Prođite ovih dana pored Kraljevskog suda pravde u Londonu i primijetit ćete grupice ljudi s transparentima koji dijele letke o slučaju kojim se ovaj sud trenutačno bavi. U utorak će ih biti još više, spremni obznaniti svoje stavove o tom slučaju s reperkusijama za novinarstvo na globalnoj razini. Unutra, u prepunoj sudnici, dva suca Vrhovnog suda donijet će odluku o tome treba li ili ne, osnivač WikiLeaksa Julian Assange, iz strogo čuvanog zatvora u Belamarshu biti prebačen u SAD, gdje ga čeka suđenje za 18 kaznenih djela za koja je osumnjičen u vezi s ulogom koju je navodno imao u pribavljanju i otkrivanju dokumenata s oznakom službene tajne. Uz pojedinosti djelovanja SAD-a u Iraku i Afganistanu, uključujući i one vezane uz napade na civilno stanovništvo, ti su dokumenti razotkrili i postupanja američke vojske sa zatvorenicima u Guantanamu te njezine veze s prikrivenim djelovanjima na Srednjem istoku.

Koliko pamtimo, Plenković nije u predizbornoj kampanji 2020., a pogotovo ne 2016. godine kad se trebao udaljiti od Karamarkovog ultradesničarenja, pričao gluposti u koje malo tko može povjerovati, pa ne mogu niti HDZ-ovi birači. Ali ovo o skupu radikalne ljevice i o proruskom okupljanju su izjave koje skoro da su na onoj niskoj razini ultrapopulističke retorike Donalda Trumpa. Kad bi ovo na Markovom trgu bio skup radikalne ljevice, kad bi te stranke bile radikalno lijeve, to bi značilo da je po prilici više od trećine hrvatskog biračkog tijela radikalno ljevičarsko. Kad bi tako bilo, razumno bi se bilo i upitati - pa kakva je to neuspješna vlada koja upravlja Hrvatskom da su joj čak trećina građana ultraljevičari!? Plenković je s vremenom postao uvjeren u svoju bezgraničnu moć. Prije je samo govorio da može što hoće, a sada to stvarno i misli. Čini se da mu se nitko ni od najbližih suradnika ne usudi ništa kritički reći.

"Ako vas neki obijesni vozač pregazi na zebri ili, ne daj bože, vaše dijete, a zbog toga nikada ne ode u zatvor i nastavi ubijati ljude, budite sigurni - to je zbog korupcije. Ako dobijete neku zloćudnu bolest ili netko koga volite, a ne možete doći do liječenja, ili se ugušite dok čekate hitnu, jer ne poznajete prave ljude - to je zbog korupcije. Ako se ne možete rastati ili zaštiti od nasilnika, jer je sustav produžena ruka zlostavljača - to je zbog korupcije.Ovdje naše razlike prestaju, a osim što korupcija doslovno ubija ljude ona iz svakog društva isisava solidarnost, suosjećajnost, svijest o drugima, jer vas tjera samo na golo preživljavanje, sebičnost postaje jedina vrlina. Tako se urušava pojedinac, tako se urušava društvo", dio je govora koji je spisateljica Ivana Bodrožić održala tijekom današnjih prosvjeda na Markovom trgu u Zagrebu, na kojem se okupio veliki broj ljudi.

Draga publiko, bit ćemo kratki: naša udruga započela je s projektom Lupa! U pitanju je poseban segment Lupiginog rada fokusiran na provjeru činjenica, ocjenu točnosti, dekonstrukciju mitova i teorija zavjere, upozoravanje na online prevare i manipulacije, prokazivanje netočnih revizionističkih tvrdnji koje se tiču naše povijesti ... U eri informiranja putem društvenih mreža, koje su glavni poligon za distribuciju fantastičnih informacija o svijetu koji nas okružuje, ukazivanje na netočnosti, prevare, laži i manipulacije smatramo jednim od važnih zadataka odgovornog novinarstva. Za kraj valja naglasiti da Lupa pritom neće raspolagati nikakvim dodatnim ovlastima, osim onih što ih podrazumijeva novinarska struka. Odgovorit ćemo utemeljenim činjenicama, a na čitateljima i čitateljicama, dakako, ostaje da odluče kome i čemu će pokloniti svoje povjerenje.

„Želim slaviti crno-bijelu fotografiju i prirodnu ljepotu žene“, kaže u razgovoru za Lupigu međunarodno priznati fotograf Stanko Abadžić uoči otvorenja njegove izložbe fotografija ženskih aktova. Izložba jednostavnog naziva „Aktovi“ otvara se danas, 17. veljače, u 19 sati, u zagrebačkoj Laubi – Kući za ljude i umjetnost, koja se smjestila na adresi Prilaz baruna Filipovića 23A. Svi oni koji nisu u mogućnosti doći na otvorenje, izložbu mogu posjetiti sve do nedjelje, 25. veljače. Abadžić će publici u Zagrebu predstaviti četrdeset crno-bijelih fotografija iz svoje najnovije serije aktova, a odmah na početku razgovora za Lupigu, otkriva nam da je model na fotografijama zapravo uvijek ista žena. Za akt kaže da je to najteža kategorija, jer je potrebno stalno plesati na tankoj liniji između estetike, kiča i vulgarnosti, a najvažnije pri snimanju je osjećaj mjere: koliko otkriti, a koliko prikriti.

Uzi i ja bauljamo prema radionici poznatog nam klesara, oboje u crnini i svatko zaokupljen sopstvenim crnim mislima. On ne namjerava da kaže kako se osjeća, niti će mene pitati kako je meni, sada kad više nema njegove majke. Uostalom, novi smo u tome, jer ona je mrtva tek pola dana. A onu kerefeku o mrtvima vidjela sam još dok je bila u snazi. Grafit se pojavio na trafostanici iza ćoška i svi smo trčali da vidimo prije nego što panduri kažu svoje. Bili su nacrtani nadgrobni spomenici sa slovima za koja su mi rekli da su ćirilična, a pokraj je pisalo (latinicom, normalno): „SAMO MRTAV SRBIN JE DOBAR SRBIN“. Nisam i nemam blage gdje su živi Srbi, niti znam za neko njihovo groblje u našoj okolini. Doduše, glava moga muža Uzija puna je sjećanja na Srbe, pa bi on mogao napisati da je samo mrtvo sjećanje dobro sjećanje, što bi bilo još veća debilerija od onoga grafita.