„Kad zamagle se prozori u osvit blagdanske zore./ Kad duga zima okiti pejzaž srebrnim ledenicama/ A ostavljeni na svijetu nemaju ni praga ni krova/ Tad osjete kako je okrutna ta ljubav gavranova/ Kad duga zima okiti pejzaž srebrnim ledenicama.“ (Listopad na Bentbaši 5) Dakle, bezzavičajnost je naša suština, jer su nas napustili nada, vjera i ljubav, pa makar se ne makli sa svog praga. Istorija nas je učinila strancima, prognanicima, ma gdje bili. Ostaje nam naša ranjenost, jer nešto su u nama ubili: „Jasika drhti na brdu gdje su kopali rovove/ Strijelci su otišli, ali svi mi smo strijeljani.“ (Listopad na Bentbaši 1) Stojićeva strijeljanost hoće, uprkos svemu, da pjeva: „Neka, ko u Grochowiaka,/ Iz svjetlosti mjesečeve/ Obasja bar jedna zraka/ Tamne verse Stojićeve.“ (Molitvica) Neki od ovih stihova će zaista ostati, ma gdje mi bili.

„Satirično je, ovisno o okolnostima, kroz ova turbulentna vremena trajanja festivala, svojim programom svjedočilo o tome kako se literarne strategije miješaju: satirično je katkad ustupalo prostor komičnom, burlesknom, parodijskom, a onda nas opet vraćalo onome smijehu koji ostavlja gorak okus u ustima. Ali Dani satire uvijek su osiguravali prostor u kojem je neprijeporna bila namjera postavljati prava, često i neugodna pitanja“, rezimirajući posljednja četiri desetljeća Dana satire, napisala je , Željka Udovičić Pleština, izbornica ovogodišnjeg festivala. Od tako shvaćene satire do angažmana, odnosno angažiranog teatra manje je no korak. Prije punih pola stoljeća, Eric Bentley, angloamerički kazališni teoretičar, to ovako izražava: „Angažiran je umjetnik koji javno protestira protiv američke politike u Vijetnamu; otuđen je umjetnik koji presjedi rat i čeka Godota u tamnoj samoći“.

„Islamske Države“ teritorij gubi rapidno, i to u tisućama kilometara kvadratnih mjesečno. Ostali su bez niza gradova, posljednji od njih Mosul, dok je njihova metropola Raka pod potpunom opsadom i njen je pad neminovan epilog. Međutim, Sasvim izvjesna smrt teritorijalnih ambicija ovoga kalifata u pokušaju ne znači da će se Bagdadijeva družina (ukoliko je dotični uopće više i živ) tako lako predati. Ekstremistička interpretacija islama koju su potpalili u pustinjama Iraka i Sirije zavela je neznatni promil muslimana, ali on je sasvim dovoljan da i dalje prave probleme na Bliskom istoku, čak i kada im ponestane gradova i sela koje mogu proglasiti svojom metropolom. IS-ove zastave se još uvijek vijore u izbjegličkom kampu Ain al Hilve u libanonskom Sidonu, kao i stotinu kilometara sjevernije, u nekim kvartovima Tripolija. Istovremeno, europska politika prema Bliskom istoku, ukratko rečeno, u sadašnjem je obliku neodrživa.

Otkad su cjepiva u upotrebi, a ljudi umiru, stalno netko raspravlja, pišu se kilometri znanstvenih i stručnih radova o etici cijepljenja i javnog zdravstva, o sigurnosti i učinkovitosti cjepiva, o mjerama za suzbijanje zaraznih bolesti, svaki put nanovo, s konkretnim povodom ili bez konkretnog povoda. Nove epidemije su jedan od važnijih razloga da mnoštvo stručnjaka iz različitih oblasti razmatra treba li revidirati postojeće zdravstvene politike i legislativne okvire. To im je posao i taj posao ima smisla. Najgluplja, najneznanstvenija stvar na svijetu je da se temi cijepljenja, cjepiva i etike javnog zdravstva pristupi kao prema nespornoj činjenici da je Zemlja okrugla. Što se teorija zavjera tiče, budući da nemam veze s njima, nikada mi nije palo na pamet da bih se od njih trebala ograditi. Ateistkinja sam, pa se ne ograđujem od ljudi koji vjeruju u boga, sve dok njihovo političko djelovanje ne atakira na koncept sekularne države.