DOBITNICI NAGRADE SOZIALMARIE: „Ovo je poticaj da uključimo što više Roma u kreiranje medijskog sadržaja“

DOBITNICI NAGRADE SOZIALMARIE: „Ovo je poticaj da uključimo što više Roma u kreiranje medijskog sadržaja“

U konkurenciji od 288 prijavljenih, jedna od ovogodišnjih nagrada SozialMarie, koja se dodjeljuju za društvenu inovaciju i pozitivan utjecaj na društvo, pripala je i hrvatskom portalu Phralipen, glasilu romske nacionalne manjine u Hrvatskoj. Nagradu su zaprimili na svečanosti održanoj 1. svibnja u bečkom Theater Akzentu. „Želja je svakog medija, pa tako i naša, da tematike koje obrađujemo i sve ostalo što naš portal radi – uključivanje Roma u novinarstvo, u medijsku pismenost, i sve ostale programe koje radimo –budu vidljive. Nagrada nam je dala poticaj za dalje, da budemo još aktivniji i da uključimo što više subjekata iz zajednice u kreiranju medijskog sadržaja. U svakom slučaju, ovo nam je velika čast“, izjavila je ovom prilikom za Lupigu Maja Grubišić, jedna od novinarki nagrađenog portala.
„BOSANSKI SOUTH PARK“: Bruca, Braca ,Bruda i Brada u raljama crnog humora, satire i pop-horora

„BOSANSKI SOUTH PARK“: Bruca, Braca ,Bruda i Brada u raljama crnog humora, satire i pop-horora

„Kada bi pitao sve nas, isto bi ti odgovorili, a to je da svi 30 godina živimo istu stvar koja se ni na koji način ne pomjera, ni na koji način se ne popravlja. I ta serija je, generacijski revolt. Naprosto, sama činjenica da smo u takvom društvu kakvom jesmo, motivira nas da na ovaj način te probleme predstavimo“, reći će Matija Bošnjak o razlozima nastanka serije „Bruca Braca Bruda Brada“ (#BBBB). Bošnjak je jedan od scenarista i onih koji posuđuje glasove u ovoj satiričnoj seriji iza koje stoji sarajevski muzičko-umjetnički kolektiv i hip-hop bend Helem Nejse. Kroz crni humor, satiru i pop-horor (žanr koji kombinira elemente popularne pop-kulture sa hororom), gledatelji u svakoj epizodi imaju jedinstven i svjež pogled na život obične sarajevske raje. Zbog korištenja ovakvog stila #BBBB je prepoznat od strane publike kao balkanski ili bosanski „South Park“.
REZOLUCIJA O GENOCIDU U SREBRENICI: „Desetljeća prolaze, a mi se nismo makli ni pet centimetara“

REZOLUCIJA O GENOCIDU U SREBRENICI: „Desetljeća prolaze, a mi se nismo makli ni pet centimetara“

"Ono što Srebrenicu čini genocidom je to što se izdvaja po načinu na koji je zločin počinjen. Ja se bavim već 20 godina zločinima bivše Jugoslavije i nigdje drugdje nemamo na isti način ubijanje ljudi koje traju danima, od jutra do večeri, u stotinama i tisućama. Mi, naravno, imamo masovna pogubljenja i u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Žrtve masovnih pogubljenja su i Hrvati i Bošnjaci i Srbi, ali ovaj zločin je zaista počinjen na jedan organiziraniji i masovniji način", kaže profesorica međunarodne povijesti na nizozemskom univerzitetu u Utrechtu Iva Vukušić u kojem se razgovaralo o aktualnoj Rezolucije o genocidu u Srebrenici 1995. godine, ali i o slučajevima Gaze i Ukrajine. Problem današnjice je, kako kaže Vukušić, to što se snažni ponašaju kako hoće, a često na štetu slabih te ne postoji puno mehanizama da se protiv toga bori.
KOMPLEKSI MALOG NARODA: Pokorenost nepokorenog grada

KOMPLEKSI MALOG NARODA: Pokorenost nepokorenog grada

Mart 2016. godine: Charles i Camilla u Osijeku! Podaničko uzbuđenje moglo se rezati u zraku: u Tvrđi smo iznijeli pred njih "domaće proizvode i rukotvorine" pa cvali što je bio "impresioniran", a važno nam bilo i što je ostao "ugodno iznenađen razinom znanja engleskog Osječana". Glasu Slavonije bila su puna usta sintagme "kraljevski par". A ni njima nisu ostala usta prazna. Za svaki slučaj, na rukama im se nosilo neku masnu amurčinu, taman upecanu u Dravi: neka vide kako se u Slavoniji jede! Pa je "njegova visost" (da, baš su se tako izražavali u 24sata!) onda još odvedena u Baranju, gdje je pristojno "omirisala grah", srknula čorbe iz fiš paprikaša, žvaknula rezance s makom i pitala kuharicu jedu li se skupa s fišem. Mak u fišu? Nema veze, oprostili smo mu taj gaf, počašćeni i presretni što se britanski prestolonasljednik udostojao svrnuti nos u našem smjeru. Kako ono... stalo nam je kao ozeblima do sunca da sve to naše bude "dostojno kraljeva".
JUGOSLAVIJA 1980. GODINE (VIDEO): Pank? Šta je to?

JUGOSLAVIJA 1980. GODINE (VIDEO): Pank? Šta je to?

Babama i dedama mora da su izgledali upravo strašno. Toliko da se ni jedan prolaznik ne bi osvrnuo sve da ih pomete cijeli vod policijske konjice. Ništa više simpatija nisu izvlačili niti među političkom elitom. Tako je to bilo krajem sedamdesetih na ulicama Londona. Što je tek moralo biti u Zagrebu, Ljubljani ili Beogradu? Recimo 1980. godine, kada maršal umire, narod je bez goriva, SIV obezglavljen, SUP dezorijentiran... Isto se valjda zapitala i redakcija emisije „Neobavezno” na RTV Beograd koja je te 1980. godine sišla na ulice kako bi zabrinutim roditeljima, kulturnim radnicima i proletarijatu odgovorila na pitanja „Šta je pank, kakva je njegova ideologija i kakve ličnosti su pankeri?”. Stoga su poslali svoju ekipu da prošeta Beogradom, posjeti danas legendarni Cepelin, parkić kod Moskve i druga okupljališta prepisana ravno iz bilješki milicionera.
INTERPRETACIJE HOLOKAUSTA: „Hvala Auschwitzu što sam sretan čovjek“

INTERPRETACIJE HOLOKAUSTA: „Hvala Auschwitzu što sam sretan čovjek“

„Destinacija je tek drugi dan bila napisana kredom unutar vagona. Tog 10. juna 1944. nitko nije znao što je Auschwitz, znali smo da je destinacija, ali nismo znali kako i šta. Prvo smo bili u Trstu, a onda smo trećeg dana bili u Auschwitzu. Bio sam osam mjeseci u logoru. Ja smatram da sam imao prekrasan život. Ako ti u sebi ne možeš zamisliti nešto zločestije i okrutnije od onoga što sam već proživio i preživio, onda je svejedno što će ti se poslije dešavati. Bio sam dijete kada sam to spoznao. Hvala Auschwitzu što sam sretan čovjek“, glasio je uvod Olega Mandića, publiciste i počasnog predsjednika Udruge antifašističkih boraca i antifašista grada Opatije, na okruglom stolu „Različiti pristupi interpretacijama povijesti Holokausta, genocida i drugih ratnih zločina iz Drugog svjetskog rata“. Kao jedanaestogodišnji dječak Oleg Mandić zatvorio je iza sebe vrata Auschwitza i tako postao živuća enciklopedija jedne povijesne tragedije.
FENOMEN DANAŠNJICE: Gdje nas vodi politička pasivnost?

FENOMEN DANAŠNJICE: Gdje nas vodi politička pasivnost?

Nedavno smo imali priliku da vidimo kako Instagram ograničava politički sadržaj. Ova platforma automatski je isključila politički sadržaj svojim korisnicima, ostavivši mogućnost da se ova opcija promijeni ručno, pritom bez nekog naročitog objašnjenja zašto se ovo dogodilo. Ovaj fenomen zanimljiv je iz nekoliko perspektiva. Za pretpostaviti je da je Instagram u tom trenutku povukao ovaj potez kako bi spriječio širenje političkog sadržaja usmjerenog prema Palestini, jer su društvene mreže jedno od osnovnih sredstava komunikacije i širenja poruka. Sada se otvorilo pitanje ko zapravo ima autonomiju na društvenim mrežama? Da li smo slobodni da otvoreno objavljujemo sadržaj političke i socijalne prirode na društvenim mrežama ili nas ipak ograničava državni zakon i politika vlasnika ovih mreža? Da li su društvene mreže samo prostor gdje velike kapitalističke firme reklamiraju svoju robu i usluge kako bi uvećali profite?
MALI PREGLED: Što ste propustili na festivalu koji ne bježi od kontroverzi i zauzimanja stava?

MALI PREGLED: Što ste propustili na festivalu koji ne bježi od kontroverzi i zauzimanja stava?

Ovogodišnje izdanje festivala pružilo je fantastičnu kombinaciju osobnih i intimnih filmova te onih više angažiranih i političkih. Kao i uvijek, ZagrebDox je aktualan, ne bježi od kontroverzi, niti od zauzimanja stava, a ujedno je i jedan od onih festivala gdje je već samo uvrštavanje filma u program garancija kvalitete. Festival pratim od samog njegovog početka, a ovogodišnje izdanje mi je bilo možda i najbolje do sada. Glavnu nagradu Veliki pečat dobio je tuniški film „Četiri kćeri“, a nagradu publike izraelsko-palestinski „Jedina zemlja“. Upravo su ta dva filma i meni osobno favoriti s ovogodišnjeg festivala. „Četiri kćeri“ intiman je portret jedne tuniške obitelji - majke i četiri kćeri - dvije su ovdje, a za dvije na početku samo doznajemo da su “nestale”. Na mikro razini, u sferi osobnog i obiteljskog, ocrtava se političko i ideološko stanje društva u Tunisu od razdoblja prije revolucije, za vrijeme i poslije. Fascinantan, kompleksan i potresan film.
SELEKCIJA ISTINE: Kako se kroje nacionalni mitovi?

SELEKCIJA ISTINE: Kako se kroje nacionalni mitovi?

Od ruske agresije na Ukrajinu 2022. godine Holodomor kao genocid nad Ukrajincima prepoznale su gotovo sve članice Europske unije. Za to je možda i najzaslužniji zaboravljeni velški novinar Gareth Jones. On je, naime, jedini zapadni novinar koji je mogao slobodno tumarati Staljinovim Sovjetskim Savezom. Jones je dvaput otet. Prvi put doslovce, što ga je i koštalo života, a drugi puta - posmrtno. Za života su ga iskoristili nacisti, a gotovo stoljeće kasnije, mira mu ne daju ni Ukrajinci. Naime, upravo je on na Zapad donio vijest o masovnoj gladi što je pogodila dijelove SSSR-a. „Bio je ključan u tome, međutim, perfidno je iskorišten od strane ukrajinskih ultranacionalista”, objašnjava za Lupigu njegov pranećak Philip Colley tumačeći kako kada citiraju Garethove tekstove redovito odsijeku dijelove koji govore o gladi u drugim dijelovima SSSR-a, prikazujući na taj način da su Rusi namjerno glađu ubijali samo Ukrajince.
U MANIRI CRVENIH KMERA: „Domovinski pokret prijeti medijima i najavljuje uvođenje hrvatstva po njihovoj mjeri“

U MANIRI CRVENIH KMERA: „Domovinski pokret prijeti medijima i najavljuje uvođenje hrvatstva po njihovoj mjeri“

"Bez ikakvog okolišanja, Domovinski pokret u maniri Crvenih Kmera otvoreno prijeti ne samo kolegicama i kolegama iz Novosti, nego i drugim medijima, i to kroz najavu uvođenja hrvatstva po njihovoj mjeri. Očito im nije dovoljno što se 1990-ih spaljivalo 'nepodobne' knjige, pa sada 2024. godine, u zemlji članici Europske unije, moramo slušati prijetnje prema kojima će onaj užas koji se dogodio 2016. izgledati kao mila majka", izjavio je predsjednik HND-a Hrvoje Zovko komentirajući prijetnje upućene Novostima, kao i HRT-u i Hini, nazvavši ih "klasičnim oblikom zastrašivanja". Izrekao je to na tiskovnoj konferenciji do koje je došlo nakon što su čelnici Domovinskog pokreta u više navrata najavili novi udar na medijske slobode u zemlji. "Novosti žele ugasiti prvenstveno zato što je antisrpska politika jedan od temeljnih ideoloških pogona njihove stranke", dodao je novinar Novosti Hrvoje Šimičević.

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. POSLANICA LANE BOBIĆ: Tko se boji roda još?

    09.07.2024.

    Lana Bobić

    POSLANICA LANE BOBIĆ: Tko se boji roda još?

  2. NEO-NAZI AUTOMOBILIST: Preko društvenih mreža do EU parlamenta

    09.07.2024.

    Sofija Kordić

    NEO-NAZI AUTOMOBILIST: Preko društvenih mreža do EU parlamenta

  3. NAPOKON DOSADNO I VESELO: Izgleda da se Sarajevo naviklo na Paradu ponosa

    24.06.2024.

    Srđan Puhalo

    NAPOKON DOSADNO I VESELO: Izgleda da se Sarajevo naviklo na Paradu ponosa

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije