Analitičari upozoravaju da je Češka jedna od nekolicine zemalja članica EU-a koje nisu usvojile zajedničku valutu, što bi je moglo učiniti ranjivom ako se zemlje članice eurozone odluče tješnjom suradnjom suprotstaviti američkom pritisku. To bi zemlje bez eura ostavilo na europskoj periferiji. Ukoliko Trump uvede EU carine to bi moglo imati negativan utjecaj ponajprije na europsku automobilsku industriju, a gospodarstvo Češke uvelike ovisi o njoj. Zato je bliža suradnja Češke s jezgrom zemalja članica neophodna u slučaju krize. No, imajući u vidu da se Babišov ANO, kojeg svi vide kao premoćnog pobjednika na narednim izborima, otvoreno pridružio euroskeptičnim i ekstremno desnim političkim strankama ovako nešto je iluzorno očekivati. A i da stranke vladajuće koalicije kojim čudom opet formiraju vladu, velike promjene ne bi se mogle očekivati s obzirom na brojne obožavatelje Trumpa i u njihovim redovima.

„Ne možeš samo kupiti otok ili narod. To zvuči kao nešto iz ere ropstva i kolonijalizma”, požalila se Else Mathiesen kada je u ljeto 2019. godine Donald Trump prvi puta pustio „balon“ o kupovini Grenlanda. U međuvremenu, Trump je jedne izbore izgubio, pa lani opet pobijedio. Time je uslijedio i nastavak priče o kupovini najvećeg autonomnog teritorija Danske. Ovoga puta, čini se, u puno ozbiljnijem tonu. Samo Trumpovo virkanje u izlog za koji nismo ni znali da postoji, ali i način na koji je najavio pretenzije, stubokom je uzdrmao međunarodne odnose. Što zbog samog čina, što zbog načina. Međutim, aktualni američki predsjednik nije ni prvi ni jedini stanovnik Bijele kuće koji se kolonijalnim metodama htio domoći „ledenog spavača“ na sjeveru Zemlje. Uostalom, SAD i Danska imaju stoljetnu povijest nekretninskih poslova u kojima su za zlatne poluge mijenjali otoke i ljude i to desetljećima nakon završetka ere ropstva.

Mirni skup podrške i solidarnosti sa studentima u Srbiji, koji se već mjesecima bore protiv korupcije, nekompetencije i autoritarnosti režima Aleksandra Vučića, održat će se u četvrtak s početkom u 17 sati na riječkom Korzu, ispred Radio Rijeke. Studentske blokade fakulteta, potaknute padom nadstrešnice na željezničkom kolodvoru u Novom Sadu, 1. studenog 2024. godine, koja je usmrtila 15 ljudi, razvile su se u masovne prosvjede kojima su se priključile stotine tisuća građana širom Srbije tražeći odgovornost za ovu tragediju. Najveći su to studentski prosvjedi na ovim prostorima od 1968. godine. U Rijeci su studenti tamošnjeg Filozofskog fakulteta, kao prvi u Hrvatskoj, još 13. prosinca prošle godine organizirali prosvjed podrške studentima u Srbiji, dok sutrašnju, novu akciju podrške u tom gradu organiziraju Studentski zbor Sveučilišta u Rijeci i Udruga studentica i studenata Kulturologije Filozofskog fakulteta u Rijeci.

U svojim knjigama i novinskim esejima Teofil Pančić (1965. - 2025.) ispisao je bar nekoliko autobiografskih romana. Mogao je još i više, jer materijala ima napretek. Teofilov život bio je, blago rečeno, nesvakidašnji, i u njemu je na neki način sublimirana istorija ovih naših prostora u proteklih četrdeset i kusur godina. Njegova životna energija je bila takva da je hladno mogao da bude na više mesta istovremeno, protiveći se zakonima fizike i gravitaciji. Njegova ličnost je bila džinovski osobena, drugačija od svega što je viđeno u istoriji čovečanstva, da bi se samo o tome mogao napisati 12-tomni roman. Interesovanja su mu tako široka i opet iznenađujuća – eto prilike za bar još koje kapitalno štivo. Preminuo je u šezdesetoj, ali je živeo, brat bratu, nekoliko vekova, kroz sve one okeane pročitanih knjiga, odgledanih filmova i pozorišnih predstava. Nije umro jedan čovek nego mnogo njih.

Nedavno smo na ovom mjestu predstavili primjere dobre urbanističke prakse “ponovnog osvajanja” gradskih prostora za pješake i bicikliste kroz usporedbu fotografija gradova prije intervencija i poslije njih. Ovim tekstom ćemo nastaviti započeto te vam predočiti još neke slikovite primjere transformacije svjetskih gradova koje često biramo kao društveni uzor. Planeri širom svijeta, naime, uviđaju kako je podređivanje svih funkcija grada automobilskom prometu bila velika pogreška, i na razne načine pokušavaju u fokus staviti ljude, a ne automobile. Gradovi po mjeri čovjeka nisu neka nedostižna utopija, kako ćemo vidjeti kroz primjere uspješnih inicijativa u raznim gradovima. Potrebna je volja i vizija za korjenite promjene, često usprkos prvotnom žestokom protivljenju javnosti. Zagreb je, primjerice, prepun potencijala, a inspiraciju možemo crpiti iz nekih od sljedećih primjera.

Je li zlatnom dobu televizije došao kraj? Dok sam prethodnih godina za ovakvu listu morala birati između dvadesetak odličnih kandidata, ovaj put sam jedva uspjela “skrpati” njih deset. Možda je stvar u tome što streaming servisi stežu remen i manje je vjerojatno da će zanimljivi ili “hrabriji” scenariji dobiti zeleno svijetlo, a možda se, pak, kreativci ipak vraćaju filmu, nakon što su dugi niz godina sve više gravitirali televiziji. Još jedna stvar koju vrijedi istaknuti je to da je konsenzus publike (a i kritike) oko “must see” serija sve tanji. Preplavljeni smo sadržajem i sve je manje serija za koje nam se čini da ih “svi gledaju”. Izgubljeni smo i izolirani u personaliziranim mjehurićima Netflixovog algoritma. Možda je u takvim uvjetima i lakše raditi ovakvu listu koja nikako ne pretendira da bude objektivna, nego samo da bude pomoć u navigiranju sadržajima kojima nas zatrpavaju streaming platforme.