
MOJA MILENO: Tko nam je ukrao dušu?
Moja Milena. Milena generacijo moja. Da smo se ranije sreli, Milena generacijo moja, tko nam je ukrao dušu? Promatram prolaznike. Nikog nije briga za vas i vaše parole koje smiješno zvuče. „I mi smo ljudi“; „Hoćemo samo dostojan život“; „Mi nismo uhljebi već žene koje mukotrpno rade, svakodnevno pogrbljene nad tonama sudskih spisa“. Među njima promatram moju Milenu. Godine rada su joj uništile kičmu, zglobove. Nekad tako graciozne. U istom kafiću. Ti i ja. Nedosanjani san moje adolescencije. Ti, koja se sada boriš za svoja prava. Moja Milena. Ti, koja prkosno dižeš svoj transparent na kojem stoji da nisi broj nego čovjek. I konobar koji neće da vas usluži. I ljudi koji se smiju kako uhljebi traže svoja prava. Milena generacijo moja. Tko nam je ukrao dušu?