„Ako na četnike počnemo da gledamo kao na antifašiste, a na ustaše kao na ljude koji su prvi ostvarili tisućljetni hrvatski san onda se bojim da nam slede prilično mračne perspektive. A to se ovde već događa. Partizani su danas leva smetala i ljudi koji su doprineli užasnom stradanju srpskog naroda“, govori Milenko Bodirogić u velikom intervjuu za Lupigu. Bodirogić je sa svojim romanom „Po šumama i gorama“ ušao u najuži izbor za NIN-ovu nagradu, zajedno s romanom „Pas i Kontrabas“ Saše Ilića, koji je i dobio nagradu. Oba romana dolaze iz iste izdavačke kuće, Orfelin iz Novog Sada, iza koje stoji upravo Bodirogić. I sličniji su nego što bi mnogi mogli pomisliti. Za početak, oba romana nisu mogla naći izdavača. S Bodriogićem, među ostalim razgovaramo i na temu revizionizma. „Javlja se preispitivanje koje je, što je najstrašnije, sasvim u skladu sa duhom vremena. I sad vi ne znate, npr, da li je 1945. godina bila oslobođenje, revolucija ili je to bila komunistička uzurpacija vlasti, kraj demokratije“, kaže Bodirogić

"Meni teško da će iko više dati da snimam. Ali, dobro, nekako se sve mora završiti. Možda je bolje ovako nego da snimim nekakav dosadni film. Kada osetim da sam konačno odstranjen, reći su: 'Laku noć i prijatno' i baciti se na knjige koje, zbog opšte gužve u mom životu, nisam stigao da pročitam", kaže u intervjuu za Lupigu Goran Marković. Rođen je 1946. godine i već rođenjem je, praktično, bio predodređen da se bavi filmskom umetnošću. Njegovi roditelji su slavni jugoslovenski glumci – Olivera Marković i Rade Marković. Naš sagovornik nema dlake na jeziku, ne plaši se da kaže ono što misli, da podeli svoj gnev sa javnošću, gnev zbog toga što živimo – mi u Srbiji, ali i ne samo u njoj – u razorenom društvu kojim, kako kaže, "vlada polusvet". A iza Markovića je više nego monumentalno delo. Nabrojimo tek neke njegove legendarne filmove: „Specijalno vaspitanje“, „Nacionalna klasa“, „Variola vera“, „Već viđeno“, „Tito i ja“, „Turneja“...

„Jedini je način da se pozabavimo s krizom da počnemo tražiti način kako da pronađemo bolji sustav od kapitalizma. Sve je ostalo tek sljepoća uparena s civilizacijskom željom za smrću”, govori nam Ilija Trojanow, njemačko-bugarski pisac, koji iza sebe ima cijeli niz prestižnih nagrada. Za svoje "Sakupljače svjetova" osvojio je najveću njemačku nagradu za fikciju, kao i nagradu Sajma u Leipzigu, a knjiga je na koncu prevedena na 30 jezika. No, ne i na hrvatski. Kao dijete je s obitelji pobjegao iz Bugarske, preko Jugoslavije, do Italije, a potom u Njemačku. "Tito i bugarski predsjednik Georgi Dimitrov nakon Drugog svjetskog rata potpisali sporazum o ujedinjenju Jugoslavije i Bugarske kojem je Staljin, nažalost, stao na put. Zamislite samo kakvu bi dinamičnu i utjecajnu državu, ta velika Jugo-Slavija danas predstavljala? Europskog teškaša! A umjesto toga, suočavamo se s tugom propuštenih mogućnosti", reći će na spominjanje Jugoslavije.

"Osim što pišem poeziju koja je orijentirana trenutnim impresijama svakodnevice, dugo sam radila na jednoj vrstu konobarskog dnevnika kojemu se povremeno vraćam. Ta odluka je proizašla iz moje poslovne orijentacije. Budući da radim kao konobarica u rock klubu, s promjenom adrese, zadnjih 25 godina, a životni putovi su me odveli od prvotne zacrtane točke u vezi željenog upisa studija. Imala sam i imam potrebu kroz neku vrstu medija artikulirati proživljeno", kaže Senka Kapetanović. Ova kultna konobarica i povremena organizatorica kulturnih događanja zagrebačkih rock-birtija reaktivirala je pisanje, obišla i koju radionicu pisanja poezije i – postala peta dobitnica nagrade Post scriptum zahvaljujući poeziji koju objavljuje na društvenim mrežama. Zahvaljujući svom poslu, objašnjava, imala je priliku surađivati s različitim profilima ljudi koji su je uspjeli dodatno inspirirati.