Zeitgeist:Moving Forward

Zeitgeist:Moving Forward

Od siječnja 2011. godine, na internet je za slobodno korištenje pušten treći dokumentarni film Zeitgeist trilogije – 'Zeitgeist: Moving Forward'. Nastavak je to izuzetno ambicioznog rada mladog Petera Josepha gdje jakom argumentacijom, uglavnom baziranom na provjerljivim činjenicama, stvara poprilično drugačiju percepciju svijeta oko nas. Valja nam odmah naglasiti da Zeitgeist nije klasična teorija zavjere od kojih mnogi danas zaziru. U takvim filmovima smo obično bombardirani velikim brojem manje bitnih, i često, teško provjerljivih informacija, gdje nas autor uporno navodi na određeni zaključak koji je nerijetko teško prihvatiti. Kod Josephovog Zeitgeista je stvar potpuno drugačija
Pjevajte nešto ljubavno

Pjevajte nešto ljubavno

Iako je u Hrvatskoj, na području glazbe, stanje vjerojatno gore nego ikada, Lijepa naša napokon je dobila svoju prvu rock'n'roll komediju, kakve se kod istočnih nam susjeda snimaju već niz godina (od "Dečka koji obećava" i "Kako je propao rokenrol" na kojem su radili i neki hrvatski redatelji, do novijih "Munja" i "Kad porastem biću kengur"). Upravo nedostatak "rock'n'roll publike" mogao bi biti i glavna prepreka zasluženom scenariju u kojem će masa znatiželjnika pohrliti u domaća kina, što je, dakako, žalosno, jer "Pjevajte nešto ljubavno" vrlo je dobar film u kojem se može uživati u jednom dahu, i to svih njegovih 106 vrlo zabavnih i nepretencioznih minuta
Gospođica (Das Fräulein)

Gospođica (Das Fräulein)

"Das Fräulein", odnosno u prijevodu "Gospođica" dugometražni je prvijenac mlade švicarske redateljice Andree Štake, koju će rado zasvojatati i hrvatski i bosanskohercegovački mediji. Riječ je o priči o tri "zemljakinje", koje prst sudbine spaja u turobnom, pa gotovo i tjeskobnom iseljeništvu, gdje rade u sumornoj atmosferi ciriške radničke kantine. No, fenomenalna gluma, ponajprije Mirjane Karanović i Marije Škaričić, ostala je u sjeni kuloarskih priča kako je "Gospođica" svoje filmske nagrade na Sarajevo Film Festivalu i filmskoj smotri u Locarnu, osvojila samo zahvaljujući protekciji
Sunce u mreži (Slnko v sieti)

Sunce u mreži (Slnko v sieti)

Zašto je čehoslovački film "Sunce u mreži" ("Slnko v sieti"), snimljen još davne 1962. godine, uopće zabranjen od strane cenzora komunističkog režima, teško da danas ikako možemo shvatiti. Navodno su cenzorima tada bili sporni "realistični opisi društvenih problema i suptilnog otpora autoritarnosti", ali nama se čini da se ovdje radi tek o vrlo dooosadnoj priči o zaljubljenim slovačkim tinejdžerima, Fajolu i Beli, koji dangube na krovu jedne zgrade u predgrađu Bratislave. Ona ima ćoravu majku kojoj svi lažu, Fajolo bi da pojebe belu, a ova se ne da ... I tako cijelih 95 minuta, koliko "Sunce u mreži" zapravo traje
Plastični Isus

Plastični Isus

"Plastični Isus", završni ispit Lazara Stojanovića koji prožima konstantna usporedba totalitarnih režima kroz arhivsku građu i igrane elemente, snimljen je 1971. godine, a publika ga je vidjela tek 1990. godine. Autor tu ne štedi svoju domovinu Jugoslaviju i taj režim postavlja uz bok pijanim Četnicima, zlim Ustašama i nemilosrdnim Švabama. No, Plastičnom Isusu je status legende osiguran tek kada je je zbog rigidnosti trenutka zabranjen. Da je kojom srećom treća Juga bila idealna zemlja, kao što nije, društveni kritičari bi ga možda i pohvalili jer je prstom upro u mjesta gdje je socijalizam počeo kliziti u diktaturu
Vukovar - konačni rez

Vukovar - konačni rez

U svom kratkom & intenzivnom živlenju, koje uključuje i povremene odlaske na kino projekcije svake vrste, nikad nisam vidio da su gledatelji nakon nekog filma ostali tako zakovani za fotelje, pogledali kompletnu odjavnu špicu, da bi potom u savršenoj tišini stali izlaziti iz kinodvorane, kao što je to bilo na projekciji filma Janka Baljka i Drage Hedla, "Vukovar - konačni rez". I ona prva cigareta nakon pogledanog filma nije se pušila s guštom: dim je zapinjao u grlu, gdje je stala gvalja muke i boli. Dokumentarni film "Vukovar - konačni rez" nedirnutim ostavlja valjda samo ono najgore u čovjeku
Nitko ne zna (Dare mo shiranai)

Nitko ne zna (Dare mo shiranai)

Radnja potresnog i vrlo uvjerljivog Koreeidinog uratka, 'Nitko ne zna', praktična je i suvremena. Mlada samohrana majka četvero djece odlazi i vraća se kad joj se prohtije. Njena djeca ne idu u školu, ne druže se s vršnjacima i uglavnom su zatvorena između četiri kućna zida, sve dok ih majka definitivno ne napusti i sin Akira (Yûya Yagira, najbolja uloga Cannes 2004.) ne preuzme brigu nad njima. Zabravite ovdje na poznatu famu o japanskoj hladnoći, jer riječ je o melodrami za pamćenje koja doista nije art djelo neprobavljivo širim masama, a najbolja preporuka filmu je ona da traje dulje od dva sata i da se to ne osjeti
Kad Miki kaže da se boji

Kad Miki kaže da se boji

Mirna, Čera, Kipo, Suzy F. Maja Prišt, Gracija, Miki, Jablan ... samo su neki od protagonista legendarnih pjesama Branimira Johnnyja Štulića, a dokumentarni film 'Kad Miki kaže da se boji' kroz razgovore upravo s tim ljudima sa zagrebačkog asfalta približava nam urbani svijet Štulićevih stihova, kao što nam i pojašnjava socijalno-političke okolnosti u inat kojima su ti stihovi stvarani, te intimne životne okolnosti autora koji ih je pisao, ponovo dokazujući kako se radi o najvećem rock pjesniku ovih prostora koji je uistinu 'pjevao život koji je živio'. Život običnog tempa i 18-karatnog razočaranja
Pušća Bistra

Pušća Bistra

"Pušća Bistra", debitantsko ostvarenje renomiranog glumca i hvaljenog pisca kazališnih komada, Filipa Šovagovića, izgleda kao da je netko rastavio pušku pa je sastavio na totalno krivi način, izloživši takvu napravu radoznalu pogledu. Sve je složeno da, ako imamo barem približnu viziju puške, tjera ili na demonstrativno dizanje dupišta u petoj minuti filma ili na totalnu zajebanciju uz dobru glumu i Rundekovu muziku. Šovagović je svjesno sve okrenuo naopačke i tako vjerojatno zapečatio karijeru filmskog redatelja. U svom je mazohizmu ovdje otišao do kraja i to doista još nije viđeno u našem filmu
Kad porastem biću kengur

Kad porastem biću kengur

Udarna ekipa za recenzije i zajebancije svake vrste, daklem Dungari, Džo, Ružmarinka i moja malenkost, film "Kad porastem biću kengur" ocijenila je čistom 4,75 ocjenom. Filmovi se, kao i poznavanje prirode i društva, cijene od jedan do pet. Nepretenciozan, zajebantski, pitak kao Vranac pro corde, jednom riječju - dobar! Ne nedostaje filmu niti cinizma, a bogami niti ironije, kao što ne nedostaje niti sulud rasplet - pojava nepoznatog letećeg objekta nad Voždovcem. Eto takav je to uradak, a od tri njegove priče najbolja je ona treća koja se odvija u kladionici i iz koje su neke fore postale već legendarne

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. OTETO IZ TMINE: Što Hrvatima nije premijerka lezbo-Srpkinja?

    16.06.2017.

    Bojan Tončić

    OTETO IZ TMINE: Što Hrvatima nije premijerka lezbo-Srpkinja?

  2. DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Mora se marširati s drugima, i za druge

    04.06.2017.

    Tatjana Gromača

    DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Mora se marširati s drugima, i za druge

  3. BURE BARUTA: Bojna Maribor

    22.05.2017.

    Ahmed Burić

    BURE BARUTA: Bojna Maribor

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije