KRATKE CRTICE: Moja američka asimilacija
Jednom kad zagaziš u pedesete, ne treba ti nikakav drugi izgovor za bilo šta. Sve što ti nije jasno, sve greške, sve zaborave, samo prebaciš na godinu proizvodnje. Amortizacija je neumoljiva. Kanta sa smećem dole na trotoaru je još netaknuta, čeka čistače da dođu i istresu njenu sadržinu u onaj kamion što halapljivo guta sve što mu se ponudi. Nisam dugo razmišljao. Vadim vrećicu i njen vrh vežem u čvor. Dižem garažna vrata, obuvam “natikače” i krećem dole prema ulici, u tom trenutku još pospan i krmeljav, nesvjestan šta činim. O čemu se zapravo radi? Asimilacija je počela gospodo! Nakon dvadeset sedam godina u Americi učinio sam taj prvi korak. A poznato je još od Konfucija, da veliki putevi uvijek i kreću sa tim početnim korakom. Bio je to (kad smo već kod citata) mali korak za čovječanstvo, ali ogroman za moju ličnost.