Damar je naziv nedavno objavljenog albuma istoimene rock skupine koji predstavlja pravo osvježenje na glazbenoj sceni. Damar je nastao 1980-ih u Sarajevu, onom gradu kojeg se danas sjećamo po neizostavnoj atmosferi tolerancije i otvorenosti, te fantastičnoj glazbenoj, dramskoj i općenito svakoj drugoj kulturnoj sceni, u kojem se slušao nezaboravni Omladinski program Drugog programa Radija Sarajeva, i u kojem je postojalo to, iz vizure današnjeg doba, gotovo nestvarno bratstvo i jedinstvo ljudi koji su njemu živjeli. No, danas je Damar internacionalni band koji broji sedam članova, i njegov jedini član porijeklom iz Sarajeva danas živi u Aarhusu u Danskoj. Riječ je o Emiru Pašiću, autoru svih pjesama s albuma i ujedno frontmenu banda.

"U školama učimo jezike, književnost, matematiku, fiziku, kemiju, učimo o povijesti, i sve je to lijepo, no mi ne učimo o budućnosti čovječanstva i naše planete, odnosno o klimatskim promjenama o kojima ta budućnost direktno ovisi. Budući da na nama mladima ovaj svijet ostaje, vrijeme je da dignemo svoj glas za spas Zemlje. Upravo sam zato, potaknuta prosvjedima učenika diljem svijeta, odlučila dati sve od sebe da motiviram i mlade u Hrvatskoj da se pokrenu i aktiviraju", kaže uoči prosvjeda za klimu, u razgovoru za Lupigu, Laura Skala. Ova sedamnaestogodišnjakinja najviše je zaslužna što će se prosvjed u Zagrebu uopće dogoditi i odlučna je da će se rješavanjem upravo tih, za opstanak planete krucijalnih pitanja, baviti do kraja života, jer vjeruje da su, iako je 5 do 12, pozitivne promjene još uvijek moguće.

Lupiga je opet u birtiji, u koju ovaj put dovodi Sinana Gudževića. Velikog majstora riječi. Teško je i pobrojati koja su sve Gudževićeva zanimanja. On je pjesnik, filolog, esejist, predvoditelj, i to - pazite sad - s latinskog, starogrčkog, njemačkog, talijanskog, ruskog i portugalskog, a u svemu ima tu neobičnu crtu – prevodi samo ono što želi. Ako ne znate neku riječ ili njeno porijeklo, budite sigurni, Gudžević će znati. Osim toga, kolumnist je tjednika Novosti i, nije nimalo nebitno, pasionirani ljubitelj nogometa s izuzetnim darom za humor i nevjerojatnim pamćenjem. Naša je velika čast da je i povremeni suradnik Lupige. Povod gostovanja ovog autora su dvije njegove nedavno objavljene knjige – „Zvijezde nad Brazilom“ i „Demon po imenu Sutra“, objedinjenih pod naslovom „Maksimir i Mirogoj“.

Iako je „Sumorna jesen“ u javnosti ostala manje zapamćena nego li slične televizijske serije poput kultnih „Otpisanih“ ili popularne serije „Kuda idu divlje svinje“, bila je prva televizijska serija partizanskog žanra u Jugoslaviji, a inspirirana je stvarnim događajima. Naime, aktivnosti ilegalaca i mladih skojevaca nigdje u Jugoslaviji nije bila toliko živa kao u Zagrebu. Već tijekom ljeta i jeseni 1941. godine zagrebački ilegalci organizirali su niz velikih akcija. Zapaljen je stadion, potom izvršen napad na vojnike pred studentskim domom, nakon čega su u maniri diverzanata napadnuti i neprijateljski piloti, pucalo se u Vrbanićevoj ulici na ustaše, likvidiran je zloglasni ustaški doušnik Ivan Majerhold, u Glavnoj pošti odjekuju eksplozije ... Serija je nakon prvotnog prikazivanja „bunkerirana“ te je televizijski eter ponovno ugledala tek 2013. godine.

Iako je Hrvatski sabor pokrovitelj komemoracije u Bleiburgu, organizatori tog događaja, Počasni bleiburški vod, planirano i marljivo prikupljaju donacije, tijekom godine šaljući raznim „gospodarskim subjektima“, a ponajviše lokalnim vlastima, u kojima se traži donacije za godišnje obilježavanje stradavanja poražene vojske NDH u Drugom svjetskom ratu. Koliko je gradova i općina „odriješilo kesu“ te iz proračuna izdvojilo novac za tu namjenu i koliko je kuna Počasni bleiburški vod „ulovio“ tražeći donacije, teško se može provjeriti. No, jedno je sigurno - od grada Supetra nisu dobili niti lipe. "Grad Supetar nije u mogućnosti odvojiti sredstva za Vaše projekte jer je već predvidio sredstva za proslavu 75 godina oslobođenja našeg otoka Brača od nacističke i fašističke okupacije", jasna je poruka s otoka Brača.

Kaos i rat na jednoj strani, razorene obitelji, upropaštena djetinjstva, patnja ljudi bez domovine, na drugoj, bezrazložna mržnja, rasizam i netrpeljivost na trećoj strani – to su, nažalost te grube, okrutne i nimalo lijepe slike svijeta koje ZagrebDox, predano i marljivo, skuplja širom filmskog globusa i ocrtava i ono što baš ne želimo vidjeti, čega se sramimo i bojimo, možda i negiramo, no ono tvrdoglavo postoji oko nas pa i u nama. Kao u sjajnom filmu „Bijela desnica: susresti neprijatelja“ u kojem nas redateljica Deeyah Khan vodi unutar zloglasnih skupina neonacista, zadrtih nacionalista i rasista, mrzitelja svega onog što je drugačije od njih, širom bijele Amerike. No, da ne bismo pomislili da se tako nešto može dogoditi samo daleko od nas, da smo imuni na takva zastranjenja i zločine, razuvjeriti će nas film „Srbenka“ Nebojše Slijepčevića.