UVIK ŽAJ MI BIĆE: Kamen koji drži grad

UVIK ŽAJ MI BIĆE: Kamen koji drži grad

Kampaneli su ka i ljudi. Nisu sazdani od jednog kamena. Nego od kamena koji se lipi, veže, jedan na drugi. Takvi su i ljudi. Svi smo u ovi mali grad povezani, a da to i ne znamo. Ne ćutimo. Dok se koji kamen ne odvoji. A kad se oni zaglavni odvajadu, tada se i kampanel počne ljuljat. Nema ga šta držat. Pa se ovi grad uvati za glavu i u onu prazninu šta ostaje svi mislu da će se srušit grad. Da će ga ta praznina progutat. Ma grad ka grad, sutradan ga umiju njegovi škovacini, škrape od raketi začepe tići, a škovace šta su ostale od ljudi izmete bura, maeštral ili tramuntana, ovisi šta krene s Marjana, oli s juga, s pravca Brača. Iznenadija san se kad san ga vidija. Stari morski vuk bija je uplašen ka i ja. Taj san straj vidija u njegovin očima. Straj koji je ljudski, pa je on zaboravija da san ja obični bovan, a ja san zaboravija da je on kamen, kamen koji drži grad.
„SKRIVENO BLAGO“ JADRANA: Plastika koja ubija

„SKRIVENO BLAGO“ JADRANA: Plastika koja ubija

Gomila plastičnog otpada skupljena u uvali Tarej na otoku Cresu proteklog je vikenda udruzi Terra Hub poslužila kako bi se od nje napravila instalaciju dupina, inače rado viđenog stanovnika cresko-lošinjskog akvatorija kojem ovakav otpad predstavlja smrtnu prijetnju. Akcija Terra Huba kojoj su se pridružili i predstavnici Greenpeacea održana je u subotu, uz potporu Grada Cresa i inicijative Zero Waste Croatia. Volonteri su se dali u akciju češljajući uvalu prepunu nautičara i u dva dana skupili ogromnu količinu plastičnog otpada, kakvom treba i 500 godina da se razgradi u moru. Na koncu je akcija rezultirala prikupljanjem otpada za tri velika kontejnera. Porazni su podaci da je devet od deset ptica koje žive uz more unijelo plastiku u svoj probavni sustav. Jednako kao i jedna od tri morske kornjače te više od polovice jedinki kitova i dupina.
RASISTIČKI, ŠOVINISTIČKI I MIZOGINO: Kako je vozač angažiran na riječkom Bijenalu odbio voziti 'Ciganke i kurve'

RASISTIČKI, ŠOVINISTIČKI I MIZOGINO: Kako je vozač angažiran na riječkom Bijenalu odbio voziti 'Ciganke i kurve'

Na Bijenale industrijske umjetnosti, koji se održava u Labinu i Rijeci, sjenu je bacio incident u kojem je umjetnica Selma Selman izvrijeđana na najružniji način. Nekoliko svjedoka tog incidenta ispričalo nam je da je Selma Selman verbalno napadnuta na najprimitivniji način, da ju je vozač istjerao iz minibusa zbog čaše crnog vina, nakon čega je sasuo salvu uvreda. Između ostalog, potvrdili su nam svjedoci događaja, vozač je tvrdio da ne želi voziti Cigane, jer oni nose zlu sreću. Tragom dvije oprečne verzije incidenta, jedne vozačeve, a druge Selme Selman, suradnici Lupige kontaktirali su više svjedoka tog događaja, želeći otkriti tko ne govori istinu. Jedan od svjedoka incidenta bio je pisac Goran Ferčec. "Bio je izuzetno vulgaran i bezobrazan. Nisam znao na što se njegove uvrede odnose pa sam upitno rekao: oprostite? On je digao ruku u smjeru dvije djevojke koje su izišle i rekao da mu je puna ona stvar idiota i debila, nakon čega je počeo vrijeđati. Sasuo je salve uvreda, jednu za drugom, u potpuno iziritiranom stanju", prepričava nam.
MEMORIJALIZACIJA I APROPRIJACIJA: Moj otac, ugušen u krvi rođaka i komšija...

MEMORIJALIZACIJA I APROPRIJACIJA: Moj otac, ugušen u krvi rođaka i komšija...

Ugušen u krvi njegovih rođaka i komšija dušu je teško i bolno ispustio moj otac Uzeir. U njegovoj pedeset i petoj godini. Smrt zna biti pogana i možda je nesretnik satima umirao, pipao u mraku klizava tijela i bez glasa pokušavao dozvati zadnjim dahom svog prvenca, sina Enesa. U Keraterm, zadnju firmu gdje je radio prije otkaza u Markovićevoj 'reformi', baš tu su ga doveli i propustili kroz špalir od palija i policijskih palica. I njegovog Enesa tako, i sinove njegove braće, Samira, Emdžada, Nedžada i Kasima. Svi su oni sada mrtvi. Haman i zaboravljeni. Enesu i Emdžadu ni kosti nisu pronađene. Odvedeni su u nepoznatom pravcu baš kao što piše na ploči u Keratermu. Niko nije vidio kuda je kamion otišao kada su ih prozvali. Odgovor se čeka od forenzike a da je sreće, pameti i volje i kakav sud bi mogao odgonetnuti u kom pravcu su odvezeni. A ja se opet nekako najviše nadam da će mi to reći onaj ko zna najbolje, onaj što ih je vozio ili odnekud zadnji žive vidio.
ATRAKCIJA I PROVOKACIJA: Uskrsnuće Miroslava Krleže

ATRAKCIJA I PROVOKACIJA: Uskrsnuće Miroslava Krleže

Zašto je kao scenski prostor odabran Leksikografski zavod Miroslav Krleža? Vrlo logično, odgovara Zlatko Paković: „Lex je živa rana antikrležijanskog hrvatskog zločina – perverznog političkog i kulturnog kastriranja Miroslava Krleže. Tom je zavodu dato ime Miroslava Krleže kako bi mu se oduzela upravo krležijanska bit, koja se ogleda u Krležinu nazivu Jugoslavenski leksikografski zavod. Krležino ime ovom je zavodu darovano kao što se u drugim zavodima ludacima daruju ludačke košulje, da bi oni vezanih ruku izgledali normalno, pristojno, uljudno. Upristojiti, normalizovati, uljudbeno disciplinovati Krležu znači upravo to: od Krleže oduzeti sve ono, u Hrvatskoj i za Hrvatsku, u Srbiji i za Srbiju, krležijansko; ateizam, lenjinizam, jugoslovenstvo, te, shodno tome, hospitalizovati Hrvatsku i Srbiju kao beznadežni slučaj.“
POSLIJE SVEGA - PORAZ U SLAVLJU: Što se zapravo dogodilo?

POSLIJE SVEGA - PORAZ U SLAVLJU: Što se zapravo dogodilo?

Oduševljeni, ulicama razliveni patriotizam mogao je - u hrvatskim uvjetima - imati samo desno-nacionalističku redakciju. Jer, institucije su izbačene iz igre, ljevica je (skupa s liberalno orijentiranima) tradicionalno ostala izvan zabrana ne samo nacionalno-nacionalističkog ojkanja, nego i izvan okružja reprezentacije - koja himnu pozdravlja HDZ-ovskim pozdravom, u kojoj nije zamislivo da se netko iskaže kao podupiratelj npr. LGBTIQ pokreta, ili preferira „Hladno pivo“, i slično. Nogoloptački savez, međutim, nije više dostatan, za desno profiliranje nogo-patriotizma. Iako je posve pod kontrolom HDZ-a, točnije: upravo zbog toga. Stvari su, naime, otišle dalje. Nije pritom bila ključna Thompsonova pojava, pa ni njegovo demonstriranje nesposobnosti da pjeva izvan laboratorijskih uvjeta.
SVJETSKA SRAMOTA: Kome je bio potreban Marko Perković Thompson?

SVJETSKA SRAMOTA: Kome je bio potreban Marko Perković Thompson?

U Hrvatskoj je danas selektor Dalić neupitno najslavljenija osoba. Diže ga se u nebesa kako zbog uspjeha tako i zbog toga što je napokon netko depolitizirao nogometni posao, ali i reprezentaciju. Baš zato je Dalić debelo u krivu kada novinaru koji ga pita za Thompsonovo prisustvo u autobusu odgovara s onim - “Imajte respekta za Hrvatsku…” Upravo radi Hrvatske, upravo radi njenog respekta u svijetu, radi poštivanja ovog veličanstvenog sportskog uspjeha, Thompsonu nije bilo mjesta u autobusu s reprezentativcima. Jer upravo radi Thompsona svjetski mediji ovih dana pišu o teškoj sjenci koja je pala na veličanstveno slavlje i divljenja vrijedno ponašanje ujedinjenih građana Hrvatske prilikom izražavanja svoje radosti zbog osvojenog drugog mjesta na Mundijalu. Pa tko je Thompson ili bilo tko drugi pa da svoj osobni interes stavi iznad interesa Hrvatske?
IZ BG-A S LJUBAVLJU: Kako me je Mario Stanić učio ćirilici (ili zašto u finalu navijam za Hrvatsku)

IZ BG-A S LJUBAVLJU: Kako me je Mario Stanić učio ćirilici (ili zašto u finalu navijam za Hrvatsku)

Dvadeset godina kasnije, naravno, jasno mi je zašto je bilo 1998. neobično u Srbiji navijati za Hrvatsku. Danas, jebiga, znam da je fudbal možda najvažnija sporedna stvar na svetu, ali je, u isto vreme, i najnevažnija sporedna stvar u samom fudbalu. Stvarno, čitajući novine i portale, stekao bi čovek utisak da fudbal postoji samo zato da bude poligon za postizanje nacionalno-ratničke erekcije i da bude dimna zavesa iza koje se obavljaju kriminalni poslovi, a da je čarobna igra tu tek tako, eto, da bude izgovor za postojanje sveopšteg nitkovluka. Svetsko prvenstvo u Rusiji se bliži samom kraju, a mene, na putu ka finalu, spotiču nekakva sasvim suprotstavljena osećanja. Sa jedne strane, tužan sam jer ću morati da čekam još četiri godine na karneval na kom svaki dan gledaš utakmice i uživaš u igri, a sa druge strane, imam osećaj da ću malo ipak odahnuti kad utihnu sveopšte nacionalne fudbalske histerije, kad se, je li, kao normalni postjugoslovenski ljudi vratimo “rešavanju” pitanja Kosova, proslavi Oluje i grcanju u pokušaju da se preživi život na kapitalističkoj periferiji.
„BORBA MARE BOGDANOVE“: I Crna Gora danas ima ono „ali …“

„BORBA MARE BOGDANOVE“: I Crna Gora danas ima ono „ali …“

Na samom početku Drugog svjetskog rata Mara Laković, samouka žena iz Cetinja, ostala je udovica s četvero djece i u okupiranom se gradu angažirala kao „pozadinka“ koja održava veze s partizanima, da bi nakon rata odselila u Vojvodinu i nastavila svoju borbu te umalo završila na Golom otoku. Priča o ovoj hrabroj ženi ovih je dana ispričana u dokumentarnom filmu "Borba Mare Bogdanove". Autori kažu kako su inspiraciju pronašli u knjizi "Orlov krš - 100 godina života jedne crnogorske porodice" Nebojše Bate Tomaševića koji je kao golobradi dječarac postao ilegalac i partizan, a kroz svoju knjigu opisao je tadašnju Crnu Goru, ali i uspone i padove svoje obitelji, od pogibije starijeg brata, također ilegalca, preko sestre koja je bila prva veleposlanica SFRJ, pa sve do tragične münchenske zrakoplovne nesreće u kojoj je poginulo više od polovice nogometaša Manchester Uniteda, a Tomašević preživio.
ŠTO TE NEMA: 8.372 fildžana kafe koju nitko neće popiti

ŠTO TE NEMA: 8.372 fildžana kafe koju nitko neće popiti

Osam tisuća tri stotine sedamdeset i dva. Toliko je danas fildžana s vrućom kafom postavljeno na Trg Helvetia u Zürichu. Riječ je o dirljivom spomeniku sjećanja „Što te nema“ koji već godinama „putuje“ svijetom i pojavi se samo na dan obilježavanja monstruoznog zločina u Srebrenici gdje je Vojska Republike Srpske nakon zauzimanja tog gradića pobila točno toliko ljudi koliko je u Zürichu danas fildžana iz kojih nitko neće popiti kafu. Aida Šehović autorica je ideje prepune simbolike – od imena spomenika kojeg pronalazimo u pjesmi Alekse Šantića koja je najpoznatija u izvedbi Jadranke Stojaković i koja govori o boli i čežnji što nikako ne prolaze, pa do kafe kao simbola bosanskohercegovačke gostoljubivosti. Ukratko, opomena je to da se zločin kakav je počinjen u Srebrenici više nikada i nigdje ne smije ponoviti.

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Nevidljivi plamen

    21.09.2018.

    Tatjana Gromača

    DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Nevidljivi plamen

  2. PRŽENJE MOZGA: A ti? Za šta živiš?

    04.09.2018.

    Dinko Gruhonjić

    PRŽENJE MOZGA: A ti? Za šta živiš?

  3. SAVRŠENA UVERTIRA ZA NOVI PAKAO: Devedeset i druga vratit će se opet

    26.08.2018.

    Faruk Šehić

    SAVRŠENA UVERTIRA ZA NOVI PAKAO: Devedeset i druga vratit će se opet

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije