NIČIJI PRVAK: Kako me je promijenio Marijan Beneš

NIČIJI PRVAK: Kako me je promijenio Marijan Beneš

Marijan Beneš je bio pop-ikona države koje više nema, tukao se krvnički šakama, a kad bi skinuo rukavice, svirao je violinu i flautu, pisao poeziju i pokazao svijetu da ljudi koji se tako tuku i razbijaju kafane nisu samo strojevi već da imaju dušu. Danas ga ni ne spominjemo kao “našeg” europskog prvaka. Beneš je Hrvat iz Banjaluke, a on će reći da nije "ni Srbin, ni Hrvat, ni Musliman", nego je “ i Srbin i Hrvat i Musliman“ i to je razlog zbog kojeg je doživio što je doživio raspadom Jugoslavije. Marijana Beneša i njegove titule nije htio nitko jer nikada i nije pripadao nikome, nikakvom krdu. Mate Parlov objasnit će jednom taj mentalni sklop kratkom rečenicom da on ne može biti nacionalista jer je svjetski prvak. Upravo tako razmišljao je i Beneš ostavši zaboravljen i siromašan - ničiji prvak jedne zemlje o kojoj se više ne govori i koja se ne spominje. Pred njegovom kafanom posljednji put su ga pretukli govoreći mu: “A ko je sad jači, šampione?”.
VRIJEDNI SVAKE PAŽNJE: Sjajna godina za domaći dokumentarni film

VRIJEDNI SVAKE PAŽNJE: Sjajna godina za domaći dokumentarni film

Tekuća godina će vjerojatno ući u anale kao jedna od najboljih što se tiče dokumentarne produkcije u Hrvatskoj, što se svakako odrazilo i na program Liburnia Film Festivala, najrelevantnije smotre domaće dokumentarne produkcije. Ove godine najviše su pažnje privukli filmovi otvaranja i zatvaranja, „Chris the Swiss“ o kojem smo na Lupigi već pisali i „Srbenka“, ujedno i najveći opipljivi uspjesi hrvatske dokumentaristike. Međutim, program Liburnije nije “knjiga od dva slova”. Tako je za najbolji film proglašen kratkometražni uradak „Meso“ Elvisa Lenića za koji je nagrađen i Martin Semenčić, za najbolji dizajn zvuka. Radi se o filmu koji se na implicitan način bavi ritualom svinjokolje, prerade mesa i grupnom dinamikom ljudi uključenim u te procese. S obzirom da lica uglavnom ne vidimo, zvuk koji uključuje govor i pjesmu, ali i različite šumove (od punjenja kobasica do kucanja čašama) uistinu ima posebnu narativnu ulogu.
VREMENA HIJENA: Fotelje, a ne čast i poštenje

VREMENA HIJENA: Fotelje, a ne čast i poštenje

Bojan Glavašević nas je sve danas ponovno, kao što mu je to uradio otac nekoć, uvjerio da čak i ovoj nesretnoj rupi koju neki zovu zemljom još uvijek postoje ljudi koji će žrtvovati svoju udobnu fotelju čisto iz časti. Jer ne mogu sjediti u njoj dok gladni radnici marširaju Hrvatskom, a njegov je frižider pun, jer ne može od srama uzeti svoju platnu listu, dok je tisuće ljudi koji su vjerovali u njega nemaju. I to nam je danas poručio Bojan Glavašević. Svima nama koji udobno zavaljeni u svoje fotelje gledamo kako očajni radnici Uljanika očekuju spas, očekuju nadu, očekuju državu. Hijene će kazati gdje su bili kada su naše firme propadale? A gdje ste bili svi vi, hijene? Svima nama kojima taj očaj tih ljudi i strah pred ovrhama, dugovima, strah za budućnost nije poznat i nije naš. Nije ni Bojanov, pa ga je isto preuzeo na sebe. Zar Bojan nije mogao isto uraditi što mu je mogao i otac onomad? Zar Bojan nije mogao ostati tih, suzdržan, zar Bojan nije mogao šutjeti i do kraja svog života biti situiran, osiguran, sit?
NE DOPUSTITE DA BUDU SAMI: Propast pojedinačnog vodi u našu kolektivnu propast

NE DOPUSTITE DA BUDU SAMI: Propast pojedinačnog vodi u našu kolektivnu propast

U ponedjeljak, radnici Uljanika i Trećeg maja doći će na Markov trg. Većina ih tamo nikada ranije nije bila. Oni će se zateći na tom pompoznom trgu, s transparentima. Vi, koji ste iz Zagreba, ne dopustite da budu sami. Jednako kao što nisu bili sami ovdje, u Puli. Možda vam je sve to apstraktno, i daleko. Ali dođite ih podržati. To je jedna od posljednjih industrija čijoj ćete propasti svjedočiti. Povedite i djecu, da vide radnike, pitanje je hoće li tu egzotičnu vrstu više ikad vidjeti tako masovno, na ulici. Ako ste iz Zagreba, nemojte ih u ponedjeljak ostaviti same, na tom povijesno spektakularnom trgu, kao da vas se to uopće ne tiče. Osim očaja, oni ne posjeduju ništa. Ništa se neće promijeniti, ništa se neće dogoditi. Ali pridružite im se, odplešite zajedno taj posljednji ples. Pokažite im da nisu sami, da nitko nije sam. To su vaši, i moji roditelji, one oskudne plaće od kojih su nam financirali školovanje, traperice, tenisice.
GRMALJ MEKOG SRCA: Dan kada je Dino preplivao Dunav

GRMALJ MEKOG SRCA: Dan kada je Dino preplivao Dunav

Da se odmah razumijemo oko ove priče. Dina Rađu poznajem jako dobro. Ljudina je to od dva metra i kusur kojoj sam se divio u mladosti, a bogami divim joj se i dan danas. Ljudina je to od dva metra i kusur, čije srce ima barem još jedno metar i kusur. Ako vas je put nanio u kakvu bolnicu i ako ste vidjeli neko teško bolesno dijete koje hitno treba pomoć, kladim se da ste krajem oka zapazili tog dobroćudnog grmalja kako se tiho i neprimjetno izvlači iz bolnice. Dino Rađa takav je grmalj, onaj najmekšeg srca, kojem ne trebaju lovorike i naslovi u novinama, onaj koji će vam pomoći i zamoliti da nikome to ne kažete. Iskreno, nije me začudio njegov „nastup“ u Beogradu, pa makar to bilo i s nekim kao što je Nele Karajlić. Dino Rađa takav je čovjek. Čovjek koji voli dobru muziku, ali i čovjek kojeg iskreno boli kurac što će netko misliti o njemu, pa bio taj i neka sveta krava koja misli da može i treba svima propisivati kako treba "disati nacionalno".
NORVEŠKI POUČAK: Što se treba dogoditi da kod nas neki ministar napusti „svoju“ fotelju?

NORVEŠKI POUČAK: Što se treba dogoditi da kod nas neki ministar napusti „svoju“ fotelju?

Norveški ministar ribarstva prije nepunih sedam dana podnio je ostavku nakon što je priznao kako je prekršio Vladin sigurnosni protokol prilikom svog godišnjeg odmora koji je aktivno provodio u Iranu, gdje je svoje slobodne dane „trošio“ i na bilateralne sastanke. Per Sandberg, tako se naime zove, na svoj je godišnji odmor sa sobom ponio službeni mobitel. Premijerka Norveške saznavši za taj zastrašujući propust svog ministra, koji, usput da kažemo, na posao dolazi službenim biciklom i od imovine ima tek kredit za neotplaćeni stan, prihvatila je ostavku svog ministra ispričavši se svojim sugrađanima, kojima, kako kaže premijerka, i ona osobno, i njena Vlada, ministri - služe. U Hrvatskoj, zemlji koja o Norveškoj i njenim ministrima može samo sanjati, u manje od tjedan dana dogodila su se dva ozbiljna skandala za koje bi valjda ministrima u Norveškoj letjele glave uokolo. Ali ništa.
CENZUROM PROTIV POEZIJE: „Ovi bi i samog Kočića izbacili iz programa“

CENZUROM PROTIV POEZIJE: „Ovi bi i samog Kočića izbacili iz programa“

Polaganjem vijenca na spomenik Petru Kočiću u banjalučkom parku koje nosi ime ovog slavnog književnika jučer je svečano otvoren 53. Kočićev zbor u sklopu kojeg će se održati bogat kulturno-umjetnički program, a sve u organizaciji Grada Banja Luke. Međutim, u sjeni otvorenja ovogodišnje manifestacije zasigurno će ostati gruba cenzura koju je pretrpjela Tanja Stupar Trifunović, nagrađivana pjesnikinja i laureatkinje EU nagrade za književnost. Organizatori Kočićeva zbora Tanju Stupar Trifunović zvali su da nastupi na otvorenju, a potom su je, nakon što je dostavila svoju pjesmu s kojom je željela nastupiti, izbacili iz programa. Sama književnica napominje da je o „promjeni plana“ nitko nije obavijestio, već je s njom kontaktirao posrednik koji joj je predložio da promjeni pjesmu. A evo i pjesme koja je nekome očito toliko zasmetala da je zbog nje bio spreman proizvesti ovakav skandal.
A ŠTO S NACIONALNIM STADIONOM: Treba nam odgovornosti, a ne floskule i prazna domoljubna obećanja

A ŠTO S NACIONALNIM STADIONOM: Treba nam odgovornosti, a ne floskule i prazna domoljubna obećanja

Graditi novi stadion ili održavati postojeće? U Splitu već 39 godina stoji stadion, ne nacionalni nego internacionalni, Magašev i Hajdukov, priznat u cijelom svijetu, ali ne i u domaćoj vrhuški koja odlučuje. Uz dolično održavanje splitskog stadiona, spomenika kulture, nije nam potreban ni noviji niti ljepši. Dinamov pogon i stadion u Maksimiru, groblje diletantskih ambicija i najskuplji investicijski promašaj, velik je potencijal, ali i izazov Vladi i Gradu Zagrebu. Treba odgovornosti, a ne floskula, praznih obećanja, nabacivanja lokacijama i servilnog nuđenja usluga. Motive naših političara i plahovitih vizionara može se razumjeti. Lansirani uspjehom Vatrenih u finalni VIP salon, kako odoljeti slatkom snu o sebi kao domaćinu? Obećanje novog Nacionalnog stadiona u izbornoj kampanji bit će aklamirano kao domoljubni čin, a zahvalnost biračkoga tijela zajamčena.
„SUGESTIJA“ HRVATSKOJ IZ SAD-A: Ograničite ruski utjecaj, ali o svom trošku, naravno

„SUGESTIJA“ HRVATSKOJ IZ SAD-A: Ograničite ruski utjecaj, ali o svom trošku, naravno

Ako dobro čitamo, Sjedinjene Države i dalje uporno sugeriraju Hrvatskoj i ostatku EU da se distancira od uvoza energenata iz Rusije, prvenstveno plina. To je naravno već godinama poznato, pri čemu ključni faktor igra činjenica da je ruski plin još uvijek daleko najjeftiniji na europskom tržištu, pa željena diversifikacija uveliko zapinje. I dok većina ostalih članica EU uviđa kako američka strategija u perspektivi lagano posustaje, osobito nakon negativne reakcije Kine na pritisak Washingtona oko iranskog plina, Hrvatska je i dalje impresionirana silničkim držanjem najvećeg svjetskog reketara, budući da to i nije ništa doli providno iznuđivanje danka. Izgubljena u tržištu, i robnom i političkom, ona iskazuje kroničnu paraliziranost, toliko da bismo se već mogli pitati nije li riječ i o fiziološkim razlozima, a ne samo psihološkim.
BOSANSKE IZBJEGLICE: Sa strahom i bijesom promatramo kako se ophodite prema ljudima koji su došli u BiH

BOSANSKE IZBJEGLICE: Sa strahom i bijesom promatramo kako se ophodite prema ljudima koji su došli u BiH

Jesu li ljudi ovih prostora zaboravili da su i oni sami, tako nedavno, bili izbjeglice? Kako je moguće da se održavaju neprijateljstva stara četvrt stoljeća uzrokovana ratom u bivšoj Jugoslaviji, a tako se lako smeće s uma humanost koja je pratila taj isti rat i blažila bol njenih ranjenih, protjeranih i poniženih? Bosna i Hercegovina je podnijela najveći teret i najbrojnije žrtve tog rata. Danas, dio bosanskohercegovačkih izbjeglica iz tog perioda, koji promatra što se na tlu njihove domovine događa kada onamo stižu ljudi koji bježe od rata i bijede, odlučio je reagirati i uputiti vlastima u Bosni i Hercegovini - Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, ministru sigurnosti, Draganu Mektiću te članovima vlada Federacije BiH, Republike Srpske i kantonâ - otvoreno pismo protesta.

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Nevidljivi plamen

    21.09.2018.

    Tatjana Gromača

    DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Nevidljivi plamen

  2. PRŽENJE MOZGA: A ti? Za šta živiš?

    04.09.2018.

    Dinko Gruhonjić

    PRŽENJE MOZGA: A ti? Za šta živiš?

  3. SAVRŠENA UVERTIRA ZA NOVI PAKAO: Devedeset i druga vratit će se opet

    26.08.2018.

    Faruk Šehić

    SAVRŠENA UVERTIRA ZA NOVI PAKAO: Devedeset i druga vratit će se opet

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije