U trenutku kada se na izbjeglice i migrante, koji se prelazeći preko hrvatskog teritorija pokušavaju dokopati boljeg života u nekoj od zapadnoeuropskih zemalja, u Hrvatskoj gleda kao na neprijatelja broj 2 (s obzirom da je broj 1 ipak trajno rezerviran), Festival tolerancije – JFF Zagreb odlučio je upravo na temu izbjeglica i migranata organizirati besplatnu filmsku projekciju, a potom i tribinu s nekoliko govornika dobro upućenih u temu. Večeras će u zagrebačkom kinu Kaptol Boutique Cinema prikazati film „Put kroz noć“ afganistanskog redatelja Hassana Fazilija. Radi se o vrlo neobičnom jednoipolsatnom dokumentarcu koji zapravo počinje bijegom Fazilija i njegove obitelji iz Afganistana. Naime, nakon što je jedan od njegovih dokumentaraca prikazan na afganistanskoj državnoj televiziji, Fazili je počeo primati prijetnje smrću. Talibani su ubili glavnog protagonistu prikazanog filma, a za redateljevom „glavom“ raspisana je novčana nagrada.

Facebook status Hrvoja Kozmusa, oca dječaka s posebnim potrebama koji je krenuo u prvi razred Osnovne škole Bogoslav Šulek u Slavonskom Brodu, a koji između ostalog prikazuje na priloženoj fotografiji svog sina koji sjedi pred školom i plače, potresao je Hrvatsku. Dijete s posebnim potrebama, čekalo je svog pomoćnika u nastavi, no ovog naravno nije bilo, i tko zna hoće li ga biti i danas, unatoč obećanjima dobivenim samo zbog pritiska javnosti. Status je, rekli smo već, potresao Hrvatsku, zemlju resornih ministara koji imaju za nove limuzine, jurišne helikoptere i borbena oklopna vozila, ali eto nemaju za asistenta, jednog koji ide u prosjeku na troje prvašića. No, Hrvoje Kozmus, kao i svi roditelji takve djece, osim što će se suočiti sa bezosjećajnim, nefunkcionalnim i totalno sjebanim resorom školstva, u koji valjda još vjeruje jedino resorna ministrica, morat će se suočiti s nečim puno gorim.

Sve je, samo naizgled, počelo u četvrtak 29. kolovoza ove godine kada se na društvenim mrežama pojavila video snimka jednog od najpoznatijih pripadnika poodavno raspuštenog najstarijeg gerilskog latinoameričkog pokreta, kolumbijskog FARC-EP (Revolucionarne Oružane Snage - Narodna Vojska) Luciana Marina, poznatijeg po njegovom gerilskom imenu Iván Márquez. Na video snimku Márquez se pojavljuje okružen s dvadesetak uniformiranih i naoružanih bivših gerilaca FARC-a. Među njima su i neka od najpoznatijih imena FARC-ove “stare garde”. Još za vrijeme Baracka Obame, a zatim puno intenzivnije nakon dolaska na vlast Donalda Trumpa, započela je do kraja bezumna politika Amerike čiji je cilj bio rušenje “bolivarijanske vlasti” u Venezueli. To je politika ekonomske i svake druge blokade, a stalno na granici prijetnje vojnom intervencijom, po modelu koji se već desetljećima primjenjuje prema Kubi.

Na prepunoj šibenskoj Maloj loži Mandić, inače rođeni Šibenčanin koji za dva mjeseca puni 80 godina života, dočekan je uz veliki pljesak, a u nešto više od sat vremena, dotaknuo se brojnih tema - jasno i glasno kako je to činio cijelu svoju profesionalnu karijeru, od kojih je dio, posljednjih nekoliko godina, proveo i redovito pišući kolumne za Lupigu. Unatoč brojnom auditoriju, popevši se na pozornicu, primijetio je kako može govoriti i bez mikrofona, a da ga se čuje.„Možda me posljednji put vidite živoga. John Cleese je to rekao na balkanskoj turneji. Smrt je smiješna. Svuda je oko nas. Zašto bih se toga trebao bojati? Očekivao sam da ću umrijeti kao i drugi slični meni, poput Tomislava Ladana ili Branimira Donata u 76. godini, ali nisam. Nitko nije savršen“, rekao je Mandić. Mandić je primijetio i kako je kleronacionalizam pokorio cijelu naciju do nevjerojatnih granica i da danas svi mediji ničice padaju pred Kaptolom.

Uz obrazovanje koje bi škola trebala davati, nužno je potreban i odgoj. Možda je odgoj važniji od obrazovanja, pogotovo u početku školovanja, dok se stječu radne navike, ostvaruju odgojni i funkcionalni ciljevi nastave, u svakom nastavnom predmetu, kroz nastavne sadržaje u svakoj nastavnoj jedinici (satu). Kako bi suradnja roditelja i nastavnika bila što bolja, između njih ne smije biti nikakvih tajni, u pogledu učenika, naročito kad postoje određeni problem, s učenikom, roditeljima, braćom. Mnoge stvari se može izbjeći kad je suradnja roditelja sa školom (nastavnicima) uspješna, iskrena, partnerska i prijateljska. Tada će škola biti drugi učenikov dom, u koji će htjeti odlaziti i tamo boraviti. Za kraj i jedan savjet - roditelji ne čekajte da vas pozovu u školu. Sami spontano, odlučno, radoznalo i veselo otiđite u školu koju pohađa vaše dijete. Upoznajte ljude koji sudjeluju u odgoju i obrazovanju vašeg djeteta. Oni su vam prijatelji!

Ovogodišnju Nagradu Mak Dizdar koja se dodjeljuje na manifestaciji „Slovo Gorčina“ u Stocu prije mjesec dana dobio je Vernes Subašić, pjesnik iz Zenice, za svoj prvijenac „Papagaj sloboda“. Tek što je primio nagradu mladog je laureata akademskim diskursom po golom tijelu pjesme išibao uvaženi filolog, orijentalista, arabist, prevodilac, književni kritičar, član ANU BiH i Arapske akademije nauka u Damasku u Siriji, velepoštovani akademik Esad Duraković. Akademik Duraković napao je, ni kriva ni dužna, mladog Subašića prišivajući mu islamofobiju i ksenofobiju, na sveopću nevjericu ljubitelja poezije. Posebno je zanimljivo da je Duraković metu na čelo mladom pjesniku stavio objavivši tekst na portalu saff.ba, koji već godinama slovi za "neformalno glasilo vehabija u Bosni i Hercegovini" i koji često provodi ovakve hajke ne birajući ni riječi ni način na koji će se okomiti na odabranog „nevjernika“.