„AHILOVA PETA“ KORONAVIRUSA: Kako funkcionira i kako je nastalo cjepivo koje iščekujemo

„AHILOVA PETA“ KORONAVIRUSA: Kako funkcionira i kako je nastalo cjepivo koje iščekujemo

„Bilo kakva pretjerana imunološka reakcija nije izgledna jer je mRNA vrlo nepostojana molekula. Tako nešto nije ni zamijećeno u mnogobrojnim kliničkim studijama za ovo cjepivo, no i za neke druge primjene za koje se ova tehnologija razvija“, komentirao je za Lupigu Derrick Rossi, jedan od osnivača biotehnološke kompanije Moderna, koja je jedna od svega nekoliko svjetskih tvrtki koje su proizvele cjepivo protiv Covida-19. Nova tehnologija korištena u razvoju cjepiva protiv bolesti Covid-19, objašnjava nam Rossi, izuzetno je korisna i u slučaju cjepiva protiv gripe. Stvaranje ovog cjepiva na „tradicionalni“ način traje mjesecima, što znači da treba početi puno prije same sezone gripe. Takvo cjepivo se dakle bazira na nagađanju koji će soj virusa biti dominantan u predstojećoj sezoni, što mu potencijalno smanjuje učinkovitost. Sada su stvari sasvim drugačije.
KOMENTAR IVE ANIĆA: Svoju Božićnu priču našao sam na odjelu onkologije

KOMENTAR IVE ANIĆA: Svoju Božićnu priču našao sam na odjelu onkologije

Svoju Božićnu priču našao sam u današnjici. Mislim da vas sve u mom gradu ove dane, a ukorite me ako se varam, nije dotaknuo Božićni duh, iako ste ga tražili, a niste ga našli. Raspršen, na mnogim stranama - a nigdje. Jer vam ga je ukralo ovo bešćutno vrijeme. Robovlasništvo koje vas tjera i ne da vam mira. Barem dva dana slobode. Slobode bez dužničkog ropstva, slobode bez robovlasnika koji vas zovu ili tjeraju da radite i ove dane. Svoju Božićnu priču našao sam na odjelu onkologije. U kutu, za pultom, u jednoj Princezi koja će i na ovaj Badnjak biti uz ljude. Ljude ostavljene, ljude zaboravljene, ljude koji više nemaju mogućnosti da se spuste u grad. Ta djevojka odabrala je da bude uz njih. Mogla je, kako kaže, izbjeći dežurstvo na Badnjak, ali se sama prijavila za rad. Njene kolegice imaju djecu, a ona ionako zbog prirode posla i opasnosti neće kod svojih. Da se ne zaraze.
STILSKE VJEŽBE: Pogledajte predstavu u kojoj je Pero Kvrgić briljirao više od 50 godina

STILSKE VJEŽBE: Pogledajte predstavu u kojoj je Pero Kvrgić briljirao više od 50 godina

Pero Kvrgić imao je 42, a Lela Margitić 28 godina. Tada su ovo dvoje sjajnih glumaca prvi put izašli na daske koje život znače kako bi odigrali „Stilske vježbe“, predstavu koju će potom zajedno igrati otprilike pola stoljeća i koja će zbog svoje dugovječnosti ući u anale svjetskog kazališta te biti uvrštena i u Guinnessovu knjigu rekorda kao najdugovječnija predstava na svijetu s istom glumačkom postavom. Još ranije, nešto više od godinu dana, od siječnja 1968. godine, Kvrgić je predstavu igrao s Mijom Oremović koja je „Stilske vježbe“ napustila zbog drugih obaveza. I pred svečanu izvedbu ove predstave kojom je obilježeno 50 godina njenog izvođenja, Kvrgić će reći kako uoči izlaska pred publiku i dalje imaju tremu, baš kao nekada, prije nego li će krenuti izgovarati tekst koji pamte generacije i generacije – „U toj se jedanaestici osim uobičajenog vonja osjećao i miris kanonika, miris poriluka, miris jaja, miris golubova, sjekira, miris groba, zločina..."
UZ ODLAZAK PERE KVRGIĆA: „Ništa nismo naučili iz povijesti“

UZ ODLAZAK PERE KVRGIĆA: „Ništa nismo naučili iz povijesti“

„Moje mjesto je u Gorskom Kotaru, blizu Delnica, i iako tamo ima mnogo Srba, tamo nikada nije bilo nikakvih problema. U Drugom svjetskom ratu tamo su pomagali Srbi Hrvatima, a Hrvati Srbima. Pa i ženili su se međusobno“, objasnio je Kvrgić u velikom intervjuu za tjednik Vreme 2014. godine. S 14 godina ostao je bez oca, lokalnog gostioničara. U nepoznato su ga odvele ustaše i to je tragično iskustvo Peru Kvrgića obilježilo za cijeli život. „Kad je počeo rat, oca su odveli, ustaše su ga odvele. Bio je u svojoj restauraciji, a ja sam mu rekao: ‘Ajde tu je šumica, pobjegni'. Rekao je: 'Nemam ja zašto bježat kad nisam kriv'. I odveli su ga. Najprije u žandarmerijsku stanicu, pa onda u kolonu jednu, pa su ga stavili u neki stočni vagon među druge ljude. I onda je otišao. Jedino sam posljednji pogled njegov vidio kroz rešetke vagona. Ne znam gdje je poginuo“, rekao je u tom intervjuu.
„CRNA KNJIGA“ HRVATSKE SRAMOTE: Je li moguće da svi ti ljudi lažu samo kako bi diskreditirali RH?

„CRNA KNJIGA“ HRVATSKE SRAMOTE: Je li moguće da svi ti ljudi lažu samo kako bi diskreditirali RH?

„I onda je počelo batinanje. Prvi je morao ići tamo, skinuti se gol i onda su ga tukli. Drugi: skidaj se i onda bam, bam, bam. Sljedeći: Bam, bam, bam. Bilo je kao da je rat“ … „Molim vas, imajte milosti. Milost, molim, vikao sam. Ali oni su mi se smijali i jače me udarali“, samo je jedno od stotina svjedočenja migranata koji su u Hrvatskoj proteklih godina imali bliski susret s policijom i doživjeli takozvani „pushback“. Njihova svjedočenja prikupila je međunarodna mreža nevladinih organizacija Border Violence Monitoring (BVMN) i uz detaljnu analizu objavila ih u „Crnoj knjizi pushbackova“. Nakon objave „Crne knjige“ postavlja se logično pitanje – je li moguće da baš sve osobe koje su se našle u toj publikaciji, njih na stotine, laže. I je li moguće da hrvatska policija barem u nekoliko slučajeva nakon „temeljitih provjera“, prema zakonu o velikim brojevima, nije utvrdila nikakvo policijsko nasilje prema migrantima.
AUTORI(CE) U GOSTIMA PONEDJELJKOM: Šest pjesama Mladena Blaževića

AUTORI(CE) U GOSTIMA PONEDJELJKOM: Šest pjesama Mladena Blaževića

Mladen Blažević rođen je u Rijeci 1969. godine, a već dugi niz godina živi s one strane Učke, u selu Ćuki kraj Vižinade u Istri. Objavio je romane „Tragovi goveda“ (2008. godine) i „Ilirik“ (2015. godine), oba u izdanju SKD Prosvjeta. Osim toga autor je i zbirke poezije „Posljednji tasmanijski tigar“ čija posebnost je dvojezičnost (slovenski i hrvatski), a objavljena je u Ljubljani 2017. godine. Dvije godine kasnije, kao rezultat pobjede na natječaju Post scriptum za književnost na društvenim mrežama za 2018. godinu, objavljuje još jednu zbirku poezije „Mogućnost povremenih oborina“ u nakladi izdavačke kuće Jesenski i Turk. Pjesme i kratke priče prevođene su mu na engleski, talijanski, ukrajinski i slovenski jezik. Naš gost ovog ponedjeljka nekima će sigurno biti poznat i kao dugogodišnji novinar i urednik. Također, autor je igrano-dokumentarnog dugometražnog filma „Je letrika ubila štrige“ i putopisnog serijala „Istriana Jones“
KOSTI U MIKSERU: Film o suđenju Feralu koje se pretvorilo u „vrhunsku zajebanciju na Tuđmanov račun“

KOSTI U MIKSERU: Film o suđenju Feralu koje se pretvorilo u „vrhunsku zajebanciju na Tuđmanov račun“

„Kosti u mikseru“ naslov je teksta Feralova komentatora Marinka Čulića objavljenog u tom listu 1996. godine, u kojemu je ismijana Tuđmanova zamisao da Jasenovac postane memorijalno mjesto svih koji su u Drugome svjetskom ratu, navodno, poginuli za Hrvatsku. Takvim bi se nadasve nadrealnim scenarijem izjednačila uloga ustaša i partizana, nacista i antifašista. „Zbog tog je teksta, i prigodnih karikatura objavljenih uz njega, državno odvjetništvo protiv Čulića i Feralova glavnog urednika Viktora Ivančića podnijelo optužnicu zbog uvrede i klevete predsjednika države. O tom suđenju govorit će naš film: o suđenju koje se – premda je malo kome bilo smiješno – pretvorilo u vrhunsku zajebanciju na Tuđmanov račun. Takvog sudskog procesa u prošlih 70 godina u demokratskoj Europi, uvjeravam vas, nije bilo“, kaže novinar Boris Pavelić koji snima dokumentarni film o Feralu "Kosti u miskeru".
PODROOM (JELENA VELJAČA I SNJEŽANA PAVIĆ): „Feminizam ne želi učiniti ništa nažao muškarcima. To je samo spin!“

PODROOM (JELENA VELJAČA I SNJEŽANA PAVIĆ): „Feminizam ne želi učiniti ništa nažao muškarcima. To je samo spin!“

Lupigin voditelj Saša Kosanović u emisiji je ugostio scenaristicu, glumicu i autoricu Jelenu Veljaču, koja je vjerojatno javnosti bila najvidljivija osoba u inicijativi #spasime te dugogodišnju novinarku Jutarnjeg lista Snježanu Pavić, kako bi se još jednom u javnom prostoru otvorila „traumatična tema hrvatskog društva“, a radi se upravo o nasilju nad ženama – i patrijarhatu, jer jedno je neodvojivo od drugog. Kada govorimo o novinarstvu, onda vrlo lako možemo zaključiti kako žene i muškarci u javnom prostoru nemaju isti tretman kada se radi o izgledu i odijevanju. Upravo je to bio jedan od zaključaka Lupiginog voditelja kojeg je zanimalo zašto žene ne podignu glas i oko te teme. Time je Kosanović „ubo u osinje gnijezdo“ i podigao tenzije u našem malom studiju. Ono što se dogodilo u studiju nakon toga teško je prepričati pa sugeriramo da pogledate video u kojem se stvar „zahuktala“ oko 34. minute.
KAKO JE DEŽULOVIĆ 'RASPIZDIO' POLA BEOGRADA: 'Znači, za Dežulovića cela srpska istorija je laž!'

KAKO JE DEŽULOVIĆ 'RASPIZDIO' POLA BEOGRADA: 'Znači, za Dežulovića cela srpska istorija je laž!'

Što je uvrijedilo zamjenika gradonačelnika Beograda, Gorana Vesića, do te mjere da je svoju uvrijeđenost izvolio javno staviti u obranu "cele srpske istorije"? Pa, recimo da je Dežulović nastupio u prepoznatljivom svom stilu te je primijetio da "Beograd jednostavno više nije grad, to je tek malo veća kasaba, Dubai za siromašne, ili Jagodina za bogate", odnosno da je "u Beogradu sistematski poništena svaka pojedinačna ideja grada, i to ne samo onim, čudovišnim Stefanom Minhauzenom na topovskom đuletu pred željezničkim kolodvorom, buđavim i ofrlje provincijskim Waterfrontom te ostalom pseudourbanističkom plastičnom bižuterijom, koja Beograd čini velegradom točno onoliko koliko je Jagodinu velegradom učinila ona Palmina žirafa". Ove Dežulovićeve teze, na pogon Vesićeve uvrijeđenosti, lansirane su na društvene mreže - Twitter i Facebook - te smo kao rezultat dobili oštru razmjenu vatre uvrijeđenih Vesićevaca i Dežulovićevih pristalica.
KAKO SAM PREŽIVIO DEVET DANA COVID KOME: U životu je najvažnije ne zaboraviti disati

KAKO SAM PREŽIVIO DEVET DANA COVID KOME: U životu je najvažnije ne zaboraviti disati

Isprva nisam mogao otvoriti oči, već sam samo vidio svjetlo i čuo zvukove oko sebe. “On se budi!”, čuo sam glas. Čuo sam i da me dozivaju, ali nisam mogao reagirati. Prošlo je neko vrijeme i desno oko mi se lagano otvorilo i mogao sam vidjeti obrise osoba koje se zaposleno kreću po sobi u kojoj sam ležao. Prošlo je neko vrijeme dok nisam otvorio i drugo oko. Nije baš pomoglo, jer sam sada sve vidio duplo. Tada su primijetili da sam budan i okupili se oko mene. Vidim samo zaštitna odijela, zaštitne naočale i vizire i maske. Razaznajem u magli da neki od njih imaju napisana imena na vizirima, ali nisam u stanju pročitati. Pokušavam im bezuspješno zapamtiti oči. Mislim kako su ovo ljudi koji su me spasili, a neću ih znati niti pozdraviti na ulici ako ih ikada sretnem.

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. BEZ IKAKVOG "ALI": Neka nam solidarno ostane novo normalno

    31.12.2020.

    Lana Bobić

    BEZ IKAKVOG "ALI": Neka nam solidarno ostane novo normalno

  2. DRUGO MIŠLJENJE ZDENKA DUKE: Na korak do neizvjesne 2021. - što poslije korone?

    26.12.2020.

    Zdenko Duka

    DRUGO MIŠLJENJE ZDENKA DUKE: Na korak do neizvjesne 2021. - što poslije korone?

  3. GORI NAM POD NOGAMA: Ne šuti i talasaj!

    30.11.2020.

    Lana Bobić

    GORI NAM POD NOGAMA: Ne šuti i talasaj!

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije