ZBIGNIEW HERBERT: Pjesnik otpora koji je povijesti gledao u oči

ZBIGNIEW HERBERT: Pjesnik otpora koji je povijesti gledao u oči

Petrificirane su već kvalifikacije Herberta kao pjesnika povijesti, ironije, svjedočanstva, pjesnika koji je najveći moralni autoritet u poljskoj poeziji druge polovice 20. stoljeća. U sjeni tih epiteta, koji uostalom nisu netočni, živi pjesnik trpljenja, skepse i empatije. I pjesnik otpora. U dvjema njegovim antologijskim, paradigmatskim pjesmama što vam ih predstavljamo, na različite se načine govori o istom: krhkosti čovjeka i grubosti povijesti. Herbertov lirski subjekt nikad međutim nije nijemi svjedok jer mu je, kao i nama u stvarnom životu, dano da povijesti koja se pred njim odigrava, pogleda ravno u oči. Razlika između njegovog lirskog junaka i nas, ostalih, u tome je što Herbertov lirski subjekt uvijek podiže svoj dio tereta, pruža otpor, ne pristaje biti beznačajan, bez obzira na cijenu. I to nepristajanje ga čini lirskim junakom. Ukratko: junakom.
ANTIČKA DRAMA S PREOKRETOM: O nedodirljivim bogovima i grješnim smrtnicima

ANTIČKA DRAMA S PREOKRETOM: O nedodirljivim bogovima i grješnim smrtnicima

Krenulo se u potragu za novom ambijentalnom pozornicom i uspjelo se. Pod Mosorom, na 550 metara nadmorske visine, selo se zove Sitno Gornje, a točan lokalitet Bašća, ili Jar, udaljen je oko 40 minuta vožnje od centra Splita. S te visine pogled na Split i srednjodalmatinske otoke je čaroban, negdje uz početak predstave počinju se paliti i svjetla grada koji lagano tone u tminu, kao da iz tog mraka progovaraju tragični junaci. Vrlo vješto se koristi svaka pogodnost koju taj lokalitet pruža: pale se vatre na obližnjim brežuljcima, za potrebe predstave iskopan je i mali bazen, a voda, zemlja i vatra, ključni elementi, stalno su prisutni. Iza bazena stvorena je prava mala šuma od izgorenih i potom posječenih borova stradalih u lanjskom požaru na padinama Mosora, oni su naknadno usađeni u tegle i zloslutna su kulisa.
ZAPAŽENE INTERVENCIJE: Novo ruho jedine ženske kaznionice u Hrvatskoj

ZAPAŽENE INTERVENCIJE: Novo ruho jedine ženske kaznionice u Hrvatskoj

Jedina ženska kaznionica u Hrvatskoj, ona u Požegi, gdje zatvorske kazne služi oko 130 žena, dobila je svoje novo ruho čime je, vjerujemo, postala barem djelomično podnošljivije mjesto za one koje je sudbina odvela iza zidina i obukla ih u prepoznatljive traper hlače i košulje. Rezultat je to projekta „Uzorna Kaznionica“ u kojem su u kaznionici umjetnički intervenirale četiri domaće likovne umjetnice, Monika Meglić, Ana Ratković Sobota, Vida Meić i Melinda Šefčić, uz sugestije samih zatvorenica koje su s velikom znatiželjom su pratile svaki korak. Kako je to ispalo možete vidjeti na fotografijama. Međutim, priča tu ne staje, jer je trenutno već u pripremi i novi projekt „Revitalizacija zatvorskog prostora umjetnošću“ koji će se 2019 godine provoditi u Zatvoru u Zagrebu, čuvenom Remetincu.
„KAO NEKI STARI PARTIZAN“: Tom Waits otpjevao slavnu „Bella Ciao“

„KAO NEKI STARI PARTIZAN“: Tom Waits otpjevao slavnu „Bella Ciao“

Pune dvije godine od legendarnog Toma Waitsa nismo čuli ništa novog, a onda se ovog tjedna pojavio sa slavnom „Bella Ciao“. Talijansku narodnu pjesmu, svojevrsnu himnu talijanskih partizana i antifašista koju je prihvatio antifašistički pokret diljem svijeta, Waits je izveo s još jednim glazbenim veteranom, gitaristom i kompozitorom Marcom Ribotom. Radi se o pjesmi koja će se naći na Ribotovom novom albumu zanimljivog imena „Songs of Resistance 1948-2018“, a koji bi danas trebao biti objavljen. Kako je došlo do suradnje i kako to da je ta suradnja iznjedrila baš obradu „Bella Ciao“, objasnio je sam Ribot. „Odsvirao sam Tomu hrpu melodija, ali odmah se vezao uz ovu, čim ju je čuo. Moji talijanski prijatelji kažu da zvuči baš kao neki stari partizan“, kaže Ribot. Pjesma je objavljena na YouTubeu, a prate je snimke anti-Trump prosvjeda u Washingtonu.
POBUNA NOVINARA NA HTV-U: Vrijeme je da prestanemo biti politički plijen

POBUNA NOVINARA NA HTV-U: Vrijeme je da prestanemo biti politički plijen

Niz teških optužbi uputili su novinari Hrvatske radiotelevizije na račun svoje medijske kuće. Novinari okupljeni u Ogranku Hrvatskog novinarskog društva na HTV-u, ogranka s izuzetno velikim brojem članova, izašli su u javnost s priopćenjem u kojem navode kako su na Prisavlju učestale cenzure i kako ovaj javni servis neprestano radi na srozavanju vlastitog ugleda, a pri tom uopće ne ispunjava ulogu javnog medija. „Suodgovorni smo utoliko što radimo svoj posao u tvrtki koja uporno ustraje na rušenju vlastitog ugleda i uporno ne ispunjava svoju ulogu javnog medija, kao ozbiljnog demokratskog i civilizacijskog postignuća. To ne znači da se slažemo i da se svakodnevno ne odupiremo. Što javnost ne može, niti je mogla čuti, jer nam je zabranjeno javno govoriti. Ako to učinimo, izgubit ćemo posao do kojeg nam je stalo“, stoji u priopćenju Ogranka HND-a na HTV-u koje će zasigurno izazvati poprilične turbulencije na Prisavlju.
DOBRI SUSJED MIRKO NORAC: U takvoj zemlji ja ne želim živjeti

DOBRI SUSJED MIRKO NORAC: U takvoj zemlji ja ne želim živjeti

Zamislite Njemačku 1970. godine u kojoj u supermarketu do vas, šta ja znam, Josef Mengele mirno naručuje deset deka mortadele. Takva je otprilike Hrvatska 2018. godine. Zemlja u kojoj ratni zločinci u vašem dućanu, u redu pred vašim djetetom spokojno biraju mlijeko na akciji. Takva je otprilike Hrvatska 2018. godine. Zemlja koja kao heroje veliča ratne zločince, kao pobjede slavi progon i zločin, a svoj smisao postojanja nalazi u ratu koji će povijest opisati kao jedan od najkrvavijih od onog velikog Drugog. Evo, recimo, Mirko Norac. Mirko Norac osobno je stajao u na brzinu sklepanom „streljačkom vodu“ za smaknuće civila nedaleko Gospića. Prije nego li je „streljački vod“ zapucao na njegovu naredbu, sam Norac je zapovjedio civilima da izađu iz kamiona, a onda povikao „što se čeka“, izvadio pištolj i ubio jednu od žena određenih za likvidaciju. Potom je pokušao ubiti i još jednu osobu, ali mu je pištolj zatajio.
PO PRVI PUT UJEDINJENA LJEVICA: Upoznajte se sa Šibenskom deklaracijom

PO PRVI PUT UJEDINJENA LJEVICA: Upoznajte se sa Šibenskom deklaracijom

Ostaci političke ljevice u Hrvatskoj danas su u Šibeniku potpisali takozvanu Šibensku deklaraciju o uspostavi ujedinjene ljevice, odnosno zajedničke platforme lijevih snaga. Svoj paraf na ovaj dokument stavili su predstavnici Nove ljevice, ORaH-a, Socijalističke radničke partije i Radničke fronte, a deklaracija je ostala otvorena za potpisivanje i svima drugima, bez obzira radi li se o pojedincima, strankama, udrugama inicijativama, sindikatima ili nekim drugim pokretima. Ubrzo nakon potpisivanja Šibenske deklaracije objavljen je i cjelokupni tekst deklaracije, a Lupiga ga donosi na ovom mjestu, kako biste se upoznali s „novom lijevom paradigmom“, koja, kako se naglašava u deklaraciji želi uspostavu društvenog ugovora koji će biti usmjeren postizanju ciljeva na nekoliko područja.
NIČIJI PRVAK: Kako me je promijenio Marijan Beneš

NIČIJI PRVAK: Kako me je promijenio Marijan Beneš

Marijan Beneš je bio pop-ikona države koje više nema, tukao se krvnički šakama, a kad bi skinuo rukavice, svirao je violinu i flautu, pisao poeziju i pokazao svijetu da ljudi koji se tako tuku i razbijaju kafane nisu samo strojevi već da imaju dušu. Danas ga ni ne spominjemo kao “našeg” europskog prvaka. Beneš je Hrvat iz Banjaluke, a on će reći da nije "ni Srbin, ni Hrvat, ni Musliman", nego je “ i Srbin i Hrvat i Musliman“ i to je razlog zbog kojeg je doživio što je doživio raspadom Jugoslavije. Marijana Beneša i njegove titule nije htio nitko jer nikada i nije pripadao nikome, nikakvom krdu. Mate Parlov objasnit će jednom taj mentalni sklop kratkom rečenicom da on ne može biti nacionalista jer je svjetski prvak. Upravo tako razmišljao je i Beneš ostavši zaboravljen i siromašan - ničiji prvak jedne zemlje o kojoj se više ne govori i koja se ne spominje. Pred njegovom kafanom posljednji put su ga pretukli govoreći mu: “A ko je sad jači, šampione?”.
VRIJEDNI SVAKE PAŽNJE: Sjajna godina za domaći dokumentarni film

VRIJEDNI SVAKE PAŽNJE: Sjajna godina za domaći dokumentarni film

Tekuća godina će vjerojatno ući u anale kao jedna od najboljih što se tiče dokumentarne produkcije u Hrvatskoj, što se svakako odrazilo i na program Liburnia Film Festivala, najrelevantnije smotre domaće dokumentarne produkcije. Ove godine najviše su pažnje privukli filmovi otvaranja i zatvaranja, „Chris the Swiss“ o kojem smo na Lupigi već pisali i „Srbenka“, ujedno i najveći opipljivi uspjesi hrvatske dokumentaristike. Međutim, program Liburnije nije “knjiga od dva slova”. Tako je za najbolji film proglašen kratkometražni uradak „Meso“ Elvisa Lenića za koji je nagrađen i Martin Semenčić, za najbolji dizajn zvuka. Radi se o filmu koji se na implicitan način bavi ritualom svinjokolje, prerade mesa i grupnom dinamikom ljudi uključenim u te procese. S obzirom da lica uglavnom ne vidimo, zvuk koji uključuje govor i pjesmu, ali i različite šumove (od punjenja kobasica do kucanja čašama) uistinu ima posebnu narativnu ulogu.
VREMENA HIJENA: Fotelje, a ne čast i poštenje

VREMENA HIJENA: Fotelje, a ne čast i poštenje

Bojan Glavašević nas je sve danas ponovno, kao što mu je to uradio otac nekoć, uvjerio da čak i ovoj nesretnoj rupi koju neki zovu zemljom još uvijek postoje ljudi koji će žrtvovati svoju udobnu fotelju čisto iz časti. Jer ne mogu sjediti u njoj dok gladni radnici marširaju Hrvatskom, a njegov je frižider pun, jer ne može od srama uzeti svoju platnu listu, dok je tisuće ljudi koji su vjerovali u njega nemaju. I to nam je danas poručio Bojan Glavašević. Svima nama koji udobno zavaljeni u svoje fotelje gledamo kako očajni radnici Uljanika očekuju spas, očekuju nadu, očekuju državu. Hijene će kazati gdje su bili kada su naše firme propadale? A gdje ste bili svi vi, hijene? Svima nama kojima taj očaj tih ljudi i strah pred ovrhama, dugovima, strah za budućnost nije poznat i nije naš. Nije ni Bojanov, pa ga je isto preuzeo na sebe. Zar Bojan nije mogao isto uraditi što mu je mogao i otac onomad? Zar Bojan nije mogao ostati tih, suzdržan, zar Bojan nije mogao šutjeti i do kraja svog života biti situiran, osiguran, sit?

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. PROFESORSKI MEMENTO: Jedan od onih dana

    31.10.2018.

    Razrednik Divljak

    PROFESORSKI MEMENTO: Jedan od onih dana

  2. PRŽENJE MOZGA: Novi Sad – ružan kao radikal

    15.10.2018.

    Dinko Gruhonjić

    PRŽENJE MOZGA: Novi Sad – ružan kao radikal

  3. BURE BARUTA: Sretne vam još četiri godine ovoga

    09.10.2018.

    Ahmed Burić

    BURE BARUTA: Sretne vam još četiri godine ovoga

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije