ŠTO DALJE ODAVDE: Trnovita odiseja jedne sedamnaestogodišnjakinje

ŠTO DALJE ODAVDE: Trnovita odiseja jedne sedamnaestogodišnjakinje

Deset je država, uglavnom bivših socijalističkih, ušlo u Europsku Uniju 1. svibnja 2004. godine. To masovno proširenje ostavilo je posljedice, kako pozitivne, tako i negativne, i na zemlje „stare“ Europe, i na zemlje one „nove“. Jedno od ključnih pitanja u tom kontekstu je i pitanje ljudi koji su otišli „trbuhom za kruhom“ na Zapad, pritom dosta često ostavivši svoje obitelji doma. Novac je možda u smislu doznaka potekao sa zapada prema istoku, ali su zbog toga često patili odnosi unutar obitelji. Milje radnika-migranata nije stran poljskom glumcu i režiseru Piotru Domalewskom. On se njime bavio i u svojem dugometražnom debiju „Tiha noć“ (2017) u kojem se protagonist nenadano vraća doma za Božić nakon nekoliko godina provedenih u inozemstvu. Čini se kao da Domalewski sa svojim drugim dugometražnim filmom „Što dalje odavde“ (2020) još dodatno podiže uloge u ispitivanju ovog važnog pitanja.
ZBORNICA: Definitivno jedan od najboljih hrvatskih filmova u posljednje vrijeme

ZBORNICA: Definitivno jedan od najboljih hrvatskih filmova u posljednje vrijeme

Neki kažu da se na primjeru škole vjerno ogleda cjelokupno društvo, što i nije nužno istina. Škola je, naime, izuzetno kompleksan i kompliciran sustav raspodjele moći, s različitim paralelnim hijerarhijama, pa se stoga u školi još manje vidi učinak individualnih napora i inicijativa nego drugdje. Upravo je okruženje škole Sonja Tarokić izabrala za svoj dugometražni prvijenac „Zbornica“ koji je upravo doživio premijeru u Karlovym Varyma, gdje je i nagrađen posebnim priznanjem žirija. Protagonistica naše priče je Anamarija (Marina Redžepović), školska pedagoginja kojoj je posao u neimenovanoj školi u okolici Zagreba prvi stalni, nakon nekoliko godina provedenih na zamjenama. Ona poslu pristupa s mješavinom ideala, profesionalizma i dobre volje, pa zapravo više djeluje kao netko tko probleme učenika serijski rješava empatičnim pristupom.
GRABEŽLJIVCI: Kad stvari s praskom odlaze dovraga

GRABEŽLJIVCI: Kad stvari s praskom odlaze dovraga

Po osnovnoj političkoj teoriji, konzervativci štite interese viših društvenih klasa i obraćaju se biračima upravo iz tog miljea, dok se ljevičari obraćaju radništvu i teoretski štite interese te klase. No, ta stara podjela na ljevicu i desnicu po pitanju glasačke baze, ako je ikada i vrijedila, danas zasigurno više ne vrijedi. Možda zato što je u potrošačkom visokotehnološkom društvu radnička klasa, kako je to Darko Rundek pjevao, otišla u raj, možda zato što se ljevica približila liberalima i okrenula srednjoj klasi i njezinim temeljnim pitanjima poput identiteta, time ekstremnoj desnici ostavivši monopol na glasove niže klase stanovništva. Ima tu i neke logike: siromašnijima i manje obrazovanima, ali ipak ne gladnima i direktno ugroženima, lakše je „prodati“ nacionalizam i okrenuti ih protiv nekih društvenih skupina. S druge strane, oni situiraniji i bolje obrazovani teže tome da se hinjenom brigom o dobrobiti drugotnih prikažu u boljem svjetlu.
KELTI: Skok u jedno nevreme kojeg bi mnogi rado zaboravili

KELTI: Skok u jedno nevreme kojeg bi mnogi rado zaboravili

U nekim drugim delovima sveta, 1993. godina bila je godina kao i svaka druga, najpoznatija po tome što je Bill Clinton postao američki predsednik. U bivšoj Jugoslaviji je to bila treća godina rata u Hrvatskoj i druga rata u Bosni i Hercegovini. U Srbiji (koja „u ratovima nije učestvovala“, ali je slala oružje i dobrovoljce te ostale paravojne i parapolicijske bandite po komšiluku) to je, pak, bila godina hiperinflacije koja se opasno približavala svetskom rekordu. Dinar je devalvirao na dnevnom nivou, a svakih nekoliko meseci dolazilo je do denominacije, odnosno skidanja prekobrojnih nula s novčanica. U praksi je to značilo da su plate i penzije pale na jednocifreni ili dvocifreni broj nemačkih maraka na mesečnom nivou, da ih je trebalo menjati u nemačku valutu još istog dana jer bi već sutradan ta suma u dinarima bila gotovo potpuno bezvredna.
CORONATION: Kako je to počela pandemija u Kini

CORONATION: Kako je to počela pandemija u Kini

Vjerojatno najpoznatiji kineski disident Ai Weiwei posredno je filmski dokumentirao događanja u Wuhanu i drugdje u Kini u vrijeme početka pandemije koronavirusa prošle godine. Film „Coronation“ režirao je „na daljinu“ jer Ai Weiwei inače živi u Europi, tako da su mu u tome pomogli deseci dobrovoljaca i plaćene ekipe koje su (uglavnom prikriveno) prikupljale snimke u gradu, unutar bolnica, domova i karantenskih zona u zarazom zahvaćenoj Kini. Veliki dio sniman je ručnim videokamerama otprilike veličine pametnih telefona. Autor je prikupio gotovo 500 sati snimki, a one su montirane u dva sata filma koji je prikazan na ovogodišnjem ZagrebDoxu. „Coronation“ se pojavio u javnosti u kolovozu 2020. godine kada je epidemija u Kini zapravo već bila završena, a skoro posvuda u svijetu bila je još u punom naletu, iako, poslije prvog vala, na sjevernoj polulopti u laganom i privremenom ljetnom predahu.
POTENCIJALNI KANDIDAT: Košmar političara u pokušaju

POTENCIJALNI KANDIDAT: Košmar političara u pokušaju

U idealnom svijetu, političari bi bili oni ljudi koji se doista brinu za dobrobit ljudi u svojoj lokalnoj sredini, na nacionalnom i na globalnom nivou, imaju inovativne ideje kako zatečeno stanje popraviti u okviru zakonom definiranih mogućnosti, te sposobnosti i energije da te svoje plemenite ideje provedu do kraja. U ovom našem, realnom, političari su karijeristi željni slave i osobne materijalne koristi, a moć koju stječu im je ujedno i sredstvo i cilj. Zbog toga od njih po dobru rijetko koga pamtimo, a po zlu ovisno o tome koliko su zla načinili i do koje su se pozicije uspjeli popeti. O gubitnicima, onima koji su se u politici okušali, ali se nisu uspjeli zadržati, bilo zbog svojih ograničenih sposobnosti, spleta okolnosti ili jednostavne činjenice da su tu zapravo zalutali, uglavnom i ne razmišljamo puno, oni vrlo brzo odlaze u zaborav, ali su kao grupni karakter možda i najzanimljiviji za promatranje i proučavanje.
TRAŽEĆI VENERU: O odrastanju djevojaka u provinciji Kosova

TRAŽEĆI VENERU: O odrastanju djevojaka u provinciji Kosova

Za očekivati bi bilo da kinematografija najmlađe europske države, nastale u ratu, nadalje perpetuira taj uglavnom muški mit o ratu, borbi, stradanju i žrtvi za bolju i slobodniju budućnost. Rat je u kosovskoj kinematografiji, doduše, prisutan, ali duboko u pozadini, kao povijesna činjenica, nekima i vrlo bolna. Kao takav, međutim, ne može biti generički izgovor za sve što je problematično, a druge, urgentnije teme izbijaju na površinu. Kosovska kinematografija je posebna i po tome što ju nose većinom žene mlađe ili srednje generacije, obrazovane u inozemstvu, ali s dubokim i iskrenim interesom za svoju domovinu. Stoga ne treba čuditi da je jedna od predominantnih tema patrijarhat koji se hrani brojnim prevaziđenim tradicijama, što mlade kosovske autorice prepoznaju i stavljaju u fokus svojih filmova koji potom osvajaju nagrade na relevantnim svjetskim festivalima. Posljednji takav primjer je „Tražeći Veneru“
DRAGI DRUGOVI: Brutalni masakr s kojeg je oznaka tajnosti skinuta tek s raspadom SSSR-a

DRAGI DRUGOVI: Brutalni masakr s kojeg je oznaka tajnosti skinuta tek s raspadom SSSR-a

Svaki režim, nevezano za ideologiju, koji se dovoljno dugo održao ima grijeh prema vlastitim građanima kojima navodno služi. U Sjedinjenim Državama, to su nasilne policijske intervencije protiv mirnih demonstranata od doba rata u Vijetnamu do danas, upadi na sveučilišta i obračuni sa sindikalistima i radnicima u štrajku. U Velikoj Britaniji prve na pamet padaju dvije Krvave nedjelje, odnosno uskršnji masakr irskog življa, 1916. i siječanjsko otvaranje vatre na demonstrante u Derryju u Sjevernoj Irskoj 1972. godine. Za Sovjetski Savez se vezuju ratne i poratne deportacije u Sibir, predratne čistke i Gladomor u Ukrajini te kriminalni nemar vezan za katastrofu u Černobilu. Masakr u Novočerkasku 1962. godine, međutim, rijetko se spominje, toliko da je o njemu pisao samo Aleksandar Solženjicin, i to vrlo malo, u posljednjoj knjizi „Arhipelag Gulag“, a sa slučaja je skinuta oznaka tajnosti tek s raspadom Sovjetskog Saveza.
NOMADLAND: Domino efekt ili najbolji film 2020. godine?

NOMADLAND: Domino efekt ili najbolji film 2020. godine?

„Nomadland“ je treći film kineske redateljice Chloé Zhao koji premijerom u rujnu prošle godine na Veneciji započinje trijumfalni put ovjenčan ni manje ni više nego Zlatnim lavom, potom nagradom publike u Torontu i, odnedavno, Zlatnim globusom za najbolji film u kategoriji drame i najbolju redateljicu. Popis nagrada zaista je zapanjujuć čime se nekako prejudicira i mogući uspjeh na dodjeli Oskara tim više što se šumom lovorovih vijenaca s pravom ponovno okitila i odlična Frances McDormand. Prava je šteta što je dosad zbog situacije „Nomadland“ bio tek u ograničenoj distribuciji u američkim kinima i dostupan na streaming platformi Hulu koja je također zaključana za ostatak svijeta. Međutim, ljubav nađe načina i oni zainteresirani će se na lukave načine dočepati filma i prije nego postane dostupniji (što je neminovno) i zaključiti je li riječ o tipičnom domino efektu nagrada ili zaista o najboljem filmu 2020. godine.
DARA IZ JASENOVCA: Umetnički i zanatski slab i jedva gledljiv komad propagande

DARA IZ JASENOVCA: Umetnički i zanatski slab i jedva gledljiv komad propagande

Filmu „Dara iz Jasenovca“ Predraga Gage Antonijevića zaista je teško prići iz bilo kog ugla jer je toliko stvari u igri, od Jasenovca i (fiktivne) Dare koja stoji kao zamena za sve one „Dare” sa Kozare koje su u tom logoru smrti končale, pa do „trakavice” o filmu koja poprima format telenovele i apsurd Letećeg cirkusa Montyja Pythona. U svemu tome, najteže je govoriti i pisati o samom filmu, ceniti ga i oceniti isključivo prema kriterijumu umetničke vrednosti. Ali, hajdemo redom. Najmanji problem tu je Jasenovac kao tema i tretman faktografski potvrđenog stradanja Srba tamo. O tome je bilo filmova, igranih i dokumentarnih, i ranije, u jugoslovenskom kontekstu, ali i u kontekstu samostalnih država Srbije i Hrvatske nastalih raspadom Jugoslavije. Jasenovac je legitimna tema, ali dosta delikatna i samim time pogodna za manipulacije, pre svega brojem žrtava i okolnostima njihovog stradanja.

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. HRVATSKA – ZEMLJA RAVNODUŠNOSTI: Nitko ni okom nije trepnuo jer su Romima srušene kuće

    21.09.2023.

    Boris Pavelić

    HRVATSKA – ZEMLJA RAVNODUŠNOSTI: Nitko ni okom nije trepnuo jer su Romima srušene kuće

  2. MUZIČKA MAPA MARKA POGAČARA: Split

    31.08.2023.

    Marko Pogačar

    MUZIČKA MAPA MARKA POGAČARA: Split

  3. OTETO IZ TMINE: Dino Merlin i izazov raspalog patriotizma

    25.08.2023.

    Bojan Tončić

    OTETO IZ TMINE: Dino Merlin i izazov raspalog patriotizma

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije