U sve većem broju zemalja sport postaje poprište sukoba oko prava transrodnih i rodno varijantnih osoba. Sudjelovanje trans osoba u sportu je iznimno kontroverzna tema. Nerijetko i oni koji deklarativno podržavaju trans prava povuku crtu upravo kod sporta, tvrdeći da je, primjerice, sudjelovanje trans žene na nekom natjecanju nepravedno prema cisrodnim sportašicama. Diana Avdić, izvršna koordinatorica kolekTIRVa, udruge za prava trans, interspolnih i rodno varijantnih osoba, podijelila je s nama svoje mišljenje o ovoj temi. Razgovor smo vodili povodom novog projekta u kojemu udruga sudjeluje, a koji za cilj ima promicanje inkluzije trans i nebinarnih mladih u sportskim aktivnostima.

Dok se užurbano priprema veliki vojni mimohod u povodu 30. obljetnice „Oluje“, Ministarstvo obrane moralo je reagirati na slučaj seksualnog uznemiravanja unutar Hrvatske vojske. Kako su prije nekoliko dana mediji kratko izvijestili, dočasnik HV-a udaljen je iz službe nakon što je prijavljen da je početkom srpnja seksualno uznemiravao dvije ročnice u vojarni 123. brigade HV-a u Požegi. Događaj je potvrdilo i samo Ministarstvo obrane, a dočasnik je nakon ispitivanja udaljen iz službe te je prijavljen stegovnom sudu, uz podnošenje optužnog prijedloga. Tim povodom reagirale su Antiratne feministkinje, koju je osnovala grupa žena prvenstveno s ciljem borbe protiv rata i militarizacije društva, ali i nacionalizma, seksizma, ageizma i svih oblika nasilja, diskriminacije i isključivosti. „U jeku opće militarizacije društva, kao feministkinje upozoravamo da je militarizacija jedan od mehanizama koji etabliraju patrijarhalnu moć", poručuju.

Suprotno položaju koji ima danas, Hrvatska se kao dio bivše države mogla podičiti većom geopolitičkom relevantnošću. Iako to iskustvo ne seže daleko u prošlost, u hrvatskom javnom diskursu čini se zaboravljenim. Štoviše, jugoslavensko "NE" Staljinu 1948. godine postalo je minorna epizoda poglavlja povijesti koje se općenito nastoji potisnuti. O politici nesvrstanosti u školama se tek simbolično govori, zbog čega ne treba ni očekivati da se o njenim izravnim posljedicama na društvenu stvarnost govori uopće. Naraštajima stasalim devedesetih i nakon njih uvelike ostaje nepoznata, recimo, Banduška konferencija održana 1955. godine u Indoneziji, na njoj iskomunicirana potreba za dokidanjem kolonijalizma, rasnih podjela i bipolarnosti u svijetu, sastanak jugoslavenskog predsjednika Josipa Broza Tita, egipatskog predsjednika Nasera te indijskog premijera Nehrua na Brijunima ...

Edo živi od prodaje jeftinih kemijskih olovaka na ulici i po kafićima u centru Sarajeva. Koštaju jednu marku po komadu. To radi otkad je prije otprilike 20 godina izgubio posao. Ima nekoliko godina kako sam napisao reportažu o njemu, a otkako smo postali neka vrsta prijatelja, pokušavam ga vidjeti kad god sam u gradu.

Fašizam u Hrvatskoj raste i traži vašu podršku, da mu malo progledate kroz prste, jer nije on bilo čiji, nego baš naš. Fašizmu nije, kako vidimo, potrebno puno. Jedan koncert i eto ga, već je izvirio iz rupe, u politici, u prijavljivanju reklamnih panoa zbog „nehrvatskog“ jezika“, u sabornici, u otkazivanju koncerta Bajagi, u negiranju Jasenovca, u sramotnim prijetnjama Zoranu Pusiću … Fašizam je kolektivna opsesija koju vi svojim sramotnim istupima isporučujete frustriranim građanima. Fašizam je i kolektivna amnezija koju tako izdašno njeguje sve popularniji elitizam u Hrvatskoj. Fašist niste samo ako dižete desnicu ili ste spremni. Fašist ste i ako svojom šutnjom to odobravate, razumijete ili fašizam krstite domoljubljem. Sramotno je ovo čemu svjedočimo ovih dana, i civilizacijski i ljudski. Sram me živjeti u takvoj državi koja diskriminira, kojoj se politika nastoji dodvoriti fašizmu, predstavljajući ga kao domoljublje.

Već gotovo godinu dana traje hajka na udrugu Domino, a provodi je cijeli niz konzervativnih medija, ukoliko takve huškačke pojave, pogonjene isključivo političkim interesima, uopće ima smisla nazivati medijima. Dominu se, naime, zamjera što se sa svojim projektima javlja na razne javne natječaje i na njima dobiva sredstva za provedbu tih projekata. Najglasniji su, uobičajeno, oni koji se također javljaju na iste ili slične natječaje, ali uporno nisu u stanju osmisliti i napisati kvalitetan projekt, vjerojatno iz razloga što, uz skučene umove, osim huškanja, za ništa drugo i nisu sposobni, a pri tom im svjetonazor ne dozvoljava da uopće shvate čime se Domino zapravo bavi. Stoga je, nakon „prekomjernog granatiranja“, odlučio reagirati predsjednik Domina, Zvonimir Dobrović, uputivši javnosti otvoreno pismo u kojem vrlo detaljno objašnjava što se i zbog čega ustvari događa.