Javni dužnosnici u crkvu mogu odlaziti i zadovoljavati svoje duhovne potrebe jedino kao “privatne osobe”, kao vjernici - ali ne i kao službeni predstavnici Države. Odredba je to meksičke države, izrazito katoličke zemlje, iz dvadesetih godina prošlog stoljeća. Zabranjeno je sudjelovanje klera u politici, zabranjeno je djelovanje klera izvan vjerskih objekata. Meksiko je prekinuo diplomatske odnose s Vatikanom još nakon liberalne revolucije 1861. godine, a ponovno ih je usvojio tek 1992. godine. Spomenuti propisi dramatično pogoršavaju odnose između Crkve i Države u Meksiku pa Crkva reagira i vojno se organizira te dolazi do “cristere” u kojoj će poginuti oko 250.000 građana. Glavna parola i zaštitni znak meksičkih “cristerosa” bio je uzvik “Viva Cristo Rey” (“Živio Kralj Krist”), uzvik koji bi danas prihvatili mnogi u Hrvatskoj.

Dok neke članice Europske unije prodaju svoje državljanstvo za nekoliko tisuća eura, hrvatsko se ne može steći čak ni ako kandidat ispunjava jednu od ključnih odredbi pripadajućeg zakona da su mu, naime, oba roditelja hrvatski državljani. Oko 5.000 građana Srbije podrijetlom iz Hrvatske čiji roditelji imaju hrvatsko državljanstvo već godinama ne može dobiti domovnicu iz pomalo bizarnog razloga. Uporište za odbijanje ovakvih zahtjeva MUP je pronašao u činjenici da ti ljudi nisu rođeni u Hrvatskoj, iako bi po istoj logici brojni državljani Hrvatske ostali bez državljanstva jer su, iz nekog razloga, rođeni u inozemstvu. Sjetimo se samo slučajeva iz Švicarske, Njemačke, Austrije … Pravljena je, dakle, razlika po nacionalnoj osnovi, i to nije prvi puta, niti prvi takav slučaj. A nekad se dijelilo prema političkim prilikama, izbornom inžinjeringu, švercerskim zaslugama i tko zna po čemu sve ne.

Koncertom Stampeda sinoć je u Zagrebu zaključen prvi dan Welcome Spring Festivala pod sloganom „Pozdravimo proljeće u Zagrebu“. Bio je to tek prvi od ukupno 11 dana koliko će trajati festival na Strossmayerovom trgu koji je postao proljetna oaza. Organizatori kažu kako će i ove godine ova neobična manifestacija imati veseli ton, a uz napomenu da će ipak biti još bolji, još duži, još zabavniji i još luđi. Osim obilja koncerata, o čemu ćemo nešto više reći malo kasnije, na festivalu će se održati brojna predavanja, u kojem će sudjelovati fakultetski profesori i aktivisti iz udruga koje djeluju na području zaštite okoliša i prirode. Jedan od zanimljivijih gostiju zasigurno je Rambo Amadeus. No, ovom prilikom nećete čuti njegovu muziku, već pametne savjete.

Slučaj jedne 19-godišnje Beograđanke, istina rodom iz Beča, ali po svemu ostalom Beograđanke, istina, Jevrejke, ali opet Beograđanke, sa kraja 1941. i početka 1942. godine odnedavno je putem stripa našao put do onih koji su sad tek koju godinu mlađi od nje iz tog perioda. Ta Beograđanka se zvala Hilda Dajč. U trenucima kad je odlučila da samoinicijativno ode u logor Staro sajmište Hilda Dajč je imala samo 19 godina. Nije želela ostaviti prijatelje i sunarodnike na milost i nemilost te se prijavila da kao medicinska sestra pomogne. Iza sebe je, potajno, ostavila četiri pisma, a ona bi se kao jedno od retkih svedočanstava o onome što se dešavalo iza bodljikave žice na Starom sajmištu, mogla uporediti sa dnevnikom Ane Frank. Nedavno su pisma dobila svoj vizuelni identitet putem stripa koji je uradio Saša Rakezić, odnosno Zograf.