Organizatori ovogodišnjeg Sajma knjiga u Beogradu ubiše se da pokažu kako je srpska kultura retrogradna, provincijalna, autoviktimizirajuća, zagledana u sopstveni pravoslavni pupak, nacionalistička, nazadnjačka, irelevantna i propala. Patriote koji se ubiše od ljubavi prema Srbiji, dobro plaćenoj dakako, daju sve od sebe ne bi li stvorili sliku da srpski izdavači ništa drugo ne rade osim što glorifikuju i falsifikuju ratničku prošlost, grade nacionalne mitove, kukaju nad zlehudom srpskom sudbinom, čuvaju izmišljene tradicije, brane Kosovo u paketu s Metohijom i objavljuju dela koja ispunjavaju sve kriterijume nacionalističkog kiča. Međutim, svaki posetilac Sajma knjiga mogao je da se uveri da je slika koju emituju organizatori i članovi žirija Sajma – potpuno lažna.

Daleko od televizijskih kamera koje su u Parizu snimale svjetske čelnike na obilježavanju stogodišnjice završetka Prvog svjetskog rata, za čiji se povod uzima atentat Gavrila Principa na austrijskog prestolonasljednika Franza Ferdinanda, u austrijskom Grazu se odigrao kratak susret koji bi se trebao naći u povijesnim udžbenicima budućih generacija. Tamo su se susreli Anita Hohenberg, prapraunuka austrijskog nadvojvode Franza Ferdinanda i Branislav Princip pranećak Gavrila Principa. Njih dvoje su se u Grazu rukovali i pustili u svijet izuzetno jaku simboličnu poruku. „Iznenadio me efekt koji je rukovanje izazvalo. U publici je bilo ljudi koji su plakali, toliko im je rukovanje značilo. Nisam to očekivao“, kaže Branislav Princip, inače antropolog koji se bavi i snimanjem dokumentaraca.

Zlata je vrijedan svaki nautičarski vez i svako parkirališno mjesto koje u jeku turističke sezone pronađete na jadranskoj obali. Ništa drugačije nije ni na Korčuli, u Veloj Luci. U tom se mjestu netko dosjetio, izgraditi i luku za nautičare i parkiralište uz samo more, što je neugodno iznenadilo mještane najpoznatije korčulanske luke. Građani su se organizirali te pokrenuli peticiju za obustavljanje investicije na lokaciji na kojoj su radovi već počeli. Za nedjelju, u 11 sati, na rivi su najavili i prosvjed kako bi jasno i glasno pokazali svoje protivljenje ovakvom odabiru lokacije. Smatraju da projekt nije u skladu s konceptom održivog razvoja i da će umanjiti vrijednost prirodnih i kulturnih resursa Vele Luke, a korist donijeti tek malom dijelu mještana. Drugim riječima on će trajno devastirati i unakaziti mjesto i ugroziti ekosustav uvale.

Ministarstvo unutarnjih poslova onemogućilo je Centru za mirovne studije ulazak u prihvatilišta za tražitelje azila, odbivši produžiti sporazum o suradnji organizaciji koja pruža podršku izbjeglicama već 15 godina, upozorili su predstavnici Centra za mirovne studije i Kuće ljudskih prava na konferenciji za medije održanoj u ponedjeljak ispred Prihvatilišta za tražitelje azila u Zagrebu. Naveli su kako je neuvjerljivo objašnjenje MUP-a za takvu odluku navodni nedostatak fizičkog prostora u kojem bi se aktivnosti mogle odvijati te tvrdnja da postoji dovoljno drugih angažiranih organizacija u prihvatilištima. Izbacivanjem, poručuju, MUP pokušava ugušiti kontakt tražitelja azila s organizacijama civilnoga društva koje će zagovarati prava koja im se ugrožavaju, ali CMS, rečeno je, neće prestati prozivati odgovorne za kršenje ljudskih prava.

U njezinoj poeziji stanuje autorsko ja koje je prije svega blagonaklono promatračko, ljubopitljivo prema svijetu i ljudima. Njezino kritičko oko blago je prema malim ljudskim nedostacima, a njezin je duh naklonjen ljudskoj nesavršenosti. No pogled joj točno detektira velike čovjekove mane, a potom ih njezin pjesnički jezik nedvosmisleno markira i ispraća prezirom. Szymborska pjeva o nježnosti, o magiji ljubavi i njezinoj obnovljivosti, ali i o neopozivosti jednom počinjenog zla. Nadasve, njezina poezija govori o odgovornosti prema sebi i prema drugima, koju nam nameće neosporna činjenica da živimo samo jednom, sada i ovdje.Szymborska kaže i: „Nema veće raskalašenosti od mišljenja!“, a njezin pomni čitatelj od nje uči kako ispravno misliti. Čitajmo Szymborsku i činimo onako kako nam kaže.

„Moja umjetnost je moja stvarnost“, naziv je projekta koji je usmjeren prema ispitivanju i revalorizaciji pitanja memorije nasilne prošlosti i pomirenja kroz izgradnju zajedničke budućnosti u Europi. Istoimena međunarodna izložba otvorena je u petak navečer u Rijeci, u galeriji Mali salon, a priču su pokrenuli Goethe Institut i Francuski institut u Hrvatskoj, uz podršku njemačko-francuskog fonda za kulturu Elysee. „Želja je da se istakne položaj marginalnih grupa i nekih zaboravljenih historija kojima smo svjedoci tokom godina. Naročito je fokus na romskoj manjini koja se kroz ovu izložbu tretira kao ravnopravan dio europskog kulturnog prostora“, rekla je na otvorenju Sanja Kojić Mladenov, kustosica izložbe.