskog tipa i nešto teških priča tranzicionih gubitnika i bivših socijalističkih vernika, kao da su izbrisani svi tragovi sive i tmurne prošlosti.
BIRDMAN ILI NEOČEKIVANA VRLINA NEUKOSTI: Kada zlatni kipići odu u prave ruke

BIRDMAN ILI NEOČEKIVANA VRLINA NEUKOSTI: Kada zlatni kipići odu u prave ruke

Zlatni kipići rijetko odu u prave ruke, tako da je ovogodišnja dodjela Oscara ionako u velikoj mjeri iznimka po tome pitanju, stoga se okanimo senzacionalističke strane filmskoga svijeta i okrenimo se autorskom svijetu Alejandra Gonzaleza Inarritua i specifičnome mikrosvijetu njegova Birdmana, koji tek na jedva desetak minuta (od ukupnih 119 minuta koliko traje film) napušta prostore kazališta u kojem je smještena radnja. Ova egzistencijalistička drama umnogome je apartna u odnosu na većinu suvremene komercijalne holivudske celuloidne konfekcije i uradak je to iznimne slojevitosti i motivsko-tematskog bogatstva, koji naprosto vabi na višekratno gledanje, i uživanje.
Ničije dete

Ničije dete

Nešto se očito pokrenulo u srpskoj kinematografiji. Filmovi često odlaze na velike festivale, neretko se vraćaju sa nagradama. „Krugovi“ su nagrađeni na Sundanceu, „Neposlušni“ makar prikazani tamo. „Ničije dete“, prvenac Vuka Ršumovića, film je koji je bez velike pompe otišao u Veneciju (u selekciji Critic's Week), a sa festivala se vratio sa čak tri nagrade: nagradom publike, nagradom FIPRESCI i nagradom Fedora za najbolji scenario. Nakon festivalske turneje po Evropi i Americi, ali i po regionu (Zagreb, Ljubljana), „Ničije dete“ će se predstaviti domaćoj publici na predstojećem Festu koji počinje 27.02. 2012. godine.
Isceljenje / The Healing

Isceljenje / The Healing

Isceljenje je film o kojem se nije mnogo pričalo dok nije završen i poslat na festivale. Nakon uspešne premijere u Cottbusu i pobede u Skopju, film i njegovi autori su dobili malo zaslužene medijske pažnje. Srpska publika će imati priliku da ga vidi premijerno na predstojećem Festu, a o ostatku regiona (i sveta) ne mogu ni pretpostaviti. Čak je redovna distribucija bilo koje vrste upitna i sva je prilika da će ovaj mali art film, i pored listom pozitivnih kritika, završiti ispod radara šire publike. Razlog za to je jasan: u pitanju je mali, komorni, svedeni art film, snimljen gotovo gerilski i s minimalnim sredstvima i puno entuzijazma.

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. BURE BARUTA: Kako se naš šapat proširio kroz prozor

    16.11.2017.

    Ahmed Burić

    BURE BARUTA: Kako se naš šapat proširio kroz prozor

  2. DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Može li se knjiga "vratiti u modu"

    11.11.2017.

    Tatjana Gromača

    DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Može li se knjiga "vratiti u modu"

  3. PRŽENJE MOZGA: O popovima i spolovilima

    06.11.2017.

    Dinko Gruhonjić

    PRŽENJE MOZGA: O popovima i spolovilima

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije