Stradun, crno-bijeli svijet

ritn by: Rade Jarak | 26.02.2007.
Stradun, crno-bijeli svijet
Nakon predugo vremena, eto nama novog GostaLupeža. S obzirom da je mene zapao zadatak da ga pribavim, nije za čuditi što se radi o piscu, a posebno mi je drago što se upravo Rade Jarak spremno odazvao mojoj molbi da napiše nešto za Lupigu. Taj je, naime, gospar (na pečalbi u Zagrebu) po mom skromnom sudu, trenutno naš najzanimljiviji književnik i jedan od rijetkih domaćih istinskih, borgesijanskih posvećenika književnosti i pisanoj riječi. Ako stjecajem okolnosti još niste pročitali niti jednu od sedam knjiga (sram vas bilo da vas bilo!) koje je u zadnjih osam godina objavio (dvije pjesničke zbirke i pet knjiga proze, što romana što kratkih priča), u Jarkovu spisateljsku darovitost uvjerit ćete se putem teksta napisanog specijalno za ovu priliku, a u kojemu on donosi svoj intimni doživljaj najslavnije dubrovačke ulice - Straduna. Taj izvrsni tekst nova je potvrda Jarkova izoštrena oka za detalje i njegove izuzetne sposobnosti vrlo dojmljive, realistične detaljističke deskriptivnosti, čega je izvorište u njegovoj slikarskoj izobrazbi. Inače, Rade Jarak rođen je 1968. godine u Dubrovniku, diplomirao je slikarstvo na Likovnoj akademiji u Zagrebu, radi kao ravnatelj Centra za likovni odgoj grada Zagreba, a u slobodno se vrijeme, osim pisanjem, bavi i uređivanjem virtualnog časopisa za književnost "Knjigomat" (ritn by Bozzo)

Stradun nudi dva različita lica. Prvo je gužva, previranje. To je rijeka života, danju. Dnevna rijeka. Čitav je u strujanju, u proticanju života, tu se poslovi sklapaju i raskidaju, vode prvi pregovori, gleda se i osluškuje kako tko diše. To je gradski izlog. Ta dnevna energija i gibanje, traju sve do kasno u noć. Navečer Stradun postane nešto kao mala ljubavna tržnica, izmjenjuju se pogledi, uzdasi, koketni razgovori, čežnje. Sve je u gužvi, u dinamici, u kretanju.

Sjećam se, jednog od prvih puta kad sam bio na Stradunu. Imao sam tri godine i bilo je hladno, na buru. Sve je oko mene bilo blijedo, pastelno sivo. Nosio sam kaputić i kapu, dundo me odveo do Orlandova stupa, gdje se onda mogla kupiti hrana za golubove u kartonskoj kutiji. Čim bi otvorili karton golubovi bi sletjeli s fasade crkve svetog Vlaha, čiji im je barok pružao stotinu zakloništa. Okružili su me, a fotograf me slikao. Sjećam se te hrane, mislim da su to bila žuta zrnca kukuruza ili pšenice, i lepeta golubljih krila posvuda oko mene, zbog čega sam se prepao. Dundo me vodio na Stradun, a ne roditelji, možda zato što je Dubrovnik površinom zaista velik, i roditelji koji su živeli u Lapadu, nekoliko kilometara dalje, to vjerojatno nisu mogli s takvom lakoćom kao on koji je živio stotinjak metara izvan gradskih zidina, kod Buže.

Kasno, noću, oko dva sata pa na dalje, Stradun se konačno isprazni i pruža drugu sliku. Kažu da se u gluho doba može vidjeti velika sova kako leti iznad njega - kolika je to pustoš! - raširenih krila široka oko dva metra, u brišućem letu. Izlizane kamene ploče na tlu hvataju sjaj Mjeseca, i nalikuju na skamenjenu baruštinu. Ta pusta mjesečina titra na njima kao na valovima kakve mitske rijeke. U strahu od sove koja, kako se priča - živi u lanterni katedrale, iznad kupole u okruglom staklenom prostoru, odakle motri na svaki pokret i vreba plijen, ili u rupama, kazamatima i drveću oko Minčete, jadni golubovi navečer bježe pod limene strehe iznad gradske knjižare i apoteke. Svejedno, budu joj hrana.

Stradun blješti na mjesečini, ili uokviren crnim oblacima, mutno sjaji na slaboj svjetlosti ferala. Njegov uglačani kamen pamti stopala raznih stoljeća i teče kao neka davna i zaboravljena mitska rijeka, što vodi u Nedođiju. S jedne strane zvonik, pružio se u nebo, dotiče zvijezde ili se zavlači u oblake, a s druge okrugla Onofrijeva česma i visoki zidovi.

* * *

Stradun, to je Marquez koji u bijelom odijelu, nervozan i namrgođen, sjedi ispred Gradske kavane (ti ljevičari su humani samo u svojim djelima) - tu je vjerojatno dobio inspiraciju za Sahranu Velike Mame - gleda Lužu i dio Straduna oko Orlandova stupa. Možda sam kao dijete trčao oko tog gospodina u bijelom dok je mirno ispijao svoju "ukuhanu kafu". Bio je došao u našu zemlju po tantijeme.

Stradun, bio je sasvim apsurdna ulica u danima nakon Titove smrti. To je bilo zaista nadrealno, ali i prijeteće. U svakom izlogu bila je crnobijela Titova slika s crnim florom. Nevjerojatna, zaglušujuća, mutna, bolna situacija; najava kulture smrti. I to gdje? Nasred Straduna. Na desetke izloga s crnim florom i na desetke crnobijelih Titovih slika.

Kulturu vječne sigurnosti, kulturu privida o vječnom životu, zamjenilo je njezino uvijek prisutno tinjajuće naličje, kultura smrti. Ono stravično "ako" koje je uvijek tinjalo negdje sa strane. Ispod bijele površine nalazio se crni sadržaj.

Stradun, sjećam se i prvih demonstracija koje sam vidio u životu. Bile su to albanske demonstracije i sasvim neobične. Skupilo se nekoliko gradskih slastičara, radnika Čistoće i Sanitata i s nekoliko transparenata, nasmrt preplašeni, zbrčkanih zbunjenih lica. Prešli su preko Straduna, bojažljivo. Parole koje su izvikivali bile su mi nerazumljive: Tito-parti; demokrati. Tito-parti; demokrati.

Ništa nisam razumio, ali sam se na smrt preplašio. Njihova straha. Baš sam se nalazio kod brijača, u staroj brijačnici pored bivšeg kioska Borbe. Na šišanju, naravno. Brico se prepao i ruke su mu se počele tresti. Svi smo se bojali. Ja pogotovo da mi, stari prepadnuti majstor ne otkine škarama komad uha.

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. OTETO IZ TMINE: Što Hrvatima nije premijerka lezbo-Srpkinja?

    16.06.2017.

    Bojan Tončić

    OTETO IZ TMINE: Što Hrvatima nije premijerka lezbo-Srpkinja?

  2. DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Mora se marširati s drugima, i za druge

    04.06.2017.

    Tatjana Gromača

    DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Mora se marširati s drugima, i za druge

  3. BURE BARUTA: Bojna Maribor

    22.05.2017.

    Ahmed Burić

    BURE BARUTA: Bojna Maribor

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije